Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-299/2019.-39.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 28. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ĆL i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1864/2005 koji su 8. rujna 2005. sklopili tužitelj ČL iz [adresa] kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju DL iz [adresa] isplati iznos od 3.748,45 € (tri tisuće sedamsto četrdeset i osam eur i četrdeset i pet cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 16,65 € od 31.5.2006.,

- na iznos od 16,55 € od 30.6.2006.,

- na iznos od 16,42 € od 31.7.2006.,

- na iznos od 16,46 € od 31.8.2006.,

- na iznos od 16,43 € od 30.9.2006.,

- na iznos od 16,35 € od 31.10.2006.,

- na iznos od 16,32 € od 30.11.2006.,

- na iznos od 16,03 € od 31.12.2006.,

- na iznos od 15,87 € od 31.1.2007.,

- na iznos od 15,82 € od 28.2.2007.,

- na iznos od 15,78 € od 31.3.2007.,

- na iznos od 15,54 € od 30.4.2007.,

- na iznos od 15,33 € od 31.5.2007.,

- na iznos od 15,17 € od 30.6.2007.,

- na iznos od 15,14 € od 31.7.2007.,

- na iznos od 15,12 € od 31.8.2007.,

- na iznos od 24,56 € od 30.9.2007.,

- na iznos od 24,41 € od 31.10.2007.,

- na iznos od 24,66 € od 30.11.2007.,

- na iznos od 24,50 € od 31.12.2007.,

do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 24,88 € od 31.1.2008.,

- na iznos od 24,97 € od 29.2.2008.,

- na iznos od 49,59 € od 31.3.2008.,

- na iznos od 48,22 € od 30.4.2008.,

- na iznos od 47,59 € od 31.5.2008.,

- na iznos od 48,02 € od 30.6.2008.,

- na iznos od 47,00 € od 31.7.2008.,

- na iznos od 46,88 € od 31.8.2008.,

- na iznos od 47,36 € od 30.9.2008.,

- na iznos od 50,90 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 48,80 € od 30.11.2008.,

- na iznos od 56,50 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 56,85 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 56,89 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 56,01 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 55,94 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 54,70 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 53,74 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 53,74 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 54,11 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 53,68 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 53,07 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 53,60 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 53,97 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 54,58 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 54,16 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 55,05 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 54,60 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 54,95 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 58,08 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 57,09 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 59,05 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 58,01 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 56,52 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 58,81 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 55,13 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 52,81 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 53,33 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 52,15 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 52,04 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 55,54 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 55,61 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 58,42 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 56,51 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 54,46 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 41,13 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 40,78 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 41,15 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 41,44 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 41,25 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 40,63 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 40,61 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 40,51 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 39,97 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 39,77 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 39,30 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 38,59 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 38,79 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 38,74 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 38,30 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 37,15 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 37,61 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 37,39 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 36,82 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 35,66 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 35,36 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 35,28 € od 31.7.2013.,

- na iznos od 35,33 € od 31.8.2013.,

- na iznos od 35,49 € od 30.9.2013.,

- na iznos od 34,96 € od 31.10.2013.,

- na iznos od 34,83 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 34,71 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana. III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1864/2005 koji su 8. rujna 2005. sklopili tužitelj ČL iz [adresa] kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju DL iz [adresa] isplati iznos od 4.842,61 € (četiri tisuće osamsto četrdeset i dva eur i šezdeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,37 € od 30.11.2005.,

- na iznos od 3,80 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 7,05 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 9,42 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 10,50 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 7,56 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 8,13 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 3,62 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 0,30 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 1,18 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 3,77 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 2,79 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 1,01 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 4,35 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 7,04 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 10,86 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 10,00 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 15,20 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 14,23 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 16,96 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 32,84 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 29,44 € od 31.7.2010.,

- na iznos do 39,97 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 36,37 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 30,56 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 42,94 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 59,22 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 48,04 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 52,41 € od 28.2. 2011.,

- na iznos od 47,43 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 48,39 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 69,76 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 71,90 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 89,82 € od 31.7.2011.,

- na iznos do 80,73 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 70,75 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 70,91 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 70,17 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 75,12 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 79,44 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 80,07 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 77,18 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 79,24 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 80,67 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 78,43 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 79,10 € od 31.7.2012.,

- na iznos do 77,44 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 73,82 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 77,87 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 79,85 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 78,52 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 71,04 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 77,52 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 78,14 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 75,69 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 67,92 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 67,78 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 69,77 € od 31.7.2013.,

- na iznos do 72,92 € od 31.8.2013,

- na iznos od 77,28 € od 30.9.2013.,

- na iznos do 75,13 € od 31.10.2013,

- na iznos od 76,77 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 78,63 € od 31.12.2013.,

- na iznos od 81,92 € od 31.1.2014.,

- na iznos od 84,32 € od 28.2.2014.,

- na iznos od 83,54 € od 31.3.2014.,

- na iznos od 80,87 € od 30.4.2014.,

- na iznos od 80,02 € od 31.5.2014.,

- na iznos od 80,40 € od 30.6.2014.,

- na iznos od 83,43 € od 31.7.2014.,

- na iznos od 85,97 € od 31.8.2014.,

- na iznos od 85,44 € od 30.9.2014.,

- na iznos od 87,64 € od 31.10.2014.,

- na iznos od 89,14 € od 30.11.2014.,

- na iznos od 88,26 € od 31.12.2014.,

- na iznos od 88,50 € od 31.1.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 28.2.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 31.3.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 30.4.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 31.5.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 30.6.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 31.7.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 31.8.2015.,

- na iznos od 88,50 € od 30.9.2015.

sve do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju DL iz [adresa] isplati iznos od 1.927,87 € (jedna tisuće devetsto dvadeset i sedam eur i osamdeset i sedam cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući ovu od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.075,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 4.2.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili 8.9.2005. Ugovor o kreditu broj 016-1864/2005, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Odredbom članka 3. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 54.500,00 CHF zaračunavaju kamate od 3,99% dekurzivno godišnje.

Također je odredbom članka 3. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 402,86 CHF i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja.

Isto tako su stranke 15.2.2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Nadalje tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 5. tuženika Addiko Bank d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Addiko Bank d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 5. tuženika Addiko Bank d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Addiko Bank d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1864/2005 koji su 8. rujna 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje, te da mu tuženik na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplati iznos koji će tužitelj odrediti nakon provedenog financijskog vještačenja. .

Također se predlaže utvrditi da su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da mu na ime tečajne razlike isplati iznos koji će tuženik odrediti nakon provedenog financijskog vještačenja i po osnovu razlike neotplaćene glavnice na dan konverzije iznos koji će tužitelj odrediti nakon provedenog financijskog vještačenja.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime pretplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 3.748,45 €, na ime pretplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 4.842,61 € i razlike u glavnicama isplatu iznosa od 1.927,87 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da tužba nije razumljiva odnosno da nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe i uopće predmet raspravljanja u ovom postupku jer da tužitelj kao predmet raspravljanja navodi ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 8.9.2005., iako su stranke navedene ugovorne odredbe zamijenile drugima i to retroaktivnim učinkom uslijed čega iste više ne egzistiraju.

Tuženik ističe da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirale kredit sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te navedeni Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su denominirani u EUR, uspostavljena je ravnoteža između ugovornih strana i zakonodavca je cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača.

Pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena je i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenljive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima. Navedeni prisilnim propisom zakonodavac je uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumiranih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer je pravo koje on traži ovom tužbom već ostvario kroz konverziju Ugovora o kreditu.

Nastavno tuženik navodi da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i ističe da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, a zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost.

Nadalje tuženi navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze on u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima.

Ističe se i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 8.9.2005., Aneks Ugovoru o kreditu broj 016-1864/2005 od 15.2.2016., izvršio uvid u izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku, otplatni plan, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015., pregled prometa za klijenta, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili 8.9.2005. Ugovor o kreditu kojim prednik tuženika odobrava tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 54.500,00 CHF prema srednjem tečaju za devize važećem na dan korištenja kredita, u svrhu adaptacije kuće.

6. Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 54.500,00 CHF zaračunavaju kamate od 3,99% dekurzivno godišnje.

Također je odredbom članka 3. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 402,86 CHF i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.

U banci joj je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najpovoljnija opcija, te mu je bilo rečeno da je švicarac stabilna valuta i da se nema čega bojati. Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 5. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 3. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20 Kako je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO. 22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 NL protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

23. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

24. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

25. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je zbog jednostranog povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita do dana konverzije došlo do povećanog plaćanja kamate u ukupnom iznosu od 3.522,97 €. U periodu kada je kamatna stopa bila veća od početno ugovorene nastala je pozitivna razlika kamate u ukupnom iznosu od 3.748,45 €.

Zbog primjene zakonski propisane kamatne stope od 1.1.2014. u visini od 3,23% nastala je negativna razlika kamate u ukupnom iznosu od 225,48 €.

U periodu kada je tečaj na dan otplate anuiteta bio manji od tečaja na dan isplate kredita nastala je negativna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 408,26 €.

U periodu kada je tečaj na dan otplate anuiteta bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 4.842,61 €. Taj iznos se može umanjiti za preplatu koja je nastala 30.11.2005. u iznosu od 0,37 € kako bi se pokrila razlika koja je ostala nakon prijeboja razlike neotplaćene glavnice kredita i priznatog iznosa preplate u konverziji u iznosu od 0,62 €.

Iznos razlike neotplaćene glavnice kredita iznosi 1.927,87 € odnosno banka je više zaračunala glavnicu novog EUR kredita nego kada bi se u obračun uzele pretpostavke ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu. Postupkom konverzije tužitelj je obeštećen samo djelomično priznatom preplatom.

26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 11.12.2024. vještakinja je navela da je banka provela postupak konverzije u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju.

U obračun konverzije je banka uvrstila ukupno uplaćenih 286.539,21 kn na ime otplate glavnice i redovne kamate, a što odgovara iznosu od 38.463,44 €.

27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je nalaz i mišljenje i dopunski pojašnjen gdje je vještakinja na jasan i decidiran način odgovorila na pitanja tuženika, ostali prigovori tuženika na nalaz i mišljenje su pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

28. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj predmetnom konverzijom nije obeštećen u cijelosti i da je potraživanje tužitelja veće od preplate priznate po konverziji. Slijedom navedenog tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 3.748,45 €, na ime tečajne razlike iznos od 4.842,61 € i na ime razlike neotplaćene glavnice iznos od 1.927,87 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

29. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 6.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

30. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

31. Prema stavu sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku. Slijedom navedenog neosnovan je u cijelosti prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva.

32. Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 25.2.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 30.9.2020. 200,00 €, sastava podneska od 17.12.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 10.7.2024. 200,00 €, sastava podneska od 10.10.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.12.2024. 200,00 €, sastava podneska od 15.1.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 28.1.2025. 200,00 €, na ročištu od 4.2.2025. 100,00 €, PDV 575,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 €.

33. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 4. veljače 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača

2.Odvjetničko društvo Kožul & Petričević d.o.o., Zagreb