REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-977/2022-40

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. AS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa pun. Petar Bačić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika: 1. TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. CS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju pun. Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, radi utvrđenja i činjenja, nakon što je dana 30. prosinca 2024. god., zaključio glavnu raspravu, dana 4. siječnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se zahtjevi tužiteljica, baš zahtjevi koji glase:

"Utvrđuje se da su svagdašnji vlasnici povlasne nekretnine označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (nova izmjera), odnosno kat. čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Glavina (stara izmjera) ovlaštenici prava služnosti prolaza pješice i kolima na poslužnim nekretninama označenima kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] - Glavina (nova izmjera), odnosno kat. čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], kat. čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] – Glavina, tako što su, osim u onom dijelu u kojem je njihovo promatrano pravo (i opseg tog prava) utvrđen/o presudom koja je donijeta u ovom postupku 19. siječnja 2015. god. pod P- 272/11, ovlaštenici tog prava na opisanom poslužnom dobru u širini daljnjih 1,20 m tog dobra/nekretnine i to na onom dijelu tog dobra koji je položen južnije od crte fingirano povučene na udaljenosti 1,30 m paralelno u odnosu na sjevernije položeni zid dvorišta kuće obitelji HS, dakle ovlaštenici opisanog prava u ukupnoj širini komunikacije za prolaz i provoz 2,5 m.

II Nalaže se tuženicima TS i CS, u roku od 15 dana, ukloniti dio građevine – dogradnje (zatvorenog štekata) sagrađene na sjevernom dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina (nova izmjera) u dužini od 9,25 m i širini 1,12 m te kameni zid u dužini od 10,30 m i visini 0,80 m kao i dio betonskog platoa – dvorišta u dužini 10,30 m i širini 1,12 m te time omogućiti tužiteljima izvršavanje prava služnosti puta opisanog pod I u ukupnoj dužini 22,50 m i širini 2,50 m, te se tuženicima zabranjuje da tužitelje ubuduće sprječavaju ili na bilo koji način smetaju u vršenju navedenog prava."

III Nalaže se tužiteljicama, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženicima 2.337,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče, počev od dana presuđenja (4.2.2025.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Prednici sadašnjih tužitelja, sada pok. IS i pok. LS, su u parnici – u bitnome – naveli da su tužitelji i tuženici su/vlasnici međusobno susjedno položenih nekretnina, nekretnina katastarski i zemljišnoknjižno označenih pod I izreke ove odluke, nekretnina koje da su u takvom međusobnom pravnom odnosu da je njihova nekretnina povlasnom nekretninom u odnosu na nekretninu (dio nekretnine) tuženika. Pak, takav odnos između nekretnina da postoji kroz dugo vrijeme jer da su još prednici stranaka ugovorili, i baš još 1958. god. ugovorili, pravo služnosti prolaza i provoza vozilom preko nekretnine tuženika u korist svakodobnog vlasnika nekretnine tužitelja.

1.1.To ugovoreno pravo da se i izvršavalo preko nekretnina tuženika istovjetnih kat. č. zgr. [katastarska čestica] i kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina.

1.2.Pak, tuženici da su na onom dijelu poslužne nekretnine koji tvori dio kat. č. zgr. [katastarska čestica] pristupili gradnji skladišta i time njih/tužitelje onemogućili u provozu do njihove nekretnine tom do tada postojećom putnom vezom pa da su oni/tužitelji u daljnjem do kuće i dvorišta pristupali putem koji se protezao preko čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina, uz kuću tuženika koja je sagrađena na kat. č. zgr. [katastarska čestica] iste k.o., baš putem širokim 4 m i dugim cca 15 m.

1.3.No potom da su tuženici bespravnom gradnjom objekta uz njihovu prethodno opisanu kuću, i baš betonskog platoa s nadstrešnom metalnom konstrukcijom na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina, njih/tužitelje onemogućili u bilo kakvom pristupu vozilima na i preko poslužne nekretnine. Naime, put nakon te gradnje tuženika da je širok samo 1,30 m i da se tako tim putem ne može više proći vozilom nego isključivo pješački komunicirati.

1.4. Naglasili su da su se gradnji tuženika usprotivili, no da tuženici nisu promijenili njihovo stajalište o gradnji pa da su oni/tužitelji bili primorani bespravnu gradnju prijaviti nadležnoj građevinskoj inspekciji u Splitu što da su i učinili, a da je to tijelo donijelo rješenje o rušenju bespravno sagrađenih objekata tuženika.

1.5.No, da unatoč i usprkos tome da nije postupljeno prema odluci inspekcijskih tijela, dakle da objekti nisu uklonjeni.

2. U tijeku postupka, pak – dakako u stadiju u kojem je to bilo moguće pravno učinkovito iznositi – uz već ranije (u tužbi) izloženu osnovu stjecanja i postojanja njihovih prava na poslužnoj nekretnini, dometnili su i osnovu stjecanja u faktu dosjedanja prava služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza na uparničenom poslužnom dobru.

3. Naposljetku su, nakon dvaputno činjenih, a od strane suda dopuštenih preinaka/preciziranja zahtjeva, postavili zahtjev koji tvori kompozicija zahtjeva o kojem je odlučeno u presudi koja je donijeta u ovoj parnici (presudi P-272/2011 od 19.1.2015. god.) i zahtjeva koji egzistira/ju u ovom dijelu te nastavljene parnice.

4. Naglasiti je, da su u tijeku parnice umrli izvorni tužitelji IS i LS, a da su parnicu, ostajući pri svim ranije iznijetim navodima i zahtjevima, preuzeli sadašnji tužitelji.

5. Tuženici su – u bitnome – naveli da u korist nekretnine tužitelja kao povlasne nekretnine, preko njihove uparničene nekretnine kao poslužne nekretnine zbiljno postoji pravo služnosti pješačkog prolaza, pravo koje da oni ni ranije nisu sporili ni sada tužiteljima ne osporavaju.

5.1.No, osporili su da bi bilo kada i na bilo kojem dijelu preko njihove nekretnine postojalo pravo stvarne služnosti provoza vozilima u korist promatrane nekretnine tužitelja.

6. Odmah je kazati i to da je presudom koja je donijeta baš u ovoj parnici, presudom P-272/2011 od 19.1.2015. god., pravomoćno odlučeno o onom dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ne/postojanje prava pješačkog komuniciranja vlasnika povlasne nekretnine (sada tužiteljica) putnom vezom preko uparničene poslužne nekretnine (sada nekretnine tuženika), a nakon tog i takvog presuđenja u ovoj parnici je preostalo sagledavati ne/postojanje prava svakodobnog/ih vlasnika promatrane povlasne nekretnine u pogledu prava provoznog komuniciranja preko poslužne nekretnine tuženika i to ne onog dijela te nekretnine na koji se odnosi ugovaranje stranačkih prednika koje će u nastavku biti izloženo/opisano, nego onog dijela nekretnine koji, uz netom spomenuti dio nekretnine na kojem je položena sadašnja pješačka komunikacija vlasnika povlasne nekretnine, tvori i daljnji dio poslužne nekretnine, dio opisan pod I izreke ove odluke.

7. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice spisa Općinskog suda u Imotskom P-112/87, K-18/87, K-60/88, P-299/99 i P-1023/02, pročitane su i pregledane isprave sastavnice spisa Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji – Ispostava Imotski broj Kl: 036-01/13-01/0005, pročitano je pismeno netom označenog tijela od 10.10.2013. god., pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem./zgr., pročitani su posjedovni listovi broj 1789, 2317 i 2322 k. o. [katastarska općina] – Glavina, pregledane su fotosnimke koje je tužiteljska strana priložila tužbi (listovi 12 i 13), pročitan je zapisnik o uviđaju od 10. 5.2012. (list 24 spisa), pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skice i fotosnimci) vještaka mjernika Zvonka Babića od 8.12.2012. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina priloženo opisanom uratku, pročitano je Rješenje Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske od 4.3.2008. god., pročitano je pismeno istog tijela od 21.8.2013. god., pročitano je rješenje Građevinske inspekcije Državnog inspektorata Republike Hrvatske Područni ured u Splitu od 10.7.2024. god., pročitana su pismena istog tijela od 30.9. i 10.10.2024. god., pročitan je i pregledan uradak Trgovačkog društva Urbos d.o.o. Split – prosinac 1996. god. (list 49 spisa), pročitana je Kupoprodajna pogodba – U [adresa] dana 3. travnja 1958. god., pročitan je Ugovor – U [adresa] dana 5. svibnja 1959. god., pročitan je Ugovor o prodaji – U [adresa] 15. srpnja 1994. god., pregledane su fotografije (19 fotografija koje su tuženici priložili u spis – prilog označen listom 73 spisa), pročitana je isprava Sekretarijata za opću upravu Općine Imotski od 18.6.1990. god. (list 87 spisa), pročitana je presuda Općinskog suda u Imotskom P- 874/02 od 31.7.2002. god., pročitana je isprava Zane – Zagreb nekretnine od 22.6.1994. god., pročitan je ugovor o darovanju nekretnina – U [adresa] 27.6.2013. god., pročitan je Prijedlog za uknjižbu prava iz tog ugovora od 14.5.2014. god., pročitan je kupoprodajni ugovor – U [adresa] 24. travnja 1986. god. i skica terena vezanog za taj ugovor od 19.4.1986. god. (listovi 126 i 127 spisa), pročitano je pismeno ODO u Splitu od 20.7.2016. god. (list 147 spisa), pročitana su ovosudna rješenja o nasljeđivanju O-2317/2016 od 29.7.2016. god. i O-473/2021 od 11.10.2021. god., pregledani su fotosnimci (8 fotosnimaka) predanih u spis 15.11.2022. god. (listovi 203

– 211 spisa), pregledane su fotosnimke i CD snimci (listovi 104, 105 i 113 spisa), obavljena je radnja uviđaja na uparničenim nekretninama, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skice i fotosnimci) vještaka Zvonka Babića od 5.10.2024. god., pročitana je i pregledana dopuna opisanog vještakovog uratka od 14.12.2024. god., pročitani su iskazi u postupku, po drugom uređujućem sucu, saslušanih svjedoka US pok. B, OS pok. Ć, ČS pok. GS, DS ž. US, HS pok. A, ES pok. CS, VS pok. T, PS ud. C, TS pok. H, MS pok. C, ĐS pok. CS, SS pok. US, ZS pok. I, RS pok. FS, FS pok. L, ŠS ž. U, JS ž. O, KS ž. Č, NS pok. G te su pročitani zapisnici o saslušanju parničnih stranaka (listovi 98 – 103 spisa).

8. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koji su izvedeni u postupku – zbog niže izloženih razloga – sud je zauzeo stajalište da su zahtjevi tužiteljica izloženi pod I i II izreke (već smo uvodno naglasili - zahtjevi o kojima je valjalo odlučiti kao reliktima zaostalim nakon prethodnog prvostupnog suđenja u ovom postupku i djelomičnog dokidanja odluke koja je donesena kao rezultat tog suđenja) u potpunosti pravno neosnovana zahtijevanja.

9. Čitanjem Kupoprodajne pogodbe – U [adresa] dana 3. travnja 1958. god. i Ugovora – U [adresa] dana 5. svibnja 1959. god., isprava u potpisima ovjerenih po mjerodavnim državnim tijelima, baš isprava kojima su integralno uređene pravne pozicije prodavatelja iz tog ugovora ŽS (prednika tuženika) i kupca BM (prednika tužitelja), utvrđeno je – među inim – da su ti ugovaratelji u korist kupčeve nekretnine ugovorili i prava služnosti na ostatnom dijelu prodavateljeve nekretnine i baš ugovorili da kupcu pripada pravo pješačkog prolaza sa glavne ulice (mi ćemo kazati da se nesporno radilo o južnije položenoj ulici) preko prodavateljevog dvorišta do kupčeve tada kupljene kuće, a k tome i pravo provoza kolima "đubra i drugog materijala u svrhu obrade vrtla".

10. Dakle, trenutačno promatranim pravnim poslovima ugovorena su dvovrsna, prethodno opisana prava služnosti, a naročito je ugovoreno to (o ovoj konstataciji naprosto ne može biti spora niti su stranke u pogledu toga iskazale međusobno različita stajališta) da poslužni dio prodavateljeve nekretnine jeste dio nekretnine koji je imala zauzimati/i kasnije zauzimala putna komunikacija položena u smjeru jug – sjeverozapad, dio nekretnine položen na zapadnoj strani ukupnosti dotadašnje nekretnine prodavatelja ŽS.

10.1.U tijeku ovog postupka, pak, utvrđeno je da se sada uparničena putna komunikacija, odnosno zemljište koje tužiteljska strana sagledava prostorom na kojem bi imala biti položena ta komunikacija, pruža/ima pružati u smjeru istok – zapad i to uz sjevernu među ukupnosti nekretnine koja je/koje su sagledavana/e u ugovaranju prednika stranaka.

10.2.Proizlazi utoliko da su prednici stranaka ugovorili i potom na dijelu poslužnog dobra, onog dijela dobra u okviru kojeg se ne nalazi sada uparničeno zemljište, osnovali netom opisana prava služnosti u korist opisane povlasne nekretnine.

10.3.U skladu s kazanim, naposljetku je naprosto morao uslijediti zaključak da promatrani pravni poslovi nisu niti mogli biti izravnim osnovama osnivanja/postojanja uparničene služnosti.

11. No, to što nisu ne mogu biti izravnim osnovama osnivanju/postojanju uparničene služnosti, istodobno ne znači da postojanje tih pravnih poslova nije bilo kadro proizvesti nikakve pravne učinke na pravnu poziciju stranaka, kao sadašnjih su/vlasnika promatranih nekretnina, vezano za uspostavljanje povlasno – poslužnog odnosa između tih nekretnina. Naime, postojanje tih pravnih poslova i kroz tijek godina nesporno činjeno izvršavanje određenja tih poslova (ovime se ne prejudicira izvršavanje i prava služnosti provoza), uz postojanje daljnjih zakonom traženih pretpostavki, baš pretpostavki normiranih čl. 178. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – sada 94/17, dalje; ZV) moglo je biti neizravnom osnovom za uspostavu uparničene služnosti, dakle novu uspostavu povlasno – poslužnog odnosa između nekretnina stranaka.

11.1.Stoga je i valjalo sagledavati jesu li i koje su, ako jesu, pretpostavke za primjenu instituta preinake načina izvršavanja služnosti propisane čl. 178. ZV u konkretnom slučaju ostvarene i jesu li te ostvarene pretpostavke kadre, zajedno s određenjima promatranih pravnih poslova, biti neizravnim osnovama osnivanja i uspostave prava služnosti provoza vozilima na uparničenom dijelu poslužnog dobra.

12. Pak, čl. 178. ZV propisano je da dotadašnji način izvršavanja svojih ovlasti može nositelj prava služnosti glede sadržaja i mjesta na kojem ih izvršava na poslužnoj stvari preinačiti po svojoj volji, ako bitno ne mijenja dotadašnji način na koji ih je izvršavao (st.1.) odnosno, isti učinak bi mogao postići samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari ako bi se bitno promijenio dotadašnji način izvršavanja ovlasti (st.2.).

13. Imajući na umu prethodno izložena određenja propisa određenja kojeg valja primijeniti u konkretnom slučaju, prvenstveno je valjalo sagledavati jeli se/bi li se uspostavom provozne komunikacije na uparničenom dijelu poslužnog dobra bitno promijenio način izvršavanja ovlasti koje su prednici tužitelja/tužitelji imali/mogli izvršavati u vrijeme kada je provozna komunikacija na uparničenoj nekretnini bila ona koja je određena promatranim ugovorima prednika stranaka.

14. Prednici stranaka su – kazali smo – uz pravo prednika ovoparničnih tužitelja na pješačko komuniciranje poslužnim dobrom u vlasništvu prednika tuženika ugovorili i pravo provoza kolima (mi se, imajući saznanja, kao uostalom i ostali sudionici u postupku, da su se u vrijeme promatranog ugovaranja za prijevoz stvari koje su se imale prevoziti preko poslužnog dobra uporabljivala zaprežna kola, usuđujemo kazati "zaprežnim kolima") "đubra i drugog materijala za potrebe vrtla".

14.1.Trenutačno se – napominjemo – promatra isključivo ugovoreno pravo netom opisanog provoza, a taj i takav, dakle opisano svrhoviti provoz niti jedan od svjedoka saslušanih u postupku nije uočio pa je naprosto morao uslijediti zaključak da je ugovoreni provoz, ako jeste, onda jeste uistinu rijetko izvršavan.

14.2.K tome, provoz u koju drugu svrhu, a niti provoz vozilima u svrhu dolaska s južnije položene ulice u dvorišni prostor prednika tužiteljica promatranim ugovorom nije stipuliran, a i takav provoz je, o čemu jasno svjedoči činjenica da je o ulasku vozila na poslužno dobro iz kruga niza svjedoka saslušanih na tu okolnost eksplicite svjedočio isključivo svjedok ĆM, očito iznimno rijetko (i ne po prednicima tužitelja koji nisu imali vozila), obavljan.

15. S druge pak strane svrhu preinaci izvršavanja (oni su kazali: prelaganje služnosti) promatranog prava služnosti provoza tužitelji opisuju u nakani pribavljanja komunikacijskog prostora za obavljanje provoza s javne površine vozilima u njihovo dvorište.

15.1.Dakle, svrha u koju bi se uporabljivala služnost preinačenog izvršavanja nije ona ista svrha koja je stipulirana ugovorom prednika stranaka, a intenzitet uporabe poslužnog dobra za slučaj preinake bio bi kudikamo veći nego li je onaj intenzitet uporabe kakav je postojao izvršavanjem služnosti na ugovorenom pravcu izvršavanja po poslužnoj nekretnini.

15.2.Stoga je i valjalo zauzeti stajalište da bi se preinačavanjem ranije postojeće služnosti provoza preko poslužne nekretnine tuženika bitno promijenio način na koji je ta služnost izvršavana.

15.3.Utoliko i nije ostvarena pretpostavka da bi tužitelji jednostrano, dakle u smislu st. 1. čl. 178. ZV, zasnovali tu služnost na dijelu nekretnine na kojem tu služnost kane osnovati.

16. Nema spora u pogledu toga da vezano za preinaku izvršavanja promatrane služnosti nije sačinjena kakva isprava koja bi bila rezultat sporazuma vlasnika poslužnog i povlasnog dobra.

17. S druge pak strane, ako je kome poznato, bilo je to poznato sada pok. ranijim tužiteljima IS i LS jesu li postignuti i kakvi su rezultati postignuti vođenjem pregovora između stranaka o tome na koji način će tužitelji komunicirati s istočno položene javne površine u odnosu na uparničene nekretnine prema njihovom zapadnije položenom dvorišnom prostoru, a prema njihovim iskazivanjima pregovori nisu rezultirali (vidjeti njihove iskaze na listovima 98 - 100 spisa), ma kakvim drugim sporazumom osim sporazumijevanjem da će od dokinuća one pješačko – provozne komunikacije koju su ustanovili još stranački prednici pa ubuduće ulaz na poslužno dobro biti sa istočne strane nekretnine tuženika, a naročito ne time da bi stranke ugovorile bitna obilježja budućeg komunikacijskog pješačko – provoznog prostora preko poslužne nekretnine, dakle ugovorile širinu i mjesto položenosti tog prostora.

18. Proizlazi prema kazanom dakle, da u okolnostima kada je za slučaj prihvata prijedloga koji su vlasnici povlasnog dobra iznijeli su/vlasnicima poslužnog dobra u pogledu preinake načina izvršavanja promatrane služnosti dotadašnji način izvršavanja ovlasti tužitelja na poslužnoj nekretnini trebao pretrpjeti bitne izmjene, nije postignut sporazum stranaka u pogledu toga na kojem dijelu bi se i u kojim prostornim gabaritima izvršavala služnost provoza preko poslužne nekretnine, a zakonodavac je sporazum između vlasnika poslužnog i povlasnog dobra o načinu na koji će se u daljnjem izvršavati promatrana služnost odredio kao pretpostavku za postizanje pravnih učinaka preinake.

18.1.Utoliko je i valjalo zaključiti da tužitelji nisu niti u smislu određenja st. 2. čl. 178. ZV zasnovali/osnovali pravo služnosti provoza preko, u ovom postupku promatranog, dijela nekretnine tuženika.

18.2. Stoga je, imajući na umu izloženo u odlomcima 11. – 18.1. naprosto morao uslijediti zaključak da promatrani pravni poslovi nisu niti mogli ni neizravno participirali u osnovi osnivanja/postojanja uparničene služnosti.

19. Naposljetku je, imajući na umu sve izložene razloge u odlomcima 9. – 18.2., naposljetku je naprosto preostalo donijeti i izložiti zaključak da uparničeno pravo služnosti, dakako ukoliko i postoji, nema u osnovi ni izravno ni neizravno rezultate ugovaranja stranačkih prednika iz ugovora sklopljenih 1958./1959. god. i da u skladu s tim nije rezultat primjene instituta preinake načina izvršavanja služnosti uređenog čl. 178. ZV.

20. Preostalo je dakle sagledavati je li prava tužitelja na promatranom dijelu označene poslužne nekretnine imaju osnovu u dosjedanju tog/tih prava.

21. Već smo u odlomku 17. kazali da bi najupućeniji u poslove vezane za relevantna faktična stanja na uparničenim nekretninama u vremenu na koje se odnose tvrdnje tužitelja o osnivanju njihovih ograničenih stvarnih prava na uparničenom dijelu poslužne nekretnine imao biti raniji tužitelj, sad pok. IS, pa ne treba dvojiti o njegovoj upućenosti, kako u radnje vezane za uspostavljanje same mogućnosti formiranja tla pogodnog za vršenje prava služnosti prolaza i provoza, tako i u okolnosti vezane za faktično ostvarenje sadržaja prava kroz razdoblje u kojem je sadržaj tih prava bilo moguće ostvarivati. Pak, stranačko iskazivanje pok. tužitelja IS u ničem, osim u razumljivoj diferenciranosti prouzročenoj protekom vremena od ostvarenja relevantnih okolnosti do vremena posvjedočenja o tim okolnostima, ne odstupa niti od posvjedočenja svjedoka saslušanih u parnici, a niti, u bitnome, niti od iskazivanja prvotuženika koji je i sam saslušan u statusu parnične stranke. Stoga je – i ne samo zbog toga nego i razloga koji će niže biti izloženi – baš iskazivanju promatranog ranijeg tužitelja valjalo podariti posebnu pažnju.

21.1.Pak, očitujući se sada pok. tužitelj IS – u bitnome – naveo je da je još početkom devedesetih godina i još prije nego li je kupio kuću od sada pok. GS obavljao svrsishodnu provoznu komunikaciju preko uparničenog zemljišta i obavljao je do 2007. ili pak 2008. god., godine u kojoj je prvotuženik suzio prostor za komuniciranje na sada postojeću, za provoz vozila, nedostatnu širinu.

22. Opet kažemo, najmanje od svih da svjedoči protivno navodima tužbe imao je sada pok. IS, osoba koja je inicirala vođenje ove parnice, a utoliko i osoba koja je formirala tužbeni supstrat ove parnice. Stoga se ponajmanje sada pok. IS može spočitati da bi svjedočeći favorizirao interese ovopostupnih tuženika.

22.1. Da rezimiramo, kada se i najekstenzivnije u vremenu sagledava razdoblje izvršavanja bitnog sadržaja prava stvarne služnosti na svrsishovit način, dakle na način da služi interesima svakodobnih vlasnika u ovom postupku promatranog povlasnog dobra, proizlazi da je to razdoblje sada pok. IS ograničio na maksimalno osamnaestogodišnje razdoblje (od 1990. – 2008. god.).

23. Bilo je propisano čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ 6/80-36/90 i NN RH 33/91-91/96), dakle zakonom koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada je, po njegovim navodima, sada pok. IS otpočeo svrsishodno izvršavanje bitnog sadržaja promatranog prava služnosti na uparničenom poslužnom dobru, da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od dvadeset godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Pak, čl. 229. ZV bilo je, a i sada je propisano, da na istoj relevantnoj činjeničnoj osnovi kao i prema određenjima prethodno citiranog propisnika, dosjedatelj služnosti stječe dosjedanjem pravo stvarne služnosti, pa i pravo stvarne služnosti provoza vozilima.

24. Kazali smo da i prema onom iskazu koji bi trebao u najvećoj mogućoj mjeri konvernirati interesima tužitelja iz ove parnice, a koji napokon, iz skupa izvedenih dokaza i na promatranu okolnost i najviše konvernira njihovim interesima, da faktično svrsishodno izvršavanje bitnog sadržaja promatranog prava služnosti tužitelja (i njihovih prednika pok. IS i pok. LS) nije izvršavano kroz zakonom traženo dvadesetogodišnje razdoblje za stjecanje prava stvarne služnosti dosjedanjem.

25. Utoliko je, naposljetku, i uslijedio zaključak da ni na promatranoj originarnoj osnovi prednici tužitelja nisu stekli uparničeno pravo služnosti pa da to pravo nije niti moglo biti tradirano tužiteljima.

26. Utvrđeno je dakle u ovom postupku da niti na jednoj od izloženih osnova stjecanja promatranog prava stvarne služnosti tužitelji nisu stekli to pravo.

26.1. Stoga je njihovo zahtijevanje za deklariranjem tog prava valjalo odbiti i odlučiti kao pod I izreke.

26.2. Pak, naposljetku je, s obzirom na uvjetovanost ne/osnovanosti zahtjeva tužitelja izloženog pod II izreke pravnom ne/osnovanosti zahtjeva izloženog pod I (pojednostavljeno kazano, zahtijevanje tužitelja na uklanjanje izgrađenog na dijelu nekretnine tužitelja za koji je utvrđeno da ne predstavlja poslužno dobro nije pravno osnovano baš zbog statusa nekretnine sa koje se traži uklanjanje), a nakon deklariranja da zahtjev tužitelja izložen pod I izreke ima ne/kvalitetu pravno neosnovanog zahtijevanja, i zahtjev tužitelja izložen pod II valjalo je odbiti i dosljedno ukupnosti izloženog – ne upuštajući se u iznošenje analize i ocjene ostalih za odlučivanje u ovoj parnici irelevantnih dokaza, te bez komentara o ne/postupanju tužitelja/njihovih prednika prema faktu dokidanja ranije postojeće, u ovom postupku dostatno prethodno isproblematizirane prolazno/provozne komunikacije, kao i o tome na kojoj je osnovi tužiteljima dosuđeno (mada smo kazali da je i u skladu s raspolaganjem tuženika dosuđeno) pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza i na dijelu povlasnog dobra koji predstavlja u pogledu utvrđenja ne/postojanja uparničenog prava i posredan predmet spora ove parnice, a sve zato jer bi komentiranjem tih tema premašili dopustivost granice raspravljanja u ovoj parnici – presuditi kao pod I i II izreke.

27. Još prije započimanja stranačke parnice – o tome u parnici nije bilo spora – tuženici su na poslužnom dobru osposobili pješačku putnu komunikaciju za uporabu u svrhu izvršavanja služnosti pješačkog prolaza prednicima tužiteljica/tužiteljicama na njihovo povlasno dobro. Pak, već su u odgovoru na tužbu priznali onaj dio tužbenog zahtijevanja tadašnjih tužitelja u kojem je traženo deklariranje postojanja njihovih prava na promatranu služnost prolaza. Stoga se i ne može držati da su tuženici dali povoda prednicima tužiteljica/tužiteljicama za vođenje tog dijela parnice, a deklariranje njih ovlaštenicima na promatranu služnost vrste i u opsegu kako je to određeno presudom koja je u ovoj parnici donijeta pod poslovnim brojem P-272/11 od 19. siječnja 2015. god. – implicite je to već kazano – rezultat je, ne parničnog raspravljanja, nego – prvenstveno – rezultat raspolaganja tuženika u parnici prema tom dijelu zahtijevanja.

27.1.Utoliko je prava i obveze stranaka na dosudu/snošenje onih dijelova parničnih troškova koji se odnose na prethodno opisani dio presuđenja i valjalo sagledavati prema određenjima čl. 157. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje: ZPP) te u skladu s određenjima te norme i zauzeti stajalište da baš tuženicima, a ne tužiteljicama, pripada pravo na naknadu izdataka koje su imali /i/ radi vođenja tog dijela parnice.

27.2.Pak, u preostalom su dijelu tužiteljice izgubile parnicu pa su, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1 ZPP, u obvezi tuženicima podmiriti i one troškove koji su nastali povodom raspravljanja o pravnoj ne/osnovanosti zahtjeva izloženih u izreci ove odluke.

28. Dakle, nakon prethodno izložene analize, ovaj sud je zauzeo stajalište da su baš tužiteljice i baš u skladu s određenjima čl. 154. st.1. i 157. ZPP u obvezi tuženicima podmiriti izdatke koje su oni imali radi vođenja ove parnice.

29. Odvjetniku koji zastupa stranku u parnici kroz koju se problematizira postojanje/opstoj prava služnosti, u skladu s određenjima toč. 2. tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; dalje Tarifa), pripada pravo zahtijevati jednokratnu nagradu u visini 250 bodova, nagradu koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju u tim/takvim postupcima pripada mu daljnja nagrada u visini od po 50 bodova.

29.1.Prema određenjima st. 1. tarifnog broja 40 Tarife odvjetniku u okolnostima kada zastupa više osoba u parnici pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%.

30. U ovoj parnici problematizirana je služnost pa netom izložena određenja Tarife valja implementirati pri dosudi/snošenju troškova parnice.

30.1.Dakle, tuženici su – ponajprije – samo zbog vrste parnice i četiri prvopoduzete radnje u parnici (zastupanje njihovog punomoćnika u osobi odvjetnika na ročištima 10.5.2012., 25.1.2013., 25.4.2013. i 19.6.2013.) imali izdatak u bodovnom honoraru od 250 bodova, vrijednosnom (tar. broj 54.) u honoraru od 500 eura.

30.2.Osim spomenute četiri radnje, njihov odvjetnik je poduzeo daljnjih dvanaest radnji bodovno honoriranih sa po 50 bodova (zastupanje na ročištima 16.9., 23.10. i 11.12.2013., 21.3., 30.4., 12.6., 11.12.2014., 15.11.2022., 10.6., 1.7., 13.12. i 30.12.2024. god.) pa je utoliko radi tog zastupanje koje nije inkludirano u prethodno spomenutu naknadu, nastala njegova obveza na plaćanje odvjetniku 600 bodova odvjetničkog honorara, odnosno 1.200 eura vrijednosnog honorara.

30.3.K tome su tuženici imali platiti i PDV (25%) na odvjetničke usluge u iznosu 425 eura.

30.4.Pak, odvjetnik tuženika zastupao je dvije osobe pa mu pripada deset postotni dodatak na ukupni bodovno – vrijednosni honorar, odnosno daljnji iznos od 212,50 eura.

31. Dakle, u ovoj parnici tuženici su imali ukupan izdatak u iznosu 2.337,50 eura, a u parnici su uspjeli u cijelosti.

31.1.Stoga je tužiteljice i valjalo obvezati da tuženicima naknade učinjene izdatke, dakle o dosudi/snošenju troškova ukupnosti ove parnice, odlučiti kao pod III izreke.

U Imotskom 4. veljače 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.