REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1569/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić, Zagreb, Domagojeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03374960617, URBROJ: 341-99-05/3-23-002394 od 23. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II 141-02/23-01/03374960617, URBROJ: 341-99-05/3-23-002394 od 23. svibnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I- 2712/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2712/2023.
3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/23-01/03374960617, URBROJ: 341-99-05/3-23-002394 od 23. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/23-02/03374960617, URBROJ: 341-25-05/3- 23-031880 od 6. veljače 2023. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad dijelom 55% uzrokovana bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 45% uzrokovana bolešću izvan ratnih okolnosti, priznato počevši od 14. kolovoza 2017. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 3.505,37 kn (465,24 EUR) mjesečno te je određeno da isplata ove mirovine korisniku pripada počevši od 14. kolovoza 2017., kao i da će se isplaćivati mjesečno unatrag.
4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja u bitnome navodeći da je predmetni postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu kao cjelina pokrenut povodom zahtjeva tužitelja, a na prijedlog izabranog liječnika, 28. lipnja 2016. te je prvostupanjsko tijelo tužitelju priznalo pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 14. kolovoza 2017. Međutim, prvostupanjsko tijelo je pogrešno utvrdilo da je opća nesposobnost za rad tužitelja uzrokovana bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 30% te je Upravni sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj: Us I-2058/2019 utvrdio da je opća nesposobnost za rad kod tužitelja uzrokovana bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 55%. Zatim je prvostupanjsko tijelo donijelo (novo) rješenje u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, no nije tužitelju dosudilo zakonske zatezne kamate koje mu pripadaju na svaki pojedinačni mjesečni iznos mirovine od dana dospijeća istoga do isplate. Naime, tužitelj smatra da ima pravo na zakonske zatezne kamate na razliku između svakog mjesečnog iznosa mirovine koji mu je isplaćen po prvotnom poništenom upravnom rješenju i mjesečnog iznosa mirovine koji mu je pravilno utvrđen pobijanim upravnim rješenjem i isplaćen temeljem istoga. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1136/1997 od 16. siječnja 2003. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano za pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske ističe da je tužitelj zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata istaknuo tek u žalbi protiv rješenja Područne službe u Zagrebu od 6. veljače 2023. Stoga, imajući u vidu odredbu članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), u situaciji kao u konkretnom predmetu, kada se pravo na zatezne kamate ostvaruje kao glavni zahtjev, radi se o građanskopravnom zahtjevu za koji su stvarno nadležni odlučivati redovni sudovi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.
6. Tužitelj u podnesku od 29. siječnja 2025., osim već dosada iznesenih navoda, ističe da tuženik, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI- 2058/19-41 od 12. listopada 2022., nije tužitelju odredio zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose. Dodaje da je upravno tijelo po službenoj dužnosti trebalo utvrditi zakonske zatezne kamate kada je postupalo po citiranoj presudi na isti način kako je po službenoj dužnosti donijelo novo rješenje tj. odredilo o kojim točno novčanim iznosima mirovine se radi u kojim razdobljima. Stoga predlaže Sudu usvojiti tužbu, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te sastava podneska od 29. siječnja 2025. u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 eura.
7. Kako je u ovom upravnom sporu sporna samo primjena prava i kako su činjenice nesporne te uzimajući u obzir da stranke ne zahtjevaju održavanje rasprave to je i Sud u skladu s odredbom članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) donio odluku bez održavanja rasprave.
8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u spis upravnog spora te odgovor na tužbu tuženika, kao i uz odgovor na tužbu priloženi spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sporno među strankama je da li tužitelju pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos mirovine od dana dospijeća istoga do isplate.
10. Uvidom u spis tuženika vidljivo je da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut povodom zahtjeva tužitelja, a na prijedlog izabranog liječnika, 28. lipnja 2016.
11. Rješenjem Područne službe tuženika u Zagrebu, broj spisa: 798496 od 12. ožujka 2018. tužitelju je, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad dijelom 30% uzrokovana bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% uzrokovana bolešću izvan ratnih okolnosti, priznato počevši od 14. kolovoza 2017. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 2.124,47 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 2.558,25 kn mjesečno te je određeno da isplata ove mirovine korisniku pripada počevši od 14. kolovoza 2017. Citirano prvostupanjsko rješenje potvrđeno je rješenjem tuženika, broj spisa: 579802 od 14. svibnja 2019.
12. Međutim, presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2058/19-41 od 12. listopada 2022. poništena su rješenja tuženika od 14. svibnja 2019. i prvostupanjskog tijela od 12. ožujka 2018. te je tužitelju, kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad, dijelom uzrokovana 55% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovana 45 % bolešću izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 14. kolovoza 2017. Osim toga, naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o pripadajućem iznosu mirovine.
13. Rješenje Područne službe tuženika u Zagrebu, broj spisa: 798496 od 6. veljače 2023. doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu od 12. listopada 2022. te je tužitelj podnio žalbu protiv istoga ističući da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo uzroke opće nesposobnosti za rad, kao i iznose mjesečnih mirovine koji unatrag pripadaju tužitelju, ali da prvostupanjsko tijelo tužitelju nije dosudilo zakonske zatezne kamate koje tužitelju pripadaju na svaki pojedinačni mjesečni iznos mirovine od dana dospijeća istoga do isplate.
14. Tuženik odbijajući žalbu tužitelja obrazlaže da je njegov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata građanskopravni zahtjev za čije rješavanje nije nadležan tuženik niti je navedeno pitanje riješeno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO).
15. Glede tužiteljeva zahtjeva za obračun zakonskih zateznih kamata, istaknutog u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 6. veljače 2023., Sud napominje sljedeće:
Na sjednici održanoj 22. ožujka 2004. Upravni sud Republike Hrvatske donio je zaključak koji glasi: „Kada se pravo na zatezne kamate ostvaruje kao sporedni zahtjev uz glavni zahtjev o kojem se odlučuje u upravnom postupku, upravno tijelo odnosno tijelo s javnim ovlastima dužno je odlučiti i o zahtjevu stranke za priznanje prava na zatezne kamate“. Takav zaključak donesen je nakon odluke Ustavnog suda, broj: U-III-1136/97 od 16. siječnja 2003. („Narodne novine“ broj: 20/03.) u kojoj je Ustavni sud izrazio stajalište ako se pravo na zatezne kamate u upravnom postupku ostvaruje kao sporedni zahtjev onda se ono treba ostvariti u istom postupku i pred istim tijelom koje raspravlja i odlučuje o glavnom zahtjevu.
16. Međutim, kako u konkretnom slučaju zahtjev za priznanje prava na zatezne kamate tužitelj nije postavio tijekom upravnog postupka do donošenja prvostupanjskog rješenja, već ga prvi put ističe u žalbi, takav zahtjev treba smatrati samostalnim zahtjevom o kojemu nije moguće odlučivati u upravnom postupku.
17. Naime, odredbom članka 45. ZUP-a propisano je da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju (stavak 1.). Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).
18. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužitelja ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora te je stoga sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
19. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
20. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
21. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 4. veljače 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
