Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-902/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optužene NDN zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-116/2022 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene NDN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, optužena NDN proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11. Zbog toga je po članku 117. stavak 2. KZ/11 optuženoj NDN izrečena novčana kazna u iznosu 1.066,80 € (tisuću šezdesetšest eura i osamdeset centi), što predstavlja 40 njenih osobnih dnevnih dohodaka, time da jedan osobni dnevni dohodak optuženice iznosi 26,67 €. Novčanu kaznu optužena NDN dužna je platiti u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavka 1. i 2. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 da se rok plaćanja produlji, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro u smislu članka 43. stavka 2. KZ/11, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora u smislu članka 43. stavka 3. i 4. KZ/11.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 i 36/24; dalje: ZKP) oštećena ND upućuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu 2.700,00 € ostvariti u parnici. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP optužena NDN dužna je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 € (stopedeset eura), koji iznos je dužna platiti u roku 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optužena NDN djelomično se oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, i to u odnosu na troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP-a, odnosno plaćanja troškova provedenih vještačenja.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena NDN po branitelju Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, zbog svih žalbenih navoda sa prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači u vidu njegovog oslobođenja od krivnje, podredno da prvostupanjsku presudu ukine.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optužene NDN nije osnovana.
7. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženica u žalbi podnesenoj po branitelju ističe žalbenu osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodima žalbe se obrazlaže tek posljednja žalbena osnova, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.
7.1. Predmetno stoga što optuženica, argumentirajući bitnu povredu kaznenog postupka zapravo ističe da sud u svom zaključku kojim je otklonio obranu optužene, nije cijenio cjeloviti iskaz oštećenice. Međutim, imajući u vidu cjeloviti iskaz oštećenice iznijet na raspravi 2. studenog 2023. (list 97 spisa), nesporno je, upravo kao što to u svom obrazloženju i navodi prvostupanjski sud pod točkom 10.2. pisanog obrazloženja svoje presude, da je oštećenica, nakon što ju je optuženica fizički napala, pobjegla iz stana kod susjede ID. Navedeno potvrđuje i svjedočki iskaz ID. Fizički napad koji se ponovio nakon povratka u stan od strane optuženice na oštećenicu, potvrđuje i iskaz svjedoka BD. Dakle, nema govora da bi u tom dijelu presude postojale proturječnosti između presude i samih svjedočkih iskaza, već očito na strani optužene postoji prigovor u vidu istinitosti svjedočkog iskaza oštećene. Da se u konkretnom slučaju zapravo radi o prigovoru optužene na istinitost svjedočkog iskaza oštećene potvrđuje i žalbeni navod optužene kojim ista ističe davanje lažnog iskaza od strane oštećene. Argumentirajući tu činjenicu, optužena u žalbi uspoređuje iskaz oštećenice sa nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka napominjući da vještak u potpunosti dopušta istinitost iskaza optužene. Međutim, suprotno navedenom iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka (list 99 spisa, točka 6.3.2. presude) proizlazi da je doduše dostatan jedan udarac slabog intenziteta za nastanak utvrđenih ozljeda na strani oštećene, ali i da se ne može isključiti da se radilo o više udaraca pod uvjetom da su ti udarci takvi da ne ostavljaju vidljive tragove. Dakle, upravo suprotno navodu optužene u žalbi, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka ne isključuje nastup ozljede na način kako je to opisala sama oštećena. Dovodeći u svezu navedeno sa samom obranom optužene u dijelovima u kojima ista ne osporava da se „naguravala sa svekrvom“, kao i da je moguće „da ju je udarila otvorenim dlanom“, kao i da je oštećena u tom naguravanju „udarila u zid“, očito je da ista u pogledu mogućnosti nastanka utvrđenih ozljeda na strani oštećene ne osporava niti da je oštećena u tom fizičkom sukobu zadobila utvrđenu ozljedu. Podredno, nije niti moguće u tom prethodno citiranom dijelu isključiti istinitost iskaza optužene.
7.2. Nije u pravu optuženica niti kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je trebao primijeniti odredbu članka 21. KZ/11 paušalno ističući da je optuženica postupala u nužnoj obrani, pri čemu i taj žalbeni navod temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Dakle, ono što optužena zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i njezinom subjektivnom stavu prema tim istim zaključcima. Međutim, i ovaj sud kao drugostupanjski nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te savjesnom analizom i ocjenom dokazne građe osnovano utvrdio da izvedeni dokazi upućuju da su se u ponašanju optužene stekla sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela za koje je i oglašena krivom.
8. Stoga, s obzirom na to da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba optužene zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Budući da žalba kojom se prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu zakonskih odredaba u sebi sadrži i žalbu na vrstu i visinu kazne, ovaj je sud razmatrao i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na izrečenu kaznu spram optužene. Imajući u vidu olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud detaljno obrazložio pod točkom 13. i 14. pisanog obrazloženja svoje presude, sa kojim se utvrđenjima u cijelosti slaže i ovaj sud kao drugostupanjski, i ovaj je sud mišljenja da je izrečena kazna spram optužene u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu, intenzitetu udaraca koji su doveli do počinjenja samoga kaznenog djela te činjenici da se radi o majci troje djece od kojih je dvoje malodobno.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Gordana Mihela Grahovac
