Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-715/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnice u [adresa], zastupane po punomoćnici Aniti Pezer, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Nikole Zrinskog 10, protiv tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-39/2024-11 od 10. srpnja 2024., dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika UĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-39/2024-11 od 10. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice LĐ za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Oreškovića u Novoj Gradiški, poslovni broj: Ovrv-70/2024, UPP/OS-Ovrv-10/2024 od 27. veljače 2024., kojim je naloženu tuženiku UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 1.004,99 EUR (tisuću i četiri eura devedeset i devet centi), uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (dvadeset i pet eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

II Nalaže se tuženom UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 656,25 EUR (šest stotina pedeset i šest eura i dvadeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnice u [adresa], u preostalom dijelu u kojem potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 212,50 EUR (dvije stotine i dvanaest eura i pedeset centi).“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da mu rješenje od 26. travnja 2024. nije dostavljeno u skladu s odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku niti mu je ostavljeno dovoljno vremena za očitovanje te je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Također navodi da mu je na ročištu održanom 13. lipnja 2024. onemogućeno iznošenje činjenica i dokaza. Ističe da dokaza o uplatama troškova postupka nema jer mu punomoćnica nije izdala račun, što je bila u obvezi, niti je s istim sklopila ugovor o ugovorenoj nagradi, postotku, sukladno odredbama Odvjetničke tarife. Budući mu nije uručen zapisnik s održanog ročišta te se u tom dijelu presuda ne može ispitati sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi da je tužiteljica poduzimala radnje koje su se odnosile ne samo na tuženika već i na njegova sina, te nije bila ovlaštena za radnje poduzete za obje stranke račun izdati samo jednoj od stranaka. Smatra da je sud trebao prihvatiti prijedlog tuženika da se saslušaju njegova supruga i sin. Predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu odnosno istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je tuženik pravodobno podnio prigovor na rješenje o ovrsi u kojem je imao samo jedan dokazni prijedlog, saslušanje parničnih stranaka. Na pripremnom ročištu tuženik je naveo da ostaje kod prigovora i istog dokaznog prijedloga, saslušanja parničnih stranaka, te je naveo da nema drugih dokaza. Dokazni prijedlog za saslušanjem sina i supruge tuženika je predložen tek u žalbi. Također navodi da tuženik tijekom postupka nije niti jednom osporio vrijednost predmeta spora i obavljenih radnji. Predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu, te obveže tuženika da naknadi tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna) sukladno čl. 12. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 114/22), te sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP).

6. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju se tuženik poziva u žalbi, s obzirom da je isti već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, te tijekom ročišta održanog 13. lipnja 2024. istaknuo da ostaje kod navedenog dokaznog prijedloga, koji dokazni prijedlog je proveden na ročištu održanom 20. lipnja 2024., kao i da drugih dokaznih prijedloga nema. Također je iz stanja spisa razvidno da je tuženik podnesak tužitelja od 9. svibnja 2024. zaprimio 22. svibnja 2024., a u roku od 15 dana nije iznio činjenice na kojima temelji svoj prigovor, niti je predložio ikakve dokaze, pa niti održavanje usmene rasprave, iako je na to bio upozoren i rješenjem suda prvog stupnja od 26. travnja 2024.

7. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.004,99 eura s osnova računa za obavljene odvjetničke usluge, te iznosa od 25,00 eura koji se odnosi na troškove ovršnog postupka.

10. Iz spisa predmeta slijedi kako je među parničnim strankama nesporno da je tužiteljica temeljem izdane punomoći zastupala tuženika u sudskom postupku vođenom radi naknade štete protiv poslodavca, a koji postupak je okončan sklapanjem izvansudske nagodbe, kao i da je tužiteljica tuženiku ispostavila račun za obavljene odvjetničke usluge, a koji račun tuženik nije platio.

11. Dakle, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da su tuženik i tužiteljica sklopili ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) obzirom da je tuženik potpisivanjem punomoći angažirao tužiteljicu da ga kao punomoćnik zastupa u sudskom postupku, pa kako je tužiteljica koja je odvjetnica navedene radnje poduzela, tuženik joj je dužan platiti pruženu uslugu prema izdanom računu sukladno čl. 776. st. 1. ZOO.

12. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da, sukladno odredbi čl. 776. st. 1. ZOO, ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, odnosno da odvjetnik obračunava nagradu za svoj rad kad ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo, u konkretnom slučaju pravomoćnim okončanjem parničnog postupka, kad i dospijeva naplata odvjetničkih usluga.

13. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) propisano je da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

14. Iz spisa slijedi da u konkretnom slučaju parnične stranke suglasno navode da je tužiteljica kao odvjetnica i punomoćnik tuženika, postupila sukladno citiranoj zakonskoj odredbi. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila punomoćnik tuženika u postupku radi naknade štete, dakle, imovinsko-pravnom sporu, a prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu u imovinsko - pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi. U st. 2. istoga članka propisano je da je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

15. Slijedom navedenog, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja, u odnosu na navode tuženika da je imao usmeni dogovor s tužiteljicom da joj naknadi troškove u iznosu od 20% uspjeha u parnici, a s obzirom da ne navodi da bi sa tužiteljicom sklopio takav ugovor u pisanoj formi, da među parničnim strankama nije postojao ugovor iz čl.19. st. 1. i 2. Zakona o odvjetništvu. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, u odnosu na navode tuženika da bi on tužiteljici i prije izdanog računa platio, posredovanjem sina i supruge, stanoviti iznos, kako u tijeku postupka nisu potkrepljeni niti jednim materijalnim ili personalnim dokazom.

16. Nadalje je za istaknuti da tijekom postupka tuženik nije osporavao da bi koja od stavki iz računa tužiteljice bila previsoko odmjerena, ili da koja od navedenih usluga nije obavljena, osporavao je račun u cjelini navodeći da su svi troškovi navedeni u računu, izuzev troška sastava izvansudske nagodbe, podmireni. Iz predmetnog računa tužiteljice broj 73/1/1 od 28. studenog 2023. slijedi da trošak sastava izvansudske nagodbe iznosi 4,99 eura, iz čega slijedi da da tuženik osporava preostali dio računa, a koji iznosi 1.000,00 eura.

17. Iz navedenog slijedi da je pravilno sud prvog stupnja, na temelju navedenih odredaba, utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.004,99 eura s osnova računa za obavljene odvjetničke usluge, kao i iznosa od 25,00 eura koji se odnosi na plaćene troškove ovršnog postupka, dok tuženik nije dokazao da je predmetni dug platio, niti je dostavljenu dokumentaciju tužiteljice na valjan način osporio te dostavio odgovarajuće dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice.

18. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića, poslovni broj Ovrv- 70/2024 od 27. veljače 2024, u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.004,99 eura, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19. Nadalje, pri odlučivanju o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), kada je naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljci trošak postupka u iznosu od 656,25 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok iz navoda žalbe ne proizlazi drugačije.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

21. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

22. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu za istaknuti je da navedeni trošak nije bio nužno potreban za predmetni postupak. Stoga se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu navedenog troška.

U Zadru 4. veljače 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan