Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-46/2025

(Kov-120/2024)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to TF, univ.spec.iur, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika mlađeg punoljetnika ČF i II. okrivljenika CF, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi II. okrivljenika CF, podnesenoj putem branitelja Dana Marinovića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-120/2024 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba II. okrivljenika CF.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-120/2024 od 23. prosinca 2024., na temelju čl. 351. ZKP/08, odbijen je prijedlog II. okrivljenika CF za izdvajanjem nezakonitih dokaza i to: zapisnika o ispitivanjima II. okrivljenika sa DVD snimkom, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o preuzimanju predmeta, zapisnika o DKT i biološkom vještačenju Centra Ivan Vučetić i zapisnika o prepoznavanju.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio II. okrivljenik CF uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje sporni nezakoniti dokazi.

3. Žalba II. okrivljenika CF nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. Sam II. okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba ZKP/08, međutim, u samoj žalbi nije konkretizirao u čemu bi se ta bitna povreda sastojala.

6. Temelj II. okrivljenikove žalbe jest njegova tvrdnja da je njegov iskaz uzet nezakonito, suprotno čl. 10. st. 2. ZKP/08. U žalbi, kao ni u samom prijedlogu, nije izrijekom konkretizirano koju je to točku čl. 10. st. 2. ZKP/08 tijelo koje je provodilo kazneni postupak prilikom uzimanja iskaza II. okrivljenika povrijedilo. Svi ostali dokazi, čije se izdvajanje predlaže, evidentno bi po tvrdnjama II. okrivljenika bili nezakoniti na temelju čl. 10. st. 2. t. 4. ZKP/08.

7. II. okrivljenik tvrdi da je prilikom davanja iskaza bio pod utjecajem alkohola i opijata. Žalbom se tvrdi da je II. okrivljenik „doslovno dignut iz kreveta i probuđen iz sna“ te odmah odveden u policijsku postaju kad je od njega uzet iskaz. Pod ovakvim okolnostima, prema tvrdnjama II. okrivljenika, on nije bio sposoban dati iskaz.

8. Međutim, naglasiti je da snimljeni iskazi II. okrivljenika ni na koji način ne dovode u sumnju njegovu sposobnost iskazivanja. Niti je on sam ukazivao da nije sposoban dati iskaz, niti se to dade zaključiti iz njegovog vidljivog ponašanja. Ni riječju II. okrivljenik, prilikom davanja iskaza, nije iskazivao da bi spomenute tvrdnje iz žalbe postojale. S obzirom na to, ovakve tvrdnje, koje se prvi put spominju u prijedlogu za izdvajanjem nezakonitih dokaza, u stvari samo predstavljaju II. okrivljenikov pokušaj da dokaz, čijim je sadržajem evidentno nezadovoljan, ukloni iz spisa. Za naglasiti je da je II. okrivljenik zapisnike o ispitivanju potpisao i da je u njima sasvim jasno evidentirano da on na njih nema primjedbi. S obzirom da II. okrivljenik nije imao primjedbi na zapisnik, u zapisnik nije iznosio tvrdnje koje sad spominje u žalbi te da svojim ponašanjem nije ukazivao da bi ovakve tvrdnje bile točne, ocjena je suda da su žalbeni navodi o njegovoj nesposobnosti za davanje iskaza tih prigoda neprihvatljivi.

9. II. okrivljenik doista jest pravni laik, međutim doista nije nužno biti bilo kakav stručnjak da bi se tijelo koje vodi postupak ukazivalo o nesposobnosti za davanje iskaza prilikom provođenja tog dokaza. Isticanje činjenica da se radi o pravnom laiku nije odlučno ni kad se ističe da II. okrivljenik nije razumio što bi značio njegov potpis na zapisnik. ZKP/08 poznaje institut pisane pouke o pravima upravo kako bi se okrivljenicima olakšalo razumijevanje njihovih prava. Tome služi i usmeno pojašnjavanje prava iz pisane pouke. Sve navedeno prilikom uzimanja iskaza od okrivljenika je i poštivano. Štoviše, II. okrivljenik je u oba navrata svojim potpisom i potvrdio da je razumio pisanu pouku o pravima i da ne želi uzeti branitelja. U situaciji kada okrivljenik ničim ne ukazuje da nije razumio svoja prava u postupku, kad se k tome sam o tome izrijekom ne izjašnjava, naknadne tvrdnje okrivljenika da on nije razumio što se prilikom provođenja tog dokaza su krajnje neuvjerljive.

10. Svaki okrivljenik, pa i II. okrivljenik, prilikom davanja iskaza mora biti psihofizički sposoban taj iskaz i dati. Međutim, baš ništa ne ukazuje da on prilikom uzimanja njegovih iskaza nije bio sposoban dati svoje iskaze. Sve se svodi samo na njegove žalbene tvrdnje, tvrdnje koje se prvi put spominju tek naknadno, ne samo poslije nego što su iskazi dani, nego čak i nakon optuženja. Radi se o tvrdnjama koje trenutno ništa u spisu ne podupiru. S obzirom da II. okrivljenik predlaže izdvojiti preostale dokaze isključivo kao tzv. plodove otrovne voćke, a prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da taj dokaz nije nezakonit, pravilno je utvrdio da su i svi ti dokazi zakoniti.

11. Slijedom iznijetog žalba II. okrivljenika CF, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 4. veljače 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Ivana Balić

TF, univ.spec.iur.