REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2842/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republički sindikat radnika Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], OIB: 32288800710, zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 3. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a u odsustvu uredno pozvanog tuženika, 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, [adresa], OIB: 32288800710, isplatiti tužiteljici HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 169,22 EUR (slovima: sto šezdeset devet eura i dvadeset dva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2021. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, [adresa], OIB: 32288800710, naknaditi tužiteljici HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 332,41 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 4. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republički sindikat radnika Hrvatske za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila član tuženika temeljem čega je tuženiku uplaćivala uloge u Kasu uzajamne pomoći (dalje u tekstu: KUP), kao i da ulozi u KUP kod tuženika predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine sindikatu koju je tužiteljica uplaćivala zasebno. Ističe da su prava i obveze stranaka vezano uz KUP regulirane Pravilnikom kase uzajamne pomoći te da je članski ulog u KUP za tužiteljicu tuženiku, temeljem ovlaštenja, na plaći obračunavao i uplaćivao njezin poslodavac. Navodi i da je člankom 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći određeno kako član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga iz KUP, kao i da je tužiteljica kod tuženika osobno podnijela ovaj zahtjev kojemu do današnjeg dana nije udovoljeno. Navodi i da je tužiteljičin ulog u KUP s danom 31. prosinca 2020., od kojeg dana je prestala vršiti uplate u KUP kod tuženika, iznosio 1.275,00 kn, a što da je utvrđeno na obračunskoj listi plaće tužiteljice. Slijedom navedenoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 169,22 EUR (1.275,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužitelj uz tužbu dostavio i „Pravilnik o kasi uzajamne pomoći“, koji nisu donijela nadležna tijela tuženika zbog čega osporava vjerodostojnost istog. Navodi da nema saznanja o tvrdnjama tužiteljice, budući da nema pristupa spornim podacima zbog čega nema saznanja je li tužiteljica bila član KUP-a, i je li uplaćivala članske uloge u KUP, je li digla kakvu pozajmicu temeljem tih uloga ili raspolagala na drugi način sa svojim ulozima i, u konačnici, postoji li uopće predmetno dugovanje i koji je saldo. Ističe da su bivši zakonski zastupnici tuženika BS i TS (i njihovi pomagači) otuđili poslovnu dokumentaciju tuženika. Nakon brisanja BS i TS kao zastupnika tuženika iz registra udruga, tuženik ih je pozvao da mu vrate poslovnu i financijsku dokumentaciju, te društvo Mario commerce d.o.o. da omogući zakonskim zastupnicima tuženika korištenje knjigovodstvenog programa i baze podataka, što su svi odbili učiniti. Tuženik navodi da je u lipnju 2017. smijenio predsjednika Izvršnog odbora tuženika TS i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika BS (koji su uz OS bili upisani u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao zakonsku zastupnici tuženika), a koji su odbili prihvatiti svoju smjenu. Ističe da je prijavu promjene podataka (smjene zakonskih zastupnika tuženika) u registru udruga Ministarstvu rada i mirovinskog sustava podnijela osoba ovlaštena za zastupanje tuženika OS, prilažući uz predmetnu promjenu svu potrebnu dokumentaciju koja je u skladu sa Statutom i internim aktima tuženika. Ministarstvo je po toj prijavi izdalo privremeno Rješenje Klasa: UP/1-006-04/17-01/25, Ur.br.: 524- 11-02-01/2-17-4 od 24. srpnja 2017. kojim je prekinut upravni postupak po prijavi tuženika za promjenom osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika do okončanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem P-170/2018, radi utvrđenje zakonitosti njihove smjene, a pravomoćnom presudom u tom postupku je utvrđeno da je njihova smjena zakonita. Sve vrijeme dok je upravni postupak bio u prekidu, dvoje navedenih su zloupotrebljavali okolnost da su još upisani u registar udruga kao zakonski zastupnici tuženika te su se od tada pred bankama i drugim državnim tijelima prezentirali kao zakonski zastupnici i poduzimali cijeli niz radnji na štetu tuženika. Navodi da su BS i TS, nakon smjene, prema zajedničkom unaprijed smišljenom planu postupno prebacivali sredstva i članove sa tuženika na drugi sindikat - Republički sindikat radnika, Zagreb, Palmotićeva 82a, OIB: 28847071386, („RSR“), te poduzimali i druge radnje kako bi financijski, članski i kadrovski oslabili tuženika i time demotivirali i onemogućili novo izabrano vodstvo tuženika da pred nadležnim tijelima i sudovima procesuira smjenu TS i BS sa svih funkcija, kako bi slučaju da u sudskim sporovima bude utvrđeno da je njihova smjena u skladu sa zakonom i statutom tuženika (što se na kraju i dogodilo) prebacili sindikalno i financijsko poslovanje sa tuženika i time protuzakonito zadržali kontrolu nad financijskim i drugim materijalnim sredstvima koja su pripadala RSRH-u. Ističe da su njih dvojica 17. siječnja 2018. otuđili veći dio poslovne dokumentacije tuženika (što je utvrđeno pravomoćnom presudom) te da je BS u suradnji sa društvom Mario commerce d.o.o. nezakonito ukinuo tuženiku pristup bazi podataka i knjigovodstvenom programu. Navodi i da su tijekom 2018. njih dvojica neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika (cca 7.400.000,00 kn) na račun novog sindikata Republički sindikat radnika (dalje, RSR), među kojima je bio i novac članova iz Kase uzajamne pomoći (dalje, KUP), što pravdaju Sporazumom od 21. svibnja 2018. temeljem kojeg je sav novac tuženika „dan na upravljanje“ RSR-u (u stvari prebačen bez zakonitog osnova). Ujedno su i zatvorili sve račune tuženika tako da tuženik jedno vrijeme nije imao niti jedan poslovni račun, a nakon toga bezuspješno pokušali zatvoriti jedini žiro račun tuženika otvoren u Kentbank d.d. Upravo je „Pravilnik“ koji je tužitelj dostavio uz tužbu rađen od strane navedenih osoba koje nisu imali ovlaštenje zastupati tuženika. Navodi da su iste osobe poduzele cijeli niz radnji koje imaju karakter kaznenog djela, iako su znali da postoji spor oko legitimiteta zastupanja tuženika. Dokumentom nazvanim „Odluka“, s nadnevkom 2. ožujka 2019., koju je potpisao TS, i koju su sami sastavili BS i TS, a formalno su naveli da je tu odluku donio Sabor tuženika iako su znali da tu odluku on nije donio, te su naveli da se iz tuženika u RSR izdvajaju tri Sektora - Sektor RSRH-Telekom, Sektor RSRH-Zaštita i Sektor RSRHOstali, koji čine 50% ukupnog broja članova, te da se imovina dijeli razmjerno broju izdvojenih članova. Ističe da su prebacili sav novac RSRH na račun RSR, i svu ostalu imovinu, te da je TS krajem 2018. izdao (barem) 10 zadužnica u iznosu od 9.500.000,00 kn, temeljem kojih su pokrenuli naplatu tog iznosa u korist RSR i blokirali račun tuženika, zbog čega je bio pokrenut postupak radi utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje stečajnog postupka, te je u razdoblju od 27. rujna 2018. do 26. srpnja 2019. s računa tuženika na račun RSR prebačen iznos od ukupno 537.909,57 kn, dok im je naplatu ostalih blokiranih iznosa, prema saznanju podnositelja, blokirao MUP. Nadalje, TS je, po zajedničkom dogovoru sa BS, i prema evidenciji koju je vodila CS ispred računovodstvenog servisa MHT d.o.o., a koja je također član RSR, od prosinca 2019. do listopada 2020. izdavao zadužnice članovima tuženika radi povrata iznosa KUP-a i isplate iznosa s osnova Fonda solidarnosti. Pri tome je TS izdao 536 zadužnica u neutvrđenom ukupnom iznosu. Uz navedene zadužnice BS i TS su tijekom 2020. godine naplatili još sedam zadužnica koje je TS izdao u ime tuženika, a BS je kao zakonski zastupnik RSR podnio FINA-i Zahtjeve za izravnu naplatu temeljem kojih je u razdoblju od 11. veljače 2020. do 5. listopada 2020. s računa tuženika na račun RSR ovršen ukupni iznos od 3.296.664,17 kn, čime su pribavili protupravnu imovinsku korist RSR u tom iznosu na štetu tuženika. Smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku isplatne liste (list 3 spisa), Pravilnik kase uzajamne pomoći (list 4-6 spisa), preslike e-mail korespondencija (list 22-36 i 140-142 spisa), prijavu promjene podataka Republičkog sindikata radnika Hrvatske (list 37-39 spisa), izvod iz Zapisnika s 15. sjednice središnjeg odbora od 27. lipnja 2017. (list 40-44 spisa), evidenciju (list 45-47 spisa), Odluku (list 48-49 i 51-52 spisa), izvod iz dopisne sjednice izvršnog odbora RSRH od 28. lipnja 2017. (list 50 spisa), rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24. srpnja 2017. (list 53-55 spisa) te saldo listu – ispis otvorenih obveznika na dan 29. listopada 2020. (list 93-133 spisa).

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP-a). Isto tako, sud nije izvodio druge dokaze, jer je činjenično stanje bilo moguće potpuno utvrditi i bez njihovog izvođenja.

4. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 169,22 EUR (1.275,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos predstavlja članske uloge u Kasi uzajamne pomoći, koje je tužiteljica uplaćivala na računu tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske.

6. Tuženik ne spori činjenicu da je tužiteljica kao član tuženika uplaćivala uloge u KUP RSRH do 31. prosinca 2020. te da joj članski ulog nije isplaćen.

7. Među strankama je sporna činjenica je li tužiteljica ostvarila članski ulog u visini tužbenog zahtjeva 169,22 EUR (1.275,00 kn) te je li joj tuženik u obvezi isti platiti.

8. Iz Pravilnika Kase uzajamne pomoći za članove Sindikata RSRH od 25. studenoga 2017. proizlazi da je odredbom čl. 10. st. 2. propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, te je nadalje propisano u st. 3., 4. i 5. čl. 10. da se Zahtjev podnosi u pisanom obliku, da se ulog članu isplaćuje odmah, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, te ukoliko član ima dospjelih, a nepodmirenih obveza prema RSRH iz njegovog uloga će se najprije podmiriti dugovanje prema RSRH, a potom će mu se isplatiti razlika.

8.1. Člankom 11. Pravilnika KUP-a je propisano da se, po prestanku članstva u KUP-u, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl. 10. Pravilnika KUP-a. Člankom 4. istog Pravilnika propisano je da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći, a članski ulog naplaćuje i obračunava poslodavac za svakog svog radnika, a prema članstvu u nekom od Sindikata pa je visina tražbine određena kako isplatnom listom poslodavca, tako i rečenim Pravilnikom.

9. Uvidom u obračunsku rekapitulaciju obustava za KUP RSRH te isplatne liste za tužiteljicu za razdoblje od siječnja 2012. do siječnja 2024., dostavljene u spis od strane poslodavca tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljica ima obustavu na plaći za članarinu kod tuženika i za KUP u mjesečnom iznosu 100,00 kn. Iz platne liste za prosinac 2020. proizlazi da saldo s naslova KUP-a iznosi 1.275,00 kuna (list 276 spisa).

10. Dovodeći u vezu rekapitulaciju obustava za KUP te platne liste, sud utvrđuje da je tužiteljica bila članica tuženika, te je mjesečno uplaćivala članarinu tuženiku i za podružnicu tuženika u Rijeci za KUP iznos od 100,00 kuna mjesečno putem administrativne zabrane na plaći za KUP, sve do prosinca 2020. te joj je visina uloga u KUP na dan 31. prosinca 2020. iznosila 169,22 EUR (1.275,00 kn), koji iznos joj na njezin zahtjev tuženik nije isplatio.

11. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je dužan od dužnika tražiti njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Stoga je, temeljem čl. 10. i 11. Pravilnika tuženik dužan tužiteljici isplatiti utuženi novčani iznos, a koju obvezu tuženik nije izvršio.

13. Tužiteljici su zatezne kamate dosuđene od 13. travnja 2021. do isplate time da se odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

14. Treba reći da probleme koje tuženik ima, odnosno koje je imao s bivšim rukovodstvom što je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni dužnosnika tuženika i imenovanju novih dužnosnika, su činjenice koje su neodlučne za potraživanje tužiteljice, jer je njezina tražbina osnovana, a tuženik joj je traženi iznos 169,22 EUR (1.275,00 kn) dužan isplatiti temeljem izričite odredbe čl. 10. st. 2. Pravilnika KUP.

15. Također, osporavanje vjerodostojnosti i valjanosti navedenog Pravilnika od strane tuženika uz navode da ga nije donijelo ovlašteno tijelo nije osnovano. Naime uvidom u Pravilnik utvrđeno je da ga je donio Središnji odbor RSRH, dok je isti samo potpisan od strane TS. Očito je tuženik temeljem Pravilnika zaprimao uplate u KUP, iz čega proizlazi da je Pravilnik primjenjivan, pri čemu tuženik ne prilaže dokaze o eventualnom osporavanju valjanosti Pravilnika u kojem drugom postupku. Također, tek je po pravomoćnosti presude ovog suda poslovni broj P- 180/19 od 31. siječnja 2019. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dopustilo u registru udruga upis promjene osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika, a što je utvrđeno rješenjem od 29. listopada 2020., slijedom čega je sud utvrdio da je neosnovano osporavanje valjanosti Pravilnika, koji je na sjednici održanoj dana 25. studenog 2017. donio Središnji odbor RSRH.

16. Budući da je utvrđena osnovanost i visina tražbine tužiteljice, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem tužiteljice te svjedoka US i OS, kao i pribavu knjigovodstvene dokumentacije tuženika od BS i TS te od Mario commerce-a, jer isti nisu potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

18. Slijedom svega navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.

1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

19.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova, sastava podneska od 26. svibnja 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenoga 2022. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 15. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 3. siječnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 125 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (250,00 EUR) i poreza na dodanu vrijednost (62,50 EUR) iznosi 312,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (a koliki iznos pristojbe je tužitelj podmirio) te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR. Stoga tužitelja pripada naknada troškova sveukupno 332,41 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

19.2. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19.3. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dna:

- tužitelju po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženiku po pun.