Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: P-508/2022-74
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv prvotužene Hrvatske Lutrije d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupane po punomoćniku Domagoju Poljak, odvjetniku iz Zagreba, Zadarska 77, drugotužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Virovitici, Građansko – upravni odjel, trećetuženog DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, Gajeva 22/III, četvrtotužene SET proizvodnje, trgovine i usluge d.o.o. iz Bjelovara, Pakračka 3, OIB: 35140755222, zastupane po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 36, petotužene VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te šestotužene KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotužene RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osmotužena ĆAK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], devetotuženog AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], desetotuženog MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedanaestotuženog PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dvanaestotuženog TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trinaestotužene DAK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četrnaestotuženog CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petnaestotužene HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], šesnaestotuženog ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sedamnaestotužene SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osamnaestotuženog BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, Gajeva 22/III radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnine, 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelj koji glasi:
1. "Utvrđuje se da Poslovni prostor (trgovina i salon namještaja) u podrumu zgrade mješovite uporabe, [adresa] k.b.3 sa 492 m2, sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-centar iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] , koji se sastoji od skloništa 46,93 m2, prostora za vježbe na parteru 240,16 m2, spremišta 5,37 m2, predprostora 5,57 m2, čajne kuhinje 6,99 m2, WC-a 2,99 m2, spremišta 7,78 m2, i sanitarnog čvora 20,35 m2, ukupno 358,19 m2 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i posebni dio nekretnine koji je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr.1019 [adresa] m2, dvorište 219 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar, te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da ga temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar kao posebni suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 21).
2. Utvrđuje se da je ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik Poslovnog prostora(trgovina i salon namještaja) u podrumu zgrade mješovite uporabe, [adresa] k.b.3 sa 492 m2, sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-centar iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] , koji se sastoji od skloništa 46,93 m2, prostora za vježbe na parteru 240,16 m2, spremišta 5,37 m2, predprostora 5,57 m2, čajne kuhinje 6,99 m2, WC-a 2,99 m2, spremišta 7,78 m2, i sanitarnog čvora 20,35 m2, ukupno 358,19 m2 koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i posebni dio nekretnine koji je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr.1019 [adresa] m2, dvorište 219 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar, te mu se dozvoljava da ga temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti, istovremeno po uknjižbi tog posebnog dijela u zemljišne knjige ovog suda temeljem toč.1. ove presude, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar kao posebni suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 21) uknjiži na svoje ime i u svoje vlasništvo, što su tuženici dužni trpjeti.
3. U korist svih svakodobnih vlasnika posebnih dijelova zgrade upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar osniva se pravo služnosti uporabe za slučaj rata, elementarnih i drugih nepogoda na Poslovnom prostoru (trgovina i salon namještaja) u podrumu zgrade mješovite uporabe, [adresa] k.b.3 sa 492 m2, sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-centar iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška], koji se sastoji od skloništa 46,93 m2, prostora za vježbe na parteru 240,16 m2, spremišta 5,37 m2, predprostora 5,57 m2, čajne kuhinje 6,99 m2, WC-a 2,99 m2, spremišta 7,78 m2, i sanitarnog čvora 20,35 m2, ukupno 358,19 m2 kao samostalne uporabne cjeline i posebni dio nekretnine koji je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr.1019 [adresa] m2, dvorište 219 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da to pravo upiše u zemljišne knjige na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti, a što je njegov vlasnik dužan trpjeti."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka i to prvotuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. u iznosu od 20.925,00 eura, drugotuženiku Republika Hrvatska u iznosu od 18.100,00 eura, trećetuženiku DA, petotuženoj VA, šestotuženoj KA, sedmotuženiku RA, osmotuženiku ĆAK, devetotuženiku AA, desetotuženiku MA, jedanaestotuženiku UA, dvanaestotuženiku FA, trinaestotuženoj ŠA, četrnaestotuženiku CA, petnaestotuženoj ČA, šesnaestotuženiku ĐA, sedamnaestotuženoj SA, osamnaestotuženiku BA u iznosu od 36.894,31 eura i četvrtotuženiku SET PROIZVODNJA d.o.o. u iznosu od 28.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to od 4. veljače 2025. kao dana donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana od dana donošenja presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj ĆA je podnio tužbu protiv prvotužene Hrvatske Lutrije d.o.o. drugotužene Republike Hrvatske, trećetuženog DA, četvrtotužene SET proizvodnje, trgovine i usluge d.o.o. petotužene VA, šestotužene KA, sedmotužene RA, osmotužena ĆAK, devetotuženog AA, desetotuženog MA, jedanaestotuženog PA, dvanaestotuženog TA, trinaestotužene DAK, četrnaestotuženog CA, petnaestotužene HA, šesnaestotuženog ŽA, sedamnaestotužene SA i osamnaestotuženog BA, radi utvrđenja da Poslovni prostor (trgovina i salon namještaja) u podrumu zgrade mješovite uporabe, [adresa] kčbr. 3 sa 492 m2, sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-centar iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] , koji se sastoji od skloništa 46,93 m2, prostora za vježbe na parteru 240,16 m2, spremišta 5,37 m2, predprostora 5,57 m2, čajne kuhinje 6,99 m2, WC-a 2,99 m2, spremišta 7,78 m2, i sanitarnog čvora 20,35 m2, ukupno 358,19 m2 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i posebni dio nekretnine koji je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr.1019 [adresa] m2, dvorište 219 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar, te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da ga temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar kao posebni suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21), kao i radi utvrđenja da je vlasnik navedenog prostora, i da se u korist svih svakodobnih vlasnika posebnih dijelova zgrade upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar osnuje na prethodno navedenom dijelu pravo služnosti uporabe za slučaj rata, elementarnih i drugih nepogoda, time da je tužitelj nakon provedenog građevinskog vještačenja u podnesku od 7. studenoga 2024. (str. 346-350) uskladio tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže i opisano u točci I. izreke presude.
1.1. Naime, tužitelj je u historijatu tužbe naveo da su tuženici upisani kao vlasnici posebnih dijelova nekretnina s neodređenim omjerima, i to Hrvatska lutrija d.o.o. (E- 1), Republika Hrvatska (E-2), SET d.o.o. (E-4) i KA (E-7) kao vlasnici poslovnih prostora, VA kao vlasnica uredskog prostora (E-5) i prodavaonice mješovite robe (E-6), dok su ostali tuženici upisani kao vlasnici stanova (E-8, E-9, E- 10, E-13, E-14, E-15, E-16, E-17, E-18, E-19 i E-20), a da je sam tužitelj upisan kao vlasnik posebnih dijelova nekretnine (E-11 i E-12).
1.2. Nadalje, tužitelj je naveo da je zgradu mješovite uporabe, u kojoj se nalaze naprijed navedeni posebni dijelovi, kao investitor izgradio na temelju građevne dozvole Klasa: Up/I0-02/94-01/92, Urbroj:2189-04-03/4-94-2 od 11.10.1994. godine, za koju je, nakon završetka izgradnje 1995. godine, dobio i uporabnu dozvolu Klasa: Up/I0-361- 03/95-01/112, Ur.broj:2189-04-02-96-4 od 12.02.1996. godine, i da je nakon izgradnje u zemljišnim knjigama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio upisan kao jedini i isključivi vlasnik čkbr. [katastarska čestica] dvorište Grad sa 24 čhv, čkbr. [katastarska čestica] poslovno-stambena zgrada i dvor Grad sa 166 čhv te čkbr. [katastarska čestica] dvorište Grad sa 13 čhv. i da je nakon završetka izgradnje tuženicima odnosno njihovim pravnim prednicima sukcesivno prodavao posebne dijelove nekretnine (stanove i poslovne prostore). Stoga su u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u različito vrijeme izvršeni upisi različitih posebnih dijelova zgrade sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], i to tako da su neki do njih upisani kao posebna z.k. tijela pod A, a neki u Knjige položenih ugovora odnosno Knjige stanova. Naveo je da se radi upravo o posebnom prostoru, pobliže naveden i opisan u prethodnom stavku ovog Obrazloženja, koji je zadržao u svome vlasništvu, za što smatra da nije mogao pripasti nijednom vlasniku posebnog dijela niti suvlasnicima kao zajednički dio nekretnine.
1.3. Tužitelj je istaknuo da mu je na temelju lokacijske dozvole Klasa: Up/I-350- 05/05-01/83, Ur. Broj:2189-03-02/1-05-8 od 10.8.2005., građevne dozvole Klasa:Up- I0-361-03/05-01/149, URBROJ:2189-03-02/3-07-7 od 03.01.2007. godine da mu je dopuštena prenamjena tog prostora u poslovni prostor, a nakon toga mu je izdana i uporabna dozvola Klasa: Up/I0-361-04/07-01/80, URBROJ:2189-03-02/5-07-3 od 03.12.2007. godine, te smatra da je navedeni neupisani posebni dio nekretnine njegovo vlasništvo koje je stekao izvorno građenjem prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
1.4. Tužitelj je naveo da je od izgradnje do danas taj dio koristio kao svoj samostalni posjed i svoje isključivo vlasništvo za vlastite poslovne potrebe ili davao u zakup trećim osobama još od dovršetka izgradnje zgrade 1995. godine, te mu nitko pa ni bilo tko od suvlasnika od tada do danas nije branio to korištenje niti osporavao pravo posjeda i vlasništva pa stoga smatra da je u konačnosti dosjelošću stekao vlasništvo tog posebnog dijela za koji je plaćao i još uvijek plaća sva javna davanja (komunalnu naknadu, pričuvu i sl.) koja se plaćaju kao i za svaki posebni dio nekretnine (stanove i poslovne prostore).
1.5. Isto tako tužitelj je u tužbi naveo da je njegovo pravo vlasništva priznato i kroz Međuvlasnički ugovor od 1.10.1999. godine čiji je sastavni dio Popis posebnih dijelova zgrade, popis njihovih vlasnika, površine koje pripadaju kojem od vlasnika, suvlasnički udjeli i sl. sastavljenom od upravitelja zgrade Slavić inženjering d.o.o. [adresa] te da se već u članku 1. Međuvlasničkog ugovora podrum, uz 11 stanova, 2 stana kao poslovni prostor i 7 poslovnih prostora, navodi/definira kao poseban dio zgrade. Smatra da je na temelju valjanog pisanog sporazuma sa vlasnicima ostalih posebnih dijelova izvršio i fizičku diobu nekretnine i da je ta je dioba bila i u skladu sa čl.5. st. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade koji je važio u vrijeme dok je dovršio izgradnju zgrade i nakon što je za nju dobio uporabnu dozvolu, i da to samo po sebi predstavlja osnovu za stjecanje njegova prava vlasništva na predmetnom posebnom dijelu zgrade. Tužitelj smatra čak i da je pravna priroda i namjena spornog podruma izvorno bila drugačija, znajući da ga samostalno posjeduje kroz više od 26 godina, da su vlasnici ostalih posebnih dijelova, ne samo Međuvlasničkim ugovorom, nego i faktički, izrazili svoju suglasnost da on ni pravno ni faktički ne služi zgradi kao cjelini, i da predstavlja vlasništvo tužitelja.
1.6. Tužitelj je naveo da je sporni prostor nakon prenamjene zadržao dvonamjensko korištenje i kao sklonište, što predstavlja vid samoograničavanja korištenja tog prostora od strane njega kao graditelja, ali da se time ne dira u njegova vlasnička prava, i da je spreman na to da se u korist svih suvlasnika, odnosno zgrade kao cjeline, na tom prostoru osnuje pravo služnosti njegovog korištenja (uporabe) kao skloništa sukladno važećim propisima, te da se to pravo kao služnost uknjiži u zemljišne knjige na tom posebnom dijelu kao poslužnoj stvari na način da se sklonište u mirnodopsko vrijeme koristi kao poslovni prostor, a u slučaju rata, elementarnih i drugih nepogoda, stavi na raspolaganje svim vlasnicima posebnih dijelova zgrade.
1.7. Nadalje, drugi dio tužbenog zahtjeva se odnosi na priznavanje prava vlasništva tužitelju na tom posebnom dijelu kojeg je on, ako ne izvorno građenjem, stekao kao samostalan, zakonit, istinit i pošten posjednik u vremenu dužem od 26 godina, istaknuvši da se njihova vlasnička prava na bilo koji način ne dovode u pitanje, te da bi sukladno građevinskoj i uporabnoj dozvoli osigurano pravo uporabe dijela predmetnog posebnog dijela kao skloništa, te je predložio da se uz korist svakodobnih vlasnika svih ostalih posebnih dijelova nekretnine iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar osnuje i u zemljišne knjige upiše pravo uporabe za slučaj rata, elementarnih i drugih nepogoda.
1.8. Slijedom navedenoga, tužitelj je predložio da sud u cijelosti usvoji precizirani tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su, izuzev petotužene VA koja je priznala tužbeni zahtjev tužitelja, naveli da osporavaju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva jer da predmetna cjelina koju tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu označava kao Poslovni prostor (trgovina i salon namještaja) u podrumu zgrade predstavlja sklonište koje ne može biti u tužiteljevu vlasništvu već isto predstavlja zajednički dio zgrade uslijed čega tužitelj ne može steći vlasništvo istog prostora niti izvorno građenjem niti dosjelošću niti pravnim poslom, i da dio predmetne nekretnine koji u naravi predstavlja sklonište ne može biti u vlasništvu tužitelja, jer se prema čl. 67. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u sumnji uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela, a obzirom da se na uvjete pod kojima se skloništa mogu koristiti u miru koji su propisani Pravilnikom o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup (Narodne novine br. 98/2001, 129/2000, 82/2015), a uvažavajući opisano korištenje prostora skladišta i skloništa, smatraju da se radi o cjelini te da je pristup skloništu moguć isključivo kroz skladište pri čemu nije isključeno i da je prostor skladišta izgrađen u funkciji skloništa, u kojem slučaju bi cijela nekretnina bila zajednički prostor svih suvlasnika.
2.1. Tuženici su naveli da je iz zemljišnih knjiga razvidno da se u vezi predmetne nekretnine glede pitanja u vezi kojeg je postavljen tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, vodio kod Naslovnog suda postupak u predmetu poslovnog broja Z-1949/2014/2196. U navedenom predmetu je bila podnesena žalba, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl. broj: GŽ ZK-529/2018 od 08. svibnja 2019. godine pa slijedom navedenog smatraju da pitanje u vezi kojeg je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari, pravomoćno je riješeno u navedenom postupku, jer je u tom predmetu sudjelovao i tužitelj, tako da se na njega odnosi i učinak pravomoćnosti.
2.2. Iz navedenih razloga tuženici su, osim petotužene VA koja je priznala tužbeni zahtjev, predložili da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.
3. Dakle, predmet spora je utvrđenje da Poslovni prostor, pobliže naveden i opisan u točci I. izreke, koji se nalazi u podrumu navedene zgrade, predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i utvrđenje da je tužitelj vlasnik tog poslovnog prostora, a za koji je predložio da se u korist svih svakodobnih vlasnika posebnih dijelova zgrade osnuje pravo služnosti uporabe za slučaj rata, elementarnih i drugih nepogoda.
4. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz BZP-a (str. 10-13), u lokacijsku dozvolu (str. 14-17), u građevinsku dozvolu od 11. listopada 1994. (str. 18-19), u uporabnu dozvolu 12. veljače 1996. (str. 20-21), u lokacijsku dozvolu (str. 22), međuvlasnički ugovor (str. 23- 29), u popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima (str. 30-31), u tehnički opis (str. 32-36), u prenamjenu skladišta i skloništa u poslovni prostor – trgovina i salon namještaja (str. 37-41), u građevinsku dozvolu od 3. siječnja 2007. (str. 42-44), uporabna dozvola od 3. prosinca 2007. (str. 45-46), u zapisnik službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo (str. 47-50), u zaključak službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo od 2. siječnja 2007. (str. 51-52), u rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo od 10. lipnja 2013. (str. 53-55), u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 57-58), u izvadak iz BZP-a od 26. siječnja 2023. (str. 89-97), u uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 22. travnja 1994. (str. 133- 137), u rješenje od upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo od 10. lipnja 2013. (str. 155-156), u posjedovnicu (str. 160-161), u očitovanje o pravnom statusu skloništa unutar stambene zgrade u [adresa] (str. 196), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Kristijana Fujsa (str. 228-272), u uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 22. travnja 1994. (str. 299-301), u građevnu dozvolu od 11. listopada 1994. (str. 302-303), u uporabnu dozvolu od 12. veljače 1996. (str. 304-305), u očitovanje stalnog sudskog vještaka Kristijana Fujsa (str. 313-315), u povijest promjena na katastarskim česticama (str. 351-352), u identifikaciju čestica (str. 353-354), u skicu premjeravanja (str. 355), u kopiju katastarskog plana (str. 356), u skicu premjeravanja (str. 358) te dokaz saslušanjem tužitelja ĆA kao stranke (str. 182-183), svjedoka GA (str. 202), svjedokinje VAK (str. 202-203), svjedoka LA (str. 214-216) te neposredno saslušanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Kristijana Fujsa (str. 340-342), pri čemu valja napomenuti da tuženici nisu bili saslušavani jer uredno pozvani na raspravu određenu za izvođenje dokaza za saslušanje stranaka nisu pristupili, niti su svoj izostanak opravdali dok je sud odbio dokazni prijedlog punomoćnika tužitelja da se u nastavku postupka provede novo građevinsko vještačenje po drugom građevinskom vještaku.
5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u nastavku postupka provede novo građevinsko vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku kojem dokaznom prijedlogu su se usprotivili i tuženici iz razloga jer je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Kristijana Fujsa, koji je jasan, stručan, detaljno obrazložen, i koji je vještak kako pismeno, tako i usmeno prilikom njegovog neposrednog saslušanja na raspravi održane 6. studenoga 2024. (str. 340-342) otklonio sve prigovore na njegov nalaz i mišljenje istaknutih isključivo od strane tužitelja, a odbijo je i dokazni prijedlog tužitelja da se provede i geodetsko vještačenje na okolnost kada je točno ucrtana zgrada u katastarskom operatu, koji dokaz je sud ocijenio kao nebitan.
6. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odr. čl. 8. ZPP sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, i to u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar upisana je čkbr.1019 [adresa] m2, dvorište 219 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b.3 492 m2,
- da su tuženici upisani kao vlasnici posebnih dijelova nekretnina s neodređenim omjerima, i to Hrvatska lutrija d.o.o. (E-1), Republika Hrvatska (E-2), SET d.o.o. (E-4) i KA (E-7) kao vlasnici poslovnih prostora, VA kao vlasnica uredskog prostora (E-5) i prodavaonice mješovite robe (E-6), dok su ostali tuženici upisani kao vlasnici stanova (E-8, E-9, E-10, E-13, E-14, E-15, E- 16, E-17, E-18, E-19 i E-20), a sam tužitelj je upisan kao vlasnik posebnih dijelova nekretnine (E-11 i E-12),
- da je tužitelj kao investitor zgradu mješovite uporabe, u kojoj s nalaze naprijed navedeni posebni dijelovi, izgradio na temelju građevne dozvole Klasa: Up/I0- 02/94-01/92, Urbroj:2189-04-03/4-94-2 od 11.10.1994. godine, za koju je, nakon završetka izgradnje 1995. godine, dobio i uporabnu dozvolu Klasa: Up/I0- 361-03/95-01/112, Ur.broj:2189-04-02-96-4 od 12.02.1996. godine,
- da je na dan očevida predmetni poslovni prostor uređen kao fitness centar površine 310,65 m2 i površine 47,54 m2,
- da iz Uporabne dozvole, Klasa: Up/I-361-04/07-01/80, UR broj: 2189-03-02/5- 07-3 od 3. prosinca 2007. proizlazi da se radi o prenamjeni skladišta i skloništa u poslovni prostor uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa,
- da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici posl. br. Z-8994/2019 od 23. prosinca 2019. je odbijen prijedlog predlagatelja ĆA za upis posebnog dijela nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica]. sa 711 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – centar i to Poslovnog prostora (trgovina i salon namještaja) u podrumu sa 358,19 m2, uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa, uz istovremenu uknjižbu predlagateljeva prava vlasništva na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom (E-21), odnosno kao njegovog etažnog vlasništva,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Kristijana Fujsa, proizlazi da predmetni poslovni prostor ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu,
- da sporni prostor (skladište i sklonište) čine i jednu cjelinu imajući u vidu da je pristup skloništu moguć isključivo kroz skladište.
7. Odlučujući o istaknutom prigovoru presuđene stvari, sud je isti odbio. Naime, uvidom u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl. br. Z-8994/2019 od 23. prosinca 2019. utvrđeno je da je odbijen prijedlog predlagatelja ĆA Dečaka za upis posebnog dijela nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica]. sa 711 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – centar, i to Poslovnog prostora (trgovina i salon namještaja) u podrumu sa 358,19 m2, uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa, uz istovremenu uknjižbu predlagateljeva prava vlasništva na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom (E-21), odnosno kao njegovog etažnog vlasništva, no sud je ocijenio da se ne radi o presuđenoj stvari s obzirom na predmet spora u ovom parničnom postupku.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji je izrađen nakon provedenog očevida u prisutnosti sudske komisije, kao i na temelju dokumentacije priložene u spis, koji nalaz i mišljenje je i ovaj sud u cijelosti prihvatio iz već ranije iznesenih i obrazloženih razloga, a prihvatili su ga u cijelosti i tuženici, proizlazi slijedeće:
- da je na temelju priložene dokumentacije u spis vidljivo da je prema uporabnoj i građevinskoj dozvoli izvedena prenamjena skladišta i skloništa u poslovni prostor (trgovina i salon namještaja) uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa u stambeno-poslovnoj građevini,
- da je prema posebnim uvjetima Državne uprave za zaštitu i spašavanje KLASA: Up/I-350-05/05- 01/01, URBROJ: 543-18-01-05-2 od 20.05.2005.g., koji su prethodili izdavanju građevinske dozvole za prenamjenu, sklonište unutar predmetnog prostora može se koristiti dvonamjenski u smislu da se u mirnodopskim uvjetima koristi kao poslovni prostor, a u slučaju neposredne ratne opasnosti da se isti mora isprazniti u roku 24 sata,
- da je prije prenamjene predmetnog prostora u trgovinu i salona namještaja imao funkciju skladišta i skloništa (grafički prilog 1) neto površine 358,19 m2,
- da je prenamjenom predmetni prostor postao poslovni prostor trgovina i salon namještaja uz dvonamjensku korištenje predmetnog skloništa i da je ostala ista neto površina od 358,19 m2,
- da je pristup predmetnom prostoru je omogućen iz hodnika i stubišnog prostora prizemlja zgrade koji predstavljaju zajednički prostor,
- da će se prema uporabnoj i građevinskoj dozvoli poslovni prostor evakuirati direktno na nivo terena preko stubišnog prostora i hodnika prizemlja i preko izlaza sa sjeveroistočne i jugozapadne strane građevine,
- da je na dan očevida predmetni poslovni prostor uređen kao fitnes centar, a unutar prostora izvedeni su radovi na formiranju sanitarnih čvorova, kuhinje i spremišta, kao i radovi na instalaciji vodovoda i kanalizacije, elektro i plinskoj instalaciji,
- da na dan očevida neto korisna površina predmetnog poslovnog prostora iznosi 352,91 m2, a isti se sastoji od skloništa (vježbe na parteru), prostora za vježbe na parteru, spremišta, kuhinje i sanitarnih čvorova,
- te konačno da na dan očevida predmetni poslovni prostor ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, jer se unutar predmetnog prostora nalazi sklonište koje ima pristup na zajedničke dijelove zgrade (stubište i hodnik), i da je jedino kroz poslovni prostor i evakuacija iz prostora skloništa, omogućena kroz poslovni prostor (fitness centar).
9. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica i činjeničnog stanja, primijenivši odredbe čl. 67. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/94, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) i čl. 67. st. 1. ZV-a proizlazi da vlasništvo posebnog dijela ne može postojati na dijelovima nekretnine (u konkretnom slučaju, skloništa) koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine, a u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela), a kojim je propisano i to da se vlasništvo posebnoga dijela može uspostaviti glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. U konkretnom slučaju sud je utvrdio to nije moguće obzirom na utvrđenje u konkretnom slučaju da sporni poslovni prostor ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.
9.1. Slijedom navedenoga, cijeneći posebno i dokaz na koji se tužitelj poziva, a to je uporabna dozvola Klasa: Up/I-361-04/07-01/80, UR broj: 2189-03-02/5-07-3 od 3. prosinca 2007. iz koje proizlazi da se radi o prenamjeni skladišta i skloništa u poslovni prostor uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa, sud je zaključio da upravo i navedena uporabna dozvola potvrđuje zaključak suda, koji je donesen i na temelju drugih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica i činjeničnog stanja, da sporni prostor ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, jer je navedena dozvola izdana uz zadržavanje dvonamjenskog korištenja predmetnog skloništa. Dakle, to sklonište u koje se može ući isključivo prolazom kroz skladište, je zajednički dio stambene zgrade o kojem odlučuju suvlasnici stambene zgrade, i to sukladno odr. čl. 40. i 41. ZV-a ovisno o tome radi li se o poslovima redovite uprave ili o poduzimanju poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja kao što je to u konkretnom slučaju, i za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koje, obzirom da se vodi ovaj postupak, nema.
10. Na kraju sud nadodaje da nije jasno kako je tužitelju za sporni prostor (poslovni prostor – trgovina i salon namještaja), a sada fitness centar, kako je to utvrđeno prilikom očevida, izdana uporabna dozvola 3. prosinca 2007. za dvonamjensko korištenje predmetnog skloništa, obzirom na notornu činjenicu da skloništa osiguravaju zaštitu stanovništva u slučaju elementarnih nepogoda ili ratnih razaranja, koji objekti su samostojećeg tipa ili dio građevine ispod površine zemlje, i služe za sklanjanje u vrijeme opasnosti, koji objekti trebaju biti opremljeni i potrebitom opremom za boravak, a slijedom navedenog, nije jasno gdje bi se suvlasnici predmetne zgrade, kao i druge osobe koje bi se zatekle u blizini u vrijeme navedenih opasnosti, sklonili s obzirom da se je u tom skloništu nalazila trgovina i salon namještaja, a sada fitness centar.
11. Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presudio kao u točci I. 1., 2. i 3. izreke.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu. Dosuđeni trošak prvotuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. u iznosu od 20.925,00 eura, odnosi se na nagradu punomoćnika prvotuženika za zastupanje na ročištima održanih dana 17. travnja 2023., 25. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 11. listopada 2023., 16. siječnja 2024., 5. ožujka 2024. (ročište – očevid), 28. svibnja 2024., 8. listopada 2024., 6. studenoga 2024. i 4. veljače 2025. godine za svako u iznosu od 1.500,00 eura, za sastavljanje podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 1.500,00 eura te na PDV od 25% godišnje 4.125,00 eura, a sve to sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 42. i tbr. 36 t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT) i na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 300,00 eura. Dosuđeni trošak drugotuženiku Republika Hrvatska u iznosu od 18.100,00 eura , odnosi se na nagradu zastupnika drugotuženika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 eura, podnesaka od 19. travnja 2023., 24. travnja 2024., 23. srpnja 2024., za svako u iznosu od 1.500,00 eura, podnesaka od 15. travnja 2024. i 14. studenoga 2024. za svako u iznosu od 50,00 eura, i za zastupanje na ročištima 17. travnja 2023., 25. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 11. listopada 2023., 16. siječnja 2024., 8. listopada 2024., 6. studenoga 2024. i 4. veljače 2025. godine za svako u iznosu od 1.500,00 eura, a sve to sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 42. i tbr. 36 t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT). Dosuđeni trošak trećetuženiku DA, petotužene VA, šestotuženoj KA, sedmotuženiku RA, osmotuženiku ĆAK, devetotuženiku AA, desetotuženiku MA, jedanaestotuženiku UA, dvanaestotuženiku TA
FA, trinaestotuženoj ŠA, četrnaestotuženiku CA, petnaestotuženoj ČA, šesnaestotuženiku ĐA, sedamnaestotuženoj SA, osamnaestotuženiku BA u iznosu od 36.894,31 eura, odnosi se na nagradu punomoćnika tuženika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 eura i podneska od 6. svibnja 2024. u iznosu od 1.500,00 eura, na zastupanje na ročištima od 29. ožujka 2023., 17. travnja 2023., 25. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 11. listopada 2023., 16. siječnja 2024., 5. ožujka 2024. (ročište – očevid), 28. svibnja 2024., 8. listopada 2024., 6. studenoga 2024. i 4. veljače 2025. godine za svako u iznosu od 1.500,00 eura te na PDV od 25% godišnje koji iznosi 7.312,50 eura, a sve to sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 40.1. i tbr. 42. OT, te na sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura. Dosuđeni trošak četvrtotuženiku SET PROIZVODNJA d.o.o. u iznosu od 28.125,00 eura , odnosi se na nagradu punomoćnika četvrtotuženika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 eura, podnesaka od 16. svibnja 2023., 6. svibnja 2024. i 26. kolovoza 2024., za svaki u iznosu od 1.500,00 eura, za zastupanje na ročištima održanih dana 29. ožujka 2023., 17. travnja 2023., 25. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 11. listopada 2023., 16. siječnja 2024., 5. ožujka 2024. (ročište – očevid), 28. svibnja 2024., 8. listopada 2024., 6. studenoga 2024. i 4. veljače 2025. godine za svako u iznosu od 1.500,00 eura, te na PDV od 25% godišnje koji iznosi 5.625,00 eura, a sve to sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1. i tbr. 42. OT. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.
13. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci presude.
U Virovitici 4. veljače 2025.
Sutkinja:
Anneliese Janeš-Mihoković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.
Dostaviti:
1. Odvj. Kosta Lacmanović, Virovitica, Trg bana Jelačića 1
2. Odvj. Domagoj Poljak, Zagreb, Zadarska 77
3. ODO u Virovitici (P-DO-21/2023)
4. Odvj. Tomislav Valičević, Zagreb, Ilica 36
5. Odvj. Željko Palatinuš, Virovitica, Gajeva 22/III
