Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-282/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dorijanu Dusperu, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlatko Marušić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob- 462/2021-46 od 19. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-462/2021-46 od 19. travnja 2024. godine. II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] etaža E-17 katastarske općine [katastarska općina] koja se sastoji od suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa],4,6,8,10,12,14,16 površine 3163 m2 i dvorište površine 324 m2, ukupno 3487 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela - stan broj 14, ulaz I, na III (trećem) katu, koji se sastoji od četiri sobe, sobice, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i degažmana, sa pripadajućom ostavom u podrumu, u površini od 128,96 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova pok. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pok. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 suvlasničkog dijela.

Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18.07.2019. između pok. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-6198/2019, ništetan, te se utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini iz točke I. ove presude za korist tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pravno nevaljana. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18.07.2019. između pok. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, koji je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-6198/2019, proveden pod poslovnim brojem Z-4404/2020, i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz točke I. ove presude kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini za korist tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis na toj nekretnini za 1/2 dijela u vlasništvo pok. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža E-42 k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom k. č. br. [katastarska čestica], dvorište površine 235 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 892 m2, ukupno 1127 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela - garaža br. 6, površine 17,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova pok. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pok. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 suvlasničkog dijela.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu upis prava vlasništva pok. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 1/2 dijela nekretnine iz točke IV. ove presude.

Tuženici se nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici AČ da tuženici TČ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.04.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Po čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja.

Po čl. 232. st. 5. ZN pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje koje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

U konkretnom slučaju tužiteljica je osobno sudjelovala u ostavinskom postupku iza svoje majke pok. ŽČ, a prema vlastitom iskazu oduvijek je smatrala da majci pripada ½ dijela predmetnog stana i garaže, međutim unatoč tome ona ih nije prijavila u ostavinsku imovinu niti se žalila na rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno bez da obuhvaća tu imovinu.

Štoviše, na zapisniku iz ostavinskog postupka sa ročišta od 19.02.2019. konstatirano je da ostaviteljica nije imala druge ostavinske imovine, s time da je taj zapisnik potpisan od strane svih nasljednika, dakle od strane tužiteljice, tuženice i njihovog oca JČ.

Budući da su se dakle tužiteljica i tuženica te njihov otac JČ u ostavinskom postupku izričito usuglasili da ostaviteljica nije imala druge ostavinske imovine, što je i konstatirano u zapisniku sa ostavinske rasprave, tužiteljicu sada u njihovim međusobnim odnosima obvezuje pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno u tom ostavinskom postupku.

Naime, nakon što su tužiteljica i ostali nasljednici suglasno potvrdili da ostaviteljica nije imala druge imovine (osim one koja je utvrđena na ročištu od 19.02.2019.), u skladu sa čime je i doneseno rješenje o nasljeđivanju, onda tužiteljica ne može naknadno tvrditi da je dio imovine koji je glasio na drugog nasljednika (njenog oca) JČ ipak predstavljao suvlasništvo ostaviteljice. Ovo stoga što se u skladu sa čl. 232. st. 1. ZN smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno ono što je u sastavu ostavine, pa kada su nasljednici u ostavinskom postupku suglasno potvrdili da ostavitelj nema druge ostavinske imovine, onda su u skladu sa čl. 232. st. 5. ZN vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koje je u skladu sa time doneseno, i to na način da ne mogu jedan protiv drugog naknadno postavljati zahtjeve da je vlasništvo ostavitelja ipak bilo nešto što glasi na drugog nasljednika, a što su u ostavinskom postupku izričito isključili suglasnom tvrdnjom da ostavitelj nije imao druge imovine. Slijedom navedenoga, budući da je tužiteljica u skladu sa čl. 232. st. 5. ZN vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŽČ, koje je doneseno nakon što su svi nasljednici – tužiteljica, tuženica i JČ – izričito potvrdili da ostaviteljica nema druge ostavinske imovine, tužiteljica sada ne može postavljati zahtjev po kojem bi dio imovine koji je glasio na drugog nasljednika

JČ ipak predstavljalo vlasništvo ostaviteljice."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode valja ukazati na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u presudi poslovni broj Rev-2315/2016-2 od 13. svibnja 2020. godine, a koje prihvaća i ovaj sud, a u kojem je izneseno slijedeće shvaćanje:

"Revidentici valja odgovoriti da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veće stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im se ne priznaje pravo da svoj zahtjev ostvare u parnici. Tako stranke koje su sudjelovale u ostavinskim postupcima i koje nisu podnijele žalbu na rješenje o nasljeđivanju u tim postupcima, a niti ih je sud uputio u parnicu radi eventualnog dokazivanja da sastav ostavine ili njen opseg drugačiji je od onog što je navedeno u tim rješenjima o nasljeđivanju, ne mogu prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno (konkretno, što je bilo predmet ostavinske imovine), a takvo shvaćanje ovaj sud je izrazio i u odluci Rev-1324/14-2 od 11. srpnja 2018. godine.

Stoga je, a imajući u vidu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a posebno da tužiteljica svoja prava u pogledu predmetnih nekretnina nije isticala u ostavinskim postupcima, niti joj je priznato pravo da je ostvaruje u parnici, u konkretnom slučaju pravilno je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se tiče sastava ostavine iza pok. majke tužiteljice, jer je tužiteljica vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. majke, budući da je kao stranka sudjelovala u ostavinskoj raspravi te ne može s uspjehom pobijati ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju."

8. Stoga, a reafirmirajući takav pravni stav najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, čija je zadaća i usklađivanje sudske prakse, a polazeći od toga da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, onda je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljicu s traženom pravnom zaštitom.

9. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

10. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

11. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 4. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić