Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-6/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Alija Hrastinski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Emilu Koti, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 232/2017-83 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-232/2017-83 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnine koje se vode kao kuća i dvorište u [adresa], izgrađeni na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] površine 137 čhv, a upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A za k.o.o [adresa], predstavljaju zajedničku imovinu tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dijela i tužene ŠA rođ. F iz [adresa] u jednakim dijelovima, što je tužena dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u tom suvlasničkom omjeru u zemljišnim knjigama, uz istodobno brisanje tog suvlasničkog omjera s njenog imena.

2. Nalaže se dioba nekretnina iz točke I. ove presude.

3. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 250.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a obračunate od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, kao i da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju FA nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 414,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

5. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nekretnina opisana u točci I. izreke presude predstavlja zajedničku imovinu stranka u jednakim dijelovima, te da je tužena dužna trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene traži isplatu s osnova ulaganja u podmetnu nekretninu.

7. Tužitelj svoj zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temelji na tvrdnji da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka izvršeni građevinski radovi na predmetnoj nekretnini, radi čega smatra da je građenjem stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u ½ suvlasničkog dijela. Tužitelj tvrdi i da je ulagao vlastita sredstva u predmetnu nekretninu pa ima pravo na isplatu uloženog iznosa.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 137 čhv, k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela,

- da je tužena kao kupac sklopila ugovor o kupoprodaji predmetne kuće i dvorišta u [adresa]. rujna 2001. te je 12. rujna 2001. platila porez na promet nekretnina u iznosu tada 5.500,00 kn,

- da je tužena kao prodavatelj 30. srpnja 2007. sklopila ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] za cijenu od 95.000,00 KM,

- da je tužena sa svog računa u Raiffeisenbank Austria d.d. zatražila 18. veljače 2011. saldaciju u iznosu od 58.741,25 kn, a da je tuženici 1. srpnja 2011. s tog računa izvršena uplata u iznosu od 30.000,00 kn, a 28. lipnja 2011. u iznosu od 25.000,00 kn;

- da je na idejnom projektu iz ožujka 2011. za stambenu zgradu [adresa] kao investitor naznačena tužena ŠA;

- da je tužena na temelju rješenja od 8. lipnja 2011. uplatila komunalni doprinos u iznosu od 9.193,60 kn za rekonstrukciju (dogradnju i nadogradnju) stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] o čemu je izdana potvrda Upravnog odjela za opće, pravne, komunalne i društvene poslove Općine [adresa],

- da je tuženoj 18. srpnja 2012. kao kupcu izdana elektroenergetska suglasnost od strane HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za priključenje mjernog mjesta na adresi [adresa], a da je 13. srpnja 2012. također tuženoj od strane Gradske plinare Zagreb d.o.o. izdana energetska suglasnost za mjerno mjesto na istoj adresi,

- da je tužena naznačena kao obveznik za plaćanje vodnog doprinosa, jer je ista investitor građevine – rekonstrukcija, nadogradnja i dogradnja stambene zgrade na lokaciji kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, ispostava Zaprešić 13. rujna 2011. izdao tuženoj kao investitoru rješenje o uvjetima građenja za postojeću stambenu zgradu u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužena platila upravnu pristojbu za navedeno rješenje u iznosu od 750,00 kn;

- da je tužitelj 1. listopada 2010. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s poslodavcem Izazov gradnja d.o.o. Dugo Selo,

- da tužitelj, prema podatcima Porezne uprave, u razdoblju 2012./2013. nema evidentirane IP obrasce od bilo kojeg isplatitelja dohotka, da je u 2011. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u neto iznosu od 26.174,62 kn, da je u 2010. u razdoblju od osmog do desetog mjeseca ostvario dohodak u neto iznosu od 6.037,44 kn, a u razdoblju od jedanaestog do dvanaestog mjeseca dohodak u neto iznosu od 4.433,28 kn, da je u 2009. u razdoblju od prvog do petog mjeseca ostvario dohodak u neto iznosu od 10.325,02 kn, a da je u razdoblju od 2000. do 2008. nema evidentirane IP obrasce od bilo kojeg isplatitelja dohotka,

- da je tužitelj bio neprekidno na bolovanju od 02.05.2011. do 17.08.2011.,

- da je u postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Psp-5/17 tužitelj odbijen sa zahtjevom za pružanjem zaštite suposjeda kuće i dvorišta na adresi u [adresa], jer nije utvrđeno da bi tužitelj u mjesecu kolovozu 2013. izvršavao faktičnu vlast na stvari, odnosno da je u to vrijeme bio u suposjedu predmetne nekretnine,

- da su se stranke upoznale 2009. te su tada započeli emotivnu vezu te je tužitelj neko vrijeme živio u kući tužene na adresi [adresa], međutim tužitelj nikada nije imao prijavljeno prebivalište na adresi tužene, već samo boravište i to u razdoblju od godine dana (od srpnja 2012. do srpnja 2013.), te da između stranaka nije postojala izvanbračna zajednica

- da je tužena živjela u kući na adresi [adresa] prije nego što su se stranke upoznale i prije nego što su predmetni radovi otpočeli,

- da je tužitelj izvodio građevinske radove na kući tužene zajedno s drugim majstorima, da je tužena plaćala majstore, te da je dogovor je bio da tužitelj kod tužene prespava, a da mu tužena plaća hranu i režije,

- da je izvođenjem radova kuća tužene dograđena i nadograđena na način da je prizemlje nakon radova iznosilo 82,39 m2 (a prije toga 53,66 m2) te je dograđen prvi kat površine 86,55 m2 (dok je ranije bio tavan površine 10,41 m2). Prostor garaže je nakon radova ostao isti (18,36 m2), a izgrađena je i pečenjara 12m2.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Tužitelj u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza navodeći da je tužitelj za vrijeme izvođenja radova živio s tužiteljicom, te da je vršio ulaganja u predmetnu nekretninu.

11. Kako tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ovaj drugostupansjki sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica svojim vlastitim sredstvima izvela građevinske radovi na kući u njezinu vlasništvu. Navedeno proizlazi iz dokumentacije dostavljene u sudski spis (dozvola koje je tužena ishodila za gradnju i potvrda o plaćenim računima) te iz izvoda iz banke iz kojih je vidljivo da je tužena u vrijeme gradnje sa svog računa podizala veće novčane iznose). Kako iz podataka Porezne uprave proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 13 godina od 2000. do 2013. ostvario sveukupno 46.970,36 kn neto, a tužitelj nije dokazao da bi imao drugih prihoda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije sudjelovao u financiranju dogradnje predmetne nekretnine.

12. Odredbom članka 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08-dalje ZVDSP) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

13. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da u vrijeme ulaganja u nekretninu u vlasništvu tužene, stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici, te da je nakon gradnje stambeni prostor proširen, ali je njegova namjena ostala ista, pravilno je prvostupanjski sud odbio stvarnopravni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka.

14. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 33/05, 41/08, 125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,155/23 – dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U stavku 2. istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. S obzirom iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije ulagao vlastita novčana sredstva u kuću tužene, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, jer nema uvjeta za primjenu članka 1111. stavak 1. ZOO. Pri tome valja navesti da okolnost što je tužitelj vršio radove na predmetnoj nekretnini ne daje tužitelju pravo na naknadu za ulaganje u tuđu nekretninu, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj bio plaćen za radove te daje dogovor stranaka bio da tužitelj živi u kući tužene bez plaćanja režijskih troškova i hrane.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.

17. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić