REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-50/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hardy Project Services d.o.o., Zagreb, Heinzelova 34, OIB 79613988111, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Juriša, odvjetnica u Zagrebu, Krajiška 17, protiv tuženika Art of Home d.o.o., Zagreb, Ulica Hrvoja Macanovića 16, OIB 80694936063, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Lešić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja da je ugovor raskinut i radi isplate iznosa od 2.298,40 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1123/2023 od 11. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1123/2023 od 11. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1123/2023 od 11. studenoga 2024.

- u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja Hardy Project Services d.o.o., Zagreb, Heinzelova 34, OIB: 79613988111 kao kupca i tuženika ART OF HOME d.o.o., Zagreb, Ulica Hrvoja Macanovića 16, OIB: 80694936063 kao prodavatelja za kupnju proizvoda: 2. šifra 1364767 Norte Dvosjed Lijevi Rukonaslon (2 Seater Module – Left Hand Facing – 2018 – K1-10904 Red – AR: 120) po cijeni od 7.195,15 kn, 3. šifra 1358618 Norte Jednosjed bez Rukonaslona (Armless Module 2018 – K1-10904 Red – AR: 120) po cijeni od 4.027,47 kn i 4. šifra 1359152 Norte Damski Desni (Chaise Module – Right Hand Facing – 2018- K1-10904 Red – AR: 120) po cijeni od 6.094,57 kn sukladno računu broj 767-MP1-2 od 23. lipnja 2022. raskinut s danom 17. veljače 2023.;

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.298,40 EUR-a (17.317,29 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.170,26 EUR-a (8.817,29 kn) teče od 21. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 1.128,14 EUR-a (8.500,00 kn) teče od 24. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB.“;

- u točki II. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj predmetnu tužbu podnio zbog neprihvaćene reklamacije, navodeći da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji robe koja je specificirana u računu tuženika broj 767- MP1-2 od 23. lipnja 2022., da je uplata predujma izvršena 20. ožujka 2022., kada su stranke izričito dogovorile sve uvjete kupoprodaje kao i tražena svojstva stvari koja je predmet kupoprodaje. Isporučena roba – sofa sastoji se od tri dijela: dvosjeda s rukonaslonom, jednosjeda bez rukonaslona i damskoga dijela, a imala je prema tužiteljevim tvrdnjama skrivene nedostatke o kojima je tužitelj kao kupac odmah bez odgađanja uredno obavijestio tuženika kao prodavatelja, te je u obavijesti o reklamaciji tužitelj zatražio da mu se preda druga stvar bez nedostataka. U obavijesti o nedostatku stvari tužitelj je kao kupac potanje opisao nedostatak (pjenasti jastuk na sofi se urušio nakon tri mjeseca korištenja) i pozvao je tuženika kao prodavatelja da pregleda stvar. Tuženik je, postupajući po zaprimljenoj obavijesti tužitelja o nedostatku na kupljenoj stvari, postupio na način da je dio tužiteljeva zahtjeva usvojio u odnosu na jedan dio sofe, koji je zamijenio, tj. isporučio mu novi dio, dok to nije učinio u odnosu na preostali dio sofe. Tužitelj je od tuženika, po primitku obavijesti da tuženik neće isporučiti preostali dio sofe, još jednom zatražio zamjenu preostalog dijela sofe na kojim je prema tužbenim navodima također uočen isti nedostatak, no tuženik je taj zahtjev odbio. Tužitelju kao kupcu nije prihvatljivo zadržati proizvod – sofu s utvrđenim materijalnim nedostacima, jer ona nema svojstva i odlike koje su izrijekom ugovorene pri sklapanju ugovora o kupoprodaji, kakve se s obzirom na cijenu proizvoda i prešutno očekuju, a proizvod nema ni svojstva koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja o svojstvima stvari. Radi se o relativno skupom proizvodu, koji je tužitelju kao kupcu predstavljen kao izuzetno kvalitetan, što je i motiviralo kupca da konkretan proizvod kupi. Tužitelj je, nakon što je tuženik odbio zamijeniti dio proizvoda s utvrđenim nedostatkom, dostavio tuženiku Izjavu o raskidu ugovora o kupoprodaji, te zahtijevao povrat ukupno isplaćene cijene za kupljeni proizvod u ostavljenom roku od 15 dana, s naznakom računa kupca na koji se povrat može izvršiti, a tu izjavu je tuženik zaprimio dana 17. veljače 2023. Tuženik je dopisom od 21. veljače 2023. utvrdio da je tužiteljeva izjava o raskidu predmetnog ugovora o kupoprodaji za njega bez pravnog učinka, jer je ugovor između stranaka u cijelosti ispunjen, dok su prigovori – reklamacije tužitelja zbog skrivenih nedostataka, po stavu tuženika, osnovano otklonjeni. Tuženik do dana podnošenja tužbe nije izvršio tužitelju povrat ukupno isplaćene cijene za kupljeni proizvod. Tužitelj glede pravne osnove potraživanja upire na odredbu čl. 410. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), - kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor. Stavkom 5. istog članka propisano je da kupac ima pravo na „….raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak ili je to odbio učiniti…“. Tužitelj drži da iz navoda tužbe i priloženih dokaza tužitelj proizlazi da je dokazao da je uredno, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima a koji propisuju postupanje u slučaju skrivenih nedostataka na kupljenoj stvari, obavijestio tuženika kao prodavatelja o uočenim nedostacima, da je tuženik kao prodavatelj utvrdio postojanje prijavljenih nedostataka, što proizlazi iz činjenice da je zamijenio i tužitelju dostavio novi dio kupljene sofe, a izričito je odbio zamijeniti i tužitelju dostaviti novi preostali nezamijenjeni dio kupljene sofe, što tužitelja ovlašćuje izjaviti da raskida ugovor. Zaključno upire na odredbu čl. 419. ZOO-a kojom je propisano da raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja, što upućuje na odredbu čl. 368. st. 3. ZOO-a koji propisuje: „Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora“ s tim da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Za izložene činjenične tvrdnje tužitelj je kao dokaze ponudio: isprave - ispis elektroničke prepiske između stranaka, saslušanje stranaka i svjedoka te vještačenje prijeporne stvari.

U pisanom odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenim zahtjevima tužitelja, u bitnome ističući da nema uvjeta za raskid ugovora, ni osnova za isplatu ukupno utuženog iznosa od 2.298,40 EUR. Ne spori da je tužitelj kupio tri artikla, od kojih svaki za sebe predstavlja zasebni proizvod - Norte Dvosjed Lijevi Rukonaslon (šifra 1364767), Norte jednosjed bez rukonaslona (šifra 1358618) te Z Damski desni (šifra 1359152). Dana 18. listopada 2022. tužitelj je podnio reklamaciju u odnosu na artikl specificiran u predmetnom računu kao Norte Damski desni (šifra 1359152), odnosno kako to tužitelj u reklamaciji navodi „princess dio kauča“, a to je sve vidljivo u e-mail komunikaciji dostavljenoj uz tužbu od strane tužitelja. Citira navode same reklamacije tužitelja: „ … u prilogu šaljem slike i videa princess dijela kauča iz kojih je jasno vidljivo da je uleknut i puno mekši od ostatka modularne sofe, a nije ni tri mjeseca star. … Mi želimo reklamaciju ovog dijela …“. Dakle, tužitelj tog dana, u tom trenutku nije imao prigovora na ostala dva artikla, već samo i jedino u odnosu na artikl Norte Damski desni (šifra 1359152). Rješavajući navedenu reklamaciju tuženik je obavijestio tužitelja 19. listopada 2022. kako je njegova reklamacija poslana u tvornicu, te je, nastavno na ponovni upit tužitelja od 25. listopada 2022. o predmetnoj reklamaciji, tuženik 26. listopada 2022. obavijestio tužitelja da je tvornica odbila reklamaciju, ali i da je unatoč tome od strane tuženika naručen nov artikl kojim će se zamijeniti postojeći, čime je tužitelj bio zadovoljan. Dana 8. prosinca 2022. tužitelju je i dostavljen navedeni novi artikl od strane vanjskog suradnika tuženika.

Među strankama je nesporno da su bile u pravnom i poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, a sporno je odnosi li se tužiteljeva reklamacija na sva tri artikla ili samo na jedan od tih artikala, te posljedično i povezano s time je li tuženik kao prodavatelj udovoljio reklamaciji zamjenom artikla koji je imao nedostatak. Iz sadržaja razgledanih i isčitanih isprava koje i nisu sporne između stranaka, po ocjeni prvostupanjskog suda vjerodostojnima su ocijenjene pobijajuće tvrdnje tuženika da je tužitelj reklamirao jedino i isključivo artikl specificiran u predmetnom računu, kao Norte Damski desni (šifra 1359152). Navedeno proizlazi iz sadržaja - ispisa elektroničke prepiske e-maila od 18. listopada 2022. (list 7. spisa), a tu ispravu je sam tužitelj priložio tužbi. S obzirom na (nesporni) izričaj koji sadrži navedeni e- mail (... „Mi želimo reklamaciju ovog dijela …“.) prvostupanjski sud je izveo zaključak da tužitelj nije imao prigovora na ostala dva artikla, već samo i jedino u odnosu na artikl Norte Damski desni (šifra 1359152). Tuženik kao prodavatelj navedenu reklamaciju je uvažio, iako je to otklonio proizvođač, te je tužitelju nesporno i dostavljen navedeni novi artikl.

Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je donio sukladno čl. 154. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene odluke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi navodi da iz obrazloženja pobijane presude u točkama 15. i 16. proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer smatra da je tužitelj reklamirao jedino i isključivo artikl specificiran u predmetnom računu kao Norte Damski desni (šifra 1359152) i to putem e-maila od 18. listopada 2022., dok to nije učinio za preostale dijelove. Tužitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu je li tužitelj, pored naprijed opisanog artikla, reklamirao i preostali dio istog kauča. Činjenica da je tužitelj, pored artikla Norte Damski desni (šifra 1359152) putem e-maila od 18. listopada 2022. reklamirao i preostala dva dijela istog kauča proizlazi iz e-mail korespondencije između stranaka od 13. siječnja 2023. i naknadno, iz koje izričito proizlazi da je tuženik proslijedio proizvođaču, odnosno „višem rukovodstvu tuženika u Turskoj i Hrvatskoj“ koji razmatraju kako bi se pronašlo najbolje rješenje (dopis upućen dana 17. siječnja 2023. od strane zaposlenice tuženika ZS predstavniku tuženika), kao i od dana 18. siječnja 2023., kada zaposlenica tuženika ZS ponovno odgovara gosp. Ć da ostaju pri svojim stavovima iznesenim u ranijim dopisima jer ne nalaze temelj za prigovor, a samim time ni temelj za prihvaćanje postavljenog zahtjeva za zamjenu dijelova kauča za koji je podnesena reklamacija. Upravo je takav odgovor tuženika i razlog zašto je tužitelj pokrenuo sudski spor. E-mail korespondencija od 13. siječnja 2023. i nadalje, na koju se tužitelj poziva, dio je sudskog spisa. Zbog navedenog tužitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije podnio reklamaciju tuženiku i za preostale artikle, kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu. Tužitelj smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici da je tužitelj podnio tuženiku reklamaciju za sporne artikle 2. šifra 1364767 Norte Dvosjed Lijevi Rukonaslon (2 Seater Module – Left Hand Facing – 2018 – K1-10904 Red – AR: 120) po cijeni od 7.195,15 kn, 3. šifra 1358618 Z Jednosjed bez Rukonaslona (Armless Module 2018 – K1-10904 Red – AR: 120), iako to proizlazi iz dokumentacije u spisu. Pobijana presuda ne sadrži ni razloge u odnosu na po tužitelju predložene dokazne prijedloge koje je sud odbio provesti, no u obrazloženju se ne navode razlozi za takvu odluku. Tužitelj smatra da je sud stoga na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da tužitelj nije podnio reklamaciju za sporne artikle, iako suprotno proizlazi iz sadržaja spisa.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji raskinut zbog neispunjenja i isplata iznosa od 2.298,40 EUR, koji predstavlja cijenu koju je tužitelj kao kupac platio tuženiku kao prodavatelju za kupljenu stvar sa skrivenim nedostatkom.

8. Nije sporno da je po reklamaciji tuženik nadomjestio novim artiklom jedan od tri kupljena artikla za koji je tužitelj izričito naveo da je zbog skrivenog nedostatka propao nakon samo tri mjeseca korištenja.

9. Sporno je činjenično pitanje - je li se reklamacija odnosila samo na taj zamijenjeni artikl, ili je obuhvaćala sva tri artikla.

10. Ovaj drugostupanjski sud uvodno napominje da ovdje nije riječ o sporu male vrijednosti, jer unatoč tome što vrijednost predmeta spora, s obzirom na naznačeni iznos, ne prelazi 6.630,00 EUR, tužbeni zahtjev sadrži i dio koji se odnosi na utvrđenje (da je ugovor raskinut), što znači da je za odlučivanje u ovom predmetu nadležno vijeće drugostupanjskog suda, te da su dopušteni i žalbeni razlozi koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje (to ne bi bio slučaj da se tužba odnosi samo na isplatu naznačenog novčanog iznosa).

11. Radi ocjene dokaza o odlučnoj činjenici – je li se tužiteljeva reklamacija odnosila samo na jedan dio kupljenog namještaja (koji je tuženik nadomjestio novim dijelom koji je sam pribavio), ili na sva tri dijela, ovaj drugostupanjski sud izvršio je uvid u dokumentaciju u spisu, kako onu na koju se pozvao prvostupanjski sud, tako i na onu na koju izričito ukazuje žalitelj.

12. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju sadržaja dopisa od 18. listopada 2022. (list 7. spisa) ocijenio da se reklamacija inicijalno odnosila samo na onaj dio namještaja koji je zbog nedostatka nakon samo tri mjeseca korištenja oštećen.

13. Prema ocjeni ovog suda, iz sadržaja ostalih tužiteljevih dopisa na koje se on poziva u žalbi, koji kronološki očito potječu iz razdoblja nakon što je problematični dio namještaja nadomješten novim, a naslovljen je kao „mail 2: reklamacija ostatka kauča“ (pri čemu iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo je li to bio naslov maila, ili je takav naslov naknadno dodan u tekst u koji su kopirani sadržaji većeg broja mailova koji su paralelno na engleskom i hrvatskom jeziku), proizlazi da je tužitelj kao kupac inzistirao na tome da se, nakon zamjene oštećenog dijela namještaja, zamijene i preostala dva dijela.

14. Međutim, iz dopisa na koje se poziva žalitelj, precizirajući ih po datumu, prema ocjeni ovog suda ne proizlazi da je sadržajno riječ o reklamaciji u smislu da bi i preostali dijelovi namještaja imali neki konkretan nedostatak, nego samo o izražavanju želje kupca da se zbog nedostatka nesporno nastalog na jednom modularnom dijelu namještaja, nadomjeste i svi ostali modularni dijelovi namještaja.

15. Za te ostale dijelove namještaja, međutim, tužitelj kao kupac ni u jednom dopisu ne navodi da bi i oni imali isti nedostatak (niti iznosi ikakve druge logične ili životne razloge zbog kojih bi, nakon nadomještanja potrganog modularnog dijela namještaja, zamjenski dio bio npr. neadekvatan ili nekompatibilan s prvotno isporučenim dijelovima, te tako eventualno negativno utjecao na sva tri dijela sofe kao funkcionalnu cjelinu).

16. Drugim riječima, može se zaključiti da tužitelj kao kupac samo pretpostavlja da preostala dva dijela namještaja imaju isti skriveni nedostatak kao i onaj koji je nesporno imao nedostatak (to proizlazi iz primjedbe „ne razumijemo da ako ste priznali nedostatak na kupljenom artiklu, sada odbijate ispraviti kupljeni artikl u cijelosti“ – list 40. spisa), ali takvo što ničim ne argumentira i ne dokazuje.

17. Tužitelj je u tužbi, među ostalim, predložio i „po potrebi provođenje vještačenja predmetne sofe“, međutim, nije precizirao na koju okolnost, niti je činjenično precizirao u čemu bi se sastojao nedostatak preostalih dijelova namještaja.

18. Tužitelj je jedino u tužbi, po ocjeni ovog suda paušalno, ustvrdio da je „još jednom zatražio zamjenu preostalog dijela sofe na kojem je također uočen isti nedostatak, no tuženik je odbio zahtjev“, ali za takvu tvrdnju nema uporišta u dokumentaciji u spisu, jer iz prepiske dostavljene u spis (list 37. do 44.) nigdje nije vidljiva izričita tvrdnja tužitelja kao kupca da i nezamijenjeni dijelovi imaju isti ili kakav drugi nedostatak koji bi predstavljao osnovu za reklamaciju, a posljedično i za raskid ugovora i povrat plaćene cijene, već je samo vidljivo očekivanje tužitelja kao kupca da mu prodavatelj automatizmom nadomjesti sve modularne dijelove namještaja zbog same činjenice da je nedostatak nesporno postojao na jednom dijelu.

19. U dopisu (list 40.) tužitelj kao kupac ponavlja (pod naslovom „kvar kauča“) da se „pjenasti jastuk u sofi urušio nakon tri mjeseca korištenja“, međutim, iz konteksta i kronologije događaja očito je to samo ponavljanje opisa nedostatka već zamijenjenog dijela kauča, a ne tvrdnja da je taj nedostatak nastao na nekom od preostalih dijelova kauča koje tuženik odbija zamijeniti.

20. Slijedom toga nisu se ispunile pretpostavke iz odredaba čl. 410. ZOO-a, na koje se tužitelj pozivao u tužbi, za raskid ugovora i povrat iznosa uplaćene cijene sa zateznim kamatama, pa je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

21. Izostanak očitovanja prvostupanjskog suda o razlozima iz kojih nije proveo sve predložene dokaze (odnosno neprovođenje tih dokaza pogrešnim pozivanjem na to da bi se radilo o sporu male vrijednosti) prema ocjeni ovog suda ipak nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a za ostale paušalno predložene dokaze nije precizirano na koju točno okolnost bi trebali biti provedeni.

22. Žalitelj nije posebno osporavao pravilnost odluke o troškovima, odnosno odluku o troškovima pobijao je samo općenito zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

23. S obzirom na to da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo ju je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP-a potvrditi.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec