Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-113/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica AŽ, odvjetnica iz [adresa], protiv I. tuženice DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica JŽ, odvjetnica iz [adresa] te II. tuženice MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica JŽ, odvjetnica iz [adresa], radi obvezno-pobijanje, nakon održane i zaključene glavne rasprave 17. prosinca 2024., na kojoj su prisustvovali punomoć. tužitelja AŽ, odvjetnica iz [adresa] te punomoć. I. i II. tuženice JŽ, odvjetnica iz [adresa], dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CŽ koji glasi:

"Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 1. ožujka 2024. između I- tuženice DŽ kao darovateljice i II-tuženice MŽ kao daroprimke, kojim Ugovorom je I-tužena darovala II-tuženici nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] - stambena zgrada broj 13,15 i 17 u [adresa] od 868 m2, neplodno zemljište u [adresa] od 866 m2, s kojom je povezan posebni dio i to: 40. Suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E – 40) – STAN broj 8 – jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m2 na II katu ravno desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m2, sveukupne površine 35,71 m2, gubi pravni učinak prema tužitelju CŽ u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I-tuženoj DŽ, a to u iznosu od 11.045,50 €, i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6.093,30 € od 3. srpnja 2023. po stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do dana naplate, sve to po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zadru broj P Ob-130/2022-13 od 28. listopada 2022.

- 1.940,94 € od 5. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do dana naplate, a umanjeno za naplaćeni iznos od 654,81 €, uračunavanjem i redoslijedom namirenja propisanim odredbom čl. 172 Zakona o obveznim odnosima/05

- 50,00 USD od 5. listopada 2021. do isplate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne uloge po viđenju za valutu USD na dan isplate,

- 2.447,01 € od 5. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do dana naplate

- 518,45 € od 24. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do dana naplate, sve to prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Sisku broj P Ob-156/2019 od 5. listopada 2021. te presudi i rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1330/21 od 24. svibnja 2022..

II-tuženica MŽ dužna je trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja iz nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] - stambena zgrada broj 13,15 i 17 u [adresa] od 868 m2, neplodno zemljište u [adresa] od 866 m2, s kojom je povezan posebni dio i to: 40. Suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E – 40) – STAN broj 8 – jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m2 na II katu ravno desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m2, sveukupne površine 35,71 m2, ovrhom na nekretninama u vlasništvu II-tužene i namirenjem potraživanja tužitelja iz vrijednosti prodanih predmetnih nekretnina."

kao neosnovan.

II. Svaka strana snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužitelj) podnio je tužbu protiv I. tuženice DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: I. tuženica) te II. tuženice MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: II. tuženica), a u kojoj tužbi navodi da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru broj P Ob-130/2022 od 28. listopada 2022., djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli – Poli broj Gž Ob-21/2023 od 8. svibnja 2023., tužitelj ima utvrđeno potraživanje prema ovdje I-tuženici u iznosu od 6.093,30 € (45.910,00 kuna), na ime troška tog parničnog postupka, koji iznos je I-tužena bila dužna platiti u roku od 15 dana (što je u cijelosti izostalo). Temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku broj P Ob-156/2019 od 5. listopada 2021. (koja je djelomično preinačena odlukama, tj. presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1330/21 od 24.5.2022.), tužitelj ima utvrđeno potraživanje prema ovdje I-tuženici u iznosu od:

- 1.940,94 € (14.624,04 kuna) na ime glavnice, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 50,00 USD na ime glavnice (što na dan podnošenja ove tužbe iznosi 46,20 €), sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2021. do isplate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne uloge po viđenju za valutu USD na dan isplate,

- 2.447,01 € (18.437,00 kuna) na ime troška I-stupanjskog parničnog postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2021. do dana plaćanja, te u iznosu od

– 518,45 € (3.906,25 kuna) na ime troška žalbenog postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2022. do dana plaćanja. Tužitelj ističe da je tužitelj Financijskoj agenciji (FINA) podnio zahtjev od 16.(17). veljače 2023., za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku broj P Ob-156/2019 od 5. listopada 2021. (Gž Ob-1330/21) te je uspio djelomično prisilnim putem od I-tuženice naplatiti potraživanje utvrđeno presudama donesenim u tom postupku, ali to samo u iznosu od ukupno 654,81 € (4.933,65 kuna), nakon čega I-tuženica više nije imala dovoljno sredstava na svom računu, pa je kod FINA-e izostala daljnja naplata potraživanja tužitelja. Tužitelj nije do danas povukao označeni zahtjev za izravnu naplatu, ali nakon 4. srpnja 2023., nije uslijedila nikakva daljnja naplata tužiteljevog potraživanja. I-tuženica po presudi Općinskog suda u Zadru broj P Ob- 130/2022 od 28. listopada 2022., koja je postala pravomoćna 8. svibnja 2023., a ovršna 3. srpnja 2023., tužitelju ni u kojem dijelu nije podmirila potraživanje. Tužitelj tvrdi da je tužiteljevo dospjelo potraživanje prema I-tuženici iznosi ukupno 11.045,50 € (na ime glavnice, a bez izračunatih pripadajućih zakonskih zateznih kamata). Navodi da je tužitelju poznato da I-tuženica nema imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje od iste, osim što je I-tuženica imala u vlasništvu nekretnine koje je darovala svojoj majci, ovdje II-tuženici MŽ. Tužitelju je poznata činjenica da I-tuženica ne raspolaže novčanim sredstvima, jer je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI, radi ovrhe na novčanim sredstvima I-tuženice, pokušao naplatiti svoje potraživanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom odlukom donesenom u postupku Općinskog suda u Sisku P Ob-156/2019 od 5. listopada 2021., u čemu do danas nije uspio. Tužitelj navodi da je pokušao s I-tuženom dogovoriti način plaćanja njenog duga prema tužitelju te izvansudskim putem, tj. sklapanjem Ugovora o diobi bračne stečevine namiriti svoje potraživanje, no I-tuženica je, nakon što je krajem veljače 2024. primila prijedlog tog Ugovora radi očitovanja na isti, prvo pristala na predloženo sporazumijevanje, ali nakon toga odmah prekinula komunikaciju s tužiteljem, te unatoč tome što je znala za svoju obvezu plaćanja tužiteljevog potraživanja utvrđenog naprijed označenim presudama, I-tužena je otuđila jedinu imovinu koje je bila upisana kao vlasnik, te iz koje se tužitelj mogao namiriti prisilnim putem, tj. otuđila je nekretninu, stan u stambenoj zgradi broj 13, 15 i 17 u [adresa] u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] od 1734 m2 - stambena zgrada broj 13, 15 i 17 u [adresa] od 868 m2 i neplodno zemljište u [adresa] od 866 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan predstavlja suvlasnički dio od 7/630 etažno vlasništvo (E-40), stan broj 8 – jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m2 na II katu ravno desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m2, sveukupne površine 35,71 m2, na način da je Ugovorom o darovanju od 1. ožujka 2024. označenu nekretninu darovala svojoj majci MŽ, ovdje II-tuženoj. I-tuženica je, upravo iz razloga što je znala da postoji njezina obveza prema ovdje tužitelju, te da nije nigdje evidentirana kao vlasnik imovine i da nema evidentiranih prihoda na kojima bi bilo moguće provesti ovrhu na novčanim sredstvima iz kojih bi se tužitelj mogao naplatiti, želeći osujetiti naplatu tužiteljevog potraživanja prema njoj i time oštetiti ovdje tužitelja kao njezinog vjerovnika, darovala označenu nekretninu u cijelosti svojoj majci MŽ (kako je to i označeno točkom I Ugovora), ovdje II-tuženoj, i to Ugovorom o darovanju od 1. ožujka 2024., ovjerenim istog dana kod javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz [adresa], pod brojem ovjere OU-46/2024, a koji Ugovor je proveden u zemljišnim knjigama u postupku Z-3446/2024, pa je sada II-tužena MŽ vlasnica nekretnine u cijelosti. Slijedom navedenog, ovdje tužitelj podnosi ovu tužbu - radi pobijanja pravne radnje svog dužnika, ovdje I-tuženice DŽ, jer je I-tuženica istu poduzela na štetu tužitelja, radi pokušaja izbjegavanja namirenja tužitelja kao njezinog vjerovnika, a II-tuženica je, kao njezina majka, notorno imala saznanja za postojanje dugovanja I-tuženice prema tužitelju, a onda i za karakter I-tuženičinog postupanja, tj. da poduzetim raspolaganjima I-tuženica nanosi štetu tužitelju kao svom vjerovniku. Ističe da predmetno potraživanje tužitelja iznosi ukupno minimalno 11.045,50 € na ime glavnice, a kojoj u trenutku naplate treba pridodati i pripadajuće kamate Tržišna vrijednost otuđenih nekretnina iznosi oko 30.000,00 €, kako je to Ugovorom o darovanju od 1. ožujka 2024. među strankama tog Ugovora i označeno, pa tužitelj ima pravni interes pobijati dužnikovu pravnu radnju i proglasiti ju bez učinka u odnosu na tužitelja, a to u opsegu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine, jer tužiteljevo potraživanje iznosi više od trećine vrijednosti darovanih nekretnina.

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženica navode da je nesporno da tužitelj ima potraživanje prema I. i II. tuženici u iznosu od 1.940,94 eur i u iznosu od 6.093,30 eur, što ukupno iznosi 11.072,35 eur. Ističu da je I. tuženica bez primanja te nema dovoljno sredstava na računu. Tvrde da je II. tuženica umirovljenica sa malom mirovinom te je predmetni stan stekla kao radnica. I. i II. tuženice navode da je stvarno stanje takvo da je po međusobnom prebijanju dugovanja situacija takva da je tužitelj dužan I. tuženici.

I. i II. tuženice tvrde da je tužitelj sudu u cijelosti prešutio činjenicu da je u suvlasništvu sa I. tuženicom nad drugim stanom u [adresa]. Navodi da je tužitelju poznato da I. tuženica ima imovinu u suvlasništvu s tužiteljem iz koje može namiriti svoja eventualna potraživanja ukoliko su zakonita, osnovana i postojeća, što nisu. Navode da je u ovom slučaju očito da je tužitelj obijesni parničar koji sudu svojom tužbom nepotpuno prikazuje stvarno činjenično stanje, što je od presudnog utjecaja na sudski postupak obzirom da ne prikazivanje stvarnog činjeničnog stanja sud dovodi u zabludu oko odlučnih činjenica što može dovesti do nepravedne presude. Ističu da tužitelj koristi sudski postupak kao sredstvo za pritisak, da namjerno nije naveo da je dužnik I. tuženice. Slijedom iznijetog, I. i II. tuženica predlažu da sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane te da I. i II. tuženicama isplati troškove postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zadru broj P Ob-130/2022 od 28. listopada 2022. i presudu Županijskog suda u Puli – Poli broj Gž Ob-21/2023 od 8. svibnja 2023. (str. 8-28 i 101-109 spisa), presudu Općinskog suda u Sisku broj P Ob-156/2019 od 5. listopada 2021. i presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1330/21 od 24. svibnja 2022. (str. 30-52, 92- 100, 110-123 i 171-181 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 16. veljače 2023. (str. 54- 56 spisa), potvrdu FINA-e od 4. prosinca 2023. o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava na računima DŽ (str. 57 spisa), ugovor o darovanju od 1. ožujka 2024. (str. 58-60 spisa), z.k. izvadak i povijesni izvadak za označenu nekretninu (str. 61-65 spisa), prijedlog ugovora o diobi bračne stečevine s datumom 29. veljače 2024. (str. 80-82 spisa), tužbu tuženice (str. 83-85 spisa), izjavu svjedoka, susjede UŽ od 12. ožujka 2024, ovjerene kod javnog bilježnika u [adresa] (str. 86-87 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, ZK Odjela u Petrinji, posl. br. Z-4761/2024 od 9. travnja 2024. (str. 88-89 spisa), zahtjev I. tuženice za izravnu naplatu FINA-e (str. 90-91 spisa), tražilicu Njuškalo od 6. studenog 2024. (str. 137-140 spisa), izvadak iz tekućeg računa I. tuženice (str. 141-142 spisa), platnu listu I. tuženice (str. 143 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, posl. br.: Ovr-452/2023-4 uz dokumentaciju (str. 144-170 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, posl. br. Z-4768/2024 od 9. travnja 2024. o zabilježbi spora (str. 185-186 spisa), ugovor o radu na određeno od I. tuženice (str. 190-193 i 206-209 spisa), dokumentaciju FINA-e (str. 196-205 spisa), potvrdu poslodavca I. tuženice od 11. studenog 2024. (str. 210-211 spisa), platne liste od I. tuženice za razdoblje od kolovoza do listopada 2024. (str. 212-214 spisa).

4. Na ročištu od 17. prosinca 2024. tužitelj je povukao tužbu a nakon što je utvrđeno da je I. tuženica uknjižila svoje pravo vlasništva na zajedničkom dijelu stana u [adresa] tužitelja i I. tuženice, no kako su se I. i II. tuženice protivile ovakvom povlačenju, u smislu čl. 193. st. 2. ZPP, ovaj sud je o glavnom zahtjevu tužitelja odlučio meritornom odlukom, pritom ističući da unatoč činjenici što je tužitelj povukao svoj zahtjev, a nakon izmijenjenih okolnosti, u dijelu glavnog potraživanja, tužitelj je i nadalje ostao kod sporednog zahtjeva za nadoknadom troškova ovog postupka, slijedom čega je ovaj sud, a radi utvrđivanja osnovanosti takvog sporednog zahtjeva, nužno morao utvrditi i opravdanost podnošenja tužbe u ovom predmetu i pritom ocijeniti dokaze stranaka.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da svaka stranka treba snositi svoj trošak ovog postupka, a tuženi zahtjev tužitelja, primjenom odredaba o odricanju od tužbe valja odbiti.

6. Naime, uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pob- 130/2022-13 od 28. listopada 2022., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-21/2023-2, utvrđeno je da je istom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice ŽŽ a koji glasi:

" Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] čine nekretnine:

- upisane u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Dumerača-vratace koja je u naravi oranica u površini od 2332 m2 i pašnjak u površini od 1141 m2 u ½ dijela

- upisane u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Škalji – put u površini od 161 m2 u ½ dijela

- upisane u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Vrsi- donje selo u naravi cesta u površini od 92 m2 u ½ dijela

- upisane u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Škalji – pašnjak u površini od 457 m2 i kč. br. [katastarska čestica] škalji – pašnjak u površini od 514 m2

- upisane u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Podvornice oranica u površini od 1028 m2 i kč. br. [katastarska čestica] Podvornice u naravi dvorište u površini od 144 m2 i stambene zgrade u površini od 78 m2

Utvrđuje se da su stranke DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u ¼ dijela nekretnina

- upisanih u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kĉ.br. 5421/1 Dumerača-vratace koja je u naravi oranica u površini od 2332 m2 i pašnjak u površni od 1141 m2

- upisanih u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kĉ.br. 3321/8 Škalji – put u površini od 161 m2

- upisanih u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Vrsi- donje selo u naravi cesta u površini od 92 m2 Utvrđuje se da su stranke DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina

- upisanih u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Škalji – pašnjak u površini od 457 m2 i kĉ.br. 3321/6 škalji – pašnjak u površini od 514 m2

- upisanih u zemljišnoknjižni odjel Zadar Općinskog suda u Zadru i to zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Podvornice oranica u površini od 1028 m2 i kč. br. [katastarska čestica] Podvornice u naravi dvorište u površini od 144 m2 i stambene zgrade u površini od 78 m2

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovan te je istom presudom toč. II. izreke nalaženo ovdje II. tuženici DŽ da tamo tuženiku, ovdje tužitelju naknadi parnični trošak, u iznosu od 45.910,00 kuna, što odgovara iznosu od 6.093,30 EUR (tečaj konverzije 1 Eur/ 7,53450 kuna), u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, za dio koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen kao neosnovan i koja presuda je u konačnici postala i ovršna dana 3. srpnja 2023. (a kako to proizlazi iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za istu).

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. utvrđeno je da je istom presudom toč. 1. izreke, utvrđeno da bračnu stečevinu stranaka DŽ (ranije CŽ), i CŽ, čine novčana sredstva na računima u vlasništvu tužene otvorenim kod RBA d.d., novčana sredstva koja su se na dan 26. lipnja 2012.u iznosu od 100,00 USD, zatim novčana sredstava koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na nenamjenskom oročenom depozitu broj računa 097-10-296790 u iznosu od 25.000,00 kn i na tekućem računu broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 4.248,06 kn, te se utvrđuje da su stranke suvlasnici na označenoj imovini, svaki u 1/2 dijela, te se nalaže se tuženoj DŽ da tužitelju CŽ plati 1/2 iznosa od 29.248,06 kn i to 14.624,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i 1/2 iznosa od 100,00 USD što iznosi 50,00 USD sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne uloge po viđenju za valutu USD na dan isplate. Toč. 2. izreke iste presude obijen je tužbeni zahtjev tužitelja a u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka DŽ (ranije CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj] i CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] čine novčana sredstva na računima u vlasništvu tužene otvorenim kod RBA d.d. koja su se na dan 1. lipnja 2010. nalazila na deviznom računu broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 18,13 USD, te se utvrđuje da su stranke suvlasnici na označenoj imovini, svaki u 1/2 dijela, slijedom čega nalaže se tuženoj DŽ da tužitelju CŽ plati 1/2 dijela iznosa od 18,13 USD, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9,65 USD od 1. lipnja 2010., a na iznos od 50,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2012. do presuđenja 5. listopada 2021., na iznos od 14.624,03 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2012. do presuđenja 5. listopada 2021., i to do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj odredbom člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena. Nadalje citiranom presudom Općinskog suda u Sisku toč. 3. izreke je usvojen protutužbeni zahtjev ovdje I. tuženice te je suđeno:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka NŽ i EŽ čine novčana sredstva koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na

-Deviznom računu otvorenom kod Raiffeisen banke broj

[broj bankovnog računa] u iznosu od 95,98 USD,

-Kunskom deviznom računu otvorenom kod Raiffeisen banke broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 49.224,39 kn,

-Nenamjenski oročeni devizni depozit kod Raiffeisen banke broj 158-30-242723 u iznosu od 1.077,50 EUR

-Nenamjenski oročeni kunski depozit kod Raiffeisen banke broj 097-10-296113 u iznosu od 10.000,00 kn

- Nenamjenski oročeni kunski depozit kod Raiffeisen banke broj 097-10-296327 u iznosu od 80.000,00 kn

- Nenamjenski oročeni kunski depozit kod Raiffeisen banke broj 097-11-064383 u iznosu od 67.000,00 kn.

Nalaže se tužitelju CŽ da tuženoj NŽ isplati iznos od 103.112,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate.

Nalaže se tužitelju CŽ da tuženoj NŽ isplati iznos od 47,99 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate.

Nalaže se tužitelju CŽ da tuženoj NŽ isplati iznos od 538,75 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentnorazdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate." Toč. 4. izreke iste presude u preostalom dijelu, a koji se odnosi na tijek zatezne kamate od 26. lipnja 2012. pa do presuđenja 5. listopada 2021. je odbijen protututužbeni zahtjev te je toč. 5. izreke presude odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

8. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2022. poslovni broj Gž-1330/2021-3 toč. I izreke odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda iz toč. 7. ove presude u pobijanom dijelu toč 2. izreke. Nadalje je toč. II. izreke Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2022. poslovni broj Gž-1330/2021-3 preinačena presuda navedena u toč. 7.ove presude, te je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u toč. 3. i toč. 5. izreke na način da je u konačnici u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tamo tuženice ovdje I. tuženice NŽ te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.437,00 kn u roku od 15 dana. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2022. poslovni broj Gž- 1330/2021-3 toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn u roku od 15 dana. Uvidom u potvrdu pravomoćnosti presude ovog suda Pob-156/2019-23 utvrđeno je da je ista pravomoćna dan 24. svibnja 2022. i ovršna 24.lipnja 2022..

9. Dakle, iz presuda navedenih u toč. 6-8. obrazloženja ove presude, vidljivo je da osnovom pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka ovdje I. tuženica NŽ nema dospjelo i ovršno potraživanje prema tužitelju (niti je ista dokazala protivno), dok upravo tužitelj prema I. tuženici ima, po istim presudama, dospjelo i ovršno potraživanje u ukupnom iznosu 10.999,70 eur (i to iznos od 6.093,30 eur po osnovi troška postupka iz toč. 6. ove presude, zatim po presudi iz toč. 7. ove presude iznos glavnice od 1.940,94 eur te troškova tog postupka u iznosu od 2.447,01 eur i u konačnici trošak žalbenog postupka iz toč. 8. ove presude u iznosu od 518,45 eur) i 50 USD glavnice po presudi iz toč. 7. ove presude, odnosno iznos kako ga tužitelj pobliže u eur određuje u svome tužbenom zahtjevu.

10. Unatoč isticanju I. i II. tuženice te dostave zahtjeva za izravnu naplatu ovdje I. tuženice DŽ od 21. ožujka 2024. a kojeg je ovdje I. tuženica podnijela FINI radi prisilnog izvršena protiv ovdje tužitelja, a temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj: Pob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. (vidi toč. 7. i 8. ove presude), ovaj sud ističe da navedeni dokument nije dokaz da I. tuženica doista i ima dospjelo i ovršno potraživanje prema tužitelju, jer sama ovršna isprava koju navodi I. tuženica, a kako je pobliže navedeno u toč. 7. i 8. obrazloženja ove presude, osporava takvu činjenicu (dakle, I. tuženica i presudom iz toč. 6.i presudom iz toč. 7., a koja potonja je dijelom preinačena, je u cijelosti odbijena sa svojim zahtjevima prema tužitelju te joj je naloženo da plati i troškove tužitelju). Da bi I. tuženica imala neko drugo dospjelo potraživanje prema tužitelju, a koje bi se eventualno moglo prebiti sa potraživanjem ovdje tužitelja, I. tuženica nije dokazala (niti takvo potraživanje dokazuje eventualno II. tuženica).

11. Naime, uz svoj odgovor na tužbu I. tuženica dostavlja i primjerak tužbe (a za koju navodi da je zaprimljena kod ovog suda pod brojem Pn-27/2024) a u kojoj je upravo I. tuženica navedena kao tužiteljica a ovdje tužitelj kao tuženik a predmet koje je zahtjev ovdje I. tuženice da se naloži ovdje tužitelju isplata iznosa od ½ dijela najamnine koju ostvaruje iznajmljivanjem stana u [adresa] a kojeg stana su oboje suvlasnici no isti stan samostalno koristi tužitelj, a koji je kao bračna stečevina utvrđen presudom ovog suda poslovni broj Pob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. Iz navedene tužbe ne samo da nije vidljivo da je po istoj tužbi kod nadležnog suda postupak i pravomoćno okončan, već je vidljivo i da se u istoj tužbi netočno navode činjenice, a to da bi presudom ovog suda Pob-156/2019-23 bila utvrđena bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela na stanu u [adresa]. Dakle, navedena tužba nije dokaz niti da bi takva tužba i bila osnovana (djelomično ili u cijelosti) odnosno da bi postojalo eventualno pravomoćno i ovršno potraživanje ovdje I. tuženice, a koje bi eventualno osporilo dopuštenost tužbe tužitelja. Da su činjenični navodi u toj tužbi netočno navedeni proizlazi i iz rješenja ovog suda Stalne službe u Petrini, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] od 9. travnja 2024. poslovni brojem Z-4761/2024. a iz kojeg proizlazi da se ovdje I. tuženica tek istim rješenjem, a temeljem pravomoćne presude ovog suda ali poslovni broj P-302/13-45 od 12. prosinca 2016. uknjižila kao suvlasnica ½ dijela na nekretninama suvlasništva ovdje tužitelja od 11/808 dijela i to kčbr. [katastarska čestica] a koja je u naravi stambena zgrada na adresi [adresa], 5, 7, 9, 11 od 1266 m2 a s kojim je povezan poseban dio Stan broj 2. Dakle, ovršna isprava osnovom koje je I. tuženica stekla titulus za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama je presuda ovog suda ali poslovni broj: P-302/2013-45 od 12. prosinca 2016., a koja je u tom dijelu, kao je to vidljivo iz presude ovog suda Pob-156/2019-23 ( toč. 20.) presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob/251/2017 od 14. svibnja 2019. potvrđena (dakle upravo navedenog dana postala pravomoćna jer je upravo temeljem te presude istog datuma i broja uknjiženo suvlasništvu I. tuženice što upućuje na zaključak da je presudom županijskog suda u tom dijelu potvrđena) dakle prije gotovo 6 godina.

12. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu tužitelja od 16. veljače 2023. a podnesen FINI dana 17. veljače 2023. (potvrda o predaji preporučene pošiljke) i koji je FINA zaprimila 20. veljače 2023., utvrđeno je da je isti podnesen protiv ovdje I. tuženice ka ovršenice a radi naplate dospjelog i ovršnog potraživanja po ovršnoj ispravi, presudi ovog suda poslovni broj Pob-156/2019 od 5. listopada 2021. (vidi toč. 7. i 8. ove presude) i po kojem zahtjevu je FINA dana 4. prosinca 2023. ovdje tužitelju izdala Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava a u kojem navodi da je temeljem ovršne isprave Pob-156/19 izvršena djelomična naplata u iznosu od 654,81 eur i to po osnovi troškova, dok po osnovi glavnice nije naplaćeno ništa. Osnova je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje.

13. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 1. ožujka 2024. utvrđeno je da je istim ovdje I. tuženica, kao darovateljica, darovala svoju nekretninu i to k. č. br. [katastarska čestica] - stambena zgrada broj 13,15 i 17 u [adresa] od 868 m2, neplodno zemljište u [adresa] od 866 m2, s kojom je povezan posebni dio i to: 40. Suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E – 40) – STAN broj 8 – jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m2 na II katu ravno desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m2, sveukupne površine 35,71 m2, ovdje II. tuženici, njezinoj majci, kao obdarenici, a koja je istu nekretninu primila i odmah nakon potpisivanja Ugovora o darovanju ušla u posjed iste. Da je isti ugovor i proveden u zemljišnim knjigama proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (povijesni prikaz i posebni izvadak) od 28. ožujka 2024. a iz kojih proizlazi da je II. tuženica uknjižena kao samovlasnicama na nekretninama koje su bile predmet darovanja i to temeljem upravo citiranog darovnog ugovora.

14. Uvidom u prijedlog Ugovora o diobi bračne stečevine od 29. veljače 2024., a kojeg su stranke upravo ovdje tužitelj i I. tuženica kao bračni drugovi, čiji je brak razveden presudom ovog suda P-22/99 od 16. ožujka 1999., utvrđeno je da istim prijedlogom ovdje tužitelj (a koji prijedlog ugovora je ponudio upravo ovdje tužitelj I. tuženici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (što i same I. i II. tuženice potvrđuju u odgovoru na tužbu i koji prijedlog od strane I. tuženice, prije podnošenja ove tužbe, ali niti tijekom ovog postupka, nije prihvaćen) navodi da su tužitelj i I. tuženica pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda stekli bračnu stečevinu i to suvlasništvo u ½ dijela svaki na stanu broj 2 koji je kao poseban dio povezan sa suvlasničkim dijelom 11/808 na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da stranke suglasno utvrđuju da ovdje I. tuženica nije zatražila provedbu označene presude i upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama te da se ista nekretnina još uvijek vodi kao samovlasništvo ovdje tužitelja. Nadalje u prijedlogu se navodi da strane suglasno utvrđuju da je presudom ovog suda Pob-156/20196-23 utvrđeno da bračnu stečevinu stranaka te njihovo vlasništvo svakog u ½ dijela čine novčana sredstva po računima ovdje I. tuženice i da je po istoj presudi ovdje I-tuženica dužna isplatiti ovdje tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, iznos od 14.624,03 kn zatim iznos od 50 USD kao i iznos troška od 18.437,00 kn te trošak žalbenog postupka od 3.906,25 kn. Nadalje se u prijedlogu navodi da stranke (dakle ovdje tužitelj i I. tuženica) suglasno utvrđuju da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zadru Pob-130/2022-13 od 28. listopada 2022. ovdje I. tuženica odbijena sa zahtjevom za utvrđivanje bračne stečevine te obvezana platiti ovdje tužitelju iznos troška od 45.910,00 kn odnosno 6.093,30 eur. U prijedlogu se nadalje navodi da je tužitelj protiv I. tuženice podnio i izravnu naplatu svog potraživanja temeljem presude ovog suda Pob-156/2019 od 5. listopada 2021. te da je FINA isti djelomično provela za iznos od 654,81 eur te izdala potvrdu o nemogućnosti daljnjeg izvršenja zbog nedostatka novčanih sredstava. Nadalje se u prijedlogu tužitelj o diobi bračne stečevine navodi da je ovdje tužitelj podnio ovom sudu i zahtjev za naknadom daljnjih troškova postupka a koji se vodi pod borjem Ovr-452/2023. Slijedom navedenog u svom prijedlogu diobe tužitelj predlaže da I. tuženica neće u zemljišnim knjigama tražiti upis svog dijela suvlasništva na nekretnini odnosno suvlasničkog dijela od 11/808 etažno vlasništvo dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je suglasna da se označena nekretnina u cijelosti proda a da se ovdje tužitelj za svoje potraživanje na ime bračne stečevine te troškova postupka naplati iz kupoprodajne cijene suvlasničkog dijela I. tuženice, a da ostatak kupoprodajne cijene njezinog dijela se isplati I. tuženici. Dakle, iz navedenog prijedloga, a primitak kojeg niti I. tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava, je tužitelj, a prije podnošenja ove tužbe se obratio I. tuženici a kako bi riješili svoja međusobna potraživanja po osnovi bračne stečevine (a koja su u prijedlogu točno navedena u skladu s pravomoćnim i ovršnim presudama ovog suda –toč.6-9 ove presude) i u kom trenutku (što u konačnici proizlazi i iz rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Petrinja broj Z-4761/2024) I. tuženika, iako je za to imala ovršnu ispravu, nije na svoje ime provela uknjižbu prava suvlasništva u 1/2 na stanu stranaka u [adresa].

15. Da je I. tuženica, a u skladu s prijedlogom tužitelja za diobu bračne stečevine, prema tužitelju imala i daljnje dugovanje i to po osnovi troškova izvansudske ovrhe, potvrđuje i rješenje ovog suda od 11. rujna 2024. poslovni broj Ovr-452/2023-4 a kojim joj je naloženo da plati ovdje tužitelju kao ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 62,21 eur zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2024. pa do isplate.

16. U smislu čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. St. 2. istog članka određeno je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelj ima ovršnu tražbinu prema I tuženici, a kao je točno navedeno u toč. 6. -9 ove presude, a koje potraživanje I. tuženica nije do donošenja ove presude podmirila (podmirenje je samo djelomično i periodično).

17. U smislu čl. 66. st. 3. ZOO pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

18. U smislu čl. 67. st. 1. ZOO naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. St. 2. istog čl. određeno je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

19. U konkretnom slučaju pobijani darovni ugovor je besplatno raspolaganje između učinjeno između krvnih srodnika (majke i kćeri, a kako se to i u samom Ugovoru i darovanju i navodi), slijedom čega se smatra se da je II. tuženici bilo poznato da I. tuženica kao dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

20. Naime, osim što je utvrđeno da je tužitelj imao dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema I. tuženici, ovaj sud je utvrdio i da je sam tužitelj, a prije pokretanja ovog postupka pokušao naplatiti i to prisilno putem FINE, svoje potraživanje, a koje je sada i predmet ovog postupka, a kako je to vidljivo iz Potvrde FINE (vidi toč. 12. ove presude) a koja FINA je izvijestila tužitelja o nemogućnosti naplate zbog nedostatka sredstava na računima I. tuženice.

21. Da je tužitelj pokušao naplatiti svoje potraživanje i osnovom prodaje nekretnine koja je suvlasništvo tužitelja i I. tuženice svakog u ½ dijela osnovom bračne stečevine (presuda ovog suda P-302/13-45 od 12. prosinca 2016.) a prije pokretanja ovog postupka, vidljivo je i iz prijedloga za diobu bračne stečevine tužitelja (vidi toč. 14. ove presude) a koji prijedlog I. tuženica ne osporava u svom odgovoru na tužbu da je primila i koji prijedlog I. tuženica nije prihvatila.

22. Uvidom u predmetnu tužbu utvrđeno je da je ista podnesena dana 28. ožujka 2024. godine.

23. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. lipnja 2024. utvrđeno je da je isti sklopljen između Udruge hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja Sisačko-moslavačke županije, kao poslodavca i ovdje I. tuženice kao radnika a kojim je zasnovan radni odnos na određeno vrijeme do 14.prosinca 2026. za obavljanje poslova pružanja usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama s invaliditetom, a koji će radnica pružati za minimalno 6 korisnika. Čl. I/2. istog ugovora ugovoren je probni rad od 3 mjeseca a čl. II. plaća i to u iznosu minimalne plaće sukladno važećoj Uredbi Vlade RH o visini minimalne plaće koja će se isplaćivati najkasnije do 15-tog u mjeseci za prethodni mjesec. Prema potvrdi Udruge hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja Sisačko-moslavačke županije od 11. studenog 2024. takva plaća I. tuženice iznosi bruto 978,60 eur odnosno neto 677,20 eur.

24. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate FINE za dužnika I. tuženicu (DŽ) utvrđeno je da I. tuženica, po osnovi presude ovog suda P ob-156/19 (dakle predmetni dug) na dan izdavanja očevidnika i to 8. studenog 2024. još uvijek ima evidentirani ukupan dug i to po osovi glavnice u iznosu od 1.986,82 eur, po osnovi kamata 385,23 eur, po osnovi troška 1.904,32 eur odnosno ukupno duga u iznosu od 4.276,37 eur. Zatim je evidnetiran dug po osnovi rješenja o ovrsi Ovrv-10410/2022 ovrhovoditelja HRT neplaćeni dug u izosu od 128,05 eur, zatim po osnovi Ovrv-8947/2022 ovrhovditelja Komunalac Petrinja d.o.o. neplaćeni dug u iznosu od 151,54 eur, zatim po osnovi Ovrv-224/2023, ovrhovoditelja Vode Banovina d.o.o. ukupno neplaćeni iznos od 235,36 eur, zatim po osnovi Ovrv-1190/2024 ukupno neplaćeni dug u iznosu od 205,07 eur, te u konačnici po osnovi Ovrv-1323/2024 neplaćeni dug u iznosu od 194,18 eur, odnosno u konačnici ukupni neplaćeni dug na taj dan od 5.190,57 eur.

25. Dakle, iz naprijed navedenih dokaza jasno proizlazi da u vrijeme podnošenja tužbe u ovom premetu, unatoč tome što je tužitelj prema I. tuženici imao dospjelo nenaplaćeno potraživanje u novcu (kako je ukupno pobliže navedeno u toč. 9. ove presude) a koje nije prisilno putem FINE uspio naplatiti od I. tuženice zbog nedostatka sredstva na računu I. tuženice, I. tuženica je unatoč tome Ugovorom o darovanju, a koji je sklopila sa svojom majkom kao daroprimateljicom, svoju nepokretnu imovinu a koja je u tom trenutku jedina vodila u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo I. tuženice, besplatnim raspolaganjem prenijela u vlasništvo svoje majke, a da pri tom nije imala druge imovine koja se vodi na ime i vlasništvo I. tuženice u zemljišnim knjigama, niti prihoda, osnovom koje bi platila svoja dugovanja.

26. Naime, činjenica da se I. tuženica zaposlila (i to samo na određeno) i to tek nakon što je tužba u ovom predmetu podnesena, a iz kojih eventualno prihoda (plaće) se tužitelj može djelomično i periodično od I. tuženice naplatiti, nije dokaz neosnovanosti sada zahtjeva tužitelja odnosno sigurno tužbe tužitelja u vrijeme njezina podnošenja jer naplata periodično i djelomično od plaće (dijela na kojem je ovrha dopuštena) ne čini naplatu tražbine tužitelja izvjesnom i sigurnom, već suprotno tome, a obzirom da postoje i drugi vjerovnici koji još nisu naplatili svoja potraživanja prije njega, neizvjesnom i nesigurnom, te tužitelj ne mora prihvatiti takvu naplatu već može tražiti i drugi predmet ovrhe a radi potpune naplate duga.

27. U svom odgovoru na tužbu ali i tijekom ovog postupka I. i II. tuženice ponovljeno ističu da se tužitelj mogao naplatiti iz druge imovine I. tuženice (zajedničkog stana I. tuženice i tužitelja, plaće tuženice ali i međusobnog potraživanja koje I: tuženica smatra da ima prema tužitelju po osnovi najma zajedničkog stana stranka), no ovaj sud ističe da je tuženica prijedlog da se tužitelj naplati iz prodaje zajedničkog stana stranaka u [adresa] mogla prihvatiti prije pokretanja ovog postupka, prihvaćanjem prijedloga Ugovora o diobi bračne stečevine stranaka, a što I. tuženica nije učinila, tim više što u trenutku podnošenja tužbe u ovom premetu, I. tuženica je učinila sve da onemogući tužitelja da se i sam naplati prisilno prodajom suvlasnog dijela stana same I. tuženice i to propustom da se I. tuženica i sama uknjiži u zemljišnim knjigama kao suvlasnica na istom stanu unatoč tome što je minimalno 5 godina prije pokretanja tužbe u ovom premetu za to imala pravomoćnu i ovršnu ispravu (presuda je potvrđena 2019. i tom dijelu).

28. Isticanje eventualnog potraživanja I. tuženice po osnovi neplaćenog najma za zajednički stan stranaka, a kod utvrđenja da takvo potraživanje još nije niti pravomoćno utvrđeno niti je nesporno, nije dokaz neosnovnosti zahtjeva tužitelja niti dokaz o postojanju potraživanja I. tuženice prema tužitelju a koje bi se eventualno moglo staviti u prijeboj s potraživanjem tužitelja, pa time niti dokaz da se tužitelj mogao naplatiti prije podnošenja tužbe u ovom predmetu iz druge imovine I. tuženice.

29. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu imao dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema I. tuženici, a koje nije uspio naplatiti od I. tuženice izravnom naplatom kod FINE, niti je isto uspio naplatiti iz imovine I. tuženice jer tuženica nije uknjižila, do podnošenja tužbe u ovom predmetu, svoje suvlasništvo na zajedničkom stanu stranaka u [adresa], a s druge strane, iako je to mogla, nije prihvatila prijedlog tužitelja da se tužitelj naplati iz te imovine izvansudskom prodajom (prihvaćanjem prijedloga za diobu bračne stečevine) i unatoč tome je svojoj majci darovala jedinu nekretninu koja se u tom trenutku vodila zemljišnoknjižno na tuženici.

30. Isticanja ekonomskih i socijalnih momenata takvog darovanja od strane I. i II. tuženice ovaj sud, kod ovakve kronologije činjenica, smatra neosnovanim, netočnim ali u konačnici i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti za dug, a svakako odugovlačenjem plaćanja istog.

31. Činjenica da je u konačnici I. tuženica uknjižila svoje suvlasništvo na zajedničkoj nekretnini stranaka, stan broj 2. u [adresa], ali tek nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno tek 9. travnja 2024. (vidljivo iz rješenja ovog suda, Zk odjel Petrinja broj Z-4761/2024, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 29. ožujka 2024.) ukazuje upravo na manipulaciju same I. tuženice a u cilju izbjegavanja neuspjeha u još jednom sudskom postupku (predmetnom) odnosno u konačnici takvo postupanje ovaj sud smatra upravo učinjeno u cilju uspjeha tuženice u ovom postupku. Naime, ukoliko I. tuženica nije željela izbjeći prodaju nekretnine u [adresa] a radi naplate predmetnog potraživanja tužitelja, tuženica je mogla prihvatiti prijedlog tužitelja za izvansudsku prodaju zajedničke nekretnine stranaka u [adresa], a za koju I. tuženica sada ističe da se tužitelj mogao naplatiti iz iste (pa time ističe neosnovanost zahtjeva tužitelja), a koji prijedlog ista nesporno (što navodi i u svom odgovoru na tužbu) nije prihvatila i time je izazvala predmetni postupak, a koji je, u trenutku podnošenja tužbe, bio jedini način da tužitelj naplati svoje dospjelo a nenaplaćeno potraživanje.

32. Obzirom da je I. tuženica tek nakon podnošenja tužbe u ovom premetu uknjižila svoje pravo suvlasništva na zajedničkom stanu tužitelja i I. tuženice u [adresa] i to tek nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, nakon cca 6. mjeseci po podnošenju tužbe, se zaposlila, jasno su u trenutku podnošenja tužbe tužba i tužbeni zahtjev tužitelja bili osnovani.

33. Kako je tužitelj odmah nakon saznanja za nove činjenice, a to da se I. tuženica zaposlila i da je uknjižila svoje pravo suvlasništva u zemljišnim knjigama na stanu u [adresa], povukao tužbu, a kojem povlačenju su se u konačnici I. i II. tuženice protivile, ovaj sud smatra da je opravdano i osnovano, a obzirom da tužitelj više ne želi ovaj postupak (jer se može sada naplatiti iz druge imovine I. tuženice), odbiti zahtjev tužitelja primjernom odredaba o odricanju od tužbenog zahtjeva (budući da I. i II. tuženice žele donošenje meritorne odluke), slijedom čega je u konačnici sud odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u toč. I izreke presude (pa tako i Županijski sud u Rijeci, br. Gž-3701/2015, od 3. prosinca 2015. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, posl. br. Pž 3559/88, od 31. siječnja 1989. PSP 42/137).

34. Dakle, u konačnici odlučujući o zahtjevu tužitelja i I. i II. tuženice za naknadom troškova ovog postupka, ovaj sud je u odnosu na taj zahtjev smislenom primijenio odredbe čl. 158. u svezi s čl. 156. st. 1. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

35. Naime, donošenje konačne odluke u ovom predmetu i to meritorno, isključivo je inicirano po zahtjevu ovdje I. i II. tuženice (koje su se protivile povlačenju tužbe nakon što je tužitelj saznao za nove činjenice-zaposlenje I. tuženice i uknjižbu suvlasništva I. tuženice na stanu u [adresa]), a koje I. i II. tuženice, su isključivo odgovorne i za podnošenje tužbe u ovom predmetu (i to I. tuženica koja je znala ili morala znati za svoje dospjelo a neplaćeno potraživanje tužitelju, činjenicu da ima više nenaplaćenih potraživanja i prema drugim vjerovnicima a ne samo tužitelju, a koja nisu naplaćena, činjenicu da nema sredstva s kojima bi podmirila iste, zatim da nema, osim predmetne imovine, niti jednu drugu nekretninu u trenutku podnošenja tužbe a na kojoj bi se eventualno tužitelj prisilnom naplatom, ovrhom na nekretnini, naplatio, kao i jer I. tuženica nije uknjižila suvlasništvo stana u [adresa] na svoje do trenutka podnošenja tužbe u ovom predmetu, a II. tuženica s druge strane, jer je kao majka I.tuženice, u smislu čl. 67. st. 2. ZOO, znala ili morala znati da takvim besplatnim raspolaganjem I. tuženica onemogućuje naplatu potraživanja svojih vjerovnika a između njih i ovdje tužitelja i to sve u trenutku podnošenja tužbe. Dakle, unatoč tome što je sud u konačnici odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan jer su se u međuvremenu promijenile okolnosti (a promjena kojih okolnosti ovaj sud smatra manipulacijom tijekom ovog postupka I. tuženice u cilju izbjegavanja naplate spornog duga u cijelosti, a kako je to utvrđeno kronologijom događaja) a primjenom pravila o odricanju od tužbenog zahtjeva, za samo vođenje postupka pa i troškove istog (djelom) su odgovorne I. i II. tuženice.

36. Dakle, trošak podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu je svakako bio osnovan i opravdan u trenutku podnošenja takve tužbe, pa i trošak pripremnog ročišta od 7. studenog 2024. godine (koje je odgođeno) a na kojem ročištu je tek tužitelju uručen podnesak I. i II. tuženice sa dokazima o uknjižbi suvlasništva I. tuženice na stanju u [adresa] kao i dokazi o zaposlenju I. tuženice i tek uručenjem kojeg se tužitelj mogao očitovati i eventualno povući svoju tužbu, što je u konačnici tužitelj i učinio, su svakako osnovani i opravdani troškovi tužitelja a koje su uzrokovale I. i II. tuženice, dok s druge strane svaki trošak I. i II. tuženica do tog momenta je neosnovan i isključivo uzrokovan krivnjom I. i II. tuženica. No nakon toga, kako je tužitelj tek na pripremom ročištu od 17. prosinca 2024. a koje pripremno ročište je održano obzirom da tužitelj nije ranije povukao tužbu, i kojem povlačenju su se I. i II. tuženice protivile, trošak održavanja takvog ročišta (a koje je ujedno bilo i ročište za glavnu raspravu) pripada I. i II. tuženicima zbog krivnje tužitelja.

37. Slijedom iznesenog u konačnici a obzirom na djelomično osnovane troškove stranaka, sve temeljem čl. 156.s t. 1. ZPP, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, te je odlučio kao u izreci.

U Sisku, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnici

2. I. i II. tuženici po punomoćnici