Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-458/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Aleksandra Vareškić Fodor, odvjetnica u Velikoj Gorici, uz sudjelovanje mlt. ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. VC OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], sve zastupa posebna skrbnica KC, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, protiv tuženika HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Vesna Jurički, odvjetnica u Zagrebu, radi odluke o skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-139/2022-40 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-139/2022-40 od 6. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II., izreke, u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojim mu je naloženo plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. listopada 2022. za mlt. ŠC, ŽC i VC, u mjesečnom iznosu od 189,23 eura za svaku ili ukupno 1.513,84 eura za svaku, te za FC u mjesečnom iznosu od 160,85 eura ili ukupno 1.286,80 eura, i u dijelu pod točkom V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u odluci o tijeku zatezne kamate na iznose uzdržavanja koje je tuženiku naloženo platiti za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. listopada 2022., u dijelu pod točkom VI., VII.,

VIII. i IX. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Mlt. ŠC, rođ. **.**.2011., OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ŽC, rođ. **.**.2013., OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. VC, rođ. **.**.2013., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. RC, rođ. **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] živjeti će s majkom LC na adresi u [adresa].

II. Majka LC ostvarivati će djelomično samostalnu roditeljsku skrb u pogledu odlučivanja o školovanju i zdravlju djece.

III. Osobni odnosi oca HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa mlt. djecom ŠC, ŽC, VC i RC zabranjuju se.

IV. Nalaže se ocu HC da na ime uzdržavanja za razdoblje od 1.3.2022. do 31.10.2022. za mlt. ŠC, ŽC i VC plati iznos od 189,23 eura mjesečno odnosno ukupno 1.513,84 eura za svako dijete te za mlt. RC iznos od 160,85 eura mjesečno odnosno 1.286,80 eura ukupno, u roku od 15 dana, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun majke i zz LC, IBAN [broj bankovnog računa] kod Hrvatske poštanske banke d.d.

V. Nalaže se ocu HC da počev od 15.7.2024. nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, plaća za uzdržavanja mlt. ŠC, ŽC i VC iznos od 189,24 eura mjesečno i za mlt. RC iznos od 160,85 eura mjesečno, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na račun majke i zz LC, IBAN [broj bankovnog računa] kod Hrvatske poštanske banke d.d.

VI. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog u toč. IV. i V. izreke presude do zatraženog iznosa od 250,00 eura mjesečno za mlt. ŠC, ŽC i VC i 200,00 eura mjesečno za mlt. RC, kao i sa zahtjevom za isplatu uzdržavanja za razdoblje od 1.11.2022. do presuđenja 15.7.2024.

VII. Odbija se tužiteljica za zahtjevom za isplatu razlike između dosuđenog iznosa uzdržavanja i naplaćenog iznosa putem Financijske agencije po rješenju o privremenoj mjeri za vremenski period od 15.11.2022. do 26.4.2024. i to u iznosu od 1.093,68 eura za mlt. ŠC, ŽC i VC i 704,70 eura za mlt. RC, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

VIII. Odbacuje se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 647,79 eura na ime dugovanja za uzdržavanje mlt. djece po rješenju o privremenoj mjeri od 8.11.2022., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao nedopušten.

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka."

1.1. Rješenjem o ispravku od 6. prosinca 2024. presuda je ispravljena kako slijedi:

"I. Ispravlja se presuda poslovni broj 8 P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024. u izreci, točka V., redak treći na način da umjesto "... plaća za uzdržavanja mlt. ŠC, ŽC i VC iznos od 189,24 eura mjesečno i za mlt. RC iznos od 160,85 eura mjesečno ...", ima ispravno stajati: "... plaća za uzdržavanja mlt. ŠC, ŽC i VC iznos od 189,24 eura mjesečno, za svako dijete, i za mlt. RC iznos od 160,85 eura mjesečno ...", dok u preostalom dijelu toč. V. izreke presude ostaje neizmjenjena.

II. Ispravlja se presuda poslovni broj 8 P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024. u izreci, točka VI., redak treći na način da umjesto "... do zatraženog iznosa od 250,00 eura mjesečno za mlt. ŠC, ŽC i VC i 200,00 eura mjesečno za mlt. RC...", ima ispravno stajati: "... do zatraženog iznosa od 250,00 eura mjesečno za mlt. ŠC, ŽC i VC, za svako dijete, i 200,00 eura mjesečno za mlt. RC...", dok u preostalom dijelu toč. VI. izreke presude ostaje neizmjenjena.

III. Ispravlja se presuda poslovni broj 8 P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024. u izreci, točka VII., redak četvrti na način da umjesto "... u iznosu od 1.093,68 eura za mlt. ŠC, ŽC i VC i 704,70 eura za mlt. RC...", ima ispravno stajati: "... u iznosu od 1.093,68 eura za mlt. ŠC, ŽC i VC, za svako dijete, i 704,70 eura za mlt. RC...", dok u preostalom dijelu toč. VII. izreke presude ostaje neizmjenjena.

IV. Ispravlja se presuda poslovni broj 8 P Ob-139/2022-34 od 15. srpnja 2024. u izreci, točka VIII., redak prvi i drugi na način da umjesto "Odbacuje se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 647,79 eura na ime dugovanja za uzdržavanje mlt. djece po rješenju o privremenoj mjeri od 8.11.2022., zajedno ...", ima ispravno stajati: "Odbacuje se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 647,79 eura na ime dugovanja za uzdržavanje četvero mlt. djece po rješenju o privremenoj mjeri od 8.11.2022., zajedno ...", dok u preostalom dijelu toč. VIII. izreke presude ostaje neizmjenjena."

2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv ove presude, pobijajući ju u dijelu pod točkom VI., VII., VIII. i točkom IX. izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. I tuženik je izjavio žalbu protiv presude pobijajući odluku pod točkom II., IV. i V. izreke zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana a žalba tužiteljice osnovana.

5. Nije sporno da su stranke živjele u vanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno četvero djece, mlt. ŠC (2011.), VC (2013.), ŽC (2013.), i RC (2017.), vanbračna zajednica je prekinuta, djeca od 2018. žive s majkom i prijavljena su na njenoj adresi, stranke su pokrenule postupak savjetovanja u kojem nisu postigle sporazum, otac nije imao susrete i druženja s djecom od ožujka 2022.

6. Nije sporno da je u vanparničnom predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob-252/2022-7 od 8. studenoga 2022. pravomoćnim rješenjem određena privremena mjera po kojoj će zajednička djeca stranaka živjeti s majkom, osobni odnosi oca i djece su zabranjeni, naloženo je ocu da od donošenja rješenja nadalje plaća za uzdržavanje djece iznos od 189,23 eura mjesečno za mlt. ŠC, ŽC i VC - svakoj, te za mlt. FC iznos od 160,85 eura mjesečno, sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate, trajanje privremene mjere je određeno do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odluke suda.

7. Sada nije sporno da je povodom kaznene prijave ovdje tužiteljice Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo pod brojem Koz-DO-119/22 od 5. prosinca 2022. optužnicu protiv ovdje tuženika kojom mu stavlja na teret da je u razdoblju od 2017. do veljače 2022., prilikom zajedničkog života s ovdje tužiteljicom i njihovom zajedničkom djecom počinio kazneno djelo nasilja u obitelju u odnosu na žrtvu LC a u odnosu na maloljetnu djecu kazneno djelo povrede djetetovih prava kojima je ugrozio njihov pravilan psihofizički razvoj. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. Broj Kovm-136/22 od 10. veljače 2023. te je pred tim sudom protiv tuženika u tijeku kazneni postupak pod brojem K- 24/23.

8. Tijekom ovoga postupka tuženik se nije protivio zabrani susreta i druženja s djecom, izjavio je da od lipnja 2021. ne živi sa suprugom i kćerima, poričući da je razlog tome njegova agresivnost prema njima već je uzrok problema odnos prema djeci koja su od početka školovanja više vremena provodila kod suprugine majke nego kod kuće, točno je da je on malo stroži kod odgoja, od prestanka vanbračne zajednice nije doprinosio za uzdržavanje djece, nije imao nikakvu komunikaciju s tužiteljicom, nema primjedbu na njenu brigu o djeci, kada bi to bilo potrebno ne bi uskratio suglasnost vezanu za donošenje bitnih odluka o zdravlju i školovanju djece.

9. Suprotno žalbenom navodu tuženika, u odluci o djelomično samostalnoj skrbi majke u pogledu školovanja i zdravlja djece (točka II. izreke) u odluci o iznosu uzdržavanja pod točkom IV. i V. izreke navedeni su dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, bitne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

10. Da je komunikacija tužiteljice i tuženika izrazito narušena u biti nije sporno a prvostupanjski sud je utvrdio i iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU [adresa] iz kojeg proizlazi također da se majka dobro brine o mlt. djeci i njihovim školskim obavezama stoga je prijedlog da joj se dodijeli samostalna skrb o obrazovanju i zdravlju djece jer će joj tako biti olakšano ostvarivanje skrbi o djeci u tim segmentima. S prijedlogom Centra se suglasila i posebna skrbnica djece, smatra da je takva odluka u ovom trenutku u njihovom najboljem interesu. Iz iskaza majke proizlazi da su djeca zbog tuženikovih agresivnih ispada tražile da ne idu ocu i ne žele s njim ikakav kontakt.

11. Imajući u vidu da tuženik ne komunicira s tužiteljicom ali niti s djecom i da je u tijeku kazneni postupak protiv njega, uz ostalo zbog kaznenog djela počinjenog na štetu djece, da i prema njegovom mišljenju majka dobro brine o djeci, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak da je odluka o djelomičnoj samostalnoj skrbi majke u najboljem interesu djece. Tuženikovo verbaliziranje spremnosti na suradnju s majkom u odlučivanju o školovanju i zdravlju djece, kraj svih ostalih utvrđenih okolnosti, nije dostatno za donošenje drugačije odluke, tim više što je izjavio da je "korijen problema" u braku bio upravo odnos prema djeci. Stoga je odluka o djelomično samostalnoj skrbi majke u ovim prilikama u skladu s dobrobiti djece i zakonita u smislu odredbe čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 - dalje: OZ).

12. Suprotno žalbenom navodu tuženika, tužiteljica kao majka maloljetne djece je aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece za razdoblje prije podnošenja tužbe, kada već stranke nisu živjele zajedno.

13. Naime, nije sporno da u tom razdoblju on nije doprinosio za uzdržavanje djece, koja, kao što i sam navodi, prema odredbi čl. 289. OZ imaju pravo na naknadu za izgubljeno uzdržavanje.

14. Međutim, iz procesne odredbe čl. 409. OZ koja se primjenjuje, uz ostalo i u postupku radi uzdržavanja djece, proizlazi da u slučaju kada se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete može podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Stoga je u ovom sporu tužiteljica kao roditelj bila ovlaštena i na podnošenje zahtjeva za isplatu izgubljenog uzdržavanja djeci, njime ona ne ostvaruje ikakvu svoju tražbinu.

15. Kada je pitanju iznos uzdržavanja dosuđen pod točkom IV. i V. izreke, tuženik neosnovano osporava utvrđene činjenice i visinu iznosa, prije svega jer je na ročištu održanom 11. lipnja 2024. predložio odbiti zahtjev za uzdržavanje preko iznosa utvrđenog privremenom mjerom a dosuđeni iznosi upravo su identični rješenju o privremenoj mjeri. Žalbeni navodi kojima osporava utvrđenja o potrebama djece, tako i dodatne edukacije nisu osnovani jer tijekom postupka nije osporio u tom pogledu iskaz majke i svjedokinja, profesorica BC i CC koje su iskazivale o razlozima zbog kojih je pomoć u učenju bila potrebna. U ovakvom sporu radi uzdržavanja maloljetne djece sud je dužan najprije štititi prava i dobrobit djece dok su roditelji kao obveznici uzdržavanja dužni kao stranke u postupku iznositi tvrdnje i dokaze o odlučnim činjenicama, tako i onima koje se odnose na potrebe djece za uzdržavanjem kao i vlastitim mogućnostima za uzdržavanje, u ovom slučaju dosuđeni iznosi uzdržavanja odgovaraju navodima i dispozicijama tuženika kao obveznika uzdržavanja. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazi da on u svakom slučaju ostvaruje plaću od oko 1.300,00 eura, nema drugih obveza uzdržavanja, stanuje u kući u vlasništvu njegovog oca za koju na plaća najam, pa kako se protivio samo za iznos uzdržavanja iznad utvrđenog privremenom mjerom, koji je i dosuđen, nije osnovan žalbeni navod kojim osporava visinu iznosa uzdržavanja.

16. Međutim, osnovan je žalbeni navod kojim ističe neodređenost i neovršivost odluke o tijeku zatezne kamate na mjesečne iznose uzdržavanja dosuđene pod točkom IV. za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. listopada 2022.

17. Naime, tom je odlukom prihvaćen zahtjev za isplatu pojedinačno navedenih mjesečnih iznosa uzdržavanja za svako od djece, prihvaćen je i zahtjev za isplatu zatezne kamate na te iznose od dospijeća svakog iznosa ali bez određenja datuma dospijeća odnosno početka tijeka zatezne kamate iako je tužiteljica u zahtjevu kao datum dospijeća navela 15. u mjesecu za tekući mjesec (list 90. spisa). Ovaj nedostatak nije ispravljen niti rješenjem o ispravku zbog pogrešnog shvaćanja prvostupanjskog suda da nije riječ o ispravku već dopunskoj odluci čije donošenje stranka nije predložila. Međutim, kako je presudom odlučeno o zahtjevu za isplatu zatezne kamate, proizlazi da nema mjesta donošenju dopunske odluke jer se odluka o tijeku dosuđene zatezne kamate ne odnosi na poseban zahtjev već je ona sastavni dio toga zahtjeva koji ga čini određenim.

18. Budući da u toj pobijanoj odluci o isplati zatezne kamate nije određen datum od kada ona teče na pojedine iznose, njenu pravilnost nije moguće ispitati te ona ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu, zbog čega je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelj ističe.

19. Nadalje, za sada nije moguće ispitati pravilnost presude niti u dijelu pod točkom

VI., VII. i VIII. izreke.

20. Naime, tužiteljica je tražila tužbenim zahtjevom plaćanje uzdržavanja, počevši od 1. ožujka 2022. nadalje, u iznosu od po 250,00 eura za L, ŽC i VC te iznosa od 200,00 eura mjesečno za RC.

21. Iz odluke pod točkom VI. proizlazi da je zahtjev za uzdržavanje u cijelosti odbijen za razdoblje od 1. studenoga 2022. do donošenja presude, iz obrazloženja o dosuđujućem dijelu proizlazi da su dosuđeni iznosi za uskraćeno uzdržavanje do 31. listopada 2022. i iznosi uzdržavanja od presuđenja nadalje, dok se od 8. studenoga 2022. vrši naplata istovjetnih iznosa temeljem rješenja o privremenoj mjeri.

22. U odluci pod t. VII. izreke ponovno je odbijen zahtjev za uzdržavanje, ovdje za razdoblje od 15. studenoga 2022. do 26. travnja 2024., očito za dio iznosa koji je već sadržan u zahtjevu koji je odbijen pod točkom VI, dok je pod točkom VIII. odbačen kao nedopušten zahtjev za isplatu iznosa također sadržanog u zahtjevu odbijenom pod točkom VI. i VII.

23. Citirane odluke su stoga proturječne jer je isti zahtjev (ili njegov dio) istovremeno odbijen kao neosnovan ali i odbačen kao nedopušten. Osim toga, o odbacivanju tužbe (a ne tužbenog zahtjeva) odlučuje se rješenjem (jer je riječ o procesnoj odluci) a ne presudom kao u ovom slučaju pod točkom VIII. izreke.

24. Nadalje, u odnosu na odluku pod točkom VI. kojom je odbijen zahtjev za uzdržavanje preko iznosa dosuđenih pod točkom IV. i V. i zatraženih iznosa izostali su razlozi o odlučnim činjenicama.

25. Naime, iz obrazloženja proizlazi da je tuženik, po vlastitom iskazu, u jednom razdoblju uz plaću koju prima od poslodavca ostvarivao i dodatnu zaradu obavljajući s ocem soboslikarske poslove, s tim je poslovima prestao zbog očeve starosti. Utvrđujući njegove mogućnosti uzdržavanja prvostupanjski sud je naveo samo određene razloge i utvrđenje o iznosu mjesečne plaće koju ostvaruje iako se prema odredbi čl. 313. OZ ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja utvrđuju prema svim stalnim ili privremenim neto prihodima te uzimanjem u obzir svih drugih mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti. U ovom slučaju izostalo je utvrđenje suda o tome ostvaruje li tuženik pored plaće dodatnu zaradu, u obrazloženju je tek naveden njegov iskaz koji nije ocijenjen niti je naveden određeni zaključak i utvrđenje suda o toj odlučnoj činjenici.

26. Također, u obrazloženju odluke je navedeno da je sud, imajući u vidu utvrđene potrebe djece i mogućnosti tuženika, uvažio minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djece utvrđene od strane nadležnog ministra, no izostali su određeni razlozi o kojim je konkretnim iznosima potrebnim za uzdržavanje riječ. 27. Temeljem odredbe čl. 314. st. 1. OZ nadležni ministar donosi godišnju Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanjem maloljetnog djeteta a temeljem odredbe čl. 314. st. 4. OZ godišnju Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, kojom se utvrđuju mjesečni iznosi uzdržavanja sukladno dobi djeteta i primitku roditelja obveznika uzdržavanja, iz obrazloženja nije jasno koju od navedenih odluka je sud primijenio.

28. Zbog opisanih proturječnosti i nedostatka razloga o odlučnim činjenicama u navedenom pobijanom dijelu presude njenu pravilnost nije moguće ispitati čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističu žalitelji.

29. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presuda je u tome pobijanom dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke.

30. Odluka o troškovima postupka ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbi temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić