REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-771/2023-19

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ČV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mato Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1527, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 1. lipnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/18-31/1191, URBROJ: 251-24-02/21-17 od 29. ožujka 2021.

II. ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičkog oboljenja PTSP, s 20 % oštećenja organizma trajno, prema točki 238 b) Liste postotka oštećenja organizma koja čini sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18).

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke ove presude.

IV. Odluka o trošku uslijedit će u posebnom pismenom rješenju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/18-31/1191, URBROJ: 251-24-02/21-17 od 29. ožujka 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI iz Domovinskog rata) po osnovi bolesti PTSP-a. Navedeni zahtjev tužitelja je odbijen jer je u prvostupanjskom upravnom postupku utvrđeno da oštećenje tužiteljevog organizma po osnovi bolesti PTSP iznosi manje od 20 % prema točki 238 a) Liste postotaka oštećenja organizma - Lista II koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba). Navedeno rješenje doneseno je na temelju prvostupanjskog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka od 24. rujna 2020. i revizijskog nalaza i mišljenja Vijeće viših vještaka od 6. ožujka 2021. kojima je suglasno ocjenjeno da se kod tužitelja radi o ratnom PTSP, ali da oštećenje organizma tužitelja na temelju te bolesti iznosi manje od 20 % prema navedenoj Listi II Uredbe.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/1527, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 1. lipnja 2022. odbijena kao neosnovana. Navedeno rješenje je doneseno na temelju drugostupanjskog nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća od 21. svibnja 2022. kojim je utvrđeno da se kod tužitelja radi o lakšem oštećenju organizma po osnovi PTSP koje sukladno točki 238 a) Liste postotaka oštećenja organizma – Lista I iz Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), koji je u međuvremenu stupio na snagu, iznosi manje od 20 %.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je obolio od teškog oblika PTSP-a u komorbiditetu s ovisnosti o medikamentima, trajnim promjenama ličnosti nakon katastrofalnog događaja, anksiozno depresivnim poremećajem i poremećajem ličnosti. Navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da se liječi kontinuirano od 2006. do 2022., dok je iz nalaza od 7. lipnja 2022. razvidno da će liječenje biti nastavljeno. Navodi da su oboljenja iznimno negativno utjecala na njegov život te da nema nikakve sumnje da ima iznimno teška psihička oboljenja. Ukazuje kako drugostupanjski nalaz i mišljenje od 21. svibnja 2022. uopće ne navodi bolesti od kojih boluje, a koje su razvidne iz medicinske dokumentacije, već se navodi samo jedna bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP, a ne navodi se da boluje od ovisnosti o medikamentima, trajnim promjenama osobnosti, anksiozno-depresivnog poremećaja i poremećaja ličnosti. Stoga smatra da njegova medicinska dokumentacija uopće nije pregledana i da radi toga ostale bolesti nisu spomenute pa ni u dijelu gdje se navode ostale bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma. Stoga obzirom na činjenicu da je iz medicinske dokumentacije razvidno da tužitelj uz PTSP boluje i od drugih bolesti, to da je vještačenje nezakonito i nestručno. Pojašnjava da se u drugostupanjskom nalazu i mišljenju od 21. svibnja 2022. navodi da od 2016. nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP, ali da je to očigledno netočno, jer dostavlja noviju medicinsku dokumentaciju koja jasno ukazuje na teži oblik PTSP. Stoga smatra da ova tvrdnja nije relevantna jer su mu dijagnosticirane trajne promjene ličnosti uzrokovane PTSP, a trajne promjene ličnosti su, kao što sam naziv bolesti govori trajne. Zaključno navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno i očigledno da boluje od PTSP-a težeg stupnja s brojnim komorbiditetima te da je PTSP uzrokovao trajne promjene osobnosti, poremećaj ličnosti, ovisnost o medikamentima i anksiozno- depresivni poremećaj. Predložio je da se u sporu provede medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru i da se u vještačenjima navedu sve bolesti od kojih boluje, da se utvrdi uzrok svake od tih bolesti, to jest je li uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu i da se utvrdi ukupan postotak invalidnosti Č sukladno propisima i pravilima struke. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da donese meritornu odluku kojom mu se priznaje status HRVI iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Smatra da tužitelj nije dao uvjerljive razloge zbog kojih se nalaz i mišljenje iz upravnog postupka ne bi trebao smatrati stručnim i objektivnim. Navodi da tužitelj nije ukazao na niti jedan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, a niti na činjenicu koja bi ukazala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja. Stoga smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja te se stoga protivi da se u sporu provodi novo medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku psihijatru i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 28. siječnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

6. Dakle, između stranaka ovog spora je nesporno da je bolest PTSP kod tužitelja neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim, sporan je s time povezan postotak oštećenja tužiteljevog organizma, kao jedna od kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa Č.

7. Budući da je tužitelj osporio odlučne stručno-medicinske činjenice na kojima je utemeljena tuženikova odluka, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede medicinsko vještačenje, a kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. dr. sc. Iki Rončević-Gržeta.

8. Dakle, Sud je u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te uvidom u pisani nalaz i mišljenje navedene sudske vještakinje te njezinim usmenim saslušanjem.

9. Prema čl. 12. st. 1. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB), HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Prema točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma - Lista II, koja je sastavni dio spomenute Uredbe, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d).

11. Isto je propisano i u točki 238 Liste I spomenutog Pravilnika koji je u tijeku drugostupanjskog žalbenog postupka stupio na snagu.

12. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu. Naime, iz Nalaza i mišljenja tog Vijeća od 21. svibnja 2022., slijedi da se kod tužitelja s obzirom na ratni put, medicinsku dokumentaciju, dinamiku liječenja i primijenjene metode liječenja, te činjenicu da od 2016. nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP, radi o PTSP koji iznosi manje od 20 %.

13. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, od 23. rujna 2024., koje vještačenje je provedeno u ovom sporu sukladno prethodno citiranim propisima, slijedi da postotak oštećenja tužiteljevog organizma po osnovi bolesti PTSP koja je neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu iznosi 20% trajno u smislu odredbi Liste II Uredbe, budući da se radi o poremećaju srednjeg stupnja.

14. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na znanje tužitelju i tuženiku s uputom da se mogu pismeno izjasniti o navodima vještakinje iz pisanog nalaza i mišljenja. Tužitelj se nije očitovao na navedeni pisani nalaz i mišljenje. Tuženik je dostavio podnesak u kojem je naveo da nije suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje jer da od 2016. nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP, da se iz vještva iščitava kako je psihijatrijsko liječenje započelo 2003. kad je tužitelj doživio šikaniranje i degradaciju na radnom mjestu, a u opisu ratnog puta se ne apostrofiraju niti navode specifična traumatska iskustva koja bi skupa s medicinskom dokumentacijom govorila u prilog oštećenju organizma od 20% po osnovi bolesti PTSP.

15. Navedena sudska vještakinja je i usmeno saslušana na ročištu za raspravu održanom u ovom sporu 28. siječnja 2025. kako bi dodatno usmeno pojasnila i dopunila svoj pisani nalaz i mišljenje. U svom usmenom iskazu vještakinja je pojasnila da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma po osnovi PTSP i to srednjeg stupnja jer se su se kod tužitelja od PTSP razvile trajne promjene osobnosti, pa se samim time radi o trajnom oštećenju, a s obzirom da trajni poremećaj ličnosti predstavlja težu dijagnozu od PTSP jer se radi o trajnim obrascima ponašanja koji mijenjaju osobu zauvijek, to je kod tužitelja prisutan srednji stupanj PTSP. Također sudska vještakinja je na navedenoj raspravi dala razumljivo i logično obrazloženje zašto se u psihijatrijskim nalazima nakon 2016. ne navodi PTSP, a to je okolnost što se nakon 2016. u nalazima navodi da se tužitelj liječi od trajne promjene osobnosti, ali je pojasnila kako je do te trajne promjene osobnosti došlo od PTSP i da je to kronifikacija PTSP.

16. Dakle, pismenim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, specijaliste psihijatrije, danom nakon pregleda opsežne medicinske dokumentacije i psihijatrijskog pregleda tužitelja, analiziran je sadržaj priloženih nalaza specijalista psihijatara u povodu liječenja tužitelja te je potom navedena osobna anamneza i psihički status tužitelja, a usmenim iskazom je dopunjen i pojašnjen pisani nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv, vještakinja je u cijelosti odgovorila u vezi postavljenog zadatka vještačenja, te je dala jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju prethodno navedenog stupnja oštećenja organizma kod tužitelja, te je time dovela u sumnju nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka. Stoga je Sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke.

17. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudske vještakinje, zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je Sud utvrdio postojanje uvjeta za priznavanje predmetnog prava.

18. S obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i donio meritornu odluku kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

19. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude dužno, ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće odluke i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

20. O troškovima spora Sud će odlučiti posebnim rješenjem sukladno čl. 148. st. 4. ZUS, a nakon što tužitelj uplati razliku iznosa potrebnog za podmirenje troškova izvedenog vještačenja u ovom sporu.

21. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 135. ZHB.

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5