Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-57/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv 1. tuženice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženice EVS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4234/2024-3 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4234/2024-3 od 8. studenog 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Ugovor o darovanju od 11. ožujka 2014.god. kojim je prednik tuženika ad.1.2. i 3., PV darovao tuženoj ad.1. EV poslovni prostor površine 78,26 m2, anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovne zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 15112, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] gubi učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnom za namirenje potraživanja tužiteljice prema tuženicima EV, ŠV i ČV u iznosu od 9.121,12 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.923,79 EUR, a teku od 26. svibnja 2016.god po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %- tna poena.“
2. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak." U stavku II izreke presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 11.245,80 EUR-a.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženici se u cijelosti protive iznesenim žalbenim navodima te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje Ugovora o darovanju od 11. ožujka 2014. kojim je prednik tuženika sada pokojni PV darovao supruzi EV poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u [adresa] u dijelu potrebnom za ispunjenje tražbine tužiteljice u iznosu od 9.121,12 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.923,79 eura teku od 26. svibnja 2016. do isplate te zahtjev da je tuženica EV dužna trpjeti da tužiteljica svoje potraživanje prema PV namiri prodajom predmetne nekretnine.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.
8. U provedenom postupku prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio sljedeće:
- da prema rješenju o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Dalmacija od 29. travnja 2016. pokojni PV na dan 29. travnja 2016. temeljem ovršnih isprava duguje iznos od 153.996,88 kn, od čega 36.448,95 kn iznose kamate;
- da se navedeno potraživanje odnosi na poreze, doprinose, troškove postupka prisilne naplate temeljem ovršnih isprava za razdoblje od 9. studenog 2010. do 11. veljače 2015.;
- da je Porezna uprava, Područni ured u Splitu rješenjem od 28. ožujka 2018. odbila zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa pok. PV te da je istog dana, isto tijelo donijelo rješenje o nastupu zastare naplate poreznog duga u ukupnom iznosu od 21.220,28 kn, a odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 17.479,01 kn;
- da je tužiteljica dug tijekom postupka smanjila na iznos od 68.723,09 Kn, te da radi naplate tog potraživanja tužiteljica sada pobija Ugovor o darovanju koji je pok. PV
PV zaključio sa suprugom EV;
- da je PV temeljem ugovora o darovanju od 14. ožujka 2014. darovao supruzi EV posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 15112 [broj poduloška] površine 78,26 m2, anagr. oznake [adresa] u naravi poslovni prostor u prizemlju stambeno-poslovnog objekta, a EV upisala se kao vlasnica darovane nekretnine;
- da je iza pokojnog PV prema rješenju o nasljeđivanju ostala imovina i to stan površine 45 m2, smješten u [adresa], te nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kao i pokretnine - novčani iznosi položeni kod banaka, što znači da je pokojni PV imao imovinu, zbog čega nisu kumulativno ispunjene pretpostavke da bi vjerovnik uspio sa zahtjevom za pobijanje pravnih radnji, jer PV nije bio insolventan. Pri tome, prvostupanjski sud neodlučnom smatra činjenicu da je Porezna uprava 28. prosinca 2015. uputila dopis brojnim tijelima javne vlasti iz čijih izvješća proizlazi kako PV nije evidentiran kao posjednik nekretnina, nema udjela u trgovačkom društvu, ne ostvaruje dividendu, nema u vlasništvu plovilo, nema sredstava na računima, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Međutim, takva odluka suda prvoga stupnja za sada se ne može prihvatiti.
10. Tužiteljica žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tuženika PV imao dovoljno imovine da bi tužiteljica mogla namiriti svoje potraživanje, odnosno da nije bio insolventan, smatrajući da su upravo tuženici bili dužni predložiti dokaze radi utvrđivanja vrijednosti imovine koju oni navode kao imovinu pokojnog PV, a koju je on stekao tijekom ovog postupka.
11. Tužiteljica je podnijela tužbu radi pobijanja pravne radnje dužnika.
12. Institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji je način očuvanja opravdanih pravnih interesa vjerovnika (tužiteljice) u situacijama kada tuženik poduzima određene pravne radnje želeći onemogućiti naplatu dospjelog duga i time oštetiti vjerovnika.
13. Odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
14. Dakle, odredbom čl. 66. ZOO određene su nužne pretpostavke za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a one su: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, tako da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Za uspješno pobijanje dužnikove pravne radnje moraju se ostvariti sve navedene opće pretpostavke zajedno s jednom od posebnih pretpostavki navedenih u čl. 67. ZOO.
15. Iz navedenih odredaba proizlazi da jedna od pretpostavki koje sve kumulativno moraju biti ispunjene da bi se s uspjehom pobijale pravne radnje dužnika je insolventnost dužnika.
16. U smislu citirane zakonske odredbe vjerovnica (ovdje tužiteljica) dužna je dokazati stvarnu ili vjerojatnu nemogućnost namirenja svoje tražbine zbog toga što je dužnik insolventan, u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju. Tuženici su tijekom postupka tvrdili da je njihov prednik PV u trenutku zaključenja ugovora o darovanju bio vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je imao nekretninu u Splitu u zgradi [adresa] (podnesak na stranici 128-130 spisa).
17. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
18. To konkretno znači, da su tuženici bili dužni dokazati da je njihov prednik PV u trenutku sklapanja ugovora o darovanju imao i druge imovine iz koje se tužiteljica mogla namiriti. Naime, iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne IV dalo bi se zaključiti da je PV nekretninu koju navode tuženici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao tijekom ovog postupka, dok u odnosu na drugu nekretninu tuženici ne navode precizne zemljišnoknjižne podatke, pa nije utvrđeno o kojoj se nekretnini radi i je li u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju bila u vlasništvu dužnika PV, zbog čega se za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, kako to osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi.
19. Kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužiteljica nije dokazala insolventnost prednika tuženika, a u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZOO teret dokazivanja činjenice da ima imovinu iz koje se vjerovnica može namiriti je na dužniku (ovdje sada na tuženicima), to je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP koja je utjecala na pravilnost pobijane presude, a ujedno je zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.
20. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano u ovom rješenju, te će sa strankama raspraviti sva sporna pitanja na koja upućuju žalbeni navodi tužiteljice, vodeći računa da je teret dokazivanja solventnosti dužnika, odnosno da je prednik tuženika PV u trenutku sklapanja ugovora o darovanju imao drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužiteljice kao vjerovnice, na tuženicima (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj Rev-3245/2015-3 od 30. listopada 2018., Revd- 2192/2020-2 od 8. rujna 2020., Rev-256/2014-2 od 5. veljače 2019.). Nakon toga će prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 8. ZPP sve dokaze kritički ocijeniti i donijeti novu odluku kojom će odlučiti o zahtjevu tužiteljice, kao i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
