REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-966/24-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Matića odvjetnika i punomoćnika tuženika PU odvjetničku vježbenicu, dana 7. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 8. ugovora o kreditu broj 016-104/2005, koji je potpisan između tužitelja i tuženika dana 19. siječnja 2005. godine kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan naknaditi banci bilo kakve troškove ili izvršiti bilo kakvu uplatu prema obračunu banke ili isplatiti taksu ili tečajne razlike banci.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan iznos od 740,49 eur sa zateznom kamatom u visini eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od 27. listopada 2017. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.079,64 eur. sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 19. siječnja 2005. godine. Tužitelj je u smislu odredbe čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima unaprijed obavijestio tuženika o zatvaranju kredita prije roka određenog za vraćanje, a radi čega je tuženi izdao obračun sa iznosima dugovanja, tuženi je jednostrano odredi i naplatio iznos od 740,49 eur. Navedena isplata izvršena je 26. listopada 2017. godine. Tužitelj smatra da je odredba ugovora 8. u dijelu u kojem je regulirano navedeno pitanje prijevremene otplate kredita ništetno te potražuje isplatu navedenoga iznosa sa kamatama kao i parnični trošak.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva, stavlja prigovor zastare, ne osporava visinu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, pregled prometa za klijenta, saslušan je tužitelj.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. U istom ugovoru u čl. 8. se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, pa je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke.

11. Sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je podigao kredit 2005. godine. U cijelosti ga je otplatio 2017. godine. Misli da u ugovoru nije ništa pisalo za slučaj prijevremenog zatvaranja kredita kada je sklapao ugovor. U banci su mu rekli da mora platiti i tu naknadu te da je to bilo nekih 5.000,00-6.000,00 kn. Na koji način je ta naknada obračunata ne zna. Kredit je podigao radi kupnje stana u kojem je živio sa suprugom. Nije mogao utjecati na odredbe ugovora niti je mogao o odredbama ugovora pregovarati. Htio je prije potpisivanja ugovora kod bilježnika da mu banka dostavi ugovor kako bi ga mogao pročitati međutim u banci su mu rekli da to nije njihova praksa te da će ga ugovor čekati kod javnog bilježnika. Da li je pročitao odredbu 8 ugovora ne zna, ugovor je samo potpisao. Molio je ako može iznos radi prijevremene pretplate smanjiti no u banci su mu rekli da to ne može tako.

12. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo.

17. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužiteljice povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

19. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti te je odlučeno o tome da je dio odredbe čl. 8. ugovora ništetna a sve kako je gore obrazloženo te je tužitelju dosuđena naknada od 740,49 eur.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eur, podnesak 9.4.2024. 200,00 eur, ročište 3.9.2024. 200,00 eur, ročište 13.12.2024. 200,00 eur odnosno ukupno 800,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.000,00 eur. Sud priznaje tužitelju trošak pristojbe na tužbu 26,55 eur kao I pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.079,64 eur. U Zagrebu, 7. veljače 2025. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika