Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5750/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Galetoviću, odvjetniku iz Zagreba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda Velikoj Gorici, poslovni broj P-135/2023-17 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda Velikoj Gorici, poslovni broj P-135/2023-17 od 7. studenog 2024., te se predmet vraća na ponovno suđenje istome sudu.
O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke je kao nedopuštena proglašena ovrha na nekretnini tužitelja određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 65 Ovr-3087/2022-2 od 07.11.2022. godine.
Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Protiv presude suda prvoga stupnja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Tužitelj je kao ovršenik zaključkom Općinskog građanskog suda poslovni broj Ovr- 3087/22-24 (list 4 spisa) upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika,temeljem razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. i 114/22) – dalje: OZ).
5. Dakle, predmet postupka je proglašenje nedopuštenom ovrhe utemeljeno na činjenici da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršen isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da nije bio stranka postupka iz kojeg potječe ovršna isprava te na činjenici da isprava temeljem koje je određena ovrha nije ovršna isprava zbog nedostatka roka za dobrovoljno ispunjenje zbog čega nije postala ovršna. Iz navedenog slijedi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji i na žalbenom razlogu iz odredbe čl. 50. st. 1. t.1. i 2. OZ. Također tužitelj tvrdi da mu je nekretnina na kojoj je određena ovrha njegova jedina nekretnina i da je sud u ovršnom postupku propustio provesti test razmjernosti sukladno odredbi čl. 80b OZ.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio te iz sadržaja spisa proizlazi:
- da ovrha određena temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P5247/2020-206 od 13. siječnja 2022. donesenoj u predmetu u kojem je vođen parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja ŽT protiv I. tužene FTĐ II. tuženika NTĐ i III. tužene FT, radi isplate, koja presuda je postala pravomoćna,
- - da tužitelj ŽTĐ nije bio stranka postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. P5247/2020
- da je presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž-501/2022-3 od 2. lipnja 2022. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P5247/2020-206 od 13. siječnja 2022. djelomično potvrđena, a djelomično preinačena
- da u navedenoj presudi nije naveden rok za dobrovoljno ispunjenje
- da je ovdje tuženik kao tužitelj u parničnom postupku poslovni broj P-4140/16, koji je u tijeku, podnio tužbu radi trpljenja namirenja tražbine sudskom prodajom nekretnine.
7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je ovrha nedopuštena jer isprava temeljem koje je preložena ovrha nije ovršna isprava budući u njoj nije naveden rok za dobrovoljno ispunjenje, dakle da nije postala ovršna. Nadalje, da je ovrha nedopuštena i iz razloga jer tužitelj nije bio stranka u postupku u kojem je donesena presuda temeljem koje je određena ovrha. Zaključno prvostupanjski sud navodi da za ovršni postupak u spornom ovršnom predmetu ovdje tuženik kao ovrhovoditelj nije imao pravni interes jer se vodi parnični postupak sa identičnim tužbenim zahtjevom kakav je i prijedlog za ovrhu iz čega slijedi da ovdje tuženik pokušava u dva postupka koja istovremeno teku naplatiti isto potraživanje i ishoditi nekoliko ovršnih isprava za isti dug što da je protivno zakonu.
8. Zaključak prvostupanjskog suda da isprava temeljem koje je određena ovrha nije ovršna isprava jer u njoj nije naveden rok za dobrovoljno ispunjenje ne može se prihvatiti. Naime, odredbama čl. 29. st. 3. i 4. OZ propisano je da ako u ovršnoj ispravi (odluci kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje) nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. U slučaju iz st. 3. tog čl. Zakona sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu. Dakle, za utvrđenje sporne činjenice valja utvrditi je li ovršni sud postupio sukladno odredbi čl. 29. st. 3. OZ. 9. No u konkretnom slučaju je tužitelj upućen u parnicu samo zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ. U takvom slučaju neodlučno je pitanje ovršnosti isprave i njezinog značenja ovršne isprave jer se radi o drugom žalbenom razlogu iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 1. i 2. OZ. Pored toga to sporno pitanje ne upućuje na ostvarenje razloga zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu, već se tiče isključivo predmeta ovrhe i svojstva ovršnosti pravomoćne isprave, a što je pitanje koje se raspravlja u okviru ovršnog postupka jer se zbog takvog spornog pitanja stranka ne upućuje u parnicu (52. st. 1. OZ).
10. Nadalje, pravni interes ovdje tuženika da kao ovrhovoditelj pokreće ovršni postupak radi namirenja svoje novčane tražbine sasvim je neodlučan za predmet spora, a činjenica da je u tijeku parnični postupak po tužbi ovdje tuženika kao tužitelja radi trpljenja namirenja sudskom prodajom nekretnine nije zapreka za pokretanje ovršnog postupka radi namirenja pravomoćno dosuđene novčane tražbine ovrhom na nekretnini niti se radi o pokušaju dvostruke naplate istog potraživanja.
11. U žalbi se ponavljaju već izneseni navodi, a to su da je u zemljišnoj knjizi upisana zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine dana 30. ožujka 1999. te da je prednica tužitelja, njegova majka, nekretninu stekla nakon toga datuma kupoprodajom temeljem kojeg pravnog posla je svoje pravo vlasništva upisala tek 2011., a na tužitelja prenijela vlasništvo darovanjem 17. lipnja 2014. Dakle, žalitelj u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tvrdi da su prednica tužitelja, a nakon nje tužitelj stekli vlasništvo nekretnine nakon što je upisana zabilježba zabrane otuđenja nekretnine koja zabrana tuženiku daje pravo namirenja na nekretnini neovisno o promjeni vlasništva nekretnine.
12. Pravilno žalitelj navodi da prvostupanjski sud donosi svoju presudu ne izjašnjavajući se o toj odlučnoj činjenici upisa zabilježbe zabrane (čl. 345. st. 5. OZ), pa je na taj način u postupku prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se pravilnost i zakonitost odluke ne mogu sa sigurnošću ispitati. Naime, o toj odlučnoj činjenici ovisi zaključak o tome je li ovrha na nekretnini nedopuštena u odnosu na ovdje tužitelja, a ako se zaključi da je ovrha dopuštena na nekretnini tužitelja, može li se tužitelj s uspjehom pozivati na odredbe čl. 75. OZ i čl. 80.b OZ. Pri tome valja reći da neovisno od činjenice da tužitelj nije bio dužnik ovršne isprave ovrha se može odrediti i u odnosu na njega sukladno odredbi čl. 83. OZ te čl. 297. st. 1. i čl. 299 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14– dalje: ZV).
13. Stoga je slijedom navedenog valjalo osnovom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu, a posljedično navedenom je ukinuto i rješenje o parničnom trošku (čl. 380. t. 3. ZPP), a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke .
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je osnovom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka IV. izreke drugostupanjske odluke).
15. U nastavku postupka će prvostupanjski sud ukloniti navedenu povredu na način da će dati valjane razloge o svim spornim, a odlučnim činjenicama te će vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
