Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-598/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠZ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K- 81/2020 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŠZ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K-81/2020 od 26. travnja 2024. na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K-81/2020 od 11. svibnja 2020., te je nakon provedene rasprave optuženi ŠZ proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a uz primjenu članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak. 2. točka 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, trošak medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Boriću u ukupnom iznosu od 342,99 eura, trošak pristupa svjedoka FZ u iznosu od 96,62 eura, trošak prometno tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Peru Todoroviću u ukupnom iznosu od 1.028,80 eura, padaju na teret optuženika ŠZ koji je te troškove dužan podmiriti u roku 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR 64 (IBAN: [broj bankovnog računa] poziv na broj primatelja 6084-3847- 8120 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-81/2020), te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu. O nagradi i nužnim izdacima opunomoćenika oštećenika odlučiti će se posebnim rješenjem po pribavljanju istih.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi ŠZ po branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku iz Dubrovnika, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žalitelj ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje prigovore navodi da je iznio u završnom govoru a koji se treba smatrati sastavnim dijelom žalbe.

7. Prije svega završnim govorom obrane pobija se optuženje, dok se žalbenim prigovorima pobija presuda.

8. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da postoji proturječje izreke i razloga pobijane presude što prvostupanjsku presudu čini manjkavom.

9. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Nadalje, žalitelj upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći da je činjenično stanje o odlučnim činjenicama relevantnim za presuđenje ostalo nepravilno utvrđeno. Drži da je presuda rezultat jednosmjernog i arbitriranog pogleda na činjenični supstrat, budući je nekritički pristup i analiza provedenih dokaza, poglavito onih koji su u suprotnosti s činjenicama koje obrazlaže sud u svrhu opstojnosti krivnje optuženika doveo do manjkavosti presude u njezinom zaključku.

11. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica te utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode u sumnju pravilnost niti pouzdanost tih utvrđenja.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing. Pere Todorovića utvrđeno je da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednjeg lijevog dijela jednog i drugog motocikla te da se mjesto sudara nalazilo u prometnoj traci kojom se kretao motocikl oštećenika. Nalazio se na 08…. 1,3 m daleko od pune uzdužne crte kolnika. U trenutku sudara motocikl optuženika je bio u preticanju, a kretao se brzinom od 30 km/h. Kretao se po sebi lijevoj prometnoj traci, najviše 1 m daleko od pune uzdužne crte kolnika. Bio je u preticanju preko pune uzdužne razine crte kolnika. U trenutku sudara motocikl oštećenika se kretao po sebi desnoj prometnoj traci brzinom od 48 km/h. Mjestu sudara se približavao čineći tzv. "osmice" krećući se od desnog prema lijevom dijelu trake i obrnuto. Optuženik bi nesreću izbjegao da je poštivao prometnu signalizaciju (puna crta i odgodio radnju preticanja). Za odgodu radnje preticanja imao je ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost , preglednost), dok se motocikl oštećenika u trenutku sudara kretao po sebi pripadajućoj prometnoj traci, dakle mjestu sudara približavao se vožnjom čineći tzv. osmice na cesti, a optuženik bi nesreću izbjegao da je radnju preticanja odgodio.

13. Uz navedeno treba imati na umu i iskaz svjedoka ŽZ, vozača kamiona, kao i iskaz oštećenika ĆZ koji iskazi su u suglasju da se ŽZ upravljajući kamionom kretao u koloni vozila u smjeru autobusnog kolodvora, kolona se kretala sporo i vidio je da se iz suprotnog smjera kreće motor koji je krivudao, nešto je radio s motorom ali je bio u svojoj traci, da je u retrovizoru vidio motor da obilazi njegov kamion, taj motor je vidio kada je već bio uz njegov kamion, ali nije vidio motor kada je izašao iz njegovog kamiona, nije vidio da li je taj motor izašao iza njegovog kamiona pa obilazio njegov kamion ili već prije vozio uz kolonu i u trenutku kada su ta dva motora bila paralelno jedan s drugim, on je pogledao naprijed i sam udar nije vidio. Kada je čuo udar i pogledao motor koji ga je obilazio, bio je u padu.

14. Sve navedeno ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prometnu nezgodu prouzročio optuženi ŠZ koji je upravljao motociklom krećući se kolnikom Ulice obale Stjepana Radića iz smjera istoka u smjeru zapada, dolaskom do kbr. 9 je započeo radnju preticanja vozila koje se nalazilo ispred njega bez da se uvjerio da to može napraviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, iako prometna traka kojom je počeo preticati nije bila slobodna na dovoljnoj udaljenosti, tako da ne bi preticanjem ugrozio sigurnost prometa iz suprotnog smjera te je lakomisleno smatrao da time neće ugroziti sigurnost ostalih sudionika u prometu, uslijed čega je došlo do prometne nezgode gdje je oštećeni motociklist pao na tlo i pri tome zadobio teške tjelesne ozljede kako je to opisano u izreci presude.

15. Na temelju članka 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao kaznu na koju je optuženik osuđen. Upravo kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci na koju je optuženik osuđen, te na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, budući da optuženiku valja olakotno cijeniti da je oženjen, otac troje djece, zaposlen i neosuđivan, dok na strani optuženika nije bilo otegotnih okolnosti.

16. Upravo ovako izrečenom kaznom i uvjetnom osudom utjecati će se na svijest kako optuženika tako i drugih da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje optuženika pravedno.

17. Slijedom iznijetog, žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica, pa je stoga na temelju članka 482. ZKP-a valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

18. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Lidija Vidjak