Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-602/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dario Čehić, odvjetnik iz Poreča, protiv tuženika 1. KIR iz [adresa] Skaručna 14 E OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Danijel Leva, odvjetniku iz Poreča, 2. II iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. HI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijel Leva, odvjetnik iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, odlučujući o žalbi 1. i 3. tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-131/2021-76 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 3. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-131/2021-76 od 30. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev 1. i 3. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Utvrđuje se da je tužitelj KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik istočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na preglednoj skici sačinjenoj po sudskom vještaku Krešimiru Horvatu 24. travnja 2018.g., koja je sastavni dio ove presude i priležećem nalazu vještaka sačinjenom u ovom parničnom spisu označen crvenom bojom, a to su prvo tuženica KIR iz [adresa] Skaručna 14 E OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo tuženica II iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i treće tuženik HI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti ispravak podataka u katastarskom operatu radi usklađivanja katastarskog stanja s vlasničkim stanjem utvrđenim u ovoj presudi, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima KIR iz [adresa] Skaručna 14 E OIB: [osobni identifikacijski broj], II iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 20.229,04 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev prvo i treće tuženika za naknadom troška parničnog postupka".

2. Protiv navedene presude žale se 1. i 3. tuženici iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode 1. i 3. tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba 1.i 3. tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnica nekretnina pobliže opisanih u pobijanoj t. I izreke, zahtjev za upis prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na institutu dosjelosti, tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da su tuženici suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je uviđajem na licu mjesta identificirana k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja dvoetažnu terasu i dvorište sa stepeništem, da je predmetna nekretnina ograđena objektima i zidovima, osim dijela iza terase prema k. č. br. [katastarska čestica] gdje granica nije fizički definirana, da prema kopiji katastarskog plana međa između k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvo tuženika predstavlja pravac spoja dviju kuća tužitelja i tuženika i ogradnog zida koji pripada k. č. br. [katastarska čestica],

- da je u skici mjerničnog vještaka (str. 121 spisa) k. č. br. [katastarska čestica] prikazana plavom i crvenom bojom,

- da su tuženici vlasnici i posjednici k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa], a u skici je dio te čestice prikazan sivom bojom,

- da je tužitelj vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kuću i terasu sa pristupnim stepenicama na adresi [adresa], koja je na skici vještaka prikazana sivom i zelenom bojom,

- da predmet spora predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica] te da sporna površina (približno 1,4 m2 ) predstavlja šljunčanu površinu uz zid terase tuženika približnih dimenzija 1,7 x 0,4 m te u nastavku zid približnih dimenzija 1,9 x 0,3 m koji je u skici prikazan crvenom bojom,

- da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica], koja je prema staroj katastarskoj izmjeri nosila oznaku k. č. br. [katastarska čestica] do 2008. bila u zemljišnim knjigama upisana kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč, a od 2008. kao vlasništvo Općine Vrsar te da je od 2010. godine upisana na ime tuženika.

10. Temeljem prethodno iznesenih činjenica, sud prvog stupnja utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljev pravni prednik pok. otac RI od bivše Općine Poreč 1961. dobio na korištenje k. č. br. [katastarska čestica] (ranija oznaka kč. br. [katastarska čestica] zgr.). Točna je tvrdnja 1. i 3. tuženika kako iz rješenja općine Poreč ne proizlazi da je prednik tužitelja tada dobio na korištenje i sporni dio k. č. br. [katastarska čestica]. Međutim, neovisno o toj činjenici da tužitelj, suprotno svojoj tvrdnji kako je njegov posjed zakonit, tužitelj je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude dokazao ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je savjesnost i vrijeme dosijedanja, slijedom čega je pravilno odlučeno kada je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen.

12. Naime, iz provedenih dokaza (iskaza tužitelja i svjedoka TI, SI, ĆI i IIR) je na nedvojben način utvrđeno kako tužitelj posjeduje i sporni prostor od 1960. jer se na njemu nalazi septička jama za potrebe njegovog domaćinstva koju je koristio sve dok kuća nije spojena na javnu kanalizaciju te da ga u posjedu tog spornog dijela nitko nije smetao sve do 2017.

13. Žalbeni prigovor 1. i 3. tuženika koji se odnosi na tvrdnju da tužitelj nije bio savjestan posjednik spornog prostora jer da on nije izgradio septičku jamu, već je korištena kao septička jama prirodna pukotina u stijeni koja je bila pokrivena poklopcem, nije osnovan jer je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj koristio sporni prostor na kojem se nalazi septička jama, neovisno o tome o kakvoj jami se radi.

14. Da je septička jama dijelom bila upravo na spornoj crvenoj površini, odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi iz skice mjerničkog vještaka te iz spisa priloženih fotografija iz kojih se nedvojbeno može utvrditi da je septička jama postojala i da je betonirana ploča septičke jame sezala sve do dijela gdje je kasnije izgrađen potporni zid terase tuženika.

15. Slijedom navedenog i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako nisu istiniti iskazi tuženika i svjedoka CI te ŽI u dijelu u kojem isti iskazuju ili da septička jama uopće nije postojala, ili da se septička jama nije nalazila na spornoj površini. Osim toga, upravo položaj septičke jame na tom dijelu sporne površine objašnjava razlog zbog kojeg potporni zid terase tuženika nije izgrađen na spoju kuća tuženika i tužitelja, već je isti pomaknut prema kući tuženika za oko 40-ak cm. Stoga po ocjeni ovoga suda nisu osnovane tvrdnje tuženika i njihovih svjedoka da su tuženici potporni zid svoje terase i uopće svoj cijeli posjed uvukli unutar svoje parcele za 40- ak cm na zahtjev tužiteljevog oca, koji nije htio da tuženici radi održavanja svoje nekretnine pristupaju na njegovu parcelu, već naprotiv, da su tuženici to učinili iz razloga što je u vrijeme kada su gradili potporni zid svoje terase na spornoj površini već bila septička jama te između pravnih prednika tužitelja i tuženika nije bilo nesporno što je čiji posjed, a što je dodatno potvrđeno i izgradnjom također danas spornog ogradnog zida koji je 1964. godine izgradio tužiteljev otac, čime je on u cijelosti ogradio svoj posjed i tako ga nastavio posjedovati.

16. U odnosu na žalbeni prigovor žalitelja koji se odnosi na iskaz svjedoka GI za navesti je kako je sud prvog stupnja iskaz tog svjedoka analizirao i ocijenio u t. 31. obrazloženja pobijane presude, koju ocjenu iskaza u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. U odnosu na žalbeni razlog koji se odnosi na vrijeme dosijedanja valja kazati da je neosnovan.

18. Ovdje žalitelji ističu da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu ne može računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju do 8. listopada 1991.

19. O tom pravnom pitanju već se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i dr. a ono glasi: „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

20. Kako je utvrđeno da je tužitelj pošteni posjednik spornog dijela nekretnine od 1960., to je prije podnošenja tužbe proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Stoga je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 159. st. 4. ZV.

22.Poštenje posjeda se pretpostavlja, a sukladno odredbi čl. 16. st. 3. ZV, poštenje posjeda se sastoji u tome da posjednik, s obzirom na okolnosti, nije je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U okolnostima konkretnog slučaja, tuženici nisu u postupku pred prvostupanjskim sudom oborili pretpostavku poštenog posjeda na strani tužitelja.

23.Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP) i visini troškova.

24.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu 1. i 3. tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

25.Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući žalitelji nisu uspjeli sa žalbom, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović