Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-850/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene VĐ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-505/2021-65 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene VĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, optužena VĐ proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 optužena VĐ je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj VĐ izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj VĐ se u kaznu zatvora na koju je osuđena ima uračunati vrijeme lišenja slobode za vrijeme uhićenja od 25. rujna 2020. do 26. rujna 2020.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) optužena VĐ oslobađa se troškova postupka.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena po braniteljici Nadi Kovačević, odvjetnici iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te predlaže da Županijski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optužene VĐ nije osnovana.
7. Nije u pravu optužena kada ističe bitnu povredu kaznenog postupka koju vidi u činjenici da je bivši izvanbračni partner optužene, u postupku žrtva HĐ ispitan bez da je prethodno upozoren na zakonsku blagodat u smislu odredbe članka 285. ZKP-a. Naime, odredba članka 285. ZKP-a koja regulira institut blagodati nesvjedočenja privilegiranih svjedoka, izrijekom propisuje tko je oslobođen od dužnosti svjedočenja, među kojim taksativno navedenim osobama se nalazi i osoba koja je s optuženikom/optuženicom u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Predmetna zakonska odredba utemeljena je na posebnom odnosu te osobe s optuženikom/optuženicom, koji odnos zakonodavac uvažava, uvažavajući pri tome zapravo moralnu dilemu u kojoj bi se ta osoba mogla naći da kao svjedok na sudu mora iskazivati istinu, zbog čega joj se pruža mogućnost neiskazivanja uz zakonom propisane iznimke, kako bi je zaštitila od lažnog svjedočenja. Međutim, suprotno navedenom ta ista osoba nije oslobođena dužnosti svjedočenja niti se može pozvati na zakonsku blagodat ukoliko neki od zakonom navedenih razloga prestaje postojati pod zakonom točno navedenim uvjetima. U konkretnom slučaju sam oštećenik izrijekom navodi da je odnos izvanbračne zajednice koju je ostvarivao s optuženom prestao postojati još 2016. godine, dok se osporavani događaj dogodio 2020. godine. Navedenu okolnost podredno potvrđuje i sama optuženica u svojoj obrani navodeći da su se „rastavljali pet godina“, a iz koje činjenice nesporno proizlazi da u trenutku inkriminiranog događaja nisu bili u izvanbračnoj zajednici. Tu činjenicu podredno potvrđuje i navod optuženice koja se odnosi na zabranu približavanja njihovoj zajedničkoj kćeri te iskazanu činjenicu da ima određene mjere opreza u okviru kojih je i HĐ i zabranjen kontakt s njom. Dakle, nije sporno, suprotno tvrdnji braniteljice da je izvanbračna zajednica između optuženice i oštećenog HĐ prestala više godina prije inkriminiranog događaja i da na strani oštećenog ne postoji zakonska blagodat ne svjedočenja, pa ga stoga sud nije niti bio dužan upozoriti u smislu odredbe članka 285. ZKP-a.
7.1. Suprotno navedenom bliska osoba u smislu odredba Kaznenog zakona (KZ/11) definirana je člankom 87. točkom 8. na način da je bliska osoba uz članove obitelji i bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni ili neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Nesporno je dakle da je optuženica kao bivša izvanbračna partnerica oštećenika s kojim ima i zajedničko dijete, osoba koja pripada krugu bliskih osoba u smislu citiranih zakonskih odredaba te stoga upravo u tom smislu i potpada u krug osoba koja može počiniti radnju kaznenoga djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 kao što joj je to i stavljeno na teret. Uvažavajući sve navedeno nisu ostvarene povrede zakona o kaznenom postupku na koje upozorava optuženica, odnosno presuda ne sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama. Posljedično navedenom prvostupanjski sud nije oglašavajući optuženicu krivom za radnju kaznenoga djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, povrijedio kazneni zakon na štetu optuženice.
8. U odnosu na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se posebno ne obrazlaže, već se isto obrazlaže prethodno spomenutim žalbenim navodima pogrešne pravne kvalifikacije i bitnim povredama zakona o kaznenom postupku treba istaknuti slijedeće. Sama optužena ne osporava da je udarila sa staklenom čašom oštećenika u predjelu glave, osporavajući međutim mjesto gdje je do toga došlo kao i razloge zbog kojih je do toga došlo. Međutim, ispravno je osporavanu činjenicu prvostupanjski sud doveo u svezu sa suglasnim svjedočkim iskazima oštećenika HĐ i CĐ koji su zajedno sjedili u separeu do dolaska optuženice i koji su suglasno iskazali da je optuženica došla do njih vidno uzrujana i udarila čašom po glavi oštećenika. Dakle, iz suglasno opisanog slijeda događaja po ovim svjedocima i ovaj sud zaključuje da je ispravno izveden zaključak koji je i obrazložen u prvostupanjskoj presudi da je optuženica svojom radnjom ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela za koje je i oglašena krivom, pa se na preostale iznesene razloge od strane prvostupanjskog suda - upućuje optuženicu.
9. Budući da žalba pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi obuhvaća i žalbu na kaznu koja je također istaknuta kao žalbeni razlog, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni, uvažio postojanje svih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženice. Naime, isti je pod točkom 10. pisanog obrazloženja svoje presude istaknuo sve prethodne osude optuženice od kojih se dvije pravomoćne presude odnose na kazneno djelo prijetnje, a jedna na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Nesporno je stoga, da je te okolnosti potrebno kao posebno otegotne cijeniti na strani optuženice, dok iskazana činjenica, da ista nastoji srediti svoj život, a koja je također kao posebno cijenjena te okolnost da sam oštećenik nije iskazao svoju želju da se postupak protiv optuženice vodi, ukazuje da je izrečena kazna s rokom kušnje u maksimalnom trajanju, upravo kao što to u svojoj presudi i naglašava prvostupanjski sud u cijelosti primjerena, svrsishodna i dostatna.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbu državnog odvjetnika na temelju članka 482. ZKP/08 u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 4. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Gordana Mihela Grahovac
