REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1891/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Biserki Pavković Fućak, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju MC, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, iznos od 5.885,47 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.199,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŠC stradao u prometnoj nesreći 29. ožujka 2000. godine. Prometnu nesreću skrivio je BC upravljajući automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-154/17 od 13. travnja 2017. Rješenjem tužitelja broj 730998 od 22.10.2012. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao. Isplatom invalidske mirovine za razbolje od 1.07.2019. do 31.05.2021. tužitelju je nastala štete u iznos od 5.885,47 eura koju je tuženik odbio platiti u mirnom postupku. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.344,06 kn (5.885,47 eura) sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja i odgovornost, međutim navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti iz razloga što se temelji na rješenju o umirovljenju osiguranika tužitelja iz 2012. na koji se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranima u prometu (Narodne novine 151/05 – čl. 27.). Ističe da zavodi za mirovinsko osiguranje imaju pravo od osiguravajućih kuća potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini razlike. Tuženik osporava uzročnoposljedičnu vezu između umirovljenjenja i prometne nezgode tužitelja. Osporava da je rješenje tužitelja od 22.10.2012. doneseno u povodu predmetne nezgode. Tužbeni zahtjev, nadalje, neosnovan je u cijelosti jer ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju nije dovelo do radne nesposobnosti i umirovljenja osiguranika tužitelja ŠC. Nadalje, tuženik osporava da tužitelj vrši plaćanja mirovina. Mjerodavne odredbe ZOMO I ZOOP/05 daju pravo tužitelju na naknadu uz preduvjet da tužitelj zaista i trpi štetu plaćanjem mirovine svom osiguraniku. Tuženik osporava tijek zatraženih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-6 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni br. K-154/17 od13. travnja 2017. (list 7-9 spisa), obavijest od 2. lipnja 2017. (list 10 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranjem broj spisa 730998 od22.10.2012. (list 11-13 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 4.06.2012. (list 15-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 26.07.2012. (list 19-20 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 21 i 22 spisa), tablicu isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja (list 23 spisa), banku podataka doznačenih mirovinskih primanja za ŠC (list 25-33 spisa) i nalaz i mišljenje financijskog vještaka Denisa Smolara (list 74-96 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, ŠC, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. svibnja 2021., u ukupnom utuženom iznosu od 5.885,47 eura.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja, ŠC sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. ožujka 2009., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nezgodu, a kojim je upravljao osiguranik tuženika, BC, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Za rješenje predmeta spora odlučno je pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP).

9. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine).

10. Naime, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

12. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

13. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/12-01/03329490988 od 22. listopada 2012. sud je utvrdio da je osiguraniku ŠC nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada te da mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 4. lipnja 2012.

14. Radi utvrđenja postoji li razlika između iznosa invalidske mirovine odobrene oštećeniku ŠC i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Denisu Smolaru. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi za slučaj priznavanje invalidske mirovine u cijelosti uzrokovane ozljedom na radu, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tako izračunata svota invalidske mirovine osiguranika tužitelja na dan 6. prosinca 2012. iznosila 1.848,27 kn / 245,31 eura mjesečno (a predmetnim je rješenjem priznata mirovina u iznosu od 1.617,23 kn / 214,64 eura mjesečno).

15. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u potpunosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, detaljno obrazloženim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

16. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da ne postoji razlika između iznosa potencijalne invalidske mirovine uzrokovane ozljedom na radu i invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao korisniku invalidske mirovine, odnosno da je iznos isplaćene invalidske mirovine tijekom utuženog razdoblja manji od iznosa potencijalne invalidske mirovine uzrokovane ozljedom na radu za isto razdoblje.

17. Slijedom svega navedenog, tužitelju prema ocjeni ovog suda nije nastala šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, stoga je sud na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a. S obzirom da je tuženik cijelosti uspio u sporu, priznat mu je nastali trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) i trošak zastupanja na ročištima održanim 17. ožujka 2022., 2. veljače 2023. i 19. prosinca 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. OT 3x100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 1.000,00 eura. Tuženiku je nadalje priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, što sveukupno iznosi 1.199,08 eura.

20. Sud je našao neosnovanim trošak sastava podneska tuženika od 27. veljače 2023. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sutkinja

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženiku