Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-812/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog VJ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1487/2021 od 16. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi VJ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 3. u svezi članka 470. stavak 1. i 2. ZKP-a) sa prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi VJ po branitelju Josipu Čičeku, odvjetniku iz Zagreba, sa prijedlogom da Županijski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe činjenicu suvlasništva stana na adresi u [adresa] kao činjenicu koja ukazuje da je optuženik stvarno i živio na toj adresi. Naime, činjenica suvlasništva sama po sebi ne ukazuje na okolnost da netko stvarno i živi na određenoj adresi jer nije sporno da određena osoba može u vlasništvu ili suvlasništvu imati više nekretnina na kojima nije u mogućnosti istovremeno biti prijavljena, odnosno stvarno ostvarivati svoje prebivalište ili boravište. Na činjenicu da je optuženik stvarno i živio na navedenoj adresi u Zagrebu sa nespornom sigurnošću ne ukazuje niti činjenica da su na toj istoj adresi prijavljena djeca optuženika i njegova izvanbračna partnerica. Naime, nije sporno da određena osoba ne mora živjeti u zajednici bilo sa djecom bilo sa svojim partnerom, niti sama činjenica da netko ima izvanbračnog partnera sa kojim možda i dijeli životne troškove i obaveze, ne čini nespornim da u isto vrijeme te osobe žive na istoj adresi. Suprotno navedenom, čak i ako se te dvije činjenice dovedu u međusobnu svezu kao svojevrsni indiciji o postojanju određenih činjenica iste treba analizirati i s obzirom na profesiju samog optuženika. Dakle, upravo kao što to i ističe prvostupanjski sud u svojoj presudi pozivajući se na dokumentaciju dostavljenu od Zagrebačke filharmonije, optuženik je na temelju Ugovora o radu (list 40-42 spisa), stalno zaposlen na radnom mjestu zaposlenik-umjetnik Trombona – puhač, Zagrebačke filharmonije, vođa dionice. Ujedno iz potvrde o zaposlenju (list 381) proizlazi da isti mora dnevno na radnom mjestu gdje se probe održavaju (KD V. Lisinski ili drugo radno mjesto) provoditi 4 sata, dok se 4 sata zaposleniku – umjetniku priznaje za individualno vježbanje kod kuće. Navedeno, nespornim ukazuje da optuženik, sukladno važećem pravilniku nije obavezan svaki radni dan provoditi osam sati na radnom mjestu kao prosječna osoba koja u okviru redovnog zaposlenja odrađuje tjednu satnicu u trajanju od 40 sati, već mu je u skladu sa samom profesijom umjetnika, na svojevrstan način priznato pravo na tzv. preraspodjelu radnog vremena koja mu omogućuje da tijekom jednog razdoblja radi duže, ali zato u drugom kraće, prema potrebi koja je definirana vježbanjem samog instrumenta, probama ali i koncertima koji se održavaju. Ako se sa tim u svezu dovede i činjenica da nije moguće nezamijećeno po drugim stanarima u zgradi, vježbati jedan takav puhački instrument kao što je trombon, kao što to ispravno i zaključuje prvostupanjski sud, tada su osnovano dovedene u dvojbu činjenice koje bi prethodno kao indiciji mogli postojati samo na temelju postojanja suvlasništva stana ili prebivališta djece i izvanbračne supruge.

6.1. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada se poziva na svjedočki iskaz MJ u dijelu u kojem navodi da se krajem 2017. godine doselio u zgradu [adresa] te da zna da optuženik živi na toj adresi. Naime, odgovarajući na posebna pitanja (list 342 spisa), taj je isti svjedok izrijekom naveo da optuženika rijetko vidi u zgradi, odnosno možda tri do četiri puta godišnje. Dakle nije sporno da se na temelju tog svjedočkog iskaza, ne može sa nespornom sigurnošću zaključiti da je optuženik stalno bio nastanjen na adresi na kojoj je u suvlasništvu imao stan. Navedeno ne proizlazi niti iz dijela svjedočkog iskaza VJU na koji također upire državni odvjetnik. Naime, i iz tog svjedočkog iskaza proizlazi da je optuženika češće počela viđati tek 2016. godine ali i da ga sreće u prolazu, iako ne zna od kuda dolazi. Dakle, niti iz tog svjedočkog iskaza nije moguće zaključiti sa nespornom sigurnošću da je optuženik kroz cijelo inkriminirano vrijeme stalno bio nastanjen u Zagrebu na navedenoj adresi ne na adresi u [adresa] na kojoj je i bio prijavljen. Naime, ti svjedočki iskazi koje također ističe državni odvjetnik i na temelju kojih također zaključuje pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda, također ne čine nespornim da bi optuženik kroz cijeli inkriminirani period, kroz čak osam godina bio stalno nastanjen na adresi u [adresa]. Posebice je pri tom potrebno naglasiti upravo oprečno utvrđenje tvrdnji državnog odvjetnika koja proizlazi iz suglasnih iskaza FJ, HJ i ČJ pa i samog optuženika, o okolnostima zašto i gdje je optuženik stanovao, odnosno zašto nije trajno stanovao na adresi u [adresa].

7. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane optuženog, posebice u svezi sa činjenicom koja proizlazi iz analize pisane dokumentacije te nesporne činjenice o kojem se instrumentu radi, odnosno dovođenjem u svezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke prema kojima nije sa nespornom sigurnošću moguće zaključiti da je optuženik kroz cijelo inkriminirano vrijeme bio stvarno nastanjen u Zagrebu a samo formalno bio prijavljen na adresi u [adresa], odnosno da je na temelju lažno prikazanih činjenica počinio radnju inkriminiranog mu kaznenog djela i ta utvrđenja i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac