REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1135/2023-19

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirte Tomić, u upravnom sporu tužitelja UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica u Zagrebu, Boškovićeva 8/I, protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 76108805525, kojeg zastupa ovlaštena osoba PA, radi dopune Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C za složene zrakoplove na motorni pogon, 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, KLASA: UP/I-343-09/23-01/770, URBROJ: 116-03-03-23-04 od 7. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke ove presude, odbijen je zahtjev tužitelja za dopunu Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C za složene zrakoplove na motorni pogon (dalje: dozvola Dio-66).

2. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika smatrajući da je isto doneseno po neovlaštenoj osobi, voditelju odjela licenciranja EA koji nema ovlast zastupati tuženika, a ne po direktoru tuženika koji prema članku 7., članku 9. stavcima 1. i 4. Zakona o zračnom prometu (''Narodne novine'', broj: 39/09., 84/11., 54/13. 127/13. i 92/14.) te članku 11. Statuta Agencije ima ovlast zastupati i predstavljati Agenciju. Predlaže pribaviti Statut.

2.1. Smatra kako tuženik nije postupio prema članku 30. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) odnosno omogućio tužitelju izjašnjavanje u upravnom postupku, stoga predlaže saslušanje tužitelja.

2.2. Poziva se na odredbu 66.A.30. (a) 3 (i) Uredbe Komisije (EU) br. 1321/2014 o kontinuiranoj plovidbenosti zrakoplova i aeronautičkih proizvoda, dijelova i uređaja te o ovlaštenju organizacije i osoblja uključenih u te poslove (dalje: Uredba (EU) br. 1321/2014) te ističe kako je, umjesto da primjeni navedenu odredbu kako glasi, tuženik navedenu odredbu dopunio riječima: ''samo ukoliko ima upisano ovlaštenje za tip zrakoplova u Dio-66 dozvolu''.

2.3. Smatra da dokazi koje je dostavio zadovoljavaju uvjete propisane odredbom 66.A.30.(a)3(i) Uredbe Komisije (EU) br. 1321/2014 te time i uvjete za usvajanje zahtjeva za dopunu dozvole kategorijom C u pogledu velikih zrakoplova. Navodi kako je u prilog postojanju praktičnog iskustva od tri godine za kategoriju C tuženiku dostavio potvrdu od 4. svibnja 2023. o praktičnom iskustvu od 3 godine računajući od 23. travnja 2020. do izdavanja potvrde koja je izdana od ovlaštene organizacije za održavanje zrakoplova Panonnisa Aero Technics d.o.o. br. HR.145.047, zatim kompanijske autorizacije te e-mail korespondenciju Panonia Aero Technics d.o.o. s tuženikom od 24. siječnja 2023. i 1. te 2. veljače 2023. koja dokazuje da je upravo od tuženika instruiran vezano za potrebnu dokumentaciju, a koju je i dostavio. Ističe kako je mogao i smio koristiti privilegije i time stjecati Uredbom traženo praktično iskustvo u kategorijama B1.1, B1.3 ili B2 bez da je u dozvolu Dio-66 upisao ovlaštenje za konkretan tip zrakoplova, što znači da je mogao i smio, bez obzira što je upisao ovlaštenje za prvi tip zrakoplova na dan 17. studenoga 2020., koristiti privilegije u tim kategorijama zakonito i legitimno i prije 17. studenoga 2020., jer mu je za to korištenje izdan osnovni certifikat koji je prihvaćen od strane tuženika 2020. Predlaže saslušati tužitelja, svjedoka BA, direktora Panonia Aero Technics d.o.o. i po potrebi dostaviti cerifikat.

2.4. Navodi kako je osnovni certifikat izdan tužitelju kao osoblju za podršku prema odredbi 145.A.35. (a) Uredbe (EU) br. 1321/2014 koja propisuje kako organizacija osigurava da ovlašteno osoblje i osoblje za podršku ima odgovarajuće znanje vezano uz određeni zrakoplov, a definicija tog osoblja prema toj Uredbi traži kategorije B1,B1 i/ili B3 s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov pa zaključuje da se ne traži da je tip zrakoplova upisan u dozvolu Dio-66 i smatra da se praktično iskustvo tužitelja računa od 23. travnja 2020. kao početka odrađivanja prakse prema potvrdi Pannonia Aero Technics d.o.o., dok je datum 17. studenog 2020. kao datum upisa zrakoplova u dozvolu irelevantan za meritum stvari. Glede točnosti svoga tumačenja predlaže dostaviti pisana mišljenja stručnih osoba.

2.5. Nadalje, smatra kako je tuženik povrijedio odredbu članka 47. stavka 3. i 4. ZUP- a jer nije imao osnove pozivati tužitelja na dostavu valjanih dokaza, niti je te dokaze konkretizirao.

2.6. Zahtjeva održavanje rasprave te predlaže sudu utvrditi ništavim osporavano rješenje tuženika, a podredno isto poništiti, sve uz naknadu troškova spora tužitelju.

3. Uz podnesak od 13. rujna 2023. tužitelj dostavlja Izvadak iz Službenog lista Europske unije L 362 od 17. prosinca 2014. koji se odnosi na relevantnu Uredbu, dok u podnesku u bitnome navodi da tužitelj nije primijenio odredbu 66.A.30. (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014 prema kojoj tužitelj ispunjava sve uvjete. Također, navodi kako odredba 145.A.35. (a) Uredbe (EU) br. 1321/2014 demantira tuženikovu tvrdnju jer ne propisuje da tip zrakoplova treba biti upisan u dozvolu već traži odgovarajuće znanje vezano za određeni zrakoplov, a tužitelju je izdan i osnovni certifikat kao osoblju za podršku koji je 2020. prihvaćen od strane tuženika. Navodi kako ''definicija osoblja za podršku'' traži kategorije B1.1., B1.3. i/ili B2 s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov pa se ne traži da tip zrakoplova treba biti upisan u dozvolu Dio-66., stoga zaključuje kako je privilegije mogao koristiti i prije 17. studenoga 2020. točnije od 23. travnja 2020.

4. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu i na podnesak tužitelja od 13. rujna 2023. u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Poziva se na članak 5. stavak 16. Zakona o zračnom prometu i članak 23. stavak 1. ZUP-a te pojašnjava kako je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (dalje: Pravilnik) propisan djelokrug poslova svake pojedine unutarnje ustrojstvene jedinice dok je Dodatkom 4, koji je sastavni dio predmetnog Pravilnika, utvrđen opseg poslova i zadaća svakog radnog mjesta i potrebni uvjeti pa je tako pod točkom 28. Dodatka 4. tog Pravilnika propisano kako Voditelj Odjela licenciranja, između ostalog, vodi upravni i neupravni postupak i potpisuje upravne i neupravne akte iz djelokruga rada Odjela, a Odjel licenciranja prema Pravilniku, obavlja i poslove obnavljanja i produžavanja dozvola, ovlaštenja, certifikata i posebnih ovlasti zrakoplovnom osoblju. Smatra da je prema tome voditelj Odjela licenciranja kao službena osoba u predmetnom upravnom postupku bio ovlašten potpisati osporavani akt.

4.1. U odnosu na prigovor tužitelja kako nije postupio po članku 30. ZUP-a pojašnjava da je u skladu s člankom 47. stavkom 3. ZUP-a zaključkom pozvao tužitelja na dostavu valjanih dokaza jer uz zahtjev nije dostavljen dokaz o dovoljnom praktičnom iskustvu za kategoriju C u pogledu složenih zrakoplova, a uz upozorenje o odbijanju zahtjeva ukoliko traženo ne dostavi. Budući da se tužitelj dodatno očitovao podneskom zaprimljenim 14. lipnja 2023. o bitnim činjenicama i dokazima važnim za rješavanje upravne stvari smatra da nije bio dužan ponovni pozivati tužitelja na izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za njihov zahtjev.

4.2. Navodi da nije ''samovoljno'' mijenjao odredbu odredbe 66.A.30. (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014, odnosno nije dio ''samo ukoliko ima ovlaštenje za tip zrakoplova u Dio-66 dozvolu za održavanje zrakoplova'' naveo kao tekst navedene odredbe.

4.3. Nadalje, pojašnjava kako odredba 66.A.20. Uredbe (EU) br. 1321/2014 jasno navodi kako su privilegije imatelja B1 dozvole izdavanje potvrde o otpuštanju u uporabu nakon održavanja ili da djeluje kao B1 osoblje za podršku te pojašnjava kako je s tom odredbom povezana odredba 66.A.45. Uredbe (EU) br. 1321/2014 prema kojoj imatelj dozvole da bi mogao provoditi ovlasti izdavanja potvrda za određeni tip zrakoplova mora u svojoj dozvoli imati upisano odgovarajuće ovlaštenje za tip zrakoplova. Također, smatra pogrešnom tvrdnju tužitelja da bi osoba koja nema upisano valjano ovlaštenje za određeni tip zrakoplova mogla puštati zrakoplove potvrđujući da su odrađeni svi relevantni postupci održavanja na tom zrakoplovu ili djelovati kao B1 osoblje za podršku te ističe kako navedena tvrdnja dovodi do krivog tumačenja prema kojem osoba koja ima dozvolu za održavanje zrakoplova može biti zadužena za održavanje zrakoplova za koji nije obavila nikakvo osposobljavanje niti na njemu ikada radila bilo kakve poslove održavanja. Smatra notornim da za poslove izdavanja potvrde o otpuštanju u uporabu osoba mora biti adekvatno osposobljena i licencirana za baš taj tip zrakoplova i kao takva odobrena od organizacije u kojoj je zaposlena kao certificirano osoblje, a suprotna tvrdnja ili postupanje bi doveli u pitanje sigurnost zračnog prometa.

4.5. U odnosu na navode tužitelja kako je tri godine obavljao poslove održavanja zrakoplova kao osoblje za podršku ističe kako prema odredbama Uredbe (EU) br. 1321/2014 tužitelj nikako nije mogao niti imao privilegiju obavljati te poslove prije upisa ovlaštenja u dozvolu. Smatra kako tužitelj navodi kontradiktorne tvrdnje da osoblje za podršku ne mora imati upisano ovlaštenje za tip zrakoplova u dozvolu, a dalje u točci 9(f) tužbe citira odredbu 145.A.35. (a) (1) Uredbe (EU) br. 1321/2014, na koju se Agencija i pozvala u pobijanom rješenju gdje je osoblje za podršku definirano kao osoblje koje radi u okruženju baznog održavanja i ima dozvolu za održavanje zrakoplova kategorije B1, B2, B2L, B3 i/ili L u skladu s Prilogom III. (dio 66.) s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov. Smatra kako navedena odredba jasno definira tko može obavljati poslove osoblja za podršku i nedvosmisleno navodi kako ove poslove može raditi isključivo osoba koja ima dozvolu s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov.

4.6. Smatra nejasnim zaključak tužitelja prema kojem za obavljanje poslova osoblja za podršku nije potreban upis ovlaštenja za tip zrakoplova u dozvolu, kao i da upis tipa nije relevantan za meritum stvari te da nije potreban za korištenje privilegija te ističe kako je pravo obavljanja poslova osoblja za održavanje zrakoplova konstitutivne naravi i stječe se isključivo stjecanjem dozvole osoblja za održavanje zrakoplova, odnosno upisom relevantnih kategorija i ovlaštenja.

4.7. U prilog tumačenju navedenih odredbi tuženik dostavlja službeni prijevod odgovora Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa (dalje: EASA) BA, odgovornoj osobi organizacije za osposobljavanje zrakoplova Pannonia Aero Technics d.o.o. u kojoj je tužitelj zaposlen. Pojašnjava kako se radi o službenom tijelu Europske Unije osnovanom radi osiguranja sigurnosti zračnog prometa koje je zaduženo za nadzor svih nadležnih zrakoplovnih vlasti Europske Unije i izrađuje nacrte propisa Europske Unije iz područja zračnog prometa te koje je izradilo nacrt Uredbe (EU) br. 1321/2014. Navodi da iz dostavljenog odgovora EASA-e proizlazi kako je tuženikovo tumačenje propisa u potpunosti ispravno i da EASA-a daje identično tumačenje propisa BA kao i tuženik, a prema kojem tumačenju osoblje za podršku mora imati upisano ovlaštenje za tip, odnosno da za izdavanje C kategorije treba proći najmanje tri godine od dana upisa ovlaštenja za tip u dozvolu osoblja za održavanje zrakoplova, a kako tužitelj ima samo dvije i pol godine relevantnog iskustva u korištenju ovlasti privilegija kategorije B1.1, B.1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima potrebno mu je još najmanje pola godine iskustva kako bi stekao potrebno iskustvo za upis C kategorije.

4.8. Također, pojašnjava kako činjenica da je djelatnik tuženika odgovorio na e-mail vezano za upit koje je dokumente potrebno dostaviti u svrhu upisa C kategorije u dozvolu osoblja za održavanje zrakoplova, ne znači da je udovoljeno svim relevantnim zahtjevima koji se utvrđuju u upravnom postupku prije donošenja rješenja jer je tuženik bio dužan provesti upravni postupak i utvrditi sve relevantne činjenice i dokaze za upis kategorije C u dozvolu osoblja za održavanje zrakoplova.

4.9. Nadalje, ističe kako tužitelj nije postupio po zaključku i nije dostavio dokaz o nužnom praktičnom iskustvu za kategoriju C u pogledu složenih zrakoplova odnosno nije dokazao da ima minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon, a što je bitno za rješavanje predmetne upravne stvari jer se bez navedenog dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, a kako je i navedeno u tom zaključku. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu od 2. veljače 2024. tužitelj ponavlja dosadašnje navode i u bitnome iznosi sadržaj e-maila poslanog od strane djelatnika tuženika SA od 1. i 2. veljače 2023. pri tome navodeći kako je tuženik ignorirajući vlastite odgovore te upute publicirane na svojoj web stranici i odredbe 66.A.30. (a) 3 (i) i 145.A.35. (a) Uredbe (EU) broj 1321/2014 kao i zanemarujući pravilo da je uredba izravno obvezujuća i neposredno primjenjiva pozvao tužitelja da dostavi valjane dokaze. Prilaže mišljenje sudskog vještaka Josipa Miloševića koje je dano u e- mailu od 17. lipnja 2023. ovlaštenoj organizaciji Panonnia Aero Technics d.o.o., a u kojem vještak navodi kako osoba koja je prema propisu stekla licence B1 ili B2, već ima potrebno iskustvo i za C licencu i kako se nigdje ne navodi uvjet da se iskustvo na C dozvolu računa od prvog upisanog tipa.

5.1. Osporava kako prema točki 28. dodatka 4. Pravilnika voditelj Odjela licenciranja vodi upravni postupak i potpisuje upravne akte iz djelokruga odjela te da je voditelj odjela bio ovlašten potpisati osporavano rješenje, a također osporava da bi takva odredba na dan donošenja rješenja bila propisana važećim tekstom Dodatka 4. Pravilnika stoga predlaže sudu zatražiti od tuženika tekst Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i Dodatak 4. važećeg na dan 7. srpnja 2023.

5.2. Pojašnjava kako se podneskom od 12. lipnja 2023. nije očitovao u upravnom postupku nego je stavio prigovor da nije jasno koji su to valjani dokazi i što točno nedostaje. Navodi kako se odredba 66.A.45. Uredbe (EU) br. 1321/2014 ne može odnositi na tužitelja jer tužitelj ne traži upis ovlaštenja za izdavanje potvrde niti je on ''ovlašteno osoblje'' već je ''osoblje za podršku''. Ne traži ''ovlaštenje za izdavanje potvrde'' iz odredbe 66.A.45. Uredbe (EU) br. 1321/2014 u svezi s odredbom 145.A.35. (a) podtočkom iii) Uredbe (EU) br. 1321/2014. Također, pojašnjava da se ovlaštenje za izdavanje potvrde izdaje samo ovlaštenom osoblju prema odredbi 145.A.35. (b) Uredbe (EU) br. 1321/2014, a tužitelj nije ''ovlašteno osoblje'' nego je ''osoblje za podršku''. U prilog navedenome poziva se na na osnovni certifikat koji mu je izdan kao ''osoblju za podršku'' i kojeg je tuženik prihvatio 2020. Ističe da ovlašteno osoblje za poslove izdavanja potvrde o otpuštanju mora imati upisani tip zrakoplova u dozvolu dok osoblje za podršku ne mora imati upisani tip zrakoplova, ali za određeni tip zrakoplova mora obaviti kompletnu obuku koju je tužitelj i obavio. Ujedno, navodi kako u Uredbi (EU) br. 1321/2014 ne stoji da se iskustvo za C dozvolu računa od prvog upisanog tipa zrakoplova u dozvolu.

5.3. Smatra da priloženi prijevod odgovora EASA-e potpisan po IA, stručnom savjetniku za plovidbenost od 16. lipnja 2023. i 4. srpnja 2023., nije dokaz niti je zbog istog tuženikovo tumačenje propisa ispravno jer odgovor EASA-e nema nikakvu pravnu snagu niti pravni značaj iz razloga što to tijelo nije nadležno za davanje tumačenja.

6. Tuženik u podnesku od 9. travnja 2024. ističe da je rad tuženika kao tijela odgovornog za primjenu uredbi Europske unije iz područja civilnog zrakoplovstva pa tako i Uredbe (EU) br. 1321/ 2014 u Republici Hrvatskoj pod kontinuiranim nadzorom EASA-e koja provodi kontrolu nad jedinstvenom primjenom provedbenih pravila uredbi u zemljama članicama, a sve u cilju osiguranja visoke jedinstvene razine sigurnosti civilnog zrakoplovstva. Navodi kako EASA-a izrađuje nacrte svih propisa Europske unije iz područja sigurnosti u civilnom zrakoplovstvu te je između ostaloga i izradila nacrt Uredbe (EU) 1321/2014. donesene od strane Europske Komisije. Ističe kako je mišljenje EASA-e stručno i nepristrano iako nije pravno obvezujuće, a propisano je člankom 75. Uredbe (EU) 2018/1139 te iz istoga u konačnici proizlazi i intencija zakonodavca kod donošenja odredbi Uredbe.

6.1. U odnosu na mišljenje sudskog vještaka Josipa Miloševića od 17. lipnja 2023. ističe kako iz e-maila nije jasno na čemu vještak temelji zaključak o iskustvu djelatnika Agencije. Smatra kako navedena e-mail korespondencija ne sadrži ono što jedan nalaz i mišljenje vještaka treba sadržavati stoga se ne može razmatrati kao dokaz u postupku niti istim tužitelj može opravdati svoje navode jer se radi o proizvoljnom tumačenju prava, a ne o vještačenju činjenica.

6.2. Ističe kako odgovarajuće ovlaštenje za zrakoplov u dozvolu može upisati isključivo nadležna zrakoplovna vlast zemlje članice koja je dozvolu izdala i ne može se niti u kojem trenutku smatrati da imatelj ima ovlaštenje prije obavljenog upisa u dozvolu. Činjenica da je tužitelj obavio osposobljavanje prije nego je podnio zahtjev za upis tipa ne može rezultirati zaključkom kako smije koristiti privilegije za navedeni tip. Nadležno tijelo, odnosno tuženik, utvrđuje udovoljava li kandidat svim primjenjivim zahtjevima za upis ovlaštenja u dozvolu te je li samo osposobljavanje obavljeno u skladu s primjenjivim propisima.

6.3. Navodi da je 19. veljače 2024. tužitelj u svojstvu podnositelja zahtjeva podnio tuženiku zahtjev za upis C kategorije u dozvolu osoblja za održavanje zrakoplova broj HR.66.0418, a kako je u međuvremenu tužitelj stekao traženo iskustvo od tri godine za upis C kategorije u dozvolu tuženik mu je izdao dozvolu s upisanom C kategorijom, stoga smatra da tužitelj više nema pravni interes za vođenje ovoga spora pa predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

7. U podnesku od 23. srpnja 2023. tužitelj iznosi već iznesene navode te predlaže sudu odlučiti o prigovoru nepostupanja tuženika po članku 30. ZUP-a navodeći kako se radi o tuženikovoj povredi koja je bitno utjecala na pravilno rješavanje upravne stvari. Također, ističe kako je točno da je tužitelj ponovno podni zahtjev za dopunom Dio-66 dozvole koji je tuženik usvojio, no ističe kako ima pravni interes za nastavkom ovoga spora jer je tužitelju nastala šteta odbijanjem njegovog zahtjeva od 8. svibnja 2023.

8. Podneskom od 9. prosinca 2024. tuženik je dostavio presudu ovoga suda poslovni broj Us I-1131/2023-24 od 31. srpnja 2024. navodeći kako se tužba u navedenom sporu temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a tužitelj se na isti očitovao podneskom od 27. prosinca 2024. u kojem je naveo da predmetna presuda nije pravomoćna jer je uložena žalba te je istu priložio.

9. Sud je u ovom sporu održao e-raspravu 7. siječnja 2025. kojoj je prisustvovala opunomoćenica tužitelja i službene osobe tuženika. Na održanom ročištu opunomoćenica tužitelja ostala je kod navoda iz tužbe te postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je službena osoba tuženika ostala kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog akta.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Naime, upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 8. svibnja 2023. za dopunu Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C za složene zrakoplove na motorni pogon, a predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim je tuženik taj zahtjev tužitelja odbio.

12. Uz zahtjev od 8. svibnja 2023. tužitelj je dostavio dokumentaciju te originalnu Dio-66 dozvolu za održavanje zrakoplova broj HR.66.0418 iz koje je vidljivo da je tužitelju ovlaštenje za kategoriju B1.1. upisano 17. studenoga 2020.

13. U obrazloženju osporavanog rješenja navodi se kako dokazi o praktičnom iskustvu za kategoriju C u pogledu složenih zrakoplova na motorni pogon koje je tužitelj dostavio ne zadovoljavaju uvjete odredbe članka 66.A.30 (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014 prema kojoj stranka mora dokazati da ima minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3. ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35. ili kombinacija oboje. Nadalje, u obrazloženju se navodi kako stranka može koristiti privilegije u spomenutim kategorijama samo ukoliko ima upisano ovlaštenje za tip zrakoplova u Dio-66 dozvolu za održavanje zrakoplova, a kako je stranka ovlaštenje za prvi tip zrakoplova u dozvolu upisala 17. studenog 2020. to proizlazi da uvjet od minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3., B2 ne može biti ispunjen prije 17. studenoga 2023.

14. Dakle, sporno je ispunjava li tužitelj uvjete za dopunu Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C za složene zrakoplove na motorni pogon. Potreban uvjet je minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35., ili kombinacija oboje, a koji uvjet je predviđen odredbom 66.A.30 (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014.

15. Prema odredbi 66.A.10 Uredbe (EU) br. 1321/2014 točkom (a) je propisano da se zahtjev za dozvolu za održavanje zrakoplova ili izmjenu takve dozvole podnosi na EASA obrascu 19. na način koji određuje nadležno tijelo kojemu se podnosi, dok je točkom (b) propisano da se zahtjev za izmjenu dozvole za održavanje zrakoplova podnosi nadležnom tijelu države članice koja je izdala dozvolu za održavanje zrakoplova.

16. Prema odredbi 66.A.30. (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014. propisano je da podnositelj zahtjeva za dozvolu za održavanje zrakoplova mora imati stečeno za kategoriju C u pogledu velikih zrakoplova 3 godine iskustva provođenja ovlasti kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na velikim zrakoplovima ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35, ili, kombinacija oboje.

17. Odredbom 145.A.35. Uredbe (EU) br. 1321/2014, koja nosi naslov ''Ovlašteno osoblje i osoblje za podršku'' u točki (a) propisano je kako pored odgovarajućih zahtjeva točaka 145.A.30 (g) i (h), organizacija osigurava da ovlašteno osoblje i osoblje za podršku ima odgovarajuće znanje vezano uz određeni zrakoplov i/ili njegove sastavne dijelove koje je potrebno održavati zajedno s povezanim postupcima organizacije. U slučaju ovlaštenog osoblja to se mora izvršiti prije izdavanja ili ponovnog izdavanja ovlaštenja za izdavanje potvrde. Prema podtočki i. ''Osoblje za podršku'' znači osoblje koje radi u okruženju baznog održavanja i ima dozvolu za održavanje zrakoplova prema Prilogu III. (dio-66.) kategorije B1, B2 i/ili B3 s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov, iako nužno ne mora imati ovlasti za izdavanje potvrde. Prema podtočki ii. ''Određeni zrakoplov/ili sastavni dijelovi'' znači onaj zrakoplov ili sastavne dijelove određene u konkretnom ovlaštenju za izdavanje potvrde. Podtočkom iii. određeno je da ''Ovlaštenje za izdavanje potvrde'' znači ovlaštenje izdano ovlaštenom osoblju odobrene organizacije da u njeno ime može potpisivati potvrde o vraćanju u uporabu unutar ograničenja navedenih u takvom ovlaštenju. Nadalje, pod (b) određeno je da izuzimajući slučajeve navedene u točkama 145.A.30 (j) i 66.A.20 (a) 3 podtočka ii. organizacija može izdati ovlaštenje za izdavanje potvrde samo ovlaštenom osoblju u vezi s osnovnim kategorijama ili potkategorijama i ovlaštenja za tip naveden u dozvoli za održavanje zrakoplova kako zahtijeva Prilog III. (dio 66.), pod uvjetom da dozvola ostaje valjana tijekom razdoblja valjanosti ovlaštenja i da ovlašteno osoblje ostane u skladu s Prilogom III. (dio 66.).

18. Prema odredbi 66.A.20 Uredbe (EU) br. 1321/2014 koja nosi naslov ''Ovlasti'' točkom (a) određeno je da se, među ostalim, primjenjuju sljedeće ovlasti: 2. Dozvola za održavanje zrakoplova kategorije B1 dopušta imatelju iste da izdaje potvrde o vraćanju u uporabu nakon održavanja i da djeluje kao B1 osoblje za podršku pri: - održavanju konstrukcije zrakoplova, pogonske grupe i mehaničkih i električnih sustava,

- radu na sustavima avionike, koja zahtijeva samo jednostavne provjere za dokazivanje svoje uporabljivosti, a koji ne zahtijevaju otkrivanje kvarova (troubleshooting). Kategorija B1 uključuje odgovarajuću potkategoriju A.; 3. Dozvola za održavanje zrakoplova kategorije B2 dozvoljava imatelju: (i) izdavanje potvrda za vraćanje u uporabu nakon održavanja i da radi kao B2 osoblje za podršku pri: održavanju avionike i električnih sustava; te o obavljanju zadaća na sustavima avionike i električnim sustavima u sklopu motornih i mehaničkih sustava, koji zahtijevaju samo jednostavne provjere za dokazivanje svoje uporabljivosti; te (ii) izdavanje potvrda o vraćanju u uporabu nakon manjeg planiranog linijskog održavanja i jednostavnog otklanjanja kvarova unutar ograničenja poslova zasebno odobrenih u ovlaštenju za izdavanje potvrda iz točke 145.A.35 Priloga II. (dio 145.). Ova ovlast za izdavanje potvrde mora biti ograničena na rad koji je imatelj dozvole sam obavio u organizaciji za održavanje koja je izdala odobrenje za izdavanje potvrde i mora biti ograničena na ovlaštenja već upisana u B2 dozvolu. Kategorija B2 ne uključuje niti jednu potkategoriju A.

19. Vezano za prigovor tužitelja glede potpisnika osporavanog akta EA, koji je voditelj Odjela licenciranja, valja reći kako je o identičnom prigovoru odlučeno presudom ovoga suda Us I-1131/2023-24 od 31. srpnja 2024., a radi odluke o tom prigovoru sud je izvršio uvid u Pravilnik (KLASA: 011-01/20-02/10, URBROJ: 376-04- 02-20-01 od 21. prosinca 2020.) i Dodatak 4. koji su priloženi tom spisu. Prema odredbama Pravilnika i Dodatka 4. utvrđeno je da prema dijelu 6.3. Odjel licenciranja, voditelj odjela licenciranja prema opisu poslova i zadaća, između ostaloga, vodi upravni i neupravni postupak i potpisuje upravne i neupravne akte iz djelokruga rada Odjela te je odgovorna i ovlaštena osoba za izvršenje svih poslova iz djelokruga rada Odjela. Dakle, prema mišljenju suda tuženik se pravilno poziva na Pravilnik te članak 5. stavak 16. Zakona o zračnom prometu kojim je propisano da Agencija kada postupa i rješava u upravnim stvarima donosi upravne akte iz područja svoje nadležnosti utvrđene ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjujući odredbe zakona kojim se uređuje upravni postupak, a što upućuje na primjenu ZUP-a koji u članku 23. stavku 1. predviđa da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Dakle, osporavani akt donijela je ovlaštena osoba, a prigovor tužitelja nije osnovan.

20. Prigovor tužitelja da je trebao biti saslušan od strane tuženika pri čemu se pozva na članak 30. stavak 1. ZUP-a sud ne smatram osnovanim. Naime, iako nije osobno saslušao tužitelja, tuženik je pozvao tužitelja putem zaključka od 31. svibnja 2023. u smislu članka 47. stavka 3. ZUP-a na dostavu valjanih dokaza o zahtijevanom praktičnom iskustvu za kategoriju C u pogledu složenih zrakoplova na motorni pogon od minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35, ili kombinacija oboje, uz upozorenje da će zahtjev odbiti ako ne dostavi tražene dokaze. Stoga, kako se u konkretnoj situaciji radi se o dokazivanju putem materijalnih dokaza prvenstveno upisom u službeni dokument, dozvolu, a eventualno i podredno drugim dokazima ako se radi o osoblju za podršku sud je mišljenja da usmeno iskazivanje tužitelja ne predstavlja adekvatan dokaz o ispunjavanju potrebnih uvjeta, a nedostatak primjene članka 30. stavka 1. ZUP-a nadoknađen je u smislu članka 47. stavka 1. ZUP-a jer je tužitelju pružena mogućnost dostaviti dokaze iako je već i uz svoj zahtjev bio obvezan iste ponuditi u smislu članka 47. stavka 3. ZUP-a, što nije učinio.

21. Također, prema članku 50. stavku 1. točki 1. ZUP-a, službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari. Dakle, da je tužitelj dostavio potrebne dokaze bili bi ispunjeni potrebni uvjeti za neposredno rješavanje, a s obzirom da su sporni bili jedino dokazi o potrebnom iskustvu, primijenjena je odredba članka 47. stavka 1. ZUP-a. Stoga, iako tužitelj nije u postupku usmeno saslušan, prema mišljenju suda njegova prava nisu povrijeđena jer se na taj način ne bi niti moglo utvrditi niti dokazati ništa od utjecaja na odlučivanje.

22. Nadalje, vezano za tumačenje potrebnog iskustva, u odredbi 66.A.30 (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014., predviđeno je tri godine iskustva provođenja ovlasti kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na velikim zrakoplovima ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35, ili, kombinacija oboje. Odredba 145.A.35 (a) (i) na koju se ova odredba poziva definira osoblje za podršku kao osoblje koje radi u okruženju baznog održavanja i ima dozvolu za održavanje zrakoplova prema Prilogu III. (dio-66.) kategorije B1, B2 i/ili B3 s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov. Dakle, navedenim je definirano tko može obavljati poslove osoblja za podršku, odnosno isključivo osoba koja ima dozvolu s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov, stoga neosnovano tvrdi tužitelj da za obavljanje poslova osoblja za podršku, a koje osoblje je nesporno tužitelj, nije potreban upis ovlaštenja za tip zrakoplova u dozvolu.

22.1. Pri tome, odgovarajuće ovlaštenje za zrakoplov nesporno u dozvolu može upisati isključivo nadležna zrakoplovna vlast zemlje članice koja je dozvolu izdala, pa proizlazi da se ne može imati ovlaštenje prije obavljenog upisa. Iako je tužitelj obavio osposobljavanje što je razvidno iz priloženih potvrda i autorizacija prije nego je podnio zahtjev za upis tipa to ne znači da smije koristiti privilegije za isti. Pri tome je u nadležnosti Agencije utvrditi uvjete za upis ovlaštenja u dozvolu te je li osposobljavanje obavljeno u skladu s propisima. Tužitelj pogrešno navodi kako činjenica upisa tipa nije relevantna za meritum stvari i da upis nije potreban za korištenje privilegija i obavljanje poslova osoblja za podršku. Naime, radi se o pravu konstitutivne naravi, upisom relevantnih kategorija ovlaštenja u dozvolu koje su jedino relevantne.

23. Odredba 66.A.30 (a) 3 (i) Uredbe (EU) br. 1321/2014 nije jasno niti konkretno određena u vezi načina dokazivanja potrebnog iskustva, što je vidljivo i iz danog tumačenja po zaposleniku EASA-e putem e-mail odgovora poslodavcu tužitelja, a koja Agencija je upravo predlagatelj sporne regulative. Također, da je nejasno kako dokazati potrebno iskustvo te protumačiti odredbe u vezi osoblja za podršku i pomoćnog osoblja u vezi tog iskustva vidljivo je i iz postavljenih upita od direktora Pannonia Aero Technics d.o.o., ne samo e-mail korespondencijom s djelatnikom Agencije, već i postavljanjem upita EASA-i, kojim je tražen jasan i konkretan odgovor u odnosu na tumačenje odredbe Uredbe i ispunjavanja uvjeta iz iste. Pored navedenoga, različita su mišljenja kako sudskog vještaka Josipa Miloševića kojem je upit također samoinicijativno postavio tužitelj, tako tuženika koji da je bio siguran u ispravno tumačenje Uredbe ne bi zaključkom pozvao tužitelja dostaviti dokaza jer uz zahtjev predane dozvole jasno proizlazi upis i datum ovlaštenja.

24. U takvoj pravnoj situaciji, a s obzirom na osjetljivo područje sigurnosti zračnog prometa, koje je u nadležnosti kao jedna od djelatnosti Agencije prema članku 5. stavku 6. Zakona o zračnom prometu, jedino što ne ostavlja prostora bilo kakvim manipulacijama ili mogućnosti izvrgavanja propisanog dostavljanjem različitih dokaza u vezi potrebnog iskustva, je tumačiti spornu odredbu Uredbe na način da se iskustvo dokazuje isključivo konkretnim upisom ovlaštenja za tip zrakoplova u Dio-66 dozvolu za održavanje zrakoplova. To stoga što je takav kriterij jasna, dokaziv i jednako primjenjiv za sve.

25. Također, premda mišljenje EASA-e nije pravno obvezujuće, ovaj Sud isto smatra utemeljenim na odredbama Uredbe jer povezanim tumačenjem svih odredbi iste, proizlazi logičan zaključak da ovlaštenje za održavanje zrakoplova mora biti upisano u dozvolu. Dakle, neovisno o tome kada je tužitelj počeo raditi kao ''osoblje za podršku'', isti nije niti smio obavljati te poslove prije upisa ovlaštenja u dozvolu, a taj trenutak je jedini relevantan za računanje potrebnog iskustva, stoga se ovaj Sud slaže s iznesenim stajalištem EASA-e i tuženika. Da da je tome tako proizlazi i iz okolnosti što je tužitelj po ispunjenju toga uvjeta ponovno 19. veljače 2024. podnio zahtjev za dopunu dozvole koji je tuženik usvojio i izdao tužitelju dozvolu s upisanom C kategorijom, o čemu je tuženik obavijestio sud podneskom 9. travnja 2024.

26. Dakle, prema mišljenju suda tuženik je pravilno odbio zahtjev tužitelja jer u trenutku podnošenja zahtjeva nije imao minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35, ili kombinacija oboje, već je od trenutka upisanog ovlaštenja za prvi tip zrakoplova u dozvolu 17. studenoga 2020., potrebni uvjet stekao tek 17. studenog 2023., nakon čega je i podnio ponovni zahtjev te ishodio traženu dozvolu.

27. Zahtjev tužitelja za oglašavanjem rješenja ništavim sud ne smatra osnovanim jer sud nije utvrdio postojanje razloga određenih u članku 128. stavku 1. ZUP-a prema kojima će se rješenje oglasiti ništavim, a niti je tužitelj u tijeku spora iznio konkretan razlog za ništavost osporavanog akta.

28. Kraj takvog stanja stvari sudu nije preostalo drugo nego odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 4. veljače 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. U spis