Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1630/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6529/2022-7 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6529/2022-7 od 26. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III, IV i VI izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 15. listopada 2008. kojega je prednik tužiteljice LŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Zagrebačka banka d.d., [adresa],OIB 92963223473, u dijelu kojim je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te odredba iz čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te da se tužitelj obvezuje plaćati tako izmijenjene iznose anuiteta.

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe u čl. 2. te u čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 15. listopada 2008. kojega je prednik tužiteljice LŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB 92963223473, u dijelu kojim je određeno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], OIB: 92963223473, s osnove ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 15. listopada 2008., isplatiti tužiteljici UŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.140,48 EUR[1] / 23.661,91 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 50,18 kuna / 6,66 EUR od 15. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 99,87 kuna / 13,26 EUR od 15. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 116,77 kuna / 15,50 EUR od 15. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 62,70 kuna / 8,31 EUR od 15. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 73,15 kuna / 9,71 EUR od 15. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 79,13 kuna / 10,50 EUR od 15. svibnja 2009.do isplate,

- na iznos od 56,23 kuna / 7,46 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 66,42 kuna / 8,82 EUR od 15. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 34,68 kuna / 4,60 EUR od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 61,56 kuna / 8,17 EUR od 15. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 38,88 kuna / 5,16 EUR od 15. listopada 2009.do isplate,

- na iznos od 55,93 kuna / 7,42 EUR od 15. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 47,98 kuna / 6,37 EUR od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 96,67 kuna / 12,83 EUR od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 125,39 kuna / 16,64 EUR od 15. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 119,29 kuna / 15,83 EUR od 15. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 151,16 kuna / 20,06 EUR od 15. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 198,15 kuna / 26,30 EUR od 15. svibnja 2010.do isplate,

- na iznos od 218,96 kuna / 29,06 EUR od 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 291,89 kuna / 38,74 EUR od 15. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 267,83 kuna / 35,55 EUR od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 377,44 kuna / 50,09 EUR od 15. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 315,29 kuna / 41,85 EUR od 15. listopada 2010.do isplate,

- na iznos od 336,85 kuna / 44,71 EUR od 15. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 409,91 kuna / 54,50 EUR od 15. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 447,95 kuna / 59,45 EUR od 15. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 383,30 kuna / 50,87 EUR od 15. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 426,84 kuna / 56,65 EUR od 15. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 393,15 kuna / 52,18 EUR od 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 464,73 kuna / 61,68 EUR od 15. svibnja 2011.do isplate,

- na iznos od 594,84 kuna / 78,95 EUR od 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 665,77 kuna / 88,36 EUR od 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 838,03 kuna / 111,23 EUR od 15. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 621,79 kuna / 82,52 EUR od 15. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 548,57 kuna / 72,81 EUR od 15. listopada 2011.do isplate,

- na iznos od 553,82 kuna / 73,50 EUR od 15. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 559,95 kuna / 74,32 EUR od 15. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 626,36 kuna / 83,13 EUR od 15. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 643,79 kuna / 85,45 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 637,05 kuna / 84,55 EUR od 15. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 621,57 kuna / 82,50 EUR od 15. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 630,72 kuna / 83,71 EUR od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 648,64 kuna / 86,09 EUR od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 627,51 kuna / 83,26 EUR od 15. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 627,90 kuna / 83,34 EUR od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 580,11 kuna / 76,99 EUR od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 613,61 kuna / 81,44 EUR od 15. listopada 2012.do isplate,

- na iznos od 634,53 kuna / 84,22 EUR od 15. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 624,06 kuna / 82,83 EUR od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 623,26 kuna / 82,72 EUR od 15. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 582,86 kuna / 77,36 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 595,19 kuna / 79,00 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 635,08 kuna / 84,29 EUR od 15. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 569,49 kuna / 75,58 EUR od 15. svibnja 2013.do isplate,

- na iznos od 570,46 kuna / 75,71 EUR od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 565,78 kuna / 75,09 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 567,53 kuna / 75,32 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 582,89 kuna / 77,36 EUR od 15. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 602,47 kuna / 79,96 EUR od 15. listopada 2013. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.575,16 EUR / 11.868,05 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2023. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V Odbija se dio tužbenog zahtjev tužiteljice koji glasi:

''3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB 92963223473, s osnove ništetnosti odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 15. listopada 2008., promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici UŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.480,20 HRK / 329,18 EUR uvećan za zatezne kamate koje tijeku:

- na iznos od 40,03 kuna / 5,31 EUR od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 40,59 kuna / 5,39 EUR od 15. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 40,12 kuna / 5,32 EUR od 15. listopada 2009.do isplate,

- na iznos od 40,47 kuna / 5,37 EUR od 15. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 40,31 kuna / 5,35 EUR od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 41,32 kuna / 5,48 EUR od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 41,91 kuna / 5,56 EUR od 15. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 41,78 kuna / 5,55 EUR od 15. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 42,44 kuna / 5,63 EUR od 15. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 43,42 kuna / 5,76 EUR od 15. svibnja 2010.do isplate,

- na iznos od 43,85 kuna / 5,82 EUR od 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 45,36 kuna / 6,02 EUR od 15. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,86 kuna / 5,95 EUR od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 47,13 kuna / 6,26 EUR od 15. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 45,84 kuna / 6,08 EUR od 15. listopada 2010.do isplate,

- na iznos od 46,29 kuna / 6,14 EUR od 15. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 47,81 kuna / 6,35 EUR od 15. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 48,59 kuna / 6,45 EUR od 15. Siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 47,25 kuna / 6,27 EUR od 15. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 48,16 kuna / 6,39 EUR od 15. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 47,46 kuna / 6,30 EURod 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 48,94 kuna / 6,50 EUR od 15. svibnja 2011.do isplate,

- na iznos od 51,64 kuna / 6,85 EUR od 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 53,11 kuna / 7,05 EUR od 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 56,68 kuna / 7,52 EUR od 15. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 52,20 kuna / 6,93 EURod 15. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 50,68 kuna / 6,73 EUR od 15. listopada 2011.do isplate,

- na iznos od 50,79 kuna / 6,74 EUR od 15. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 50,91 kuna / 6,76 EUR od 15. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 52,29 kuna / 6,94 EUR od 15. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,65 kuna / 6,99 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 52,51 kuna / 6,97 EUR od 15. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 52,19 kuna / 6,93 EUR od 15. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,38 kuna / 6,95 EUR od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,75 kuna / 7,00 EUR od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,31 kuna / 6,94 EUR od 15. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 55,32 kuna / 6,94 EUR od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 51,33 kuna / 6,81 EUR od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 52,03 kuna / 6,91 EUR od 15. listopada 2012.do isplate,

- na iznos od 52,46 kuna / 6,96 EUR od 15. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 52,24 kuna / 6,93 EUR od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 52,23 kuna / 6,93 EUR od 15. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 51,39 kuna / 6,82 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 51,64 kuna / 6,85 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 52,47 kuna / 6,96 EUR od 15. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 51,11 kuna / 6,78 EUR od 15. svibnja 2013.do isplate,

- na iznos od 51,13 kuna / 6,79 EUR od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 51,03 kuna / 6,77 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 51,07 kuna / 6,78 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 51,39 kuna / 6,82 EUR od 15. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 49,34 kuna / 6,55 EUR od 15. listopada 2013.do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge te se presuda može ispitati, nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 21. rujna 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2. i 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila kojega su nesporno, 15. listopada 2008. zaključili prednik tužiteljice LŠ kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta kao i da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja jer se radi o nepoštenim odredbama koje su ništetne, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označenih ugovornih odredbi.

7. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva utvrđujući ništetnim označene odredbe Ugovora o kreditu upućivanjem na vezanost presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i nakon provedbe knjigovodstvenog vještačenja sudi tužiteljici preplatu koja je izvršena u ispunjenju odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja a u vidu razlike u tečaju koji je važio na dan sklapanja ugovora i u vrijeme plaćanja.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem tužiteljice je utvrđeno da je njezin prednik, suprug, zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila korištenog za osobne potrebe a bio zaposlen kao inženjer prometa u Ministarstvu obrane na vezama i komunikacijama dok tuženik nije, radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako nije proveden kontradiktoran postupak jer niti na koji način nije dokazao kako se o predmetnim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. podtočka 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe dok je na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati predniku tužiteljice.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

14. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe članka 96. stavka 2. ZZP i naročito odredbe članka 97. alineje 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102 stavka 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice te dovode do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu prednika tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi članka 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu su suprotni odredbi članka 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

18. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

19. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.

20. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.

21. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

22. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova, te u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 12. st. 1. ZPP riješio pitanje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu kao i osnovu zahtjeva tužitelja.

24. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

25. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

26. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 21. travnja 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužiteljice je glede restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenog u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

27. S obzirom na to da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka utvrđene ukupno više plaćene svote zbog promjene tečaja CHF odnosno, utvrđena razlika u iznosima anuiteta koje je prednik tužiteljice platio primjenom tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita a tuženik se na provedeno knjigovodstveno vještačenje nije niti očitovao, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva odlukom u dijelu pod točkom III izreke pobijane presude.

28. Stoga je slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I, II i III izreke .

29. Odluka o parničnom trošku tužiteljice je trebala biti donijeta primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog restitucijskog zahtjeva a u cijelosti je uspjela sa deklaratornim dijelom zahtjeva pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na pogrešnu ocjenu uspjeha tužiteljice u parnici.

30. Kako je nadalje prvostupanjski sud troškove obredio pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) s time, da je trošak sastava podneska od 24.1.2022. u visini od 25 bodova obređen sukladno Tbr. 8.4. Tarife jer je prednik tužiteljice bio u obvezi dostaviti dokaz o izvršenoj uplati, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku stranaka pod točkom IV i VI izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis