REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Posl. br. P-108/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Katarini Franković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA iz Zagreba, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985 zastupan po punomoćniku Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika DUBROVNIK ELEGANT d.o.o.; OIB: 25714897469, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Vladimiru Trešćec, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate 3.422,57 eura, nakon glavne rasprave zaključene dana 8. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika HS, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika i zastupnika po zakonu tuženika, dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženom DUBROVNIK ELEGANT d.o.o., Dubrovnik da u svojim ugostiteljskim objektima sobama za iznajmljivanje „ELEGANT INN“ Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik, recepciji ”ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik i blagovaonici “ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN111/21).

II. Nalaže se tuženom DUBROVNIK ELEGANT d.o.o., Dubrovnik, OIB: 25714897469, platiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA iz Zagreba iznos od 3.422,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023.po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče: na iznos od 84,96 EUR od dana 01.05.2023. pa do naplate,

na iznos od 84,96 EUR od dana 01.06.2023. pa do naplate,

na iznos od 84,96 EUR od dana 01.07.2023. pa do naplate,

na iznos od 62,10 EUR od dana 01.08.2023. pa do naplate,

na iznos od 1.510,42 EUR od dana 01.09.2023. pa do naplate,

na iznos od 471,31 EUR od dana 01.10.2023. pa do naplate,

na iznos od 374,62 EUR od dana 01.11.2023. pa do naplate,

na iznos od 374,62 EUR od dana 01.12.2023. pa do naplate,

na iznos od 374,62 EUR od dana 01.01.2024. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.120,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Tužitelj je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN111/21) kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF, te da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Ističe tužitelj kako je tuženik u svojim ugostiteljskim objektima sobama za iznajmljivanje „ELEGANT INN“, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik, recepciji ”ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik i blagovaonici “ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem. Tužitelj navodi kako kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koju je tuženik u obvezi platiti primjenjuju se Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97) te Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (sve objavljeno uslužbenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.) Tužitelj navodi kako u odnosu na sobe za iznajmljivanje „ELEGANT INN“, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.) uzeto je da se radi o sobama hotela kapaciteta od 51 do 75 gostiju. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 5.1.a, u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a, u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 2.1.a. Ističe tužitelj da je nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. Ističe tužitelj kako je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 01.04.2023. do 31.12.2023 i to za sobe za iznajmljivanje „ELEGANT INN“, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik tuženik bi bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 289,66 EUR (256,34 + PDV 13% 33,32), pa da je ukupno dug tuženika za navedeni objekt 2.606,96 EUR. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme tužitelj navodi da je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 26.04.2023. i 10.12.2023.

Tužitelj nadalje u tužbi navodi u odnosu na recepciju ”ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik da kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97),Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.), te uzeto je da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od 09. do 06. mj. gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 07. do 08. mj. turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b) u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b). Također tužitelj ističe kako je tuženik evidentiran kao korisnik i da mu je poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, te da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 01.04.2023. do 31.12.2023. za recepciju ”ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik tuženik je za razdoblje od 09. do 06. mj. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 37,23 EUR (32,95 + PDV 13% 4,28), a za razdoblje od 07. do 08. mj. svaki mjesec iznos od 48,34 EUR (42,78 + PDV 13% 5,56), te da je ukupno dug tuženika za navedeno 357,30 EUR, a da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 26.04.2023. i 10.12.2023. Tužitelj u tužbi u odnosu na blagovaonicu “ELEGANT INN”, Vatroslava Lisinskog 15B, Dubrovnik kao element za utvrđivanje tarife prema ranije spomenutim propisima uzeo je da se radi o caffe baru, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 21 sat, razdoblje od 09. do 06. mj. gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 07. do 08. mj. turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b) u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b). Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, navodi da je istom poslan dopis upozorenja sa visinom naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela, te da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 01.04.2023. do 31.12.2023. Tužitelj tvrdi da za blagovaonicu “ELEGANT INN” za razdoblje od 09. do 06. mj. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 47,73 EUR (42,24 + PDV 13% 5,49), a za razdoblje od 07. do 08. mj. svaki mjesec iznos od 62,10 EUR (54,96 + PDV 13% 7,14). Ukupno da je dug tuženika za navedeno 458,31 EUR.

Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme tužitelj navodi da je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 26.04.2023. i 10.12.2023. Tužitelj ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenog zastupnika tužitelja te se stoga predlaže njegovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe kako nije u obvezi sklapanja navedenog sporazuma s tužiteljem budući da tuženik nema kategorizaciju hotela, kako to tužitelj tvrdi, pa je kao takav izuzet od obveze ishođenja odobrenja glede iskorištavanja autorskih glazbena djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma, te predlaže provođenje očevida na licu mjesta kako bi se utvrdilo da tuženik nema kategorizaciju hotela kao i na okolnost navodnog caffe bara, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata itd. Nadalje tuženik ističe da DUBROVNIK ELEGANT d.o.o. nema, niti nikada nije imao kategorizaciju hotela te se shodno tomu navedene odredbe ne mogu ni u kojem slučaju odnositi na njega, te da je tužitelj tuženika neosnovano evidentirao kao korisnika šaljući mu dopise i upozorenja na koje se tuženik s pravom oglušio obzirom da nema zakonske obveze prema tužitelju pa tako ni obvezu isplate navodno duga od 2.606,96 EUR. Ističe tuženik da okolnost da je tužitelj evidentirao tuženika kao svog dužnika / korisnika ne stvara sama po sebi obvezu kako to prikazuje tužitelj, već je predmetni zahtjev usmjeren ka stjecanju bez osnove zbog pogrešne klasifikacije tuženika od strane tužitelja. Nadalje u odnosu na recepciju tuženik navodi da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, (za razdoblje od 09. do 06. mj. gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 07. do 08. mj. turistička područja u sezoni turizma – kategorija A.) neosnovano ističući kako se na tuženika u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b) u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b) te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b). Tuženik ističe da se navedeni prostor nikako ne može tretirati kao caffe bar budući da isti uopće ne poslužuje kavu niti ostale tople napitke tokom dana, a kamoli alkohol, te kao takav po samoj definiciji caffe bara sukladno Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« NN 82/2007, 82/2009, 75/2012, 69/2013, 150/2014, 85/2015 1 ne ulazi u navedenu kategoriju. Ističe kao je tužitelj tuženika „evidentirao“ kao korisnika te mu slao dopise upozorenja na koje se tuženik s pravom oglušio jer tuženik nema zakonsku obvezu prema tužitelju pa tako ni obvezu isplate spornog duga od 357,30 EUR. Nadalje u odnosu na blagavaonicu tuženika uzeto je da se radi o caffe baru, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 21 sat, (razdoblje od 09. do 06. mj. gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 07. do 08. mj. turistička područja u sezoni turizma – kategorija A) te ističe kako se na tuženika sukladno Pravilniku o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b, Pravilniku o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b, te Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a i b. Tuženik ističe da se navedeni prostor nikako ne može uzeti kao caffe bar budući da isti uopće ne poslužuje kavu niti ostale tople napitke tokom dana te kao takav po samoj definiciji caffe bara iz Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« NN 82/2007, 82/2009, 75/2012, 69/2013, 150/2014 i 85/20152 ne spada u navedenu kategoriju. Ističe kako je tužitelj tuženika neosnovano evidentirao kao korisnika te mu slao dopise upozorenja na koje se tuženik s pravom oglušio jer nema nikakvu zakonsku obvezu prema tužitelju pa tako ni obvezu isplate spornog duga od 458,31 EUR.

3. Tijekom postupka tužitelj je u bitnome navodio kao u tužbi, te naveo da Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je člankom 214. st. 4. da je „korisnik svaka osoba ili subjekt koji poduzima radnje za koje je potrebno odobrenje nositelja prava ili plaćanje naknade izražene kao cijene korištenja, a koji nije potrošač.", a da je čl. 233. st. 1. propisana obveza svake pravne odnosno fizičke osobe da podnese zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava, u ovom slučaju Hrvatskom društvu skladatelja, i to prije početka korištenja predmeta zaštite, a nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik u smislu citiranog članka, izvršena je kontrola na terenu (nadzor korištenja predmeta zaštite) u skladu s čl. 241. ZAPSP, a da je riječ o nadzoru korištenja predmeta zaštite čija svrha obuhvaća osobito da li se radi o neovlaštenom korištenju predmeta zaštite kakvo je propisano čl. 281. st. 1. i 2. ZAPSP, te da je prilikom kontrole utvrđeno neovlašteno korištenje glazbenih djela upravo od strane tuženika. U odnosu na tuženikove tvrdnje o tome da nije obveznik plaćanja naknade budući da tuženik nema kategorizaciju hotela, tužitelj napominje da on ne provjerava ispravnost registracije korisnika u smislu propisa koji reguliraju pružanje hotelskih i ugostiteljskih usluga, odnosno, usluga smještaja u turizmu, kao ni da li tuženik ispunjava zakonske obveze predviđene za takvu djelatnost, uključujući i porezne propise, te pravilnost izdanih računa, ali ako je riječ o ugostiteljskom objektu koji sadržajno odgovara pojmu hotel, te ima sobe u kojima se javno priopćavaju glazbena djela, onda je temeljem propisa koji reguliraju njegovu djelatnost (licenca Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo) dužan štititi interese autora i drugih nositelja prava. Tužitelj ističe kako tuženik svoje turističke kapacitete nudi i prodaje putem internetskih stranica poput Booking.com, a i putem stranice https://www.d- elegant-hotel.com/ na kojima, kako gosti u objektu tuženog prilikom ostavljanja recenzija, tako i sam tuženik, smještajni objekt nazivaju hotelom.

4. Tijekom postupka tuženik navodi kao u odgovoru na tužbu, te na upit suda (na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak) kada predlaže saslušanje svjedoka u objektu, na koje svjedoke misli, na koje adrese i na koju okolnost odgovara da pretpostavlja da se radi o zaposlenicima o tom objektu, te se obvezuje dostaviti imena i adrese, a na okolnost da se ne radi o caffe baru niti o hotelu. Nakon zaključenja prethodnog postupka, neposredno prije zaključenja glavne rasprave, tuženik dostavlja imena i adrese svjedoka ŽS, supruge zastupnika po zakonu tuženika, na okolnost da se ne radi o caffe baru i hotelu, te svjedokinja TS, administrator kod tuženika, na okolnost da se ne radi o caffe baru i hotelu.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:

Izvod iz sudskog registra za tuženika, ispis izdanih R1 obračuna tužitelja za tuženika od 24.7.24, ispis evidencijske kartice za razdoblje 1.4.2023. do 31.12.2023., ispis izdanih upozorenja za tuženika, Dopis upozorenja od dana 07.06.2024., zapisnik br. 995829 i 1006147, ispis sa www.booking.com za tuženika sa podacima smještaja i fotografijama, ispis izdanih R1 obračuna tužitelja za tuženika od 26.7.24, ispis evidencijske kartice za razdoblje 1.4.2023. do 31.12.2023 za recepciju, ispis izdanih upozorenja za tuženika za recepciju, Dopis upozorenja od dana 07.06.2024. za recepciju, zapisnik br. 995830 i 1006145, ispis izdanih R1 obračuna tužitelja za tuženika od 26.7.24 za blagavaonicu, ispis evidencijske kartice za razdoblje 1.4.2023. do 31.12.2023 za blagavaonicu, ispis izdanih upozorenja za tuženika za blagavaonicu, Dopis upozorenja od dana 07.06.2024. za blagavaonicu, zapisnik br. 995831 i 1006146, Dopunsko rješenje DZIV Klasa: UP/I-034-03/00-020/0003, Ur. broj: 559- 07/2-14-023 od 12.11.2014., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja od 10.01.2022., Rješenje o ispravku pogreške i dopunsko rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja od 18.03.2022., cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim primjedbama – koncertima od 12.4.2012, pravilnik i tarifa tužitelja, pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006., Tarifa naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma od 4. veljače 2000., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006., pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma od 4.2.2000., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja od 27.03.2007., Rješenje ispravka Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja od 18.03.2022., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja Klasa: UP/I-034- 03/00-020/0005, Ur. broj: 559-07/3-04-009 od 29.09.2004., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja od 10.01.2022., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja Klasa: UP/I-034-03/00-020/0003, Ur. broj: 559-07/3-04-018 od 28.09.2004., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja Klasa: UP/I-034-03/2018-020/001, URBROJ: 559-07/3-18-004 od 17.05.2018., Rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za tužitelja Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, URBROJ: 559-07/3-18-004 od 1.6.2018., Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača NN 1/97 sa tarifom od 31.10.1996, rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0004, URBROJ: 559-07/3-05-020 od 30.1.2006., Ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 06.12.2016., Ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29.05.2014., Rješenje DZIV Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0003, Ur. broj: 559-07/2- 18-004 od 19.06.2018., Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala, Stopa rasta vrijednosti boda za 2023. god. za obračun naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Stopa rasta vrijednosti boda za 2023. god. za obračun naknada za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Stopa rasta vrijednosti boda za 2023. god. za obračun naknada za iskorištavanje fonograma, Stopa rasta vrijednosti boda za 2024. god. za obračun naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Stopa rasta vrijednosti boda za 2024. god. za obračun naknada za iskorištavanje fonograma, Stopa rasta vrijednosti boda za 2024. god. za obračun naknada za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, ispis recenzije gostiju za tuženika sa www.booking.com i fotografije, račun 685/1/1, Rješenje Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more od 13. prosinca 2024, te je sud saslušao svjedoka ČS, te je saslušao direktora tuženika kao parničnu stranku, a sud je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku, te druge dokaze nije bilo potrebno izvoditi pogotovo jer se radilo o povezanoj osobi, supruzi zastupnika po zakonu tuženika i administratoru zaposlenom kod tuženika, na okolnost kako se ne radi o caffe baru i hotelu, jer je te činjenice su utvrdio drugim dokaznim sredstvima, te očevidu obzirom da je u međuvremenu prostor preuređen, pa očevid ne bi doveo do utvrđivanja činjenica koje su bile u predmetno vrijeme.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa naknade za iskorištavanje autorskih glazbenih djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme od tuženika na temelju ovlaštenja tužitelja iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN111/21) odnosno prema Ugovoru o poslovnoj suradnji i rješenjima Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

7. Saslušan kao svjedok ČS iskazuje kako se ovom predmetu konkretno radi o 2023. godini gdje je bio 2 puta u nadzoru u hotelu Dubrovnik Elegant, a drugi put je baš i bio smješten u tom hotelu. Radi se o dva datuma, 26. travnja 2023. godine i 10. prosinca 2023. godine. Kada je prvi put došao 26. travnja 2023. godine predstavio se se djelatnici na recepciji i objasnio razlog svog dolaska te ga je ona usmjerila na vlasnika kojemu se isto predstavio, ali on nije htio komunicirati i odbio je suradnju. U komunikaciji s djelatnicom je ustanovio koliko ima smještajnih jedinica, odnosno 33, te da je svaka smještajna jedinica opremljena TV prijemnikom. U tom nadzoru je i neposrednim opažanjem uočio da je glazba prisutna i na prostoru recepcije, da je bilo stropno ozvučenje. Navodi da je primijetio da imaju ugostiteljski sadržaj, odnosno caffe bar i doručkovaonu, gdje je također bilo stropno ozvučenje, te da je na licu mjesta napisao zapisnik za svaki od tih dijelova, za smještajne jedinice, za recepciju i za doručkovaonu i jedan primjerak zapisnika da je ostavio djelatnici recepcije. Sljedeći put navodi da je bio 10. prosinca 2023. godine i noćio 2 noćenja u tom hotelu, te da je tada ustanovio da imaju TV prijemnik u sobi, te je napisao zapisnik, te ponovno utvrdio da na recepciji i u doručkovaoni postoji glazba koja dolazi iz stropnog ozvučenja, te kad je napuštao hotel se predstavio gospodinu (u sudnici pokazujući direktora tuženika) i objasnio mu da je ovdje i boravio i iz kojeg razloga, ali da je gospodin previše burno reagirao pa je napustio objekt, i iz tog razloga mu nije ostavio zapisnik. Upitan je li u caffe baru naručivao neko piće odgovara da nije, odnosno da je tamo doručkovao pa je tu uključeno i konzumirao hranu i piće. Za vrijeme doručka u caffe baru nije primijetio goste. Na šanku je vidio pića, ali ne sjeća se jesu li bila alkoholna. Upitan je li moguće da je pomiješao privatne prostore djelatnika sa prostorima za goste hotela odgovara da nije pomiješao jer su sa njim bili i drugi gosti hotela u istom prostoru, a ne djelatnici. Iskazuje da ne zna kategorizaciju, radi li se o hotelu ili nečem drugom, da to samo može znati tuženik, ali kako je na ulazu primijetio da piše hotel, te je u komunikaciji s djelatnicom na recepciji tako napisao.

8. Saslušan zastupnik po zakonu tuženika CS, u svom iskazu potvrđuje kako je gospodin koji je u ime tužitelja boravio kod njih i bio smješten u smještajnim jedinicama kategoriziranim kao sobe za iznajmljivanje koje kao podkategorizacijom nemaju obavezu ni definiciju recepcije jer recepcija je karakteristična samo za kategorizaciju hotela. Naglašava kako sobe za iznajmljivanje su isključivo sobe u kojima može biti smještena jedna ili više osoba, a da prostori ispod tih soba za iznajmljivanje su njihovi prostori tvrtke u kojoj ih je zatekao gospodin. Iskazuje da su tada preuređivali te prostore nadajući se da bi jednog dana za te prostore mogli dobiti kategorizaciju restorana i kako su tu kategorizaciju restorana dobili 13. prosinca 2024. godine, a da do 13. prosinca 2024. godine to su bili isključivo prostori tvrtke u kojoj ima 17 zaposlenih djelatnika koji se bave djelatnostima građevine, te administracijom, a tada su to bili prostori za djelatnike, a ne za uslugu smještaja. U tim prostorima navodi da su imali bokale kavu za sve koji bi došli posjetiti njih ili njihovu tvrtku. Nadalje navodi da nije postojala recepcija i nije postojao lobby, te ne postoji ni djelatnik na recepciji jer da sobe imaju svoj poseban ulaz, a ključ im se daje na ulazu. ZZ tuženik navodi da nije sporno da nude svoj smještajni kapacitet putem posrednika booking.com, a mogao se rezervirati smještaj i putem telefona i putem internetske stranice i na razne načine. Ističe da na internetskim stranicama su bili u postupku željene kategorizacije su oglašavali i oni i partneri booking.com kao hotel, ali kategorizacijom su definirani kao sobe za iznajmljivanje, te od 12. prosinca 2024. godine dobivaju kategorizaciju za restoran za koji bi htjeli tražiti tarifni obračun naknade od tužitelja.

9. Iz isprava u spisu, zapisnika, ispisa sa www.booking.com stranice te detaljnog svjedočenja svjedoka ČS koji je vršio nadzor te je i bio fizički smješten kod tuženika (te platio uslugu smještaja s doručkom), te i drugih isprava u spisu sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženik iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem, i to kako za sobe za iznajmljivanje, tako i za recepciju i za prostor blagovaone. Naime, činjenica što je tuženik kako proizlazi tek 13. prosinca 2024. godine dobio kategorizaciju upravnog tijela, ne oslobađa istoga plaćanja naknade za iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme jer je očito iz provedenog postupka da je prostor odgovarao prostoru kako ga je tužitelj karakterizirao prema važećim pravilnicima ranije navedenim. Napominje se da je čl. 233. i čl. 234. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN111/21) propisano i da korisnici su dužni organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava dati relevantne podatke kojima raspolažu, a koji su potrebni za naplatu prihoda od prava i/ili raspodjelu iznosa dugovanih nositeljima prava, u ugovorenom ili prethodno određenom roku te u ugovorenom ili prethodno određenom obliku. Tuženik je tek na ročištu glavne rasprave predočio Rješenje Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more od 13. prosinca 2024.g. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev osnovan i presudio kao u toč. I. I II. izreke presude.

10. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Prema čl. 183. ZOO, dužnik dolazi u zakašnjenja kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Dakle sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 210), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 100 bodova po ročištu i to od 13.11.24. i 8.1.25. (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), te za tužbu 100 bodova (Tar.br. 7.toč. 1 OT-a), te za obrazloženi podnesak kojim odgovara na odgovor na tužbu 100 bodova (Tar.br. 8.toč. 1 OT-a), što temeljem Tar.br. 50. OT-a za 400 bodova iznosi 800,00 eura, uvećano za PDV 25% je ukupno 1.000,00 eura, te za sudsku pristojbu na tužbu 40,28 eura i presudu 80,56 eura (Tar br. 1 t.1 i 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18, 51/23), što sve ukupno iznosi 1.120,84 eura, pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

12. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 4. veljače 2025.

Sutkinja

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava