Poslovni broj: Us I-2220/2024-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja LS sina L, Bisko 78, Dicmo, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ČS, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda, radi invalidske mirovine, nakon održane neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025., u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelja, dana 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Klasa: UP/II 141-02/22- 01/03134459421, Urbroj: 341-99-05/3-22-5143 od 10. siječnja 2023.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-141-02/22-01/03134459421, Urbroj: 341-99-05/3-22-5143 od 10. siječnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje), odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/22- 01/03134459421, Urbroj: 341-18-05/3-22-28222 od 08. srpnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom I. izreke, tužitelju, rođenom **.**.1956., hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 1. lipnja 2022 u svoti od 3.533,24 kn mjesečno. Ova mirovina smanjena je za 10% prema Zakonu o smanjenju mirovina ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju i iznosi 3.179.92 kn mjesečno. Budući je tako smanjena svota mirovine niža od 3.500,00 kn, isplaćivat će se mirovina u svoti od 3.500,00 kn mjesečno. U točki II, izreke odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje mirovine prema činu zapovjednika desetine. Određeno je da isplata mirovine pripada od 01. lipnja 2022. i da će je isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske; da će se svota mirovine određena tim rješenjem obračunati sa svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Splitu, broj 190999 od 13. veljače 2013. te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da se u obrazloženju pobijanog rješenja, između ostalog, navodi da je prvostupanjsko tijelo zatražilo do MORH-a, PU za poslove obrane Split dostavu potvrde o osobnom činu i ustrojbenom mjestu dužnosti koje je tužitelj imao u trenutku razvojačenja, a koje je odgovorilo obaviješću od 28. lipnja 2022. da ne postoji nikakva pravna osnova ili činjenica za izdavanje nove potvrde, da je tužitelj u trenutku razvojačenja bio pripadnik 126.dp HV, da je uvidom u službenu evidenciju (isplatne liste postrojbe i potvrdu pravnog slijednika 126.dp HV) nedvojbeno utvrđeno da je obnašao dužnost vojnika te da stoga ostaju pri potvrdi od 11. studenog 2009. a da je potvrda izdana kasnije od dokumenata koje je tužitelj priložio uz žalbu i da je još uvijek na snazi te da je ista vjerodostojna u predmetnom upravnom postupku. U tužbi se ističe da je iz opisa ratnog puta za tužitelja izdanog od strane MORH, HKOV od 09. veljače 2006. razvidno da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava 126.dp HV od 20. ožujka 1992. do 25. lipnja 1993. obnašajući dužnost vojnika strijelca i zapovjednika desetine u sastavu 1 pješačke bojne, koja je bila angažirana na širem prostoru Sinjskog ratišta, Južnog bojišta i Kupreške bojišnice. Nadalje, iz dokaza-unos/izmjena podataka o ljudima da je vidljivo da je tužitelj obavljao dužnost zapovjednika desetine u vremenu od 20. ožujka 1992. do 25. lipnja 1993. Iz navedenog da je razvidno da je tužitelj obnašao dužnost-zapovjednika desetine u navedenom vremenskom razdoblju te da nikakva potvrda Područnog odjela za poslove obrane Split ovdje nije bila potrebna niti relevantna. Nadalje, pozivajući se na odredbu članka 98. stavak 5.Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine". br.47/09,110/21) ističe da u konkretnom slučaju tuženo tijelo nije odgovorilo da li je priloženi ratni put stavljen izvan snage kada ga ne uzima u obzir kao dokaz o obnašanoj dužnosti tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom taži da se osporavano rješenje tuženika poništi te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana; da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima; da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe se da iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je tužitelj u trenutku razvojačenja obnašao dužnost vojnika (osobni čin i ustrojbeno mjesto: vojnik) sukladno potvrdama i očitovanjima o činu i ustrojbenom mjestu izdanim od strane nadležnog tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske koje potvrde da imaju svojstvo i dokaznu snagu javnih isprava. Tijela tuženika da su vezana potvrdama o činu i ustrojbenom mjestu koje izda za to nadležno tijelo prema svojim službenim evidencijama te kako je očitovanjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 28. lipnja 2022. potvrđeno sve što je navedeno u ranijim potvrdama i očitovanjima istog tijela i to u potvrdi od 11. studenoga 2009., potvrdi od 2. ožujka 2010., očitovanju od 6. svibnja 2010. i očitovanju od 16. prosinca 2010., a to je da je tužitelj u trenutku razvojačenja obnašao dužnost vojnika (osobni čin i ustrojbeno mjesto: vojnik). Stoga je tuženik mišljenja kako nije od utjecaja ratni put i unos/izmjena podataka o ljudima, dostavljeni uz tužbu. Ratni put da nije potvrda o činu i ustrojbenom mjestu te da ne dokazuje čin i ustrojbeno mjesto odnosno dužnost koju je tužitelj obnašao u trenutku razvojačenja te da je tuženik vezan potvrdama Ministarstva obrane Republike Hrvatske o činu i ustrojbenom mjestu. Shodno navedenom, tuženik smatra kako nije osnovan navod tužitelja kako nije bilo potrebe tražiti podatke o činu i ustrojbenom mjestu od Područnog odjela za poslove obrane Split pri Ministarstvu obrane Republike hrvatske te da nije ni osnovan navod tužitelja vezan uz stavljanje van snage priloženog ratnog puta kao dokaza o obnašanju dužnosti tužitelja iz razloga što se radi o ratnom putu a ne o potvrdi o činu/ustrojbenom mjestu/dužnosti tužitelja niti se izdane potvrde mogu poništavati, odnosno osporavati u upravnom postupku već da se na zahtjev ovlaštenog tijela može izdati nova potvrda temeljem službenih evidencija toga tijela. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je uredno dostavljen.
6.Presudom ovoga suda, poslovni broj: 18 Us I-285/23-5 od 06. ruja 2023. zahtjev tužitelja je odbijen.
7.Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu povodom koje je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom, poslovni broj: Usž-3797/2023-2 od 12. lipnja 2024. navedenu prvostupanjsku presudu poništio i predmet vratio ovome sudu radi donošenja nove odluke, uz obrazloženje, u bitnome, da je ovaj sud, povrijedio načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavak 1. ZUS-a, da nisu bile postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje pred sudom čime s učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude u formalnom smislu te da je slijedom iznijetog ocijenjeno da su osnovani žalbeni navodi o postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojim povredama je obuhvaćeno i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
8.Postupajući po navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i uputi sadržanoj u istoj, zakazana je rasprava za dan 10. siječnja 2025. na koju je pozvan tužitelj i tuženik, uz dostavu citirane drugostupanjske presude.
9.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
10.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja s prijedlog da se rasprava zaključi i donese odluka. Kojom će se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.
11.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava kao i spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te isom priležećih isprava. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
12.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/2024 – dalje ZUS) ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan. 14.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od rješenja od 10. siječnja 2023.
15.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno:
-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu, broj spisa: 190999 od 13. veljače 2013., tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato, počevši od 10. kolovoza 2012. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti, prema članku 15. stavku 2. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelj (Narodne novine, broj 174/04. 92/05, 02/07 107/07, 65/09, 137/09, 148/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13, skraćeno ZOPHBDR) i članku 52 ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03 30/04 177/04, 92/05, 43/07- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12/133/13, skraćeno ranije važeći ZOMO); da je tim rješenjem mirovina je bila određena na temelju pripadajuće osnovice za čin odnosno ustrojbeno mjesto vojnika iz godine koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, u skladu sa člankom 20. ZOPHBOR-a, Odlukom o osnovicama za utvrđivanje vrijednosnog boda prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu 2011., uz polazni faktor 1,50 te da je navedeni čin odnosno ustrojbeno mjesto vojnika utvrđen temeljem potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Ureda za obranu Split, Klasa: 140- 01/09-02/203, Urbroj: 512M2-156/12-09-9 od 11. studenog 2009. kojom se potvrđuje da je tužitelj imao čin vojnika i ustrojbeno mjesto vojnika, kao i to da je bio pripadnik ne gardijske postrojbe,
-da je tužitelj dana 3. svibnja 2022. podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine tražeći da mu se u mirovinski staž uračuna razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 16. listopada 1991. do 6. prosinca 1991., te da mu se prizna čin zapovjednika desetine,
-da je prvostupanjsko tijelo povodom navedenog zahtjeva dopisom od 20. lipnja 2022. zatražilo od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Split dostavu potvrde o osobnom činu i ustrojbenom mjestu/dužnosti koje je tužitelj imao u vrijeme razvojačenja,
-da je povodom navedenog traženja Područni ured za poslove obrane Split dostavio očitovanje, Klasa: 140-01/22-05/92, Urbroj: 512M2-6508-22-3 od 28. lipnja 2022, u kojem se navodi da ne postoji nikakva pravna osnova ili činjenica za izdavanje nove potvrde; da je tužitelj u trenutku razvojačenja bio pripadnik 126. domobranske pukovnije te da je uvidom u službenu evidenciju (isplatne liste postrojbe i potvrdu pravnog slijednika 126. domobranske pukovnije HV) nedvojbeno utvrđeno da je obnašao dužnost vojnika, te stoga ostaju pri potvrdi od 11. studenog 2009.,
-da je prvostupanjskim rješenjem od 08. srpnja 2022. tužitelju određena invalidska mirovina (sa novouračunatim stažem) zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 1. lipnja 2022., a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja te da je točkom II. izreke tog rješenja odbijen zahtjev tužitelja za određivanje mirovine prema činu zapovjednika desetine,
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a koja žalbe je osporavanim rješenjem tuženika od 10. siječnja 2023. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, te je iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno da je tuženik izvršio kontrolu obračuna mirovine tužitelja te utvrdio da je prvostupanjsko tijelo u postupku izračuna mirovine pravilno utvrdilo činjenično stanje u pogledu svih relevantnih elemenata potrebnih za izračun visine invalidske mirovine.
16.Tužitelj pobija zakonitost navedenog rješenja tuženika u bitnome navodeći da je obnašao dužnost zapovjednika desetine te smatra da mu se mirovina trebala odrediti prema tom ustrojbenom mjestu. U prilog svojih tvrdnji poziva na ratni put od 02.veljače 2006. te unos/izmjena podataka o ljudima koje je priložio uz tužbu, a prema kojima je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava 126. brigade od 20. ožujka 1992. do 25. lipnja 1993. obnašajući dužnost vojnika strijelca i zapovjednika desetina u sastavu 1. pješačke bojne.
17.Navedeni prigovor tužitelja ovaj sud drži neosnovanim.
18.Ovo stoga što spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu prileži potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Split od 11. studenog 2009. te od 02. ožujka 2010., očitovanje istog Ministarstva od 06. svibnja 2010., 16. prosinca 2010. a iz kojih proizlazi da je tužitelj bi pripadnik ukinute 2148 Sinj (126. brigade HV) u razdoblju od 20. ožujka 1992. do 25. lipnja 1993. te da je u vrijeme razvojačenja imao osobni čin vojnik, ustrojbeno mjesto vojnik te da nije bio pripadnik gardijske brigade. Navedeno se potvrđuje i u gore očitovanju Ministarstva obrane od 28. lipnja 2022. u kojem se navodi da ne postoji nikakva pravna osnova ili činjenica za izdavanje nove potvrde; da je tužitelj u trenutku razvojačenja bio pripadnik 126. domobranske pukovnije te da je uvidom u službenu evidenciju (isplatne liste postrojbe i potvrdu pravnog slijednika 126. domobranske pukovnije HV) nedvojbeno utvrđeno da je obnašao dužnost vojnika, te stoga ostaju pri potvrdi od 11. studenog 2009., a kako je to i gore navedeno.
19.Polazeći od svega navedenog, odredbe članka 20. stavak 1. ranije važećeg ZOPHBDR-a prema kojoj se utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 16. ovoga Zakona određuje prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu, te činjenice da je gore navedena potvrda Ministarstva obrane izdana nakon ratnog puta na koji se poziva tužitelj, to je tuženik pravilno postupio ocijenivši neosnovnim žalbene navode tužitelja da mu se mirovina treba utvrditi prema obnašanoj dužnosti zapovjednika desetine. Ratni put, kao ni unos/izmjena podataka, na koje se poziva tužitelj, nije potvrda o činu i ustrojbenom mjestu već je u konkretnom slučaju relevantna gore navedena potvrda Ministarstva obrane o činu i ustrojbenom mjestu tužitelja koja je izdana od nadležnog tijela prema podacima iz službene evidencije kojom isto raspolaže, te ima svojstvo javne isprave, a iz koje nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku razvojačenja nije imao čin zapovjednika desetine već je imao čin vojnika i ustrojbeno mjesto vojnika te da je bio pripadnik negardijske brigade. Obzirom na sve navedeno tužitelja valja uputiti da je člankom 159. stavak 6. Zakona o općem upravno postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21-dalje ZUP-a) propisano da ako stranka na temelju dokaza kojima raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, od nadležnog tijela može zahtijevati izmjenu potvrde.
20.Nadalje je za istaći da tužitelj do zaključenja raspravljanja u ovome sporu, osim dokumentacije priložene uz tužbu, nije dostavio niti jedan drugi dokaz kojim bi potvrdio svoje navode u tužbi i tijekom ovoga spora vezano za predmetnu ozljedu.
21.U svemu izloženom, osporavano rješenje tuženika je zakonito, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, te je, suprotno tužbenim navodima, osporavano rješenje sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a dostatno obrazloženo. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.
22.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/2¸1), na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 4. veljače 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
