REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: EDEN STAR j.d.o.o. za usluge – pravna osoba i ŠŠ – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.306.st.1.t.1. i st.2. Zakona o socijalnoj skrbi (NN br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23), pokrenutim podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor socijalnoj skrbi, Služba za inspekcijski nadzor, broj: KLASA: 550-06/23-06/209, URBROJ: 524-10-02/2-23-5 od 12. travnja 2023., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 30. siječnja 2025., u nazočnosti II. okrivljenika i branitelja, te objave presude 4. veljače 2025., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

pravna osoba: EDEN STAR j.d.o.o. za usluge, OIB: 95440881282, sa sjedištem u [adresa], po predstavniku ŠŠ, prekršajno neosuđivana,

i

odgovorna osoba: ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i FŠ rođene F, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VŠS, pismen, bacc. ekonomije, zaposlen u EDEN STAR j.d.o.o., primanja oko 900,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, nije odlikovan, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što je 29. ožujka 2023. tijekom provođenja izvanrednog inspekcijskog nadzora u objektu na adresi [adresa], utvrđeno da pravna osoba i direktor trgovačkog društva u objektu na adresi [adresa], pruža socijalne usluge smještaja za 18 korisnika, starije i teško bolesne odrasle osobe, bez rješenja (licencije) o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama, sukladno odredbi čl.165.st.1. Zakona o socijalnoj skrbi, koji donosi jedinica područne (regionalne) samouprave i to za:

1. ŠŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1940., [adresa], smješten od 07.03.2023.,

2. TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1942., [adresa], smještena od 22.02.2023.,

3. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1940., [adresa], smješten od 13.02.2023.,

4. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1939., [adresa], smješten 06.12.2022.,

5. IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1940., [adresa], smješten od 18.1 1.2022.,

6. AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1937., [adresa] T, [adresa], smještena od 04.10.2022.,

7. MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rodena **.**.1950. godine, UŠ

5, Zagreb, smještena 16.09.2022. godine,

8, NŠ, [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1938., [adresa], smještena od 23.07.2022.,

9. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1950., [adresa], smješten od 24.06.2022.,

10. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1933., [adresa], smještena od 12.05.2022.,

11. ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1936., [adresa], smještena od 15.02.2022.,

12. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1947., [adresa], smještena od 28.12.2021.,

13. EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1933., [adresa], smještena od 17.02.2022.,

14. VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1938., [adresa], smještena od 02.09.2022.,

15. ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1930., [adresa], smještena 21.12.2022.,

16. BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1946., [adresa], smještena 10.12.2021.,

17. ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1936., [adresa], smještena od 09.01.2022.,

18. LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1954., [adresa], smješten od 27.03.2023.,

čime su pravna i odgovorna osoba

počinili prekršaj iz čl.165.st.1. Zakona o socijalnoj skrbi, a što je kažnjivo po 306.st.1.t.1. i st.2. istog Zakona,

pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBInovčana kazna u iznosu od 4.500,00 (četiri tisuće petsto) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBInovčana kazna u iznosu od 1.200,00 (tisuću dvjesto) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona, upozoravaju se I. i II. okrivljenici, ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor socijalnoj skrbi, Služba za inspekcijski nadzor, kao ovlašteni tužitelj, dana 27. travnja 2023., pod navedenim brojem, podnio je ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba u svojoj obrani iznesenoj pred Sudom izjavio je da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Iskazao je da je on vlasnik i direktor trgovačkog društva „EDEN STAR“ j.d.o.o., a u istom je i odgovorna osoba, zbog čega daje obranu kao predstavnik navedene pravne osobe i odgovorna osoba ujedno.

Iznosi kako je dana 29. ožujka 2023., na adresi u [adresa], IŠ [adresa] izvršen inspekcijski nadzor od strane službenih osoba Ministarstva nakon čega je pokrenut prekršajni postupak protiv pravne osobe i njega kao odgovorne osobe te im se stavlja na teret da su pružali socijalne usluge smještanja, a bez licence. Ističe da je pravna osoba sa najmodavcem poslovnog prostora na navedenoj adresi sklopila ugovor o najmu 28. ožujka 2022. nakon čega je pravna osoba započela postupak prikupljanja sve dokumentacije potrebne za ishođenje licencije za pružanje socijalne usluge smještaja. Nakon prikupljanja sve potrebne dokumentacije predali su zahtjev za izdavanje licence, a sve prije inspekcijskog nadzora 29. ožujka 2023. Ministarstvo je zatražilo dostavu dodatne dokumentacije odnosno ugovora o najmu kojeg nisu mogli dostaviti jer nisu mogli definirati sa najmodavcem cijenu najma odnosno smatrali su da je zatražena cijena najma previsoka. Ističe kako su sa istom najmodavkom sklopili ugovor o najmu još 14.02.2017. godine, od kada se pružaju usluge smještaja. Nakon toga, u nekoliko navrata, najmodavka je podizala cijenu najamnine, na što su oni pristajali. Međutim početkom 2023. najmodavka je podigla cijenu sa 1.600,00 na 3.000,00 eura mjesečno, što im je bilo neprihvatljivo pa su pokušavali dogovoriti prihvatljivu cijenu ali budući najmodavka nije odustajala konačno su prihvatili cijenu od 3.000,00 eura, a sve kako ne bi morali seliti iz prostora kojeg su već nekoliko godina koristili, nakon čega je najmodavka odbila prihvatiti njihov pristanak te je priopćila da će raskinuti ugovor po njegovom isteku 2027. Ministarstvo im je ostavilo rok od 90 dana za dostavu ugovora o najmu, a oni su cijelo vrijeme pokušavali sa najmodavkom postići sporazum oko cijene najma no u konačnici nisu mogli Ministarstvu dostaviti traženi ugovor. Dana 31. kolovoza 2023. od Ministarstva su dobili službeno rješenje o zabrani pružanja usluga smještanja za naše korisnike. Nakon dva tjedna, 12. rujna 2023. kabinetu ministra u nadležno ministarstvo dostavili su obavijest o prestanku rada na navedenoj adresi uz obavijest da će preseliti korisnike na drugu adresu. Tri dana kasnije, 15. rujna 2023. potpisali su novi ugovor sa drugim najmodavcem o najmu prostora na novoj adresi te su prikupili svu potrebnu dokumentaciju i dana 9. listopada 2023. predali ministarstvu novi zahtjev za izdavanje licencije te je ista ishođena dana 27. listopada 2023. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja odgovara kako su u pregovore sa najmodavkom uz njega bili uključeni i njegova majka i očuh koji su vodili prethodnu firmu, a koju je on preuzeo. Na pitanje branitelja odgovara kako su sa najmodavkom, nakon inicijalnog ugovora o najmu 2017. godine sklopili još dva ugovora o najmu, a nakon čega je došlo do nesuglasica oko cijene o najmu.

3.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju FŠ koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 29. ožujka 2023. prilikom inspekcijskog nadzora od strane djelatnica nadležnog Ministarstva, a na adresi [adresa], IŠ [adresa], gdje je u to vrijeme poslovalo trgovačko društvo EDEN STAR j.d.o.o. bila nazočna nadzoru. Tom prilikom inspektorice su utvrdile jednu jedinu nepravilnost, a to je da pravna osoba nije ishodila licencu o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. To je sve što imam za iskazati.

Na pitanje branitelja svjedokinja odgovara kako je na istoj adresi ranije poslovalo trgovačko društvo MAXIMUS LIFE j.d.o.o. u kojem je ona bila odgovorna osoba i vlasnica, ali željeli su u poslovanje uključiti i sina ŠŠ pa su osnovali novo trgovačko društvo EDEN STAR j.d.o.o. koje je nastavilo poslovati nakon gašenja prethodnog društva. Odgovara kako su imali uredne ugovore sa korisnicima, sa najmodavkom, a imali su i urednu licenciju o ispunjavanju svih potrebnih uvjeta. Odgovara da su uredno podmirivali porezne obveze. Kada im je najmodavka otkazala ugovor o najmu, odvjetnik je istoj uputio dopis u kojem je izložio kako je najam uredno plaćen i da nema razgovora za raskid ugovora, budući je ona kao razlog raskida navodila neuredno plaćanje najma, a što nije bilo istina. Odgovara kako su sa najmodavkom sklopili ugovor o najmu poslovnog prostora do 2027. godine. Odgovara kako su ishodili licencu za rad na ime EDEN STAR j.d.o.o. kada su se preselili u novi prostor, 27. listopada 2023.

4.

Sudac je ispitao i svjedoka OŠ koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 29. ožujka 2023. na adresi [adresa], SŠ [adresa]. H 5 obavljen inspekcijski nadzor nad radom Trgovačkog društva Eden star j.d.o.o. I ranije su obavljani inspekcijski nadzori u istim prostorima i nikada nije utvrđena nikakva nepravilnost. Predmetne zgode utvrđeno je da se pružaju usluge smještaja za više korisnika, a bez licencije o ispunjavanju mjerila. Do toga je došlo iz razloga što je firma bila u procesu tranzicije, a u to vrijeme nisu mogli sa najmodavkom poslovnog prostora sporazumjeti se oko cijene najma jer je ista iz nekih vlastitih interesa stalno podizala tu cijenu. Na kraju su bez obzira što je ugovor o najmu zaključen do 2027. godine prebacili poslovanje pravne osobe u drugi prostor te su ishodili sve potrebne dozvole i licence kako je propisano zakonom. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja svjedok odgovara kako je nakon sklapanja ugovora između EDEN STAR j.d.o.o. i najmodavke, u više navrata bila dizana cijena najma. Odgovara kako su sa korisnicima usluga, nakon osnivanja firme EDEN STAR j.d.o.o. sklopljeni novi ugovori o pružanju usluga. Odgovara kako je predmetne zgode prilikom inspekcijskog nadzora 29.03.2023. obavljen i redovni i izvanredni nadzor. U redovnom nadzoru predmet nadzora je bila kvaliteta pružanja usluga i tu nisu utvrđene nikakvi propusti, a u izvanrednom nadzoru utvrđen je jedno propust neishodovanja licencije o ispunjavanju potrebnih uvjeta. Prije obavljenog inspekcijskog nadzora pravna osoba je obavila sve potrebne ateste za sve uređaje vezane za sigurnost korisnika usluga te su isti atesti bili predani Ministarstvu radi ishođenja licencije, a predan je i ugovor u najmu prostora, koji je bio važeći do 2027. godine.

Nakon što je upoznat s obranom svog posinka koju je iznio na prethodnom ročištu može reći da je došlo do nesporazuma jer je u zapisniku navedeno da Ministarstvu nije dostavljen ugovor o najmu ali to je netočno jer se iz daljnje obrane vidi da je ugovor postojao u to vrijeme.

5.

U dokaznom postupku sudac je ispitao i svjedokinju KŠ, viša inspektorica specijalist, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 29.03.2023. u suradnji sa kolegicom FŠV obavila izvanredni inspekcijski nadzor nad poslovanjem trgovačkog društva EDEN STAR j.d.o.o. u objektu, na adresi u [adresa]. Tom prilikom utvrdila je da je pravna osoba pružala socijalne usluge smještaja za 18 korisnika, bez rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. To je suprotno odredbi Zakona o socijalnoj skrbi koji propisuje da pružatelj usluga ne smije započeti tu djelatnost prije ishođenja licencije. Sve utvrđene činjenice navedene su u zapisniku koji je predmetne zgode sastavljen i temeljem toga su okrivljenicima izdane obavijesti i podnesen je optužni prijedlog.

Nakon što joj je pročitana obrana okrivljenika ističe kako u cijelosti ostaje kod svog iznesenog iskaza. Predmetne zgode prilikom nadzora okrivljena pravna osoba je pružala socijalne usluge smještaja, a bez ishođene licencije o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja okrivljenih, svjedokinja odgovara kako joj je poznato da je u istom prostoru prije inspekcijskog nadzora poslovalo trgovačko društvo MAXIMUS LIFE j.d.o.o. koje je imalo ishođenu potrebnu licenciju od 2017. godine. Na pitanje da li je predavanje Ugovora o najmu preduvjet za izdavanje licencije odgovara kako to ne spada u njezinu ovlast jer je ona ovlaštena za provođenje inspekcijskog nadzora te je predmetne zgode utvrdila da pravna osoba nije imala ishođenu licenciju. Odgovara kako okolnost što je okrivljena pravna osoba naknadno nakon inspekcijskog nadzora ishodila potrebnu licenciju, ali za objekt na drugoj lokaciji, negdje u Zagrebu, po njoj nije olakotna okolnost u predmetnu slučaju. Ne može odgovoriti na pitanje da li je olakotna okolnost činjenica da je okrivljena pravna osoba redovito plaćala porez.

6.

Sudac je ispitao i svjedokinju FŠV, viša inspektorica socijalne skrbi, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 29.03.2023. bila nazočna prilikom izvanrednog inspekcijskog nadzora, a nositeljica istog je bila kolegica KŠ. Sjeća se da su tom prilikom utvrdile kako pravna osoba nema ishođenu licenciju, a pružala je usluge smještaja za 18 korisnika te je na taj način, kako to kažu, radila ''na crno''.

Nakon što joj je pročitana obrana okrivljenih ističe kako po važećim propisima u RH ne može se početi pružati usluga smještaja prije nego je ishođena licenca o ispunjavanju svih propisanih mjerila. Okolnost da okrivljena pravna osoba nije mogla dogovoriti cijenu najma nije opravdanje za pružanje usluge smještanja bez licence. To je sve što ima za iskazati.

7.

Nakon čitanja iskaza svjedoka II. okrivljenik je iskazao kako na iznesene iskaze nema drugih primjedbi osim onih koji su izneseni od strane branitelja.

8.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Zapisnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: 550-06/23-06/209, URBROJ: 524-10-02/2-23-3 od 29. ožujka 2023. sastavljen u objektu, na adresi [adresa], pisana obavijest Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: 550-06/23-06/209, URBROJ: 524-10-02/2-23-4 od 29. ožujka 2023. za pravnu osobu EDEN STAR j.d.o.o. i ŠŠ i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za EDEN STAR j.d.o.o. i ŠŠ od 18. svibnja 2023.

9.

U završnom govoru branitelj I. i II. okrivljenih je iskazao kako naglašava da ovdje nije riječ o izigravanu propisa i da nikome nije nastala šteta. Šteta bi upravo nastala i to primarno korisnicima da se postupilo drugačije. Licencu su imali ranije, a imali bi licencu i u inkriminiranom razdoblju da nije bilo zle volje zakupodavke koja je bezrazložno, jednostrano i nezakonito raskinula ugovor zaključen do 2027. Naglašava da su okrivljeni ishodili licencu i tako ispunili propisanu obvezu. Stoga smatra da nema smisla penalizirati postupanje okrivljenih jer su se steli uvjeti za primjenu odredbi o oslobađanju od kazne pa se predlaže sudu da okrivljenike oslobodi od prekršajne odgovornosti. U suprotnom, ako sud smatra da je počinjen prekršaja tada smatraju da su se stekli uvjeti da se izrekne simbolična minimalna kazna primjenom instituta o ublažavanju kazne, a koja bi ispunila svoju svrhu u smislu specijalne i generalne prevencije. Obzirom na prihode koji se predočuju sudu razvidno je da bi izricanje visoke kazne ugrozilo poslovanje i prijetilo zatvaranju tvrtke što bi se negativno reflektiralo na sudbine korisnika. U dokaz svemu navedenom prilažu sudu ishođenu licencu kao i dokaz o prihodima koji su ostvareni u 2023. godini.

U završnom govoru okrivljena odgovorna osoba i ujedno predstavnik okrivljene pravne osobe je iskazao kako nikada nije bio kažnjavan, kao niti njegova firma, posluju u skladu sa zakonima, nikakva šteta nastala u ovom slučaju, nastala bi šteta da su ikako drugačije postupili za njihove korisnike. Do ove situacije je došlo zbog zlovolje najmodavke koja ih je dovela na gotov čin. Preselili su ljude i poslovanje na novu adresu čim su se stekli uvjeti. Svoje poslovanje vrlo ozbiljno shvaćaju i paze na sve propise i zakone. Navodi kako je krivo interpretirano da nisu dostavili ugovor o najmu Ministarstvu jer je ugovor dostavljen. Zbog svega navedenog smatra da ima elementa da se njegovu tvrtku i njega oslobodi od odgovornosti za terećeni prekršaj. Ističe kako je dobit njegove tvrtke u 2023. godinu iznosila nešto više od 2 tisuće eura mjesečno.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom jedinstvene obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. okrivljena pravna osoba EDEN STAR j.d.o.o., kao i II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ŠŠ, predmetne zgode počinili prekršaj iz čl.165.st.1. Zakona o socijalnoj skrbi, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po čl.306.st.1.t.1. i st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio jedinstvenu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe kojom poriču počinjenje prekršaja koji su im stavljeni na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane I. i II. okrivljenih razumljivi, razložni i logični, ali zapravo promišljeno svrsishodni i tendenciozni.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju jedinstvenu obranu oblikovali i iznijeli jasno i životno, ali zapravo planski smišljeno i pretenciozno, s ciljem kako bi stvorili utisak da svojim ponašanjima, odnosno propustima, nisu postupili suprotno zakonskim propisima, a pritom su isticali okolnosti koje bi po njihovom mišljenju trebale dovesti do njihovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba stvarno počinili terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba svoju jedinstvenu obranu u odnosu na prekršaj koji im se stavlja na teret, a kojeg oni ne priznaju, oblikovali u namjeri kako bi otklonili odgovornost za vlastite propuste postupanja sukladno propisanim obvezama, pa na takav način izbjegli kažnjavanje po Zakonu o socijalnoj skrbi.

Sudac smatra da su I. i II. okrivljeni opravdavali i/li umanjivali težinu svojih protupravnih postupaka, odnosno propusta i svog vlastitog doprinosa kršenju propisanih dužnosti, to jest, da su pružali socijalne usluge smještaja za 18 korisnika bez rješenja (licencije) o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli ili umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj jedinstvenoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da su okrivljena pravna i odgovorna osoba, kao pružatelji socijalnih usluga, stvarno počinili prekršaj zbog kojeg se terete Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka FŠ i OŠ, te je zaključio kako su iskazi ovih svjedoka jasni, jezgroviti, razumljivi i životni te da su u odlučnim dijelovima usklađeni s jedinstvenom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, ali je sudac iskaze ovih svjedoka, čije je ispitivanje predložila obrana I. i II. okrivljenih, cijenio s oprezom jer je zaključio kako se može opravdano posumnjati da su isti svjedoci, majka i poočim II. okrivljene odgovorne osobe, zbog bliskog obiteljskog i emocionalnog odnosa sa II. okrivljenim, u znatnoj mjeri zainteresirani za ishod ovog postupka, pa da su svoje iskaz iznijeli pristrano u korist II. okrivljene odgovorne osobe, svog sina i posinka.

Sudac je kako postoji stvarna vjerojatnost da su oboje imenovanih svjedoka svoje iskaze iznijeli na način da su, s jedne strane, jasno potvrdili činjenice o protupravnom postupanju okrivljene pravne i odgovorne osobe, ali su s druge strane, argumentirali, ispričavali i opravdavali njihovo nezakonito postupanje i/li nepropisan propust, a sve u namjeri da I. i II. okrivljene zaštite od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Ipak sudac je prihvatio iskaze ovih svjedoka u dijelu gdje iznose kako su predmetne zgode inspektorice utvrdile da pravna osoba nije ishodila licencu o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, odnosno da je utvrđeno kako se pružaju usluge smještaja za više korisnika, a bez licencije o ispunjavanju mjerila.

Sudac je zaključio kako su takvim iskazima imenovani svjedoci zapravo jasno i nesporno potvrdili da je od strane I. i II. okrivljenih počinjen terećeni prekršaj.

4.

Sudac je cijenio iskaze svjedokinja KŠ i FŠV, viših inspektorica, te im je u cijelosti poklonio vjeru, budući su imenovane svjedokinje činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdile neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom provođenja inspekcijskog nadzora i uvidom u relevantnu dokumentaciju, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Zapisniku u predmetu provođenja izvanrednog inspekcijskog nadzora nad pružanjem socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama u imenovanoj ustanovi, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji.

Sudac smatra da su obje svjedokinje svoje iskaze iznosile jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nisu pristrano zainteresirane za ishod ovog postupka, te je zaključio da su svjedokinje predmetne činjenice i svoja opažanja iznosile na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje su iznijele u svojim iskazima sukladne međusobno, kao i s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njihovim iskazima nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njihovih iskaza.

Nakon što su ispitane svjedokinje komentirale iznesenu jedinstvenu obranu I. i II. okrivljenih, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja obje svjedokinje. Sudac se također učvrstio u sigurnosti kako je iznesena jedinstvena cjelokupna obrana I. i II. okrivljenih bila životna i uvjerljiva, ali promišljena i sračunato svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskazi obje ispitane svjedokinje u potpunosti obesnažuju uvjerljivost iznesene jedinstvene obrane I. i II. okrivljenih te da u cijelosti dovode u sumnju istinitost iskazanih obrambenih navoda, a osnažuju uvjerenje suca o krivnji I. i II. okrivljenih za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih imenovanih svjedokinja, to jest viših inspektorica, u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, može nesporno utvrditi da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

5.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 18.05.2023.g. za EDEN STAR j.d.o.o. izdanu od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da okrivljena pravna osoba do tada nije bila prekršajno osuđivana.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 18.05.2023.g. za ŠŠ izdanu od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljena odgovorna osoba do tada bila prekršajno osuđena.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem eventualnih novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

9.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s jedinstvenom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući su predmetne zgode u navedenom objektu pružali socijalne usluge smještaja za 18 korisnika, starije i teško bolesne odrasle osobe, bez rješenja (licencije) o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama, a koje donosi jedinica područne (regionalne) samouprave.

10.

Zakon o socijalnoj skrbi u čl.165. propisuje, uz ostalo, da pravna osoba koja pruža socijalne usluge kao ustanova socijalne skrbi, odnosno dom socijalne skrbi, može početi pružati socijalne usluge po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga.

Isti zakon u čl.306. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 6.630,00 eura kaznit za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako pruža usluge za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga.

11.

Zakon o socijalnoj skrbi propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje pravne osobe, kao i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako ne postupaju sukladno odredbama, odnosno postupaju protivno odredbama tog Zakona.

Budući je sudac nesporno utvrdio da predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu imali ishođeno izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, a pružali su socijalne usluge smještaja za 18 imenovanih korisnika, odnosno nisu svoje poslovanje obavljali u skladu sa Zakonskim propisima, zaključio je da su I. i II. okrivljeni ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje pravna i odgovorna osoba eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.

12.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, uz sve ostalo, dužni nadzirati, kontrolirati i voditi računa da svoje poslovanje obavljaju u skladu sa propisima Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se poštuju svi pozitivni propisi i odredbe, odnosno bili su obvezni da prije početka pružanja socijalnih usluga ishode izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, to jest da svoje poslovanje obavljaju u skladu s normama navedenog Zakona, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih normi te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

13.

Sudac je zaključio i kako su za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za kojeg se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučne objektivne činjenice, to jest da je predmetne zgode tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da u objektu na navedenoj adresi I. i II. okrivljeni pružaju socijalne usluge smještaja za 18 imenovanih korisnika, starije i teško bolesne odrasle osobe, a bez rješenja (licencije) o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga smještaja, pa su tako kao pružatelji socijalnih usluga smještaja postupali suprotno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.

Slijedom navedenog sudac je uvjeren kako su obrambene okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj jedinstvenoj obrani, samo pokušaji da se I. i II. okrivljeni zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

14.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave te iznesene zajedničke jedinstvene obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, kao i provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenu odgovornu osobu proglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenih.

15.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

16.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su njihova dosadašnja prekršajna neosuđivanost za slične prekršaje te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani I. i II. okrivljenih.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u propisanim iznosima, okrivljenoj pravnoj osobi i odgovornoj osobi, izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanjih zakonom propisanih.

17.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u manjem iznosu od Zakonom najmanje propisanih, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Sudac smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

18

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenu odgovornu osobu ako u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

19.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 4. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].