Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2992/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu toga suda Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja Votum d.o.o. Biograd na Moru, Anke Kovačića 2, OIB: 94841093324, zastupan po direktoru ZĐ, a ovaj po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tužene NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed i trpljenja upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024. u nazočnosti direktora tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene ČĐ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Bože Vrkića u Zadru, te nakon objave presude dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužna je tužena predati tužitelju slobodnu od svojih stvari i osoba nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] Put Primorja, površine 1318 m2 (maslinik 1285 m2 i pomoćna zgrada 33 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i trpiti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik za cijelo označene nekretnine, temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti.

II. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak."

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka od 2.500,00 EUR, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi parnični trošak preko iznosa od 2.500,00 EUR iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 4.413,63 EUR, tj. za iznos od 1.913,63 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21. prosinca 2023. navodi da je s tuženom zaključio u Biogradu na Moru dana 17. kolovoza 2020. Predugovor o kupoprodaji nekretnina i to za kat. čest. [katastarska čestica] Put Primorja, površine 1318 m2 (maslinik 1285 m2 i pomoćna zgrada 33 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kojim predugovorom ugovorne stranke su se obvezale da će do 15. listopada 2020. sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim bi tužena tužitelju prodala opisanu katastarsku česticu, a ovaj bi njoj isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 426.000,00 EUR, sve pod uvjetom da mu poslovna banka odobri kreditna sredstva koja je zatražio odmah po zaključenju predugovora. Tužitelj tvrdi da je dio ugovorene kupoprodajne cijene (85.000,00 EUR) prethodno kao kupac isplatio suprugu tužiteljice, što među strankama iz ove tužbe nije sporno, te tvrdi da je nakon odobrenih kreditnih sredstava zatražio da mu tužena dostavi broj tekućeg računa na koji bi joj isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, nakon čega je podatke o svom tekućem računu tužena predala tužitelju, ali je po pozivu banke odbila potpisati suglasnost da banka na prodanoj nekretnini izvrši uknjižbu odobrenog kredita. Tužitelj navodi da je u nekoliko navrata pozivao tuženu da mirnim putem riješe spor oko kupoprodaje nekretnine, ali je to tužena odbijala, pa je u takvim okolnostima, zbog nedostatka postojanja tabularne isprave podobne za upis vlasništva kupljene nekretnine na svoje ime, tužitelj podnio tužbu tome sudu koja je zaprimljena pod poslovnim brojem P-2146/2020 i u kojoj tužbi je postavio tužbeni zahtjev da sud naloži tuženoj da s tužiteljem u roku od 15 dana zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnina, točno određenog sadržaja kao u tužbi, u protivnom da će presuda zamijeniti ugovor, te je u toj pravnoj stvari sud donio presudu poslovni broj P-2146/2020 od 2. listopada 2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da predmetni predugovor ima sve bitne elemente glavnog ugovora pa da tužitelj nema pravnog interesa za donošenje presude koja bi zamijenila kupoprodajni ugovor. Taj dio pravomoćne presude (točka 12. obrazloženja), a kako to ukazuje tužitelj, glasi: "12. Kako predugovor o kupoprodaji nekretnina od 17. kolovoza 2020. sklopljen između stranka (l.s. 6) sadrži sporazum stranaka o predmetu i cijeni te da se buduća prodavateljica obvezala predati budućem kupcu nekretninu koja je predmet predugovora u njegov posjed i vlasništvo, ovaj sud ocjenjuje da navedeni ugovor sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora (čl. 268. st. 3. ZOO) te da isti ima sve značajke kupoprodajnog ugovora pa je time glasni ugovor već sklopljen." Po citiranoj presudi tužitelj je bio obvezan tuženici isplatiti parnični trošak, što je i učinio, a istovremeno je svojim dopisom od 11. listopada 2023. zatražio od tužene da mu izda tabularnu ispravu u formi aneksa kupoprodajnom ugovoru koja bi bila podobna za upis prava vlasništva kupljene nekretnine na ime tužitelja, a zauzvrat bi tužitelj isplatio tuženici ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti u daljnjem roku od 30 dana, no tužena nije odgovorila na ponuđeni prijedlog tužitelja. Da je kupcu, a sada tužitelju odobren kredit, tužitelj je obavijestio tuženu i njezinog punomoćnika sve to iz razloga što je među uvjetima za odobrenje kredita, Partner banka d.d. Zagreb, navela da se mora solemnizirati Ugovor o kupoprodaji nekretnine, priložiti dokaz da je prethodno prodavateljici (sada tuženoj) isplaćen dio kupoprodajne cijene u gotovini, a sve sukladno odredbama ugovora o kupoprodaji, no tužena je to odbila, pravdajući se da je kupac, sada tužitelj, prekoračio rok za isplatu kupoprodajne cijene. Tužitelj pojašnjava da se sve to događalo u vrijeme trajanja pandemije izazvane covid-19 virusom. Nadalje, osim toga što nema podobnu ispravu za upis prava vlasništva, tužitelj nije ni u posjedu kupljene nekretnine nego je posjednik i dalje tužena. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže donošenje presude u kojoj će se naložiti tuženoj da mu preda slobodnu od svojih stvari i osoba čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tužena dužna trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik označene nekretnina za cijelo.

2. U odgovoru na tužbu tužene koji je zaprimljen u spis 23. siječnja 2024. ista se u cijelosti usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći u bitnome da je točno da je prema onom Predugovoru njoj isplaćen iznos od 85.000,00 EUR, kao što nije sporno da je krajnji rok za isplatu ostatka kupoprodajne cijene i zaključenje glavnog kupoprodajnog ugovora bio 15. listopada 2020. i taj rok je bitan sastojak ugovora i protekom istog, kako je to ugovoreno u točki VI. Predugovora, tužitelj je izgubio pravo na traženje povrata isplaćene kapare. Tužena smatra bitnim za napomenuti da je ona taj rok od 15. listopada 2020. produžila tužitelju za punih trideset dana, no niti taj rok tužitelj nije ispoštovao. Tužena smatra da je očita krivnja za nesklapanje glavnog ugovora na strani tužitelja, pa se utoliko tužitelj niti ne može smatrati vlasnikom predmetne nekretnine već je to tužena, pa je očito da je neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev usmjeren na predaju u posjed predmetne nekretnine kao i onaj usmjeren na trpljenje upisa prava vlasništva na ime tužitelja, jer tužitelj očito nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a zaključeni Predugovor, unatoč pogrešnom obrazloženju prvostupanjskog suda iz presude poslovni broj P-2146/2020, nema sve bitne elemente glavnog ugovora, s tim da takvo obrazloženje ne obvezuje nikoga, a ponajmanje tuženu koja je u tom postupku uspjela u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao preslik Predugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen 17. kolovoza 2020. (ls 6-7), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 8), pročitan je izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. prosinca 2023. (ls 9-10), Presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2146/2020 od 2. listopada 2023. (ls 11-18), potvrda pravomoćnosti/ovršnosti iz predmeta P-2146/2020 kreirana 6. studenog 2023. (ls 19-20), dopis upućen Boži Vrkiću iz Zadra od 11. listopada 2023. s prilozima (ls 21-22), izlist elektronskih poruka (ls 23-25), dopis Partner banke d.d. Zagreb od 10. srpnja 2024. (ls 46), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ZĐ (ls 50-51), tužene NĐ (ls 51), u svojstvu svjedoka saslušani su ŽĐ (ls 54-55), ZĐI (ls 55-56), te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2146/2020.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koje je isticao tijekom postupka, a koji su bitni za njegov uspjeh u ovoj parnici.

5. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

6. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoje posjed te stvari.

7. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio), a u takvoj parnici povodom revindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari, s tim da će sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije osvrnuti na činjenice koje po njemu ne bi trebale biti sporne među strankama.

8. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:

8.1. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana ovdje sporna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], maslinik površine 1285 m2 i pomoćna zgrada površine 33 m2, ukupna površina 1318 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici kao vlasnica za cijelo upisana ovdje tužena NĐ,

8.2. Da je između NĐ kao buduće prodavateljice i Votum d.o.o. Biograd na Moru kao budućeg kupca zaključen 17. kolovoza 2020. godine Predugovor o kupoprodaji nekretnina (u daljnjem tekstu Predugovor) u kojem i to:

- u Točki I. se navodi da buduća prodavateljica kao vlasnica nekretnine ima namjeru prodati, a budući kupac ima namjeru kupiti nekretninu opisanu kao kat. čet. 551 ukupne površine 1318 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- u Točki II. se navodi da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 426.000,00 EUR, od čega je dio u iznosu od 85.000,00 EUR isplaćen suprugu buduće prodavateljice pok. JĐ pok. Z temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 12. rujna 2008., a ostatak od ukupno ugovorene cijene u visini od 341.000,00 EUR biti će isplaćen budućoj prodavateljici do 15. listopada 2020.,

- u Točki III. se navodi da bi glavni ugovor stranke iz ovog Predugovora zaključile od 15. listopada 2020. i u kojem će biti navedeni svi glavni elementi kupnje odnosno prodaje opisane nekretnine, uključujući i tabularnu ispravu (izjavu) tako da se budući kupac može bez smetnje uknjižiti kao vlasnik kupljene nekretnine,

- u Točki V. se navodi da se buduća prodavateljica obvezuje da će prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora budućem kupcu predati nekretninu u posjed i vlasništvo bez ikakvih upisanih ili neupisanih tereta na navedenoj nekretnini,

- u Točki VI. se navodi da u slučaju da budući kupac svojom krivnjom ne zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnine u rokovima utvrđenim u ovom Predugovoru, isti gubi pravo na povrat već isplaćenog iznosa od 85.000,00 EUR, odnosno gubi pravo na sva moguća potraživanja u odnosu na buduću prodavateljicu vezano za predmetnu nekretninu.

8.3. Da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu vodio postupak pod poslovnim brojem P-2146/2020 po tužbi tužitelja Votum d.o.o. Biograd na Moru podignutoj protiv tužene NĐ, a u kojoj pravnoj stvari je sud dana 2. lisotpada 2023. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na to da se naloži tuženoj da u roku od 15 dana sklopi s tužiteljem Ugovor o prodaji nekretnina predmet kojeg bi bila kat. čet. 551 k. o. [katastarska općina] te je istom odlukom naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak od 311,06 EUR, a na koju prvostupanjsku presudu niti jedna od tih stranaka u tome predmetu nije izjavljivala žalbu slijedom čega je ta presuda, a prema priležećoj potvrdi pravomoćnosti/ovršnosti sa ls 19-20, postala pravomoćna s danom 18. listopada 2023., a ovršna dana 3. studenog 2023.

8.4. Da se u posjedu ovdje sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1318 m2, nalazi ovdje tužena NĐ.

9. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, nije uspio dokazati ključnu od tih činjenica, odnosno onu da bi se njega trebalo smatrati vlasnikom ovdje predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, sud u ovoj pravnoj stvari prihvaća argumentaciju isticanu od strane tužene po kojoj tužitelju nedostaje valjani pravi osnov za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini, a sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer drži da taj valjani pravni osnov zasigurno ne može predstavljati onaj Predugovor koji je među strankama zaključen 17. kolovoza 2020., a to kraj činjenice jer je tužitelj, kao kupac iz toga Predugovora, na ime ukupno ugovorene kupoprodajne cijene od 426.000,00 EUR isplatio prodavateljici, ovdje tuženoj, samo iznos od 85.000,00 EUR. Prije navedeno je ovome sudu od značaja jer ukazuje da je tužitelj kao kupac ispunio samo neznatni dio svoje obveze iz tog pravnog posla, odnosno da se kraj takvog stanja stvari tu radi samo o djelomičnom ispunjenju obveze koje prodavateljica kao vjerovnik nije dužna primiti sukladno odredbi čl. 169. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO), pa da bi posljedično tome ista bila u obvezi u cijelosti ispuniti svoj dio obveze proizašle iz onog Predugovora.

10. Nadalje, a glede tvrdnji koje je tužitelj isticao tijekom postupka u smislu da je isti ipak, doduše nakon isteka ugovornog roka od 15. listopada 2020. iz Predugovora, uspio ishoditi kredit od Partner banke d.d. Zagreb temeljem kojeg bi isplatio prodavateljicu za ostatak kupoprodajne cijene od 341.000,00 EUR, a u kojem pravcu je tužitelj tijekom postupka predlagao provođenje dokaza između ostalog i saslušanje u svojstvu svjedoka ŽĐ, direktorice Poslovnice Zadar navedene banke, za ukazati je od strane ovog suda da takav navod tužitelja nije od značaja u predmetnoj pravnoj stvari, jer suprotno tvrdnji tužitelja iz povjesnice njegove tužbe u dijelu gdje isti navodi da bi on tuženoj isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu "pod uvjetom da mu poslovna banka odobri kreditna sredstva" takav uvjet, odnosno stipulacija, nigdje nije naveden u onom Predugovoru, pa da bi slijedom toga ovdje tužena kao prodavateljica trebala pristati na tako nešto, posebice ne nakon isteka roka od 15. listopada 2020.

11. Nastavno na zaključivanje suda u dijelu presude gdje se navodi da tužitelj nije dokazao da ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka, također je za istaknuti, posebice gleda dijela tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj od suda traži donošenje presude temeljem koje bi tužena bila dužna trpjeti tužiteljev upis u zemljišnim knjigama kao vlasnika te nekretnine, da je sam tužitelj u povjesnici njegove tužbe isticao na jednom mjestu da je zbog nedostatka postojanja tabularne isprave podobne za upis vlasništva kupljene nekretnine podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena pod poslovnim brojem P-2146/2020 (i u kojem predmetu je tužitelj pravomoćno podlegao), dok je na drugom mjestu isticao da on osim što nije u posjedu kupljene nekretnine da nema niti ispravu podobnu za upis prava vlasništva, pa se postavlja pitanje temeljem čega bi kraj takvog stanja stvari, a kraj izričitog protivljenja tužene tako postavljenom tužbenom zahtjevu, ovaj sud trebao presudom utvrditi tužiteljev upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za cijelo na spornoj čestici, odnosno trpljenje toga upisa od strane tužene.

12. Dakle, obzirom slijedom svega navedenog u nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja presude sud zaključuje da vlasnik ovdje sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije tužitelj, već tužena, odnosno da tužitelj nije potkrijepio adekvatnim dokazima da su ispunjeni uvjeti iz odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV slijedom kojih bi sud trebao izvesti zaključak da postoji valjani pravni posao koji u sebi uključuje valjano očitovanu volju dotadašnjeg vlasnika da to njegovo vlasništvo upisom u zemljišnoj knjizi prijeđe na novog vlasnika, samim time otpada i mogućnost da sud ocijeni osnovanim revindikacijski dio tužbenog zahtjeva tužitelja usmjeren na nalaganje tuženoj da tužitelju preda u posjed slobodnu od osoba i stvari ovdje spornu nekretninu, radi čega je na koncu u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Posljedično prethodno iskazanom stavu razvidno je da sud smatra da nije od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari utvrđenje da li onaj Predugovor u sebi ima ili nema sve bitne sastojke glavnog ugovora, odnosno sud smatra da se tu radi samo o dilemi koja je semantičke prirode.

13. Obzirom je tužena u cijelosti uspjela u postupku odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na ročištu održanom 20. svibnja 2024. od strane suda određena u iznosu od 13.275,00 EUR. Stoga je tuženoj, a po njenom popisu troška sa ls 58, priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz reda odvjetnika i to na ime sastava odgovora na tužbu od 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa). Sud međutim nije tuženoj priznao popisanih 250 bodova za sastav podneska od 5. ožujka 2024. obzirom sud drži da se tu radi o najobičnijoj požurnici za koju sud smatra da ne predstavlja trošak koji je bio potreban radi vođenja parnice, kao što sud nije tužnoj priznao popisanih 250 bodova za sastav obrazloženog podneska od 3. listopada 2024. iz razloga jer je tužena sve ono što je navela u tome podnesku mogla istaknuti na ročištu za glavnu raspravu koje je održano samo koji dan kasnije, tj. 9. listopada 2024. Sud je nadalje tuženoj sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 250 bodova za svako od tri ročišta koja su održana u ovoj pravnoj stvari i na kojima je ista bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika ili njegovog zamjenika, a radi se o ročištima održanim 20. svibnja 2024., 9. listopada 2024. i 25. studenog 2024. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do ukupno 1000 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 2.000,00 EUR, koji iznos potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 2.500,00 EUR kojeg sud priznaje tuženoj kao parnični trošak. Razvidno je da sud tuženoj kao parnični trošak nije priznao popisanu stavku od 663,63 EUR na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a to obzirom sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/13) obveza plaćanja te pristojbe nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga je, a u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužene, odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 4. veljače 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru.