Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1187/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica-Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene OTP Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3230/2019-34 od 3. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene OTP banka Hrvatska d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3230/2019-34 od 3. rujna 2024. u točki 2.I. i točki III. izreke do iznosa od 2.349,41 EUR.

II. Prihvaća se žalba tužene OTP banka Hrvatska d.d. kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.349,41 EUR i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2024. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu br. 85106/05 od 26. srpnja 2005.g. koji je ovjeren u potpisu kod JB Zrinke Milić Štrkalj, u Splitu, dana 26. srpnja 2005.g. pod poslovnim brojem OV-8801-05.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju novčni iznos koji bi mu tužitelj isplatio temeljem ugovora o kreditu iz toč. I. ove presude umanjen za novčani iznos isplaćene tužitelju na ime istog ugovora, a visinu kojega iznosa, kao i tijek kamata će tužitelj odrediti kada ga sud na to pozove tijekom postupka, na temelju položenog računa odnosno od tuženika dobivenih podataka i po potrebi provedenog dokazivanja.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošena ove presude pa do konačne isplate."

2. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev te se sudi:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 85106/05 od 26. srpnja 2005. godine pod poslovnim brojem OV-8801/05 i to:

- odredba poglavlja 2. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 46.741,77 CHF

- odredba članka 11.1 u dijelu u kojem je određeno da se kamata obračunava u CHF mjesečno

- odredba članka 5.1. u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva

- odredba članka 11.2. u dijelu u kojem je određene iznos anuiteta u švicarskom franku plativ u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan plaćanja II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.609,54 eura/ 42.265,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno određene iznose, i to kako slijedi:

- 163,55 eur/1.232,28 kn od 18.12.2009.g.

- 23,74 eur/ 178,89 kn od 10.01.2010.g.

- 23,74 eur/ 178,89 kn od 10.02.2010.g.

- 23,74 eur/ 178,89 kn od 10.03.2010.g.

- 23,74 eur/ 178,89 kn od 10.04.2010.g.

- 43,65 eur/ 328,89 kn od 10.05.2010.g.

- 76,83 eur/ 578,89 kn od 10.06.2010.g.

- 50,29 eur/ 378,89 kn od 10.07.2010.g.

- 50,29 eur/ 378,89 kn od 10.08.2010.g.

- 50,29 eur/ 378,89 kn od 10.09.2010.g.

- 50,29 eur/ 378,89 kn od 10.10.2010.g.

- 63,56 eur/ 478,89 kn od 10.11.2010.g.

- 76,83 eur/ 578,89 kn od 10.12.2010.g.

- 90,10 eur/ 678,89 kn od 10.01.2011.g.

- 76,83 eur/ 578,89 kn od 10.02.2011.g.

- 90,10 eur/ 678,89 kn od 10.03.2011.g.

- 50,29 eur/ 378,89 kn od 10.04.2011.g.

- 90,10 eur/ 678,89 kn od 10.05.2011.g

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.06.2011.g.

- 90,10 eur/ 678,89 kn od 10.07.2011.g.

- 183,01 eur/ 1.378,89 kn od 10.08.2011.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.09.2011.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.10.2011.g.

- 110,01 eur/ 828,89 kn od 10.11.2011.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.12.2011.g.

- 110,01 eur/ 828,89 kn od 10.01.2012.g.

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.02.2012.g.

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.03.2012.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.04.2012.g.

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.05.2012.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.06.2012.g.

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.07.2012.g.

- 129,92 eur/ 978,89 kn od 10.08.2012.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.09.2012.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.10.2012.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.11.2012.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.12.2012.g.

- 123,28 eur/ 928,89 kn od 10.01.2013.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.02.2013.g.

- 110,01 eur/ 828,89 kn od 10.03.2013.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.04.2013.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.05.2013.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.06.2013.g.

- 110,01 eur/ 828,89 kn od 10.07.2013.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.08.2013.g.

- 109,08 eur/ 821,89 kn od 10.09.2013.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.10.2013.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.11.2013.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.12.2013.g.

- 110,01 eur/ 828,89 kn od 10.01.2014.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.02.2014.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.03.2014.g.

- 131,25 eur/ 988,89 kn od 10.04.2014.g.

- 103,38 eur/ 778,89 kn od 10.05.2014.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.06.2014.g.

- 116,65 eur/ 878,89 kn od 10.07.2014.g.

- 104,96 eur/ 790,85 kn od 10.08.2014.g.

po kamatnoj stopi koja na pojedinačno navedene iznose za razdoblje od svakog pojedinog dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine teče za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023.g. do 28. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 29. prosinca 2023.g. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.599,41 euro, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos parničnog troška od 150,00 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu u dijelu pod točkom 2.I. izreke presude u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredbe čl. 5.1. Ugovora o kreditu i u dijelu pod točkom 2. III. izreke presude (odluka o trošku) i to - bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a počinjena je i povreda odredbe iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud je pobijanom točkom 2.I. izreke prekoračio tužbeni zahtjev. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13 .06. 2023. tužitelj je tražio samo isplatu, ali ne i utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu pa je povrijedio odredbe članka 354. st. 2. t. 12. ZPP-a. Izreka presude je nerazumljiva jer proturječi sama sebi i razlozima presude, budući je sud utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u obrazloženju presude, pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora obrazlaže da je ništetna, ne ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego ugovorna odredba o načinu promjene kamatnih stopa jednostranom odlukom tuženika. U kolektivnom sporu utvrđena je ništetnom ugovorna odredba o promjeni kamatnih stopa jednostranom odlukom banaka, ali nije utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti ugovorene kamate. Sud navodi da nalazi osnovanim podredni tužbeni zahtjev, jer smatra da su ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu vezane za promjenjivost kamatne stope. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno. Ugovorom o kreditu jasno su bili definirani parametri i način promjene kamatne stope, a nije obrazloženo u čemu se ima očitovati značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se na konkretni slučaj automatski imaju primijeniti pravna i činjenična utvrđenja iz kolektivnog spora. Ključna pretpostavka za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe je okolnost da sporna odredba uzrokuje ne bilo kakvu nego značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sud je donio pogrešnu odluku o meritumu spora, pa je pogrešna i odluka o troškovima postupka. Navodi se da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a što je u ovom slučaju pogrešno. Tužitelj je tužio na utvrđenje ništetnosti i isplatu temeljem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, a uspio je samo s 5.609,54 EUR, pa tuženik nije u cijelosti izgubio parnicu i trebalo je dosuditi razmjerni dio troška. Ukazuje se da je sud tužitelju dosudio puni trošak zastupanja na ročištu od 21. 11. 2023., koje ročište nije održano, jer su stranke prethodno telefonski obaviještene da će ročište biti odgođeno zbog bolesti uredujuće sutkinje. Predlaže se presudu preinačiti na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 5.1. u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, te naložiti tužitelju da naknaditi tuženiku trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno u pobijanom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13. 06. 2023. tužitelj traži samo isplatu, ali ne i utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa da je time sud povrijedio odredbe članka 354. st. 2. t. 12. ZPP-a. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je tužitelj podneskom od 13. lipnja 2023. precizirao tužbu i tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. O preostalom dijelu u tužbi postavljenog tužbenog zahtjeva u citiranom podnesku nema niti riječi, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu .

7. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili, te kako ih je ocijenio.

8. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a, o čemu će biti govora u nastavku obrazloženja.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka.

10. Na žalbene navode tužene valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14ZZP/14, a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.1. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

10.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da je predmet postupka zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu broj 85106/05 od 26. srpnja 2005., te zahtjev za isplatom novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama (glavni tužbeni zahtjev)

- da je podredni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 85106/05, a kojim odredbama je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti, da se kamata obračunava u CHF mjesečno, da je kamatna stopa promjenjiva, da je iznos anuiteta u švicarskom franku plativ u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan plaćanja, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.609,54 eura s osnova razlike po osnovi kamatne stope i promjene tečaja valute zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose

- da nije sporno da su stranke 26. srpnja 2005. zaključile ugovor o kreditu, prema kojemu je tužitelju kao korisniku kredita isplaćen iznos od 46.741,77 CHF

- da je ugovorena promjenjiva kamata u iznosu od 4,99 % godišnje

- da je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju tuženika

- da je sporno jesu li odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne te dovodi li ništetnosti tih odredbi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio jer je u to vrijeme rješavao stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj

- da se odlučio za poticanu stanogradnju, a prednik tuženika je bio jedina banka koja je nudila takve vrste kredita

- da je kredit u valuti CHF prezentiran od strane službenika banke kao najpovoljniji

- da je rata iznosila oko 2.500,00 kuna, da bi kasnije rasla do 4.000,00 kuna

- da je Ugovor bio pripremljen od strane službenika banke

- da ga nitko nije upozorio na posljedice ugovaranja kredita u valuti CHF

- da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru

- da je potrebno utvrditi jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF ništetne

- da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna

- da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće

- da je pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, pravomoćno riješeno u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

- da sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

- da je sud vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Matije Trogrlića utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule korisnik kredita platio kreditoru više anuiteta nego da je kredit otplaćivao bez primjene valutne klauzule i uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope u iznosu od 5.609,54 eura

- da je podneskom od 13. lipnja 2023. tužitelj precizirao tužbu i tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka

- da nije osnovan prigovor zastare

- da je sud prihvatio podredni tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su ništene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, te da je ugovaranjem takvih odredbi došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja

- da nije osnovan prigovor tuženika da se kamatna stopa nije mijenjala jednostranom odlukom, već prema jasno definiranim parametrima

- da je parametre odredio tuženik, da se o istima sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti su mu oni bili jasni i razumljivi

- da je to utvrđeno iz iskaza tužitelja, koji je iskazao da je Ugovor bio unaprijed pripremljen, da mu nije bio u potpunosti pojašnjen pojam promjenjive kamate

- da sud smatra da u situaciji kada kreditor samostalno određuje parametre prema kojima će se korisniku kredita mijenjati kamatna stopa, da se ona mijenja jednostranom odlukom, jer druga ugovorna strana nije sudjelovala u formiranju parametara za promjenu kamatne stope, niti su joj oni bili jasni, razumljivi i uočljivi

- da u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora

- da tužitelj temeljem izvršenih isplata potražuje povrat stečenog bez osnove

- da zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja, koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe, pa zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta

- da tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi

- da se odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a.

12. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelj je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi. Temeljem čl. 104. st. 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Temeljem čl. 210. st. 1. ZOO-a kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Temeljem čl. 214. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika, a što je sve pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

14.2. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 26. srpnja 2005. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. travnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

16. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženiku utuženi iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Glede žalbenog navoda tuženika valja reći da kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne.

18. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev- 2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., nastupila je 14. lipnja 2023., pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

20. U pravu je žalitelj kada u žalbi ukazuje da je sud je tužitelju dosudio puni trošak zastupanja na ročištu od 21. 11. 2023., a koje ročište nije održano. Pregledom spisa je utvrđeno da ročište 21. studenog 2023. (list 116 spisa) nije održano, kao i da na isto nisu pristupjeli punomoćnici stranaka. U preostalom dijelu žalbeni navodi glede odluke o troškovima parničnog postupka nisu osnovani. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu. U konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, a u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022., pa je pravilno u tom dijelu postupio prvostupanjski sud kada je odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je podredni tužbeni zahtjev te utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti.

21. U pravilnoj primjeni materijalnog prava, djelomično je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke preko iznosa od 2.349,41 EUR i odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 250.00 EUR.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita do iznosa od 2.349,41 EUR, jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke, a djelomično uvažiti žalbu tužene kao osnovanu i sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

24. U nepobijanom dijelu presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

25. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je sa žalbom uspjela samo djelomično glede odluke o troškovima parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina