Poslovni broj: Us II-101/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA i RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner , članica vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja : Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo , Zagreb , Jurišićeva ulica 4 , OIB: 87939104217 , protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske , Zagreb , Trg žrtava fašizma 3 , OIB 68011638990 , radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
rije š io je
Upravni spor se nastavlja.
pretpostavljam da je
Poništava se rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske KLASA: UP/ ll-008-07/23-01/315, URBROJ: 401-01/10-23-2 od 23. svibnja 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Klase: UP/II-008-07/23-01/315 , Urbroj: 401-01/10-23-2 koje je tuženik donio dana 23. svibnja 2023. godine točkom 1. izreke poništene su točke 2. i 3. rješenja tužitelja urbroj: F00-42/23 od dana 14. travnja. 2023. godine . Točkom 2. izreke rješenja tuženika je djelomično odobreno pravo na pristup podacima o poslovnim subjektima od kojih je tužitelj primio usluge pravnog savjetovanja u 2022. godini i iznosima koji su isplaćeni pojedinom poslovnom subjektu, na način da se prekrije podatak o osobnom identifikacijskom broju odvjetnika fizičke osobe, te je u tom dijelu zahtjeva tražitelja informacija odbijena.
2. Tužitelj ovakvog rješenja tuženika pobija u cijelosti iz svih zakonskih razloga.
3. U tužbi, u bitnom, navodi da tražitelj informacija od tužitelja traži dostavu informacija koje se sukladno kogentnim zakonskim normama smatraju poslovnom tajnom i koje su odredbama internih propisa tužitelja klasificirane kao tajne informacije. Poziva se na odredbu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka ("Narodne novine", broj: 108/96. i 79/07.) kojom je propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese, poziva se i na odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti ("Narodne novine", broj: 30/18.), koji u članku 3. stavak 1. točka 5. definira da su poslovna tajna informacije koje kumulativno ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
- tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija
- imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne
- u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Tužitelj je sukladno odredbi članka 8. stavka 3. Odluke o primjerenom upravljanju informacijskim sustavom ("Narodne novine", broj: 110/22.) u obvezi klasificirati svoju informacijsku imovinu prema kritičnosti, uzimajući u obzir zahtjeve glede povjerljivosti, cjelovitosti i dostupnosti te je pri procjeni rizika kreditna institucija dužna preispitati klasifikaciju informacijske imovine. U skladu s navedenom obvezom tužitelj je donio Pravilnik o klasifikaciji informacija prema kojem se informacije klasificiraju u četiri klasifikacijska razreda:- HPB – VRLO TAJNO, - HPB – TAJNO, - HPB – POVJERLJIVO i - HPB – JAVNO. Oznaku „HPB – TAJNO“ imaju informacije čije otkrivanje neovlaštenim osobama može prouzročiti veliku štetu vitalnim vrijednostima tužitelja (poslovanju, tržišnoj poziciji, ugledu i pravnoj sigurnosti). Pristup navedenim informacijama imaju samo ovlaštene grupe zaposlenika. Informacije koje traži podnositelj zahtjeva, a pristup kojima tuženik pobijanim rješenjem odobrava, klasificirane su kao „TAJNO“ sukladno članku 14. i 18. Pravilnika o klasifikaciji informacija, u kojem stoji da stupanj tajnosti određuje vlasnik informacije primjenjujući kriterije propisane Pravilnikom. Tuženik se na citirane odredbe kogentnih zakonskih propisa i internih akata tužitelja posebno ne osvrće, niti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi zbog kojih razloga smatra da predmetni podaci ne bi predstavljali poslovnu tajnu te za koje tužitelj stoga ima pravo, u skladu s odredbom članka 15. stavak 2. ZPPI, ograničiti pravo na pristup informaciji. Dodaje i da činjenica da Republika Hrvatska ima većinski udio u vlasničkoj strukturi tužitelja može značiti isključivo da Republika Hrvatska time što drži većinski udio ima odgovarajuća članska prava razmjerna tom udjelu (pravo na dividendu, pravo na glasovanje na glavnoj skupštini i sl.). Većinski udio Republike Hrvatske u društvu ne znači da se tužitelj financira iz javnih sredstava nego samo da Republika Hrvatska ima članski udio u društvu tužitelja i u skladu s tim određena prava koja taj članski udio daje te da je opće poznato da se tužitelj ne financira iz državnog proračuna niti iz javnih sredstava, već ostvaruje prihode na tržištu. U skladu s time, ne može se niti bez rezerve uzeti da tužitelj troši javna sredstva pa da se time članak 16. st. 3. ZPPI primjenjuje na tužitelja. Tužitelj jest obveznik postupanja po ZPPI međutim, obzirom se radi o trgovačkom društvu koje kotira na burzi, a ne o ministarstvu, Centru za socijalnu skrb, državnoj agenciji i sličnim subjektima, nužno je prilagoditi kriterije vezano za davanje na uvid informacija koji se odnose na društvo kapitala i razlikovati ih od kriterija koji se primjenjuju na primjerice ministarstva jer je i suština posla Banke i primjerice ministarstva različita. Budući da je tužitelj jedna od banaka koja se natječe na slobodnom tržištu s drugim konkurentnim bankama, nužno je pažljivo pristupiti pitanju koje informacije će se davati javnosti na uvid jer davanje informacija koje druge banke nisu dužne dati može dovesti do slabljenja tržišne pozicije tužitelja. U tom kontekstu tužitelj ističe da praksu ovog Suda treba mijenjati na način da se članak 16. st. 3. ZPPI primjenjuje zaista u onim slučajevima u kojima je utvrđeno da se financiranje vrši iz javnih sredstava odnosno iz javnog novca, a ne u slučajevima u kojima se sam udio Republike Hrvatske u članstvu sam po sebi smatra javnim financiranjem. Navedenim tumačenjem se tužitelj kao banka izjednačava sa subjektima poput ministarstava, centara za socijalnu skrb i sličnim subjektima na koje se ZPPI primjenjuje, a nesporno je da se ne radi o istovrsnim entitetima.
4. Poziva se i na obvezu čuvanja bankarske tajne te dodaje da bi odavanje traženih podataka imalo za posljedicu nejednakost HPB d.d. u odnosu na druge banke koje takve podatke nisu dužne davati javnosti te takvo odavanje podataka dovodi do opasnosti da će klijenti čiji su podaci neovlašteno dospjeli u javnost, protiv HPB d.d. pokrenuti odgovarajuće postupke radi odavanja bankovne tajne.
5. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te donijeti presudu kojom se poništava rješenje tuženika KLASA: UP/II-008-07/23-01/315, Urbroj: 401-01/10-23-2 od dana 23. svibnja 2023. godine i predmet vraća na ponovno odlučivanje tuženiku.
6. U odgovoru na tužbu, tuženik ostaje kod navoda obrazloženja osporenog rješenja, poziva se na ustaljenu praksu ovog Suda te ostaje pri stavu da tužitelj jest tijelo javne vlasti koje je dužno na zahtjev pružiti informacije. Nastavno na navod tužitelja na potrebu zaštite podataka koji su bankovna tajna sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, tuženik drži da se radi o neprikladnom pokušaju ograničavanja prava na pristup informacijama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Predmetni spor prekinut je ovosudnim rješenjem od 9. kolovoza 2023., jer je, u predmetu poslovni broj: UsII-188/2022, bio podnesen zahtjev Sudu Europske unije za tumačenje prava Europske unije, odnosno za donošenje prethodne odluke vezano na pitanje primjenjuje li se, na zahtjeve za pristup informaciji, Direktiva 2019/1024 od 20. lipnja 2019. (o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora), kojom su izmijenjene definicije obveznika pružanja informacije i kojom su u cijelosti stavljene izvan snage odredbe prethodne Direktive o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija, koje su implementirane u važeći ZPPI ili se nova Direktiva (Direktiva 2019/1024) odnosi samo na zahtjeve za ponovnu uporabu informacija.
9. Presudom Suda Europske unije, broj: C-336/2023 od 21. studenoga 2024., odlučeno je da Direktivu 2019/1024 od 20. lipnja 2019. treba tumačiti na način da zahtjev za pristup dokumentima u posjedu tijela javnog sektora ne ulazi u njezino područje primjene.
10. Donošenjem spomenute presude Suda EU, primjenom članka 105. stavka 5. ZUS-a, ostvareni su uvjeti za nastavak predmetnog upravnog spora i donošenje meritorne odluke u ovoj stvari.
11. Tuženik je osporeno rješenje kojim je usvojio žalbu tražitelja informacije i poništio odbijajuće rješenje tužitelja od 14. travnja 2023., donio 23. svibnja 2023., dakle, u vrijeme od kada je na snazi Zakon o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 85/15. i 69/22., dalje: ZPPI), koji je stupio na snagu 25. lipnja 2022. te Sud nalazi da se taj zakon primjenjuje u ovoj upravnoj stvari.
12. Iz spisa podataka predmeta proizlazi da tuženik , pri rješavanju žalbe tražitelja informacije, nije proveo test razmjernosti i javnog interesa što je sukladno članku 16. stavku 3. ZPPI-a bio dužan učiniti u odnosu na sve tražene informacije, koje su informacije o raspolaganju javnim sredstvima, ali koje su zaštićene kao tajne s obzirom na odredbe Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o zaštiti tajnosti podataka . Drugim riječima tuženik je u primjeni važećeg članka 16. bio dužan provesti test i obrazložiti rezultate provedenog testa razmjernosti i javnog interesa za sve tražene informacije, koje se ne odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu javnih sredstava.
13. U nastavku postupka tuženik će provesti propisani test te potom obrazložiti koje se od traženih informacija trebaju u javnom interesu pružiti tražitelju.
14. Zbog navedenog postupovnog propusta valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) presuditi kao u izreci.
U Zagrebu , 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
