REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ulica biskupa A. Kažotića 13, Dugo Selo

Poslovni broj: P-281/2024-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N JE

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mitar Knežić, odvjetnik iz Dugog Sela, protiv tuženika 1. BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Luani Šepek, odvjetnici iz Zagreba i 2. NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. god. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika tužitelja i 1. tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 4. veljače 2025. god. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. godine i ovjeren kod javnog bilježnika Slavice Perić istog dana pod brojem: OU-24/09 između 1-tuženika BS OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i 2-tužene NS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja s druge strane, ništetan, u 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 7590 m[2] koju čine:

kuća broj 48 u [adresa] površine 267 m[2] kuća, [adresa] površine 45 m[2]

garaža, [adresa] površine 89 m[2]

pomoćna zgrada, [adresa] površine 79 m[2]

pomoćna zgrada, [adresa] površine 4 m[2]

pomoćna zgrada, [adresa] površine 61 m[2]

restoran, [adresa] površine 141 m[2]

zemljište za sport i rekreaciju, [adresa] površine 1338 m[2] zemljište za sport i rekreaciju, [adresa] površine 1303 m[2] dvorište, [adresa] površine 4263 m[2] .

II. Nalaže se tuženicima 1. ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. NS OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VS OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknade parnični trošak u iznosu od 41.026,79 eura, u roku od 15 dana.

riješio je:

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice u djelu koji glasi:

" Nalaže se brisanje upisa zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. godine, ovjerenog pod brojem:

OU-24/09 kod javnog bilježnika Slavice Perić, broj Z-196/09 kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 13.04.2012. godine, broj Z-1079/12, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i vlasništvo tuženika BS OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 10. travnja 2012. god. podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je tuženik US ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. god. na tuženicu NS prenio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 7590 m[2] koju čine:kuća broj 48 u [adresa]

2,

površine 267 m[2,] kuća, [adresa] površine 45 m garaža, [adresa] površine 89 m[2] , pomoćna zgrada, [adresa] površine 79 m , pomoćna zgrada, [adresa] površine 4 m[2] , pomoćna zgrada, [adresa] površine 61 m[2] , restoran, [adresa] površine 141 m2, zemljište za sport i rekreaciju, [adresa] površine 1338 m[2] , zemljište za sport i rekreaciju,

2,

[adresa] površine 1303 m[2] , dvorište, [adresa] površine 4263 m te je ona na tim nekretninama uknjižila pravo vlasništva na svoje ime. Tužiteljica tvrdi da su te nekretnine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice tužiteljice i BS kupnjom i izgradnjom zajedničkim sredstvima, a njihov je brak razveden presudom od 12. ožujka 2010. god. Kako je US predmetne nekretnine ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenio na NS US bez znanja tužiteljice i bez njene suglasnosti, ona tvrdi da je nezakonito raspolagao nekretninama koje su u suvlasništvu nje i tuženika BS, pa tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da se utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. god. ništetan, da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva provedena na temelju tog ugovora pravno nevaljana i da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tog ništetnog ugovora.

2.Tijekom postupka, na ročištu 14.05.2013. i 28. siječnja 2015. god. tužiteljica je navela da je izvanbračna zajednica između tužiteljice i BS trajala od 1983. god. do vjenčanja 1992. god. i da njeno postojanje potvrđuje i činjenica da je u njoj rođeno dijete AS **.**.1987.., koju je tuženik US priznao i da ona se od rođenja preziva US. Također navodi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan jer se radi o raspolaganju zajedničkom imovinom stečenom za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice kojom je tuženik US raspolagao samostalno fiktivnim ugovorom.

3.Podneskom predanim na ročištu 9. rujna 2015. god. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev, a tuženici su se tome usprotivili, no sud je dopustio takvu preinaku u skladu s čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. 70/19 – dalje: ZPP) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužbenim zahtjevom specificiranim 9. rujna 2015. god. tužiteljica traži u točki I. da se utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tuženika 3. veljače 2009. god. ništetan u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki II. da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki III. da se utvrdi da su tužiteljica i US na temelju bračne stečevine postali suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela i u točki IV. da se tuženima naloži da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda. Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev na temelju čl. 188. st. 2 ZPP-a za slučaj da sud ne usvoji prvi tužbeni zahtjev u točki IV a prema tom podrednom zahtjevu tuženici su dužni trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u 1/2 dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer će u protivnom to zamijeniti presuda. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate solidarno od oba tuženika.

4.U odgovoru na tužbu tuženici potvrđuju da su sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode da predmetna nekretnina nije stečena za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i BS jer je kupoprodajni ugovor sklopljen dvije i pol godine prije sklapanja braka i da gradnja nije vršena zajedničkim sredstvima jer ona nisu postojala. Ističe prigovor presuđene stvari jer je tužiteljica u postupku Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-1452/09 pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju gubi učinak prema tužiteljici i da je takav tužbeni zahtjev dio tužbenog zahtjeva postavljenog u ovom postupku kojim se traži da se ugovor utvrdi ništetnim. Tijekom postupka poriču postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice VS i tuženika US te ističe da činjenica rođenja zajedničkog djeteta ne znači i da je postojala izvanbračna zajednica jer se mora raditi o životnoj zajednici koja je trajala dulje vremena. Navode i da za vrijeme trajanja braka i navodne izvanbračne zajednice oboje nisu bili zaposleni i da je nejasno kako se bez rada išta moglo steći. Smatraju da tužba ne sadrži činjenični supstrat u odnosu na bitne pravno relevantne injenice. Navode da je zemljište kupljeno sredstvima stečenim prije zaključenja braka i da su na tom zemljištu objekti bili sagrađeni već prije zaključenja braka. U cijelosti osporavaju i tužbeni zahtjev postavljen u podnesku predanom na ročištu 9. rujna 2015. god. kao neosnovan i nemoguć. Ponovo ističu da tijekom bračne zajednice tužiteljice i 1-tuženika nije stečeno ništa, te da se stečeno zasniva na posebnoj imovini 1-tuženika. Ističe i da se radi o zastarjelom potraživanju jer je tužiteljica prava osnovom stjecanja u bračnoj odnosno izvanbračnoj zajednici zatražila tek preinakom tužbe 09.09.2015., dakle 6 godina nakon pravomoćnosti presude o razvodu braka. Ističe i da se dobitak od igara na sreću prema važećem Zakonu u vrijeme tog stjecanja nije smatrao bračnom stečevinom. 1-tuženik je dostavio dokaz štednu knjižicu da je s osnove uzdržavanja kćeri uplaćivao određene iznose. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuju naknadu troška postupka.

5.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 2001/15-30 od 28.07.2016. (list 188 spisa) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i podredni tužbeni zahtjev, te je naloženo tužiteljici tuženima naknaditi parnični trošak. Rješenjem Županskog suda u Splitu poslovnog broja Gž Ob-653/2016-2 od 1. prosinca 2017. (list 226) ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P P-2001/15-30 i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

6. U ponovljenom postupku na ročištu 15.05.2018. stranke su učinile nespornim da je 1-tuženik US raskinuo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s 2.tuženom NS, te sklopio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ĐS (svjedokom u ovom postupku). Stoga tuženik podneskom od 16.06.2018. predlaže tužbeni zahtjev odbiti jer tuženi više nisu pasivno legitimirani u postupku. Tužiteljica podneskom od 05.07.2018. (list 240) ističe da su tuženi i dalje pasivno legitimirani jer je podnošenjem ove tužbe zatražila i zabilježbu spora na predmetnim nekretninama što je i provedeno temeljem rješenja Z-1078/12. Posljedica zabilježbe spora je da presuda donesena povodom tužbe djeluje protiv osoba koje su stekle knjižna prava i nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišno-knjižnom sudu. Stoga uređuje tužbeni zahtjev tako da tužiteljica traži u točki I. da se utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tuženika 3. veljače 2009. god. ništetan u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki II. da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009, kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora upisane temeljem Rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 13.04.2012., broj Z-1078/12, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja za 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo 1-tuženika US, u točki III. da se utvrdi da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i 1- tuženika svakog u ½ djela, što je valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva tužiteljice, pa je 1-tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na temelju ove presude na nekretninama upisanim u vlasništvu tuženika u zemljišnim knjigama zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Podredni tužbeni zahtjev više ne postavlja.

7.Tuženi podnescima od 25.09.2018 i 30.11.2018., predlažu tužbeni zahtjev odbiti jer tuženi više nisu pasivno legitimirani. Ističu i da je tužiteljica podnijela tužbu protiv 1- tuženika i ĐS radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji osnovom ugovora sklopljenim između njih. Podneskom od 13.02.2019. tuženi se protive preinaci tužbenog zahtjeva. Navode da je 1- tuženi sklopio novi ugovor o dosmrtnom uzdržvanju s osobom koja ga može uzdržavati jer to 2- tužena ŽS nije mogla. Ističe da zabilježba spora koja je upisana nema učinka na ovaj spor jer je zabilježba učinjena s obzirom na tužbu kojom se traži oglašenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju a koji je ionako prestao postojati. Ponavlja navode da za vrijeme trajanja braka tužiteljice i 1-tuženika, kao niti u vremenu trajanja izvanbračne zajednice za koju tužiteljica tvrdi da je postojala, ništa nije stečeno osim dugova i troškova kredita. 8 Sud je raspravnim rješenjem od 5.03.2019. dozvolio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, radi ekonomičnosti postupka i jer bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.Na ročištu 16. siječnja 2020. tužiteljica je snizila tužbeni zahtjev od 05.07.2018. u smislu da predlaže da se tužiteljica utvrdi suvlasnicom nekretnine u 1/3 djela.

10. Presudom ovog suda poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. ispraveljnoj rješenjem od 17.5.2021. ( list 518), tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti, te je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. utvrđen ništetnim u 1/3 djela ( točka I izreke), naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tog ništetnog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na 1/3 predmetne nekretnine ( točka II izreke). Također je utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice u 1/3 djela i 1. tuženika u 2/3 djela, te da je 1. tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na temelju presude (točka III izreke), te je točkom IV naloženo tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak.

11. Presuda ovog suda poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. u cijelosti je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.broj: Gž Ob-448/2020- 2 od 3.3.2021.

12. Tuženici su podnijeli reviziju protiv navedene presude Županijskog suda u Splitu, te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21.5.2024. Broj:Rev 223/2022-13 odbačena revizija 2. tuženice a 1. tuženika je prihvaćena te je u odnosu na oba tuženika ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob- 448/2020-2 od 3. ožujka 2021., u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama I. II. i IV. izreke i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne Službe u Dugom Selu, poslovni broj P-518/19-78 od 13. ožujka 2020., u točkama I. II. i IV. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je navedeno u točci 23. 3. obrazloženja navedene odluke da se s obzirom na sadržaj dopuštenog i postavljenog pitanja i odredbu čl. 391. st. 1. ZPP-a revizija ne odnosi na točku III. izreke prvostupanjske presude i odgovarajući dio drugostupanjske presude, pa u tom dijelu Vrhovni sud nije ni imao mogućnost ispitivati pobijanu presudu. Dakle u točci III presuda ovog suda poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. je pravomoćna.

13. U odluci Vrhovnog suda je naznačeno da su ovaj sud i Županijski sud u Splitu propustili primijeniti i načela zemljišnoknjižnog prava, odnosno načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 8.. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK). Također da nižestupanjski sudovi nisu cijenili da je u svakom pojedinačnom slučaju prilikom odlučivanja o ništetnosti ugovora i uspostavi ranijeg zemljino-knjižnog stanja zbog toga što predmet ugovora nije u cijelosti vlasništvo ovršenika nužno procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, konkretno ugovornih stranaka i bračnog druga kao treće osobe koja se poziva na svoje pravo vlasništva po osnovi bračne stečevine, niti su ocjenjivali je li 2. tuženica postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri zatražila predmetnu uknjižbu na dijelu nekretnine upisane kao vlasništvo 1. tuženika, što je tužiteljica osporila.

14. Dakle, sada je predmet spora zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. između 1.tuženika US kao primatelja uzdržavanja i 2.tuženice NS kao davatelja uzdržavanja za 1/3 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog ugovora kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora po ovoj tužbi, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama koje su upisane u korist 2.tuženice NS za 1/3 dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime 1.tuženika za 1/3 dijela.

15.Na ročištu 13.9.2024. tužiteljica ostaje kod tužbenog zahtjeva, nema daljnjih dokaznih prijedloga. Ističe i da je sporni predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut i 1. tuženik je zaključio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa ĐS koja je bila svjedok u ovom postupku predložena od strane 1. tuženika i bilo joj je poznato sve o ovoj pravnoj stvari. Predlaže glavnu raspravu zaključiti. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i ističe da je nesporno da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut, dok odnos 1. tuženika i ĐS nije predmet ovog postupka.

16. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu uključujući Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren kod javne bilježnice Slavice Perić iz [adresa] pod brojem OU-24/09 3. veljače 2009. god. s prilozima (listovi 5-10 spisa), porezno rješenje od 21. kolovoza 2009. god. (list 11), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 14-17, 75-82), rješenje zk odjela Z-1078/2012 od 13.4.2012. ( list 19), povijesni ZK izvadak za kč. br. [katastarska čestica] (list 350) i izvadak za istu nekretninu od 26.2.2020. (list 363), uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P-1452/09, povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 2.3.2022. (listovi 601-608), Sporazumni raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 27.12.2016. OU-183/16 (list 610-616), pročitani su iskazi saslušanih svjedoka ĐS, PS, ČS, OS, MS, DS, ES, HS, IS i stranaka, dopunski su saslušane stranke (list.678-683). Nisu razmatrani drugi dokazi koji su se odnosili na utvrđenje činjenice da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bračna stečevina tužiteljice i 1. tuženika i da je 1/3 iste njena bračna stečevina jer je o istom već pravomoćno presuđeno.

17. Sud je odlučio dopunski saslušati stranke jer je u revizijsko odluci toč. 17. obrazloženja navedeno da je u ovom predmetu za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno postojanje savjesnosti i poštenja svih sudionika ovog pravnog odnosa, dakle 2. tuženice kao stjecateljice i tužiteljice kao bračnog druga 1. tuženika. Dakle za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva odlučna činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti prethodnog postupanja 2. tuženice u vezi s prosudbom ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige, kao i savjesnosti ili nesavjesnosti tužiteljice. Kako je tužiteljica već prethodno predlagala dokaz saslušanja stranka sud je odlučio stranke dopunski saslušati na ove okolnosti.

18. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

19.Među strankama nije sporno da su tuženici US kao primatelj uzdržavanja i ŽS kao davateljica uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjerila javna bilježnica Slavica Perić iz [adresa] pod brojem OU-24/09 dana 3. veljače 2009. god. Prema čl. 3 tog ugovora (listovi 5-8) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] su prešle u vlasništvo NS, a US na njima ima pravo plodouživanja. Nije sporno ni da su ĆS i US bili u braku koji su sklopili 27. prosinca 1992. god., te koji brak je pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P- 1101/09 od 12. ožujka 2010. god. (list 12). Nije sporno niti da je tijekom ovog postupka 1-tuženik raskinuo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od **.**.2009. s NS, te da je sklopio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ĐS, te da je ista sada upisana kao vlasnica 2/3 nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] a US na njima ima pravo plodouživanja, a što je utvrđeno i uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 2.3.2022. (listovi 601-608).

20. U postupku je pravomoćno utvrđeno presudom ovog suda poslovni broj P- 518/19-78 od 18.3.2020. točkom III pravomoćnom 3.3.2021., da je 1/3 predmetna nekretnine predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. bračna stečevina tužiteljice u 1/3 djela, što je valjani pravni temelj stjecanja suvlasništva tužiteljice. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 2.3.2022. (listovi 601-608), utvrđeno da je tužiteljica upisana suvlasnica predmetne nekretnine u ½ djela a ĐS u 2/3 djela.

21. Sporno je radi li se o već presuđenoj stvari i da li su 1. i 2. tuženi i dalje pasivno legitimirani jer 1.tuženik tvrdi da više ne egzistira Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između njih 3. veljače 2009. Sporno je i da li je povrijeđeno načelo povjerenja u zemljišne knjige kako je to ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske.

22.Prigovor presuđene stvari je neosnovan. Naime uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P-1452/09 utvrđeno je da je u tom predmetu ĆS **.**.2009.. podnijela tužbu protiv US i NS kojom traži da se utvrdi da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. god. sklopljen između tuženika gubi učinak prema tužiteljici VS jer ona tvrdi da ima potraživanje prema ŠS i da joj je sklapanjem tog ugovora nanesena šteta jer on nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti njeno potraživanje. Taj je tužbeni zahtjev odbijen presudom posl. br. P-1452/09 od 10. studenog 2010. god. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1889/11 od 1. ožujka 2011. god. Tužbeni zahtjev je odbijen zato što tužiteljica nema dospjelo novčano potraživanje prema tužitelju što je jedna od pretpostavki da bi tužiteljica kao vjerovnik mogla pobijati dužnikovu pravnu radnju.

23. U ovom sporu tužiteljica traži da se utvrdi ništetnost tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u 1/3 dijela, jer tvrdi da nekretnina predmet ugovora predstavlja bračnu tj. izvanbračnu stečevinu nje i tuženika BS i da je US raspolagao cijelom nekretninom samostalno što je protivno zakonskim odredbama. Iz navedenog proizlazi da ovaj tužbeni zahtjev nije identičan tužbenom zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P-1452/09 pa nije osnovan prigovor tuženika da se radi o presuđenoj stvari, sve sukladno čl.333 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) .

24. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Činjenica da je 1- tuženik raskinuo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od **.**.2009. s NS, ne utječe na pravo tužiteljice za utvrđenje ništetnim djela tog ugovora kojim je raspolagao njenom bračnom stečevinom. Točno je da je tužiteljica zatražila zabilježbu spora kad je postavila prvobitni tužbeni zahtjev ( P-434/2012 od 10.4.2012.) i ta zabilježba je izvršena rješenjem Z-1078/12 od 13. travnja 2012. (list 19 spisa). Sukladno čl.81.st.2 Zakona o zemljišnim knjigama zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Stavkom 3. toga članka propisano je da kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ona mjesto u prvenstvenom redu koje mu je osigurano zabilježbom spora. Također čl.195. ZPP-a je propisano da ako koja stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama ne dovrši.

25. Spornu činjenicu da li je povrijeđeno načelo povjerenja u zemljišne knjige, sud je utvrđivao uvidom u priležeće zk izvatke za predmetnu nekretninu i saslušanjem stranaka.

26. Odredbom čl. 122. st. 1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/06, 38/09 i 153/09, dalje ZV ) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istovjetno i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZV-a. Stavkom 2. toga članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upi, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da stvar pripada otuđivatelju. Članak 124. stavak 1. ZV propisuje da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

27. Odredbom čl. 8. st. 2. ZZK-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK-a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upirano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika (st.4 i 5. citirane odredbe ZZK- a).

28. Uvidom u priležeći izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13) i povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 14-17, 75-82) utvrđeno je da je prethodno zaključenju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između 1. i 2 . tuženih u zemljišni knjigama kao vlasnik nekretnine bio upisan 1. tuženik. Do upisa zabilježbe spora po ovoj tužbi a što je detaljno izloženo u točci 24. ovog obrazloženja nije u zemljišnim knjigama bilo vidljivo da netko osporava vlasništvo 1- tuženika.

29. Tužiteljica ĆS je u svojem iskazu 2015. i 10.09.2019. iskazala da se s 1.tuženikom vjenčala 1992. god., a 1995. god. su se preselili u [adresa]. Njen zajednički život s RS do rođenja kćeri AS 1987. odvijao se tako da su zajedno išli u inozemstvo, tamo bi boravili po 3 mjeseca i onda mjesec dana u Hrvatskoj. Nakon Sabininog rođenja 1987. god. ona je ostajala kod kuće i brinula se o V kćeri 1.tuženika i njihovoj kćeri AS, koju je US odmah priznao. Bila je prijavljena u firmi tuženika 1996. oko godinu dana i da je tada radila na šanku ugostiteljskog objekta u [adresa]. Dopunski saslušana 10.09.2019. ponovila je iskaz i navela da ona nikakve osobne imovine i prihoda nije imala, a 1- tuženik je zarađivao kockom. I nakon zaključenja braka je 1- tuženik odlazio u inozemstvo kockati i bio tamo do 3 mjeseca koliko je najviše mogao biti. I tada je iskazala da je u jednom trenutku 1- tuženik sve nekretnine, tada različite čestice prenio darovnim ugovorom na nju kako bi izbjegao porez i iste legalizirao, a potom mu je ona te nekretnine opet darovala.

30. Dopunski saslušana 17.12.2024. tužiteljica je iskazala da je kad je živjela sa 1. tuženikom na adresi u [adresa], čuvala je njegovu kćer iz prvog braka V koja je polazila 1. razred srednje škole. Njegova majka nikad nije stalno živjela u tom stanu, dolazila je povremeno u goste. Ona je 2. tuženu GS upoznala još kao dijete dok je s 1. tuženikom US dolazila u posjetu u [adresa]. Tada se predstavljala kao Izetova djevojka jer su živjeli nevjenčano. 2. tužena je dolazila kod njih u stan u [adresa] a kada se rodila AS išla je s njima i u Budimpeštu, i na more. 2. tužena TS im je je dolazila u posjet i kad su živjeli u [adresa], a kad je završila školu preselila se kod njih i radila je kod njih. Radila je kao konobarica u sportskom centru EZ, koji je bio u sklopu kuće. Znalo se da je posjed glasio na US ali bili su u braku i znalo se da je ona bila tamo dok se to gradilo. Od US se razvela 2010. i do tada je živjela u toj kući u [adresa]. 2. tužena je jedno 2-3 godine ranije odselila i živjela je u [adresa] s dečkom. Znala je da je predmetna nekretninama u [adresa] upisana u zemljišne knjige na 1. tuženika, ali nije ništa poduzela da taj upis promijeni jer je smatrala da je to zajedničko, da je to iz braka. Njoj nitko nije rekao da su tuženici zaključili predmetni Ugovor, a zaključili su ga isti dan kad je podnijela zahtjev za razvod braka. Kad je pokrenula razvod braka njen odvjetnik je trebao otići u zemljišne knjige da stavi zabilježbu na nekretninu i tada je saznala da je 2. tužena TS vlasnica. Nikad s tuženikom nije razgovarala čije su te nekretnine u [adresa] i posjed, ali se sjeća da je u jednom trenutku on prepisao te nekretnine na nju radi nekakvog plaćanja poreza ili nečega a nakon toga mu potpisala da se sve ponovo vrati na njega jer je to tražio i jer ga je voljela, bio joj suprug. Kad se nekretnina gradila 2. tužena nije dolazila u posjet u [adresa] ali je dolazio brat 1. tuženika otac 2- tužene.

31. 1-tuženik US u svojem prvom iskazu navodi da je 1989. je kupio prve parcele i počeo gradnju u [adresa] na Martin Begu. Prvi objekt- vikendica i 4 terena je izgrađena je još 1990. kada i kuća. Drugi objekt je izgrađen tijekom 1991. i 1992 Dopunski saslušan 2019. g. ponovio je rečeno, te je tvrdio da je tužiteljica s roditeljima živjela do 1993. godine. Saslušan 17.12.2024. osporio je da je 2. tužena TS ikad dolazila u stan u [adresa]. Tužiteljicu, tada njegovu suprugu, 2. tužena upoznala je 2004. kada je bila uposlena u objektu u [adresa] kao konobarica. Dinin otac je radio od kad se ta nekretnina počela graditi do izgradnje od 1990. do 2007. Točno je da je TS radila kod njih godinu dana i dolazila je u goste. Nakon odlaska od njih radila je u kao trgovac prodavač ili na blagajni. Znao je tada da su njeni prihodi bili oko 3.000,00 - 4.000,00 kn, a živjela je sa partnerom koji je imao dobru plaću i bio je voditelj restorana. On i tužiteljica nisu niti razgovarali o razvodu braka već je ona u ožujku 2009. otišla drugom partneru. Kada su se razvodili jedini prihod mu je bio 2.000,00 eura od najma poslovnog prostora u [adresa]. Tada je htio napraviti ugovor o dosmr. uzdržavanju sa sinom ZS iz prvog braka i vanbračnom kćerkom V koji to nisu htjeli. Tužiteljica je znala da je on tada tražio uzdržavanje i nekoga da zaključim ugovor. Pošto je 2. tužena TS bila jedina u obitelji koja je radila i bila zaposlena kao i njen partner koji je imao dobra primanja, odlučio je s njom zaključiti ugovor o dosmr. uzdržavanju. Sve to s obzirom da je njegov brat njen otac sve vrijeme sudjelovao u gradnji nekretnine u [adresa], pa da sve ostane u obitelji. U to vrijeme je bio bolestan, imao je srčanu manu i nije imao nekog da se o njemu brine i kuha i sprema. Dogovor je bio da će se 2. tužena i njen partner doseliti k njemu u [adresa] ali se to nikad nije desilo. U međuvremenu umro je njen partner i onda se ona okrenula protiv njega. Točno je da je 2002. pola nekretnine, koje u naravi bila poslovni dio nekretnine jer je na istoj i obiteljska kuća, darovao supruzi VS zato što je te godine dizao kredit i nije htio založiti cijelu nekretninu jer se bojao da neće moći plaćati kredit pa bi nekretnina bila u pitanju. Nakon što je digao kredit odmah mjesec dana nakon toga, tužiteljica mu je darovala nekretninu nazad govoreći da ona nije sa njim zbog nekretnine i novaca već zato što ga voli. 2- tužena se nije doselila kod njega već mu je samo u dva navrata donijela skuhani ručak pa je s njom raskinuo ugovor 2016. Drugo tužena mu nije davala ni jednu lipu, nije platila ni jednu režiju, nije plaćala kredit. Upitan zašto je raskinuo ugovor s 2. tuženom tek 2016. ako ga 2. tužena nije izvršavala, iskazao da zato što mu je sadašnja suprugu 2010. kada je bio u bolnici, od tada dolazila kuhati i bili su u vezi sve dok se nisu oženili 2017. Godine 2016. sama 2. tužena je tražila da se raskine ugovor o dosmr. zaključen između njih. Prije nego je zaključio ugovor o dosmr. sa NS, predočio joj je izvadak za tu nekretninu a ona je išla to provjeravati u zemljišne knjige sa svojim partnerom, to mu je ona sama rekla. Laž je da je tužiteljica išla u [adresa] i upoznala NS kao djevojčicu jer je prvi put išla u [adresa] nakon razvoda. Osporio je da je nagovarao NS da s njim sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Nakon zaključenja ugovora iznajmljivao je poslovne prostore na nekretnini u [adresa] do 2010., do razvoda braka i nikad više. Imao je punomoć od GS da može iznajmljivati i prodati nekretnine u [adresa].

32.Tuženica 2. ŽS u svojem prvom iskazu je navela da je do 1998. god. živjela u [adresa] i da je preko praznika dolazila kod bake koja je tada živjela u stanu u [adresa] koji je čuvala, a ona je tamo boravila mjesec do dva. US je njen stric, a ĆS je prvi put vidjela 1994. god. Početkom 1990. se nije spominjalo da njen stric ,1- tuženik, živi s nekim u vezi. Zna da je on nudio i svojoj djeci da s njim sklope Ugovor a potom ga je sklopila ona. 2015. je iskazala da je nezaposlena a prethodno je radila za minimalac te sada ima ovrhe i dugovanje jer nije platila porez na sklopljeni Ugovor s 1-tuženikom. Iskazala je i da je 1- tuženika dala punomo ć za prodaju nekretnine.

33. Dopunski saslušana 2. tužena ŽS **.**.2024. iskazala je da je inicijativa za zaključenje ugovora o dosmr. uzdržavanju s 1. tuženikom bila njegova. Htio je da prihvati imanje jer je trebala biti rastava pa je od oca i partnera bila nagovarana da to prihvati. U vrijeme zaključenja Ugovora 1. tuženik joj je rekao da nikada neće trebati brinuti o njemu ni kuhati mu. Prvi puta u životu je išla u zemljišne knjige kad je već potpisala Ugovor i kada ju je 1. tuženik vodio u zemljišne knjige da se to uknjiži. Bilježnik joj je čitao Ugovor i tamo su bili navedeni članci, ali ona nikad nije vršila uvid u izvadak za zemlj.knjigu. Tuženik joj je rekao da je to njegovo i pristala je to učiniti da mu pomogne. Svrha tog ugovora je bila samo da nekretnina pređe na nju, da tužiteljica s njom ne bi ništa mogla, a rečeno joj je da se za1. tuženika ne treba brinuti, niti kuhati za njega, niti ga financirati. Ipak je dolazila u [adresa] i ponekad mu kuhala i prala veš. Točno je da je tužiteljica dolazila u [adresa] i upoznala ju dok je bila dijete a i ona je dolazila u [adresa] u [adresa] k njima, a jednom je sa US i VS ljetovala na moru kad je imala 9-10 godina. Njoj je tužiteljica oduvijek bila strina i kao takvu ju je doživljavala. Kod njih u poslovnom prostoru u [adresa] radila je godinu i pol. Uvijek se u obitelji govorilo da je ta nekretnina u [adresa] zajednička. Tamo su dolazili još dok je bila mala drvena kućica kad se roštiljalo i kad se pričalo da će oni tu graditi. U to vrijeme je među njima brak funkcionirao i bilo je ljubavi. Ipak tuženik je znao pred njima pričati da je sve to njegovo. Još dok je bila ta prva drvena kućica dolazili su tu i njegova djeca V i GS i cijelo vrijeme se pričalo da će se tu zajednički graditi. Upitana o proturječnosti svog ranijeg iskaza kazala je da kada je iskazivala prvi put pred sudom. od 1.tuženika LS dobila je papire šta sve mora iskazivati pred sudom, u smislu što treba reći u njegovu korist. Dakle prvi put je lagala. Lagao je i njen otac, brat LS, jer je znao za postojanje veze između VS i LS i prije zaključenja braka. Njihova kćer AS je bila poznata cijeloj obitelji kao kćer od LS odmah nakon rođenja. Bila je upućena od LS što sve mora govoriti na sudu, čak je morala lagati i o priznanicama i potpisivala ih njegovoj sadašnjoj supruzi (ĐS), da ona ima neka potraživanja prema njemu odnosno i njoj kad se nekretnina proda. U vrijeme zaključenja Ugovora vjerovala je sve što je LS preko telefona govorio a ne zna da li je u vrijeme zaključenja Ugovor tužiteljica već od njega odselila. U vrijeme zaključenja ugovora manipulirali su njome i otac i partner jer su LS sažalijevali a on je govorio da je on bolestan i da VS ne može dobiti njegovu nekretninu. I otac i partner su je nagovarali da pomogne LS a on je sam obećavao da neće imati nikakvih problema u vezi tog Ugovora, da ga neće morati izvršavati i da će LS preuzeti troškove poreza i sudskih troškova. Sve to ima na papiru jer je on njoj pisao što da učini i što treba govoriti. LS je vršio pritisak na mene da zaključim ugovor, plakao je i molio. Iskazala je da je i prije dolaska u [adresa], dolazila u stan u [adresa], bila je ponekad tamo po dva mjeseca i VS je tada sa LS živjela u tom stanu. Sjeća se jedne prilike da je u tom stanu negdje 90.-tih Renatina majka čuvala mene i HS u tom stanu dok su LS i VS bili u Budimpešti. Iskazala je na upit tuženika da je u Dugom selu bila 1990. ili 1991. kada je tu bila drvena kućica, u dobi od 10-11 godina (rođena 1981.). Ona je, a ne njen brat ili otac, zaključila Ugovor s LS, jer je LS to tražio jer je dobra i naivna. Na daljnji upit zašto nije priznala tužbu i tuženi zahtjev kada je tužbu zaprimila, iskazala je da zato jer joj je LS i tada bilo žao. S njim je raskinula ugovor jer joj je prijetio da će ju tužiti i stalno tražio da potpisuje priznanice ĐS za posuđeni novac. Tek sada ovo sve iskazuje zato što se bojala LS jer joj je slao poruke i prijetio. Ima sve te papire što joj je slao i poruke na Whats Upp skenirene i spremljene i može ih pokazati. Također je utvrdila da je krivotvorio njen potpis potpisujući je na punomoći nekih odvjetničkih društva, koju punomoć ona nije dala. Ne zna zašto bi se ona žalila i podnosila reviziju kad nekretninu nema, ali ima dugove. Iskazala je da nema dogovoru između nje i tužiteljice da neće snositi troškove postupka ako izgubi spor.

34. Sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru u smislu da je obitelj 1. tuženika pa i sama 2. tužena, znala da je ona u vrijeme kupnje i gradnje objekta u [adresa] bila u izvanbračnoj i bračnoj vezi s 1. tuženikom i da su predmetne nekretnine njihova bračna stečevina bez obzira tko je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik iste. To potvrđuje i iskaz same 2. tužene koja potvrđuje da je još kao dijete boravila u stanu 1. tuženika u Zagrebu, da je tužiteljica s 1. tuženikom posjećivala njegovu obitelj u [adresa] i da je 2. tužena s njima boravila na moru. Ipak, iskaz tužiteljice potvrđuje da nije do ove tužbe ništa učinila da učini vidljivim u zemljišnim knjigama da su iste nekretnine i njena bračna stečevina.

35.Sama 2.tužena je u svom iskazu potvrdila da su je njen otac, partner i sam 1. tuženik nagovorili da sklopi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s 1. tuženikom da "zaštiti " predmetnu nekretninu od eventualne tužbe tužiteljice a ne da bi stvarno do smrti brinula o 1.tuženiku, jer kako je to sama iskazala to joj je sam 1.tuženik kazao te ju upućivao kako je u ranijem tijeku postupka trebala iskazivati. Ona sama prije zaključenja Ugovora nije provjeravala stanje u zemljišnim knjigama, vjerovala je 1- tuženiku da je on upisan. Ali isto tako, kako je sama iskazala, imala je osnova vjerovati da zemljišnoknjižno stanje nekretnine nije istinito već iz same činjenice da je na zaključenje Ugovora nagovarana radi zaštite tuženika, te jer je iz obitelji znala za dugogodišnju vezu tužiteljice i 1- tuženika, činjenicu da imaju zajedničke 2 kćeri te da su zajedno živjeli kada se gradila nekretnina u [adresa]. Sud je povjerovao njenom iskazu da je bila nagovarana od 1. tuženika da s njim sklopi Ugovor jer je tijekom postupka utvrđeno da ona nije bila osoba koja bi mogla do smrti uzdržavati 1- tuženika, te iz razloga što je u ponovljenom postupku faktično iskazala da je Ugovor s 1. tuženikom bio prividan i jer je sam 1- tuženik iskazao da je s njom raskinuo Ugovor jer da ga nije mogla uzdržavati. Sud smatra da je sporni Ugovor između 1- tuženika i nje bio sklopljen s ciljem kako bi 1- tuženik onemogućio tužiteljicu u ostvarivanju bilo kakvih prava s osnove njihove izvanbračne ili bračne stečevine na predmetnoj nekretnini. Da je tome tako uvjerenju suda doprinosi i činjenica da je 2. tužena opunomoćila 1- tuženika da proda predmetnu nekretninu. Također ona je zajedno s 1- tuženikom potpisala izjavu 03.04.2013. (list 334) da su od ĐS posudili iznos od 181.650,00kn za plaćanje hipotekarnog kredita i režija, te za pomoć oko uzdržavanja US, za koju je kasnije iskazala da su bile fiktivne i morala ih je potpisivati na nagovor 1-tuženika. Iz toga je izvjesno da ona nije mogla uzdržavati 1- tuženika, a sama je iskazala da ju je 1. tuženik tjerao na potpisivanje takovih priznanica a bez stvarne posudbe novca.

36. Prividan ugovor sukladno čl.285.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,– dalje: ZOO koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja) nema učinak među ugovornim stranama. Navedeni Ugovor zaključen između 1. i 2. tuženi je bio fiktivan, jer volja ugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema van. Njegova stvarna svrha je bila zaštititi 1. tuženika od eventualnih potraživanja tužiteljice prema predmetnoj nekretnini s osnova izvanbračne i bračne stečevine.

37. Dakle, kako u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZVDSP-a i čl. 8. st. 3. ZZK-a zakon pruža pravnu zaštitu stjecatelju koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, a dokazano je iskazom 2. tužene da je ona imala razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje različito od izvanknjižnog stanje a što je očito smatrao i 1. tuženik, proizlazi da tuženi nisu postupali s dobrom vjerom. Stoga se oni ne mogu pozivati na načelo zaštite svog povjerenja u zemljišne knjige.

38. I iskazi svjedoka DS, brat tužiteljice i njegove supruge ES potvrđuje da su tužiteljica i 1. tuženik živjeli zajedno u nekretnini u [adresa], gdje im se rodila i druga kćer B. Da je tu u [adresa], na Martin Bregu prvo kupljeno zemljište potom sagrađen drveni objekt, a potom i kuća, pa su tu živjeli. Dok su živjeli skupa sagrađeni su i teniski tereni, kafić i teretana, a osnovana je i firma na ime tužiteljice. Sud je iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru iako su srodnici tužiteljice, jer je životno da oni imaju saznanja o načinu života tužiteljice, te jer je njihov iskaz djelomično potvrđen i materijalnim dokazima u spisu, uvjerenjem o prebivalištu za tužiteljicu. Stoga je logično da su iste činjenice bile poznate i 2. tuženoj, nećaci 1. tuženika.

39.Svjedok FS, kćer tužiteljice i 1-tuženika, rođena 1987. iskazala je da iz priča roditelja tijekom odrastanja zna da su oni bili zajedno i prije njenog rođenja. Iz priča zna da je majka s 16. godina napustila školu a s 18. godina pobjegla od roditelja odnosno napustila roditelje i bila dalje s ocem. Dva razreda osnovne škole je završila u Zagrebu a potom u treći krenula u [adresa]. Kada su se preselili na [adresa] ([adresa]) majka je čitavo vrijeme tu bila, svi su živjeli zajedno. Majka je bila tamo i kada su rađeni teniski tereni na Martin bregu. Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao iskaz djeteta stranaka, dakle osobe koja je od svojih roditelja slušala verziju njihove veze koja je bila prikladna ušima djeteta. Sama je iskazala da joj sjećanja najranije dopiru do 1992. g. Sud je poklonio vjeru njenom iskazu kao uvjerljivom i životnom, te u tome da o životu roditelja zna upravo iz njihovih i obiteljskih priča jer je to za djecu uobičajeno. Valja reći da je iskazala da ju je 1. tuženik svojevremeno tražio da potpiše izjavu (na listu 152 spisa) i koju je potpisala kako bi ručala s njim u miru. Iz te izjave je vidljivo da je 1-tuženik vršio pritisak na kćer da iskazuje kako mu odgovara a suprotno onom kako je svjedok iskazivao, što dopinosi uvjernju suda da je tako utjecao i na 2. tuženu.

40.Svjedokinja ĐS je u svojem iskazu 28.01.2015. navela da BS poznaje od 1980. god. i da su se kretali u istom društvu, a tužiteljica i ŽS su joj poznate iz viđenja. Povremeno je odlazila u [adresa] gdje je 1990. god. započeta izgradnja sportskih terena, a kasnije i kuće i to na zamolbu BS i tamo je povremeno kuhala radnicima za što joj je tuženik plaćao. Povremeno je na njegov poziv dolazila i u stan u [adresa] u [adresa], kad bi mu dolazilo društvo i spremala im je sendviče i posluživala ih. To je trajalo do kraja 1992. god. kad ju je US obavijestio da se ženi i da više ne mora voditi brigu o stanu. Tužiteljicu nikad nije vidjela u tom stanu i da ona nikad nije bila prisutna dok se ona-svjedokinja brinula za stan i radnike na gradilištu, a povremeno je u stan dolazila Izetova majka s njegovom starijom kćeri V. Iskazala je i da je s 1-tuženikom ponovo srela 2010. g. u bolnici u kojoj radi i posudila mu veći iznos novca, a kasnije mu otplaćivala kredit i režije za stan jer nije imao novca. Tako mu je posudila oko 200.000,00kn. Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u djelu da tužiteljica nije boravila u [adresa] i dolazila dok se gradilo jer iz iskaza drugih svjedoka to ne proizlazi. Također isti svjedok je nakon raskida prvobitnog Ugovora s 2. tuženom, s 1-tuženikom sklopio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je stekla nekretnine predmet ove tužbe. Njen iskaz je u suprotnosti s iskazima članova obitelji tužiteljice za koje sud smatra da su imali neposrednija saznanja o trajanju izvanbračne zajednice tužiteljice i 1- tuženika, te gdje je ista živjela.

41.Svjedok OS, brat BS i otac NS, je u svojem iskazu naveo da je tužiteljicu prvi put vidio 1993. i da ne zna je li ona prije bila s njegovim bratom, no da mu je brat rekao da ima kćer i da su mu tužiteljičin brat i otac prijetili da prizna to dijete. Navedeni svjedok je brat 1- tuženika pa tako svakako i pristran, posebice jer je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanu 1-tuženik sklopio s njegovom kćeri NS. Nakon dopunskog saslušanje 2. tužene proizlazi da je on sudjelovao u dogovoru da njegova kćer sklopi Ugovor s 1. tuženikom kako bi zaštitio nekretninu u [adresa] od tužiteljice, što ukazuje da nije istinito iskazivao u djelu da je tužiteljicu u Dugom Slu pevi put vidio 1993.

42. Svjedoci CS, KS i SS nisu imali posebna saznanje o prirodi veze tužiteljice i 1-tuženika. Tako SS iskazuje da je tužiteljicu na Martin Bregu vidio tek od 1993., a KS da o njihovoj vezi ne zna ništa osim da imaju kćer. Iskazao je da je nekoliko puta bio u stanu 1- tuženika u Zagrebu i tada tamo nije bila tužiteljica, ali je bila tužiteljeva majka, dok nije precizirao o kom stanu se radi. Svjedok CS o vezi tužiteljice i 1-tuženika nije iskazivao već da je 1- tuženiku prodao zemljište za teniske terene 1992. i da je već te godine isti tamo imao izgrađene neke objekte.

43.Iskaz svjedoka JS sud je cijenio irelevantnim jer je sam izjavio da je BS upoznao 1989. ili 1990. god. kao dvanaestogodišnjak i nije životno da je kao dijete imao ikakvih saznanja o prirodi odnosa između tužiteljice i Izeta Ćedića 44. Iz svih navedenih razloga ovaj sud smatra da je sporni Ugovor od 03.02.2009. ništetan u djelu gdje je tuženik raspolagao imovinom tužiteljice jer je takav Ugovor protivan prisilnim propisima a i moralu društva, sve sukladno čl.322 ZOO, jer je US sklapajući ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s NS postupao suprotno zakonskoj odredbi iz čl. 277 ZBPO-a u kojoj je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Dakle ništetan je u dijelu gdje je 1- tuženik raspolagao imovinom tužiteljice i to 1/3 djela nekretnine upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kčbr. [katastarska čestica], te je odlučeno kao pod točkom I ove presude. Ovo i stoga što je sud utvrdio da 2. tužena a i 1. tuženik nisu postupali u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, kako je već ranije u ovoj presudi obrazloženo, jer su znali da zemljišnoknjižno stanje nekretnine ne odražava stvarno izvanknjižno stanje.

45.Tužbeni zahtjev tužiteljice u djelu kojim traži brisanje upisa zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. godine, kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 13.04.2012. godine, broj Z-1078/12, te uspostavu ranijeg zemljišno- knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i vlasništvo tuženika BS OIB: [osobni identifikacijski broj], je odbačen i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

46. Ovo iz razloga što je tužiteljica već upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica u 1/3 djela predmetne nekretnine, te nema pravni interes za brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora i uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina (i ponovni upis 1-tuženika). Naime baš zbog postojanja zabilježbe spora 1. tuženik nije mogao raspolagati s 1/3 djela nekretnine tužiteljice, te se nakon raskida Ugovora s 2. tuženom i sklapanja novog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s ĐS ista upisala kao vlasnik 2/3 predmetne nekretnine temeljem Ugovora. Postojanje pravnog interesa predstavlja opću procesnu pretpostavku sve do dovršenja parnice, a ponovna uknjižba 1. tuženika na 1/3 predmetne nekretnine nije u interesu tužiteljice jer je ona svoju tražbinu već ostvarila.

47.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a jer je tužiteljica u sporu faktično uspjela u cijelosti kako u osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva. Kao vrijednost predmeta spora uzet je iznos od 232.221,78 eura do ročišta 16. siječnja 2020. (kada je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev u smislu da predlaže da se tužiteljica utvrdi suvlasnicom nekretnine u 1/3 djela) a od tada iznos od 154.814,52 eura (1.166.450,00kn) prema konačno postavljenom zahtjevu na utvrđenje suvlasništva 1/3 nekretnine, koja je po poreznom rješenju s lista 11 procijenjena s 464.443,56 eura (3.499.350,00kn). Ovo stoga što je vrijednost predmeta spora od 232.221,78 eura (1.749.675,00 kn), kako je to utvrđeno na ročištu 16. lipnja 2016. god., utvrđena s obzirom na tada postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica među ostalim tražila da se utvrdi suvlasnicom ½ predmetne nekretnine. Na to rješenje se niti jedna od stranka nije žalila. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00 eura.

48.Trošak tužiteljice je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 13.9.2024. god. (list 181 i 660) dopunjenom na ročištu 17.01.2025. god. (list 683). Tako joj je priznat po VPS 232.221,78 eura,

-sastav tužbe od zatraženih 2.322,22 eura (17.496,75 kn) prema Tbr. 7/1,

-za zastupanje na ročištima 14. svibnja 2013. god., 28. siječnja 2015. god., 1. lipnja 2015. god., 9. rujna 2015. god., 21. listopada 2015. god., 20. travnja 2016. god., 16. lipnja 2016. god., 15.05.2018., 05.03.2019., 10.09.2019., 23.10.2019. po zatraženih 2.322,22 eura (17.496,75 kn) za svako prema Tbr. 9/1,

-zastupanje na ročištu 28.05.2019 po Tbr. 9/5 od 50b – 100,00 eura,

-za sastav obrazloženog podneska od 05.07.2018. zatraženih 2.322,22 eura (17.496,75 kn) prema Tbr. 8/1 OT,

-sastav žalbe od 08.08.2016. od zatraženih 2.902,76 eura/21.870,90kn (1166 b=2.332,00 eura + 25% od 583,00o eura = 2.915,00 eura odnosno 21.963,07 kn) po Tb.10/1,

te nadalje prema VPS 154.814,52 eura,

-za zastupanje na ročištu 16.1.2020. zatraženih 2.322,22 eura (17.496,75 kn) prema Tbr. 9/1 (1166 b=2.332,00 eura),

-za zastupanje na ročištu 13.9.2024. i 17.12.2024. zatraženih 1.318,29 eura za svako prema Tbr. 9/1,

-sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 25.5.2021. od 1166 b odnosno 2.332,00 eura po Tbr.10/6,

što ukupno iznosi 40.482,42 eura. Tužiteljici je priznat trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 544,37 eura (4.101,58 kn) koliko je podmirila (utvrđeno u e-spisu) pa joj je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 41.026,79 eura i riješeno je kao pod II. ove presude.

49.Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od 9. rujna 2015. god. koji je predan na ročištu održanom istog dana i za koje joj je priznata nagrada. Nije joj priznat zatraženi trošak podneska od 16.05.2019. jer u njemu ponavlja već iznesene navode i stavove. Nije joj priznat pristup ročištu 21.5.2016 jer tog dana nije održano ročište. Nije joj priznat pristup ročištu za objavu 28.07.2016. jer istom nije bio nazočan, a niti ročištu za objavu 13.03.2020. jer taj trošak nije nužan pa ga tuženik nije dužan snositi. Nije joj priznat trošak podneska od 11.5.2021. kojim traži ispravak presude radi omaške u pisanju jer taj trošak nije dužan snositi tuženik. Tužiteljica je zatražila i trošak sudskih pristojbi na tužbu, na presudu i na žalbu 15.000,00kn ali kako tužiteljica taj trošak nije imala jer ga nije platila isti joj nije niti priznat osim utvrđenih plaćenih 544,37 eura (4.101,58 kn) na prvu prvostupanjsku presudu. Pun tužiteljice nije priznat zatraženi PDV od 25 % na trošak zastupanja jer niti odvj. Natša Lisac niti odvjetnik Mitar Knežić nisu evidentirani kao obveznici plaćanja PDV-a u registru obveznika PDV- a.

50. Tužiteljica nije tražila na dosuđeni trošak i zakonsku zateznu kamatu te joj ista i nije dosuđena sukladno čl. 151.st.3 ZPP-a.

51.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Dugom Selu 4. veljače 2025.

Sudac

Ranka Memišević,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. odvjetnik Mitar Knežić,

2. odvjetnik Luana Šepek

3. 2. tužena ŽS, osobno