REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pr-1045/2024-92

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Blaženke Musulin, odvjetnice i punomoćnice tuženika ĐP, zamjenice OGDO-a, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 plaćati tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade po osnovi razlike plaće i mirovine iznos od 384,25 EUR mjesečno počevši od naknade za mjesec kolovoz 2024.g. pa do 16.11.2036.g. unaprijed do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuje se tužitelj GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 ima novčanu tražbinu na ime izgubljene zarade po osnovi razlike plaće i mirovine u ukupnom iznosu od 429.338,80 kn / 56.983,05 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama s tijekom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- Za mjesec svibanj 2011. iznos od 170,51 kn od 15.6.2011.g.,

- Za mjesec lipanja 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.7.2011.g.,

- Za mjesec srpanj 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.8.2011.g.,

- Za mjesec kolovoz 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.9.2011.g.,

- Za mjesec rujan 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.10.2011.g.,

- Za mjesec listopad 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.11.2011.g.,

- Za mjesec studeni 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.12.2011.g.,

- Za mjesec prosinac 2011. iznos od 2.539,17 kn od 15.1.2012.g. - Za mjesec siječanj 2012. iznos od 2.539,17 kn od 15.2.2012.g.,

- Za mjesec veljaču 2012. iznos od 2.579,44 kn od 15.3.2012.g.,

- Za mjesec ožujak 2012. iznos od 2.507,11 kn od 15.4.2012.g.,

- Za mjesec travanj 2012. iznos od 2.574,04 kn od 15.5.2012.g.,

- Za mjesec svibanj 2012. iznos od 2.574,04 kn od 15.6.2012.g.,

- Za mjesec lipanja 2012. iznos od 2.574,04 kn od 15.7.2012.g.,

- Za mjesec srpanj 2012. iznos od 2.574,04 kn od 15.8.2012.g.,

- Za mjesec kolovoz 2012. iznos od 2.505,58 kn od 15.9.2012.g.,

- Za mjesec rujan 2012. iznos od 2.539,81 kn od 15.10.2012.g.,

- Za mjesec listopad 2012. iznos od 2.539,81 kn od 15.11.2012.g.,

- Za mjesec studeni 2012. iznos od 2.539,81 kn od 15.12.2012.g.,

- Za mjesec prosinac 2012. iznos od 2.539,81 kn od 15.1.2013.g.,

- Za mjesec siječanj 2013. iznos od 2.539,81 kn od 15.2.2013.g.,

- Za mjesec veljaču 2013. iznos od 2.539,81 kn od 15.3.2013.g.,

- Za mjesec ožujak 2013. iznos od 2.309,71 kn od 15.4.2013.g.,

- Za mjesec travanj 2013. iznos od 2.399,26 kn od 15.5.2013.g.,

- Za mjesec svibanj 2013. iznos od 2.399,26 kn od 15.6.2013.g.,

- Za mjesec lipanja 2013. iznos od 2.399,26 kn od 15.7.2013.g.,

- Za mjesec srpanj 2013. iznos od 2.399,26 kn od 15.8.2013.g.,

- Za mjesec kolovoz 2013. iznos od 2.341,40 kn od 15.9.2013.g.,

- Za mjesec rujan 2013. iznos od 2.370,33 kn od 15.10.2013.g.,

- Za mjesec listopad 2013. iznos od 2.370,33 kn od 15.11.2013.g.,

- Za mjesec studeni 2013. iznos od 2.370,33 kn od 15.12.2013.g.,

- Za mjesec prosinac 2013. iznos od 2.370,33 kn od 15.1.2014.g.,

- Za mjesec siječanj 2014. iznos od 2.370,33 kn od 15.2.2014.g.,

- Za mjesec veljaču 2014. iznos od 2.370,33 kn od 15.3.2014.g.,

- Za mjesec ožujak 2014. iznos od 2.370,33 kn od 15.4.2014.g.,

- Za mjesec travanj 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.5.2014.g.,

- Za mjesec svibanj 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.6.2014.g.,

- Za mjesec lipanja 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.7.2014.g.,

- Za mjesec srpanj 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.8.2014.g.,

- Za mjesec kolovoz 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.9.2014.g.,

- Za mjesec rujan 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.10.2014.g.,

- Za mjesec listopad 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.11.2014.g.,

- Za mjesec studeni 2014. iznos od 2.388,49 kn od 15.12.2014.g.,

- Za mjesec prosinac 2014. iznos od 2.503,36 kn od 15.1.2015.g.,

- Za mjesec siječanj 2015. iznos od 2.503,36 kn od 15.2.2015.g.,

- Za mjesec veljaču 2015. iznos od 2.503,36 kn od 15.3.2015.g.,

- Za mjesec ožujak 2015. iznos od 2.503,36 kn od 15.4.2015.g.,

- Za mjesec travanj 2015. iznos od 2.525,47 kn od 15.5.2015.g.,

- Za mjesec svibanj 2015. iznos od 2.525,47 kn od 15.6.2015.g.,

- Za mjesec lipanja 2015. iznos od 2.525,47 kn od 15.7.2015.g.,

- Za mjesec srpanj 2015. iznos od 2.525,47 kn od 15.8.2015.g.,

- Za mjesec kolovoz 2015. iznos od 2.518,19 kn od 15.9.2015.g.,

- Za mjesec rujan 2015. iznos od 2.521,83 kn od 15.10.2015.g.,

- Za mjesec listopad 2015. iznos od 2.521,83 kn od 15.11.2015.g.,

- Za mjesec studeni 2015. iznos od 2.521,83 kn od 15.12.2015.g.,

- Za mjesec prosinac 2015. iznos od 2.521,83 kn od 15.1.2016.g.,

- Za mjesec siječanj 2016. iznos od 2.521,83 kn od 15.2.2016.g.,

- Za mjesec veljaču 2016. iznos od 2.521,83 kn od 15.3.2016.g.,

- Za mjesec ožujak 2016. iznos od 2.504,82 kn od 15.4.2016.g.,

- Za mjesec travanj 2016. iznos od 2.538,29 kn od 15.5.2016.g.,

- Za mjesec svibanj 2016. iznos od 2.538,29 kn od 15.6.2016.g.,

- Za mjesec lipanja 2016. iznos od 2.538,29 kn od 15.7.2016.g.,

- Za mjesec srpanj 2016. iznos od 2.538,29 kn od 15.8.2016.g.,

- Za mjesec kolovoz 2016. iznos od 2.529,79 kn od 15.9.2016.g.,

- Za mjesec rujan 2016. iznos od 2.534,04 kn od 15.10.2016.g.,

- Za mjesec listopad 2016. iznos od 2.534,04 kn od 15.11.2016.g.,

- Za mjesec studeni 2016. iznos od 2.534,04 kn od 15.12.2016.g.,

- Za mjesec prosinac 2016. iznos od 2.739,85 kn od 15.1.2017.g.,

- Za mjesec siječanj 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.2.2016.g.,

- Za mjesec veljaču 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.3.2016.g.,

- Za mjesec ožujak 2017. iznos od 2.745,65 kn od 15.4.2016.g.,

- Za mjesec travanj 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.5.2016.g.,

- Za mjesec svibanj 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.6.2016.g.,

- Za mjesec lipanja 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.7.2016.g.,

- Za mjesec srpanj 2017. iznos od 2.803,49 kn od 15.8.2016.g.,

- Za mjesec kolovoz 2017. iznos od 2.762,09 kn od 15.9.2016.g.,

- Za mjesec rujan 2017. iznos od 2.824,77 kn od 15.10.2016.g.,

- Za mjesec listopad 2017. iznos od 2.824,77 kn od 15.11.2016.g.,

- Za mjesec studeni 2017. iznos od 2.910,87 kn od 15.12.2016.g.,

- Za mjesec prosinac 2017. iznos od 2.910,87 kn od 15.1.2018.g. - Za mjesec siječanj 2018. iznos od 2.910,87 kn od 15.2.2018.g.,

- Za mjesec veljaču 2018. iznos od 2.910,87 kn od 15.3.2018.g.,

- Za mjesec ožujak 2018. iznos od 2.825,52 kn od 15.4.2018.g.,

- Za mjesec travanj 2018. iznos od 2.902,00 kn od 15.5.2018.g.,

- Za mjesec svibanj 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.6.2018.g.,

- Za mjesec lipanja 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.7.2018.g.,

- Za mjesec srpanj 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.8.2018.g.,

- Za mjesec kolovoz 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.9.2018.g.,

- Za mjesec rujan 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.10.2018.g.,

- Za mjesec listopad 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.11.2018.g.,

- Za mjesec studeni 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.12.2018.g.,

- Za mjesec prosinac 2018. iznos od 2.895,17 kn od 15.1.2019.g.,

- Za mjesec siječanj 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.2.2019.g.,

- Za mjesec veljaču 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.3.2019.g.,

- Za mjesec ožujak 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.4.2019.g.,

- Za mjesec travanj 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.5.2019.g.,

- Za mjesec svibanj 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.6.2019.g.,

- Za mjesec lipanja 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.7.2019.g.,

- Za mjesec srpanj 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.8.2019.g.,

- Za mjesec kolovoz 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.9.2019.g.,

- Za mjesec rujan 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.10.2019.g.,

- Za mjesec listopad 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.11.2019.g.,

- Za mjesec studeni 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.12.2019.g.,

- Za mjesec prosinac 2019. iznos od 2.895,17 kn od 15.1.2020.g.,

- Za mjesec siječanj 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.2.2020.g.,

- Za mjesec veljaču 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.3.2020.g.,

- Za mjesec ožujak 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.4.2020.g.,

- Za mjesec travanj 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.5.2020.g.,

- Za mjesec svibanj 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.6.2020.g.,

- Za mjesec lipanja 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.7.2020.g.,

- Za mjesec srpanj 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.8.2020.g.,

- Za mjesec kolovoz 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.9.2020.g.,

- Za mjesec rujan 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.10.2020.g.,

- Za mjesec listopad 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.11.2020.g.,

- Za mjesec studeni 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.12.2020.g.,

- Za mjesec prosinac 2020. iznos od 2.895,17 kn od 15.1.2021.g.,

- Za mjesec siječanj 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.2.2021.g.,

- Za mjesec veljaču 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.3.2021.g.,

- Za mjesec ožujak 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.4.2021.g.,

- Za mjesec travanj 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.5.2021.g.,

- Za mjesec svibanj 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.6.2021.g.,

- Za mjesec lipanja 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.7.2021.g.,

- Za mjesec srpanj 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.8.2021.g.,

- Za mjesec kolovoz 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.9.2021.g.,

- Za mjesec rujan 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.10.2021.g.,

- Za mjesec listopad 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.11.2021.g.,

- Za mjesec studeni 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.12.2021.g.,

- Za mjesec prosinac 2021. iznos od 2.895,17 kn od 15.1.2022.g.,

- Za mjesec siječanj 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.2.2022.g.,

- Za mjesec veljaču 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.3.2022.g.,

- Za mjesec ožujak 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.4.2022.g.,

- Za mjesec travanj 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.5.2022.g.,

- Za mjesec svibanj 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.6.2022.g.,

- Za mjesec lipanja 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.7.2022.g.,

- Za mjesec srpanj 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.8.2022.g.,

- Za mjesec kolovoz 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.9.2022.g.,

- Za mjesec rujan 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.10.2022.g.,

- Za mjesec listopad 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.11.2022.g.,

- Za mjesec studeni 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.12.2022.g.,

- Za mjesec prosinac 2022. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.1.2023.g.,

- Za mjesec siječanj 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.2.2023.g.,

- Za mjesec veljaču 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.3.2023.g.,

- Za mjesec ožujak 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.4.2023.g.,

- Za mjesec travanj 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.5.2023.g.,

- Za mjesec svibanj 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.6.2023.g.,

- Za mjesec lipanja 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.7.2023.g.,

- Za mjesec srpanj 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.8.2023.g.,

- Za mjesec kolovoz 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.9.2023.g.,

- Za mjesec rujan 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.10.2023.g.,

- Za mjesec listopad 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.11.2023.g.,

- Za mjesec studeni 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.12.2023.g.,

- Za mjesec prosinac 2023. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.1.2024.g.,

- Za mjesec siječanj 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.2.2024.g.,

- Za mjesec veljaču 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.3.2024.g.,

- Za mjesec ožujak 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.4.2024.g.,

- Za mjesec travanj 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.5.2024.g.,

- Za mjesec svibanj 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.6.2024.g.,

- Za mjesec lipanja 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.7.2024.g.,

- Za mjesec srpanj 2024. iznos od 2.895,17 kn / 384,26 EUR od 15.8.2024.g. , do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. studenoga 2009. u Afganistanu u sklopu vojne baze stradao na radnom mjestu prilikom zatvaranja blindiranog prozora na kontrolnom tornju koji je uslijed težine i neispravnosti metalnog nosača tužitelju pao na ruku te ga pritom ozlijedio. Tužitelj je radi naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade podnio tužbu ovome sudu te je presudom istog suda poslovni broj Pr-3526/12 naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete zbog zadobivenih ozljeda. Navodi da je po predmetnom štetnom događaju bio na bolovanju od 4. svibnja 2010. do 28. svibnja 2011. kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Rješenjem HZMO-a od 10. siječnja 2014. i dalje se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Navodi da mu je zbog odlaska u mirovinu prouzročena imovinska šteta u vidu izgubljene zarade koja se odnosi na razliku plaće koju bi primao da je radno sposoban i invalidske mirovine koju prima prema rješenju HZMO-a. Tako navodi da je prije odlaska na bolovanje primao plaću u neto iznosu od 5.330,84 kn mjesečno dok mu je mirovina određena u iznosu od 2.814,47 kn mjesečno. Navodi da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 20. svibnja 2014. u cilju mirnog rješenja spora međutim tuženik nije dostavio primjerenu ponudu. Tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 20. lipnja 2018. (list 113-117) tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 212.201,05 kn neto te na ime rente za izgubljenu zaradu budući iznos od 2.895,17 kn počevši od naknade za svibanj 2018. unaprijed, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 15. u mjesecu za svaki pojedini mjesec, sa naknadom parničnog troška. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 9. rujna 2024. (list 250) djelomično preinačio tužbeni zahtjev iz kondemnatornog u deklaratorni s obzirom da se od tuženika naplatio za pravomoćno dosuđeni iznos po drugostupanjskoj presudi stoga traži utvrđenje da ima potraživanje prema tuženiku s osnova izgubljene zarade zbog razlike plaće i mirovine u iznosu od 56.983,05 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te budući iznos izgubljene zarade po osnovi razlike plaće i mirovine od 384,25 EUR mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov i visinu kao i činjenične navode tužbe. Navodi da iz rješenja HZMO-a proizlazi da je ovlašteni vještak Područne službe u Zagrebu svojim nalazom i mišljenjem utvrdio da je kod tužitelja zbog bolesti u omjeru od 80 % i ozljede na radu u omjeru od 20 % nastala profesionalna nesposobnost za rad. Stoga osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja na radu i umirovljenja tužitelja. Navodi da je u spisu posl. br. Pr-3526/12 u kojem je tužitelju pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada na ime neimovinske štete iz istog štetnog događaja vještačenjem utvrđeni stupanj trajnog oštećenja zdravlja u opsegu od 3 % te je logično da samo na temelju ovako pretrpljene ozljede ne može uslijediti ostvarenje prava na invalidsku mirovinu. Dalje navodi da tužitelj nije dokazao niti priložio dokaze da se pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću ili da se prijavio na Zavod za zapošljavanje u svrhu traženja posla u okviru preostale radne sposobnosti odnosno je li pokušao spriječiti nastanak štete u vidu izgubljene zarade. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je već odlučivao u ovoj pravnoj stvari presudom posl. br. Pr-9041/2014 od 6. svibnja 2019. kojom je tužitelju po osnovi naknade štete za izgubljenu zaradu dosuđen ukupan iznos od 42.440,07 kuna te za razdoblje od svibnja 2018. pa nadalje renta za izgubljenu zaradu u iznosu od 579,03 kn mjesečno sve sa pripadajućim zateznim kamatama dok je odbijen tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu za iznos od 169.760,98 kuna te za isplatom rente u iznosu 2.316.14 kuna sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Visinu dosuđene štete prvostupanjski sud temelji na činjenici da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio sudjelovala u njegovom umirovljenju u omjeru od 20% stoga je za preostalih 80% tužitelj odbijen.

4. Županijski sud u Rijeci je u žalbenom postupku donio presudu posl. br. Gž R-312/2019 od 4. studenog 2020. kojom je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je dosudio tužitelju naknadu štete za izgubljenu zaradu za iznos od 169.760,98 kuna te za isplatom rente u iznosu 2.316.14 kuna sve sa pripadajućim zateznim kamatama, dakle u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadom štete za izgubljenu zaradu i rentu.

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom postupku rješenjem posl. br. Rev-1213/2021 od 9. travnja 2024. ukida drugostupanjsku i prvostupanjsku i predmet vraća ovome sudu na ponovno suđenje. U odluci navodi da odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu izgubljene zarade odnosno rente zbog izgubljene zarade, sud treba uzeti u obzir je li tužitelj poduzeo radnje kojima bi spriječio nastanak štete u vidu izgubljene zarade, a što niži sudovi nisu raspravili.

6. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u: presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3526/12 od 28. ožujka 2014., rješenje HZMO-a od 26. rujna 2011., rješenje HZMO-a od 10. siječnja 2014., rješenje Ministarstva obrane od 13. svibnja 2011., razliku plaća i bolovanja, zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, spis HZMO-a, osobni zdravstveni karton tužitelja, medicinsku dokumentaciju tužitelja, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu, proveo je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. Branki Vidrih, proveo je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak, te je saslušao tužitelja.

7. U ponovljenom postupku tužitelj ne spori da se nakon umirovljenja nije prijavio na burzu rada i to iz razloga jer da njegovo liječenje još nije bilo okončano te i dalje traje. Tužitelj ističe da se 2010. nakon završetka misije u Afganistanu liječi psihijatrijski, kontinuirano prvo u Centru za krizna stanja, gdje je bio liječen u dnevnoj bolnici 2010. U 2015. godini je bio hospitaliziran u KBC-u Zagreb, dodatna hospitalizacija i liječenja u dnevnim bolnicama je provedena 2016., 2017. i 2022., 2023., 2024. godine. Dalje navodi da, s obzirom na godine života u vrijeme kada je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad (40 godina života), njegovo zdravstveno stanje (teško narušeno psihičko zdravlje), naobrazbu (NKV radnik) te imajući u vidu da s preostalom radnom sposobnosti nije mogao raditi posao koji zahtijeva emotivnu i psihološku stabilnost kao i fini rad prstiju (zbog amputacije), izbor poslova tužitelju bio je znatno sužen (de facto ne postojeći), a istovremeno se radilo o razdoblju s izraženim problemom nezaposlenosti (imajući u vidu gospodarsku situaciju u zemlji). Tužitelj smatra da se ne može formalistički uvjetovati tužiteljevo pravo na naknadu štete prijavom na burzu, dok s druge strane tužitelj većinu vremena po prestanku vojne službe zbog hospitacija i teškog zdravstvenog stanja (PTSP, depresija, promjene ličnosti, itd.) nije bio u mogućnosti raditi, iako je pokušao smanjiti štetu u vidu raspitivanja za posao izvan sustava HZZ-a, kada je bio u psihičkom stanju za isto.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje postojanja tražbine nedopuštena, dok je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim se traži isplata izgubljene zarade – rente za daljnje razdoblje.

9. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao poslodavca za utvrđenjem da mu pripada novčana tražbina prema tuženiku na ime izgubljene zarade - rente po osnovi razlike plaće i invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 59.983,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama te za isplatom izgubljene zarade po osnovi razlike plaće i invalidske mirovine za mjesečni iznos od 384,25 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve osnovom ozljeđivanja na radu od 6. studenog 2009.

10. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nije sporno:

- da je tužitelj kao djelatnik Ministarstva obrane 6. studenog 2009. doživio ozljedu na radu kada mu je prilikom zatvaranja prozora isti pao na ruku i ozlijedio ga,

- da je tužitelj vodio spor protiv tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade) te je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl. br. Pr-3526/12 od 28. ožujka 2014. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 44.027,68 kuna koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade za period bolovanja od 4. svibnja 2010. do 28. svibnja 2011.,

- da je rješenjem HZMO-a od 28. svibnja 2011. tužitelj otišao u invalidsku mirovinu te mu je određen mjesečni iznos mirovine od 2.814,47 kuna,

- da je rješenjem HZMO-a od 10. siječnja 2014. tužitelju i nadalje priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 20. svibnja 2014. te je tuženik isti odbio odgovorom od 24. srpnja 2014., čime su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe propisane odredbom čl. 186.a ZPP-a,

- da se tužitelj naplatio od tuženika u ovom predmetu po pravomoćnoj prvostupanjskoj presudi koja je ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. U ovom stadiju postupka i dalje je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Prvenstveno je sporna uzročna veza između ozljede na radu i umirovljenja tužitelja.

12. Uvidom u rješenje HZMO-a od 26. rujna 2011. utvrđeno je da tužitelju od 28. svibnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Iz obrazloženja rješenja razvidno je da tužitelj rješenjem Zdravstvene komisije Ministarstva obrane od 16. ožujka 2011. proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu, da mu je 27. svibnja 2011. prestala djelatna vojna služba, da je ovlašteni vještak Područne službe u Zagrebu svojim nalazom i mišljenjem utvrdio da je kod tužitelja zbog bolesti (80%) i ozljede na radu (20%) dana 28. svibnja 2011. nastala profesionalna nesposobnost za rad.

13. Uvidom u spis HZMO koji prileži ovom spisu utvrđeno je da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja HZMO-a od 26. rujna 2011., a HZMO je njegovu žalbu odbio rješenjem od 24. siječnja 2012. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji je presudom poslovni broj Usl-1082/12 od 18. rujna 2012. odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja HZMO-a od 24. siječnja 2012. Time je rješenje HZMO-a od 26. rujna 2011. postalo pravomoćno.

14. Uvidom u Prijavu ozljede na radu koja se nalazi u spisu HZMO-a, utvrđeno je iz dijela Prijave pod nazivom Izvješće doktora medicine, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu parcijalne amputacije trećeg prsta ruke, a u točci 59. Prijave navodi se da tužitelj boluje i od drugih bolesti i to anksiozno depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe. Navedeno izvješće podnijela je nadležna liječnica dr. HP, specijalist medicine rada i sporta 6. svibnja 2010.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Damira Vodopivca proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio amputaciju dijela donjeg članka III. prsta lijeve ruke nakon čega je došlo do deformacije korijena nokta zbog čega mu je prst reamputiran 10 mjeseci po štetnom događaju, nakon štetnog događaja razvio je poremećaj prilagodbe i srednje tešku depresivnu epizodu pošto po ozljeđivanju nije mogao više raditi na svom radnom mjestu, a te bolesti ambulantno i bolnički je liječio i u svrhu liječenja koristio lijekove. Kako su vještaci HZMO-a obje bolesti, ozljedu na radu i psihičke poremećaje, naveli kao uzrok invalidnosti, dr. Vodopivec smatra nepobitnim da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja tužitelja. Naime, smanjena funkcija šake i psihički poremećaj se kontraindikacija za obavljanje poslova profesionalnog vojnika, kako se taj poremećaj razvio po štetnom događaju, a što je vidljivo iz činjenice da je tužitelju pet mjeseci prije štetnog događaja utvrđeno da je sposoban obavljati taj posao, vještak smatra da je i psihički poremećaj posljedica štetnog događaja, pa da je time štetni događaj u cijelosti, u omjeru od 100 %, utjecao na invalidnost tužitelja.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka medicine rada tužitelj nije imao primjedbe, dok je tuženik naveo kako je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, a kao uzrok invalidnosti je 80% bolest a 20% ozljeda na radu, stoga je predložio provesti vještačenje po specijalisti psihijatru na okolnost uzročno-posljedične veze između pretrpljene ozljede na radu i psihičkih tegoba.

17. Po prijedlogu tuženika provedeno je vještačenje po doktoru psihijatru dr. Branki Vidrih koja je u svom nalazu i mišljenju navela da se tužitelj psihijatru javio zbog nemira, tjeskobe, sniženog raspoloženja te mu je dijagnosticiran Poremećaj prilagodbe i već je godinama u psihijatrijskom ambulantnom i bolničkom tretmanu. No unatoč svim psihofarmakoterapijskim naporima nema bitnog pomaka u njegovom psihičkom stanju koje se sada manifestira kroz Povratni depresivni poremećaj i Specifični poremećaj ličnosti. Navodi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio psihičku traumu koja se može shvatiti kao Poremećaj prilagodbe uslijed kojeg je kod njega došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 15 %. Prema vještakinji, daljnje psihijatrijske dijagnoze, Povratni depresivni poremećaj i Specifični poremećaj ličnosti ne mogu se dovesti u direktnu vezu s traumatskim događajem od 6. studenoga 2009., već sa čitavim nizom različitih životnih situacija u proteklom vremenskom periodu od gotovo devet godina.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Vidrih stranke nisu imale primjedaba te ga sud prihvatio smatrajući da je vještačenje provedeno stručno i jasno argumentirano.

19. S obzirom da su provedena vještačenja po dr. Vodopivcu i dr. Vidrih kontradiktorna, jer je vještak dr. Vodopivec smatrao da je ozljeda na radu u cijelosti u vezi sa invalidnosti tužitelja, dok je vještakinja dr. Vidrih utvrdila da je štetni događaj sudjelovao u smanjenju opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 15%, a pored činjenice da je vještak HZMO-a utvrdio da je ozljeda na radu sudjelovala u omjeru od 20% u invalidnosti tužitelja te pored činjenice da je u spisu Pr-3526/12 vođenom radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog predmetnog ozljeđivanja utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja u omjeru od 3%, sud je prihvatio vještačenje provedeno po psihijatru dr. Vidrih i nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka HZMO-a te zaključio da je ozljeda na radu kod tužitelja sudjelovala u njegovom umirovljenju u omjeru od 20%. Stoga sud nije prihvatio mišljenje dr. Vodopivca da je psihički poremećaj posljedica nastao kod tužitelja posljedica štetnog događaja jer je isto krajnje neživotno, a pored utvrđenja iz nalaza i mišljenje liječnika psihijatra dr. Vidrih, te nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika HZMO-a. Naime, a imajući na umu samu vrstu ozljede tužitelja (amputacija jagodice srednjeg prsta lijeve ruke) bilo bi krajnje neživotno zaključiti da bi takva ozljeda mogla uzrokovati teška psihička oboljenja i u konačnici dovesti do odlaska u invalidsku mirovinu.

20. Sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a radi utvrđenja činjenice da li se tužitelj pokušao zaposliti u skladu sa preostalom radnom sposobnošću sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je 6. studenog 2009. imao ozljedu na radu za vrijeme boravka u misiji u Afganistanu kada mu je prozor pao na ruku i ozlijedio mu prst. Medicinski je bio zbrinut na način da mu je djelomično amputiran dio prsta i to vršak kažiprsta te se u ožujku 2010. vratio iz Afganistana u Hrvatsku. Po povratku u Hrvatsku javio se psihologu poslodavca jer je imao psihičke probleme i počeo se psihijatrijski liječiti. U 2010. je imao reamputaciju tog prsta zbog uraslog nokta. Cijelo vrijeme je bio na bolovanju. Poslodavac ga je proglasio vojno nesposobnim u travnju 2011. i od tada je u invalidskoj mirovini. Ne sjeća se postupka pri HZMO-u vezano uz invalidsku mirovinu, odnio je papire, a bio je pod lijekovima. On je tražio pravo na potpunu invalidsku mirovinu, u tom smislu je pokrenuo postupak da se utvrdi da je potpuno radno nesposoban i da mu se prizna u cijelosti invalidska mirovina. Nije se prijavio na burzu rada nakon što mu je priznata invalidska mirovina, ali je tražio posao na način da je gledao oglase. U to vrijeme je bio podstanar, imao je malu mirovinu, imao je malo dijete i drugo dijete na putu. Cijelo vrijeme se psihijatrijski liječio, a liječi se i danas. Bio je psihijatrijski hospitaliziran u osam ili devet navrata, hospitalizacija je trajala od tri tjedna do mjesec dana, a nekad i više. Zadnji put je hospitaliziran u svibnju 2024. nakon operacije karcinoma. Cijelo vrijeme uzima lijekove. Odlazio je i na liječenje u dnevnu bolnicu u više navrata, i kada se to zbroji sveukupno oko godinu dana. U 2020. je imao operaciju štitnjače, a 2024. je operirao karcinom prostate. Još se oporavlja od navedene operacije, uzima i lijekove protiv bolova. Od medikamenta uzima još i antidepresive, antipsihotike i tablete za spavanje. Jedan period je živio u [adresa] jer se tamo preselio s obitelji, to je bilo od 2012. do 2014., nakon toga se razdvojio od supruge i od tada živi u [adresa]. Prvo dijete mu je rođeno 2005., a drugo 2011. Navodi da je otišao na burzu rada zbog prijave za posao, ali ga nisu htjeli prijaviti jer se liječio. Javljao se na preglede kako su ga zvali, ali se ne sjeća detalja.

21. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu gdje navodi da je otišao na burzu rada zbog prijave za posao no da ga nisu htjeli prijaviti jer da se liječio. Ovo stoga što tužitelj ničime nije dokazao da se prijavio na Zavod za zapošljavanje i da ga Zavod odbio prijaviti. Čak štoviše, tužitelj na početku iskaza navodi "da se nije prijavio na burzu rada nakon što mu je priznata invalidska mirovina, ali je tražio posao na način da je gledao oglase". Također, tužitelj u podnescima od 9. rujna 2024. i 21. studenog 2024. izričito ne spori činjenicu da se nakon prisilnog umirovljenja nije prijavio na burzu rada, pa se ne može prihvatiti kao istinit njegov navod u iskazu da je otišao na burzu rada no da ga nisu htjeli prijaviti.

22. Osim toga, sukladno odredbi čl. 10. st. 1. toč. 5. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine" br. 118/18 i dr.) nezaposlenom osobom smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nije ostvarila pravo na mirovinu osim prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

23. Prema navedenog, tužitelj kao osoba rođena 1971. godine koji je u invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad udovoljava uvjetima za dobivanje statusa nezaposlene osobe.

24. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13 i dalje, dalje: ZOMO) u članku 39. st. 1. propisuje da smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

25. Stavak 2. istog članka propisuje da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

26. Stavak 3. istog članka propisuje da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

27. Stavak 4. istog članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

28. Korisnici invalidskih mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu, bilo s punim bilo s nepunim radnim vremenom, ali im se u oba slučaja mirovina isplaćuje u umanjenom iznosu, umjesto uz primjenu faktora 0,8, isplaćuje im se mirovina određena faktorom 0,6667.

29. Tužitelj niti ne tvrdi da je nakon utvrđenja profesionalne nesposobnosti za rad tražio od tuženika odgovarajuće poslove na kojima bi radio. Upravo suprotno, tužitelj je na vlastitu inicijativu otišao u invalidsku mirovinu, a to je razvidno iz njegova iskaza. Tako tužitelj u iskazu navodi da, nakon što je ostvario pravo na invalidsku mirovinu, pokrenuo je postupak da se utvrdi da je potpuno radno nesposoban, a to je utvrđeno i uvidom u spis HZMO koji prileži ovom spisu. Naime, po žalbi tužitelja ovlašteni vještak HZMO-a je 2. prosinca 2012. donio Nalaz i mišljenje višeg vještaka kojim je utvrđeno da "nema promjena u zdravstvenom stanju koje uvjetuju opću nesposobnost za rad te nema elemenata za promjenu utvrđene ocjene 80% bolest i 20% ozljeda na radu."

30. Treba istaknuti kako je invalidska mirovina pravo osobe, a ne obveza, osoba ne ide u invalidsku mirovinu prisilno niti automatizmom, kao npr. starosna mirovina u koju se odlazi kad se ostvare uvjeti godine staža i godine života. Prema tome, tužitelja nitko nije prisilno tjerao u invalidsku mirovinu, niti poslodavac niti HZMO, on je sam odlučio iskoristiti to svoje pravo, a nije sporno da aktivno nije tražio posao niti se prijavio na Zavod za zapošljavanje.

31. Odbijeni su kao irelevantni prijedlozi tužitelja da se vještaci dr. Vodopivec i dr. Vidrih dopunski očituju na okolnost je li tužitelj u razdoblju nakon prestanka djelatne vojne službe i u kojem razdoblju mogao objektivno obavljati ikakve poslove s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. Ovo stoga što i po mišljenju višeg vještaka liječnika u postupku HZMO za priznavanje invalidske mirovine kod tužitelja nije utvrđena opća nesposobnost za rad, a unatoč žalbi tužitelja te njegovom inzistiranju da mu se utvrdi opća nesposobnost za rad. Osim toga, tužitelj nije uspio ishoditi takvo rješenje HZMO ni do danas. Prema tome, sama okolnost što se tužitelju ne sviđa ocjena liječnika vještaka u postupku HZMO nije razlog da se izvode novi dokazi koji bi potkrijepili njegove tvrdnje.

32. Pored navedenog, prema shvaćanju Vrhovnog suda zauzetog u nizu odluka (Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Revr-196/10 od 21. veljače 2012.) sud je u parničnom postupku vezan aktima koja su donijela nadležna upravna tijela i nije ovlašten preispitivati pravilnost upravnih akata. U konkretnom slučaju, sud je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem HZMO-a kojim je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a ne opća.

33. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu (čl. 1095. st. 2. ZOO).

34. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a prema st. 2. citirane odredbe, kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

35. S obzirom da iz rješenja HZMO jasno proizlazi da je kod tužitelja utvrđen profesionalna nesposobnost za rad, a tužitelj u ovom postupku ničim nije dokazao da se ne može zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nakon ozljede na radu, nema pravo na rentu za izgubljenu zaradu od strane tuženika. Na ovaj zaključak ne utječe okolnost koju tužitelj ističe da je gledao oglase za posao jer se gledanje oglasa za posao ne može smatrati aktivnim traženjem zaposlenja.

36. Naime, o ovom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske se očitovao u više svojih odluka, i to u odluci broj Rev-x 713/11-2 od 14. prosinca 2011. kao i u odluci Rev-x 432/2016-2 od 12. ožujka 2019., gdje je ponovio navedeno pravno shvaćanje navodeći:

"Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, a posebice utvrđenje da je liječenje tužitelja od posljedica štetnog događaja trajalo do srpnja 2008., a kada mu je definitivno utvrđena i profesionalna nesposobnost za rad kao profesionalnog vozača (...). Međutim, oštećenik nema pravo na plaćanje naknade štete zbog izgubljene zarade kada se niti ne pokušava zaposliti kao osoba s preostalom radnom sposobnošću jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj mu je nastupila šteta.

Pritom se ističe i da nema odgovornosti tuženice za nezapošljavanje tužitelja nakon dovršetka liječenja, ako je, prema iznesenim razlozima u reviziji, za njegovo nezapošljavanje s preostalom radnom sposobnošću mogao biti odgovoran i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji možebitno nije proveo propisanu profesionalnu rehabilitaciju tužitelja. Uz navedeno, odgovornost za to da mu nije utvrđena preostala radna sposobnost, snosi i sam tužitelj, ako je propustio nakon dovršenog liječenja poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi mogao smanjiti vlastitu štetu, pa i time što bi, u smislu propisa iz mirovinskog osiguranja, pokrenuo odgovarajući postupak utvrđivanja svoje preostale radne sposobnosti i nakon toga, s tom preostalom radnom sposobnosti, tražio zaposlenje, odnosno zaposlio se. Naime, svaki oštećenik je dužan nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO).

Dakle, tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za primjenu citirane zakonske odredbe čl. 195. st. 1. ZOO za razdoblje nakon dovršetka njegovog liječenja, odnosno odredbe čl. 195. st. 2. ZOO u pogledu zatražene buduće rente, pa su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili u tom dijelu, a protivna razlaganja u reviziji nisu osnovana i ne mogu se prihvatiti."

Slijedom navedenog, nisu ocjenjivani dokazi glede provedenog financijskog vještačenja i ostali navodi stranaka, kao suvišni.

U odnosu na rješenje

37. Tužitelj nema pravni interes za utvrđenje tražbine osnovanom (deklaratorni tužbeni zahtjev), a s obzirom da je otpala pravna osnova po kojoj se tužitelj naplatio od tuženika, tuženik ima pravo i mogućnost da od tužitelja traži povrat sada neosnovanog stečenog potraživanja.

38. Naime, u trenutku kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Revr- 1213/2021 od 9. travnja 2024. ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, otpala je pravna osnova po kojoj je tužitelju isplaćen dosuđeni iznos, te je zaprimanjem navedene revizijske odluke tužitelj sporni iznos trebao vratiti tuženiku odnosno tuženik ga je imao pravo tražiti natrag.

39. Dakle, donošenjem navedene ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda te predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ukinute su i sve posljedice koje su navedene presude i proizvele, te je, kako je to navedeno u izreci ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- Revr-1213/2021 od 9. travnja 2024. predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

40. Stoga je tužitelj neosnovano preinačio tužbu na utvrđenje iznosa koji mu pripadaju i koji su mu isplaćeni, a ne na kondemnatorni (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-109/2019 od 23. siječnja 2019).

41. Pored navedenog, tužitelju se ukazuje da deklaratorna zaštita ne podrazumijeva utvrđenje činjenica niti je sud nadležan za isto, već utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve, a sve sukladno čl. 187. st. 1. ZPP. Osim toga, tužba na utvrđenje postojanja pravnog odnosa nije dopuštena nakon dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, već kondemnatorna.

43. Obzirom na to, odbačena je kao nedopuštena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP.

44. Imajući u vidu prirodu ovog spora, stanje predmeta i materijalno pravni odnos stranaka u ovom sporu, o troškovima postupka trebalo je odlučiti primjenom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) prema kojoj odredbi svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Podnošenje tužbe radi naknade štete zbog izgubljene zarade nije bilo očito neosnovano. Tužena strana u ovom sporu je država koju zastupa državno odvjetništvo, tako da nije imala prekomjerne troškove, dok bi za tužitelja koji je izgubio parnicu, bio prekomjerni teret plaćanje tuženoj državi troška u zatraženoj visini od 5.500,00 eura. Stoga je, u cilju postizanja pravične ravnoteže, odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po OGDO