REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10641/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 23. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a u odsustvu uredno pozvanog tuženika, 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 932,61 EUR (slovima: devetsto trideset dva eura i šezdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,62 EUR od 11.3.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 8.4.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 8.5.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 7.6.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 8.7.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 8.8.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 6.9.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 6.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 8.1.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 7.2.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 7.3.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 8.4.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 8.5.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 6.6.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 8.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.9.2009. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.10.2009. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.11.2009. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 5.12.2009. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.1.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.2.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.3.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.4.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.5.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.6.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.8.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.9.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.10.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.11.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.12.2010. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.1.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.2.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.3.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.5.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.6.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 9.7.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 9.8.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.9.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.10.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.11.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.12.2011. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.1.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.2.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.3.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.4.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.5.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.6.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.7.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.8.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.9.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.10.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.11.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 7.12.2012. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.3.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.4.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.5.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.6.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 6.7.2013. do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 8.8.2013. do isplate,

- na iznos od 17,13 EUR od 7.9.2013. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.496,10 EUR (slovima: tri tisuće četiristo devedeset šest eura i deset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,43 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 12,45 EUR od 6.12.2008. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 8.1.2009. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR od 7.2.2009. do isplate,

- na iznos od 13,24 EUR od 7.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,80 EUR od 8.4.2009. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR od 8.5.2009. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 6.6.2009. do isplate,

- na iznos od 5,20 EUR od 8.7.2009. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR od 8.9.2009. do isplate,

- na iznos od 4,87 EUR od 7.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,95 EUR od 7.11.2009. do isplate,

- na iznos od 12,81 EUR od 5.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,88 EUR od 8.1.2010. do isplate,

- na iznos od 15,81 EUR od 6.2.2010. do isplate,

- na iznos od 22,65 EUR od 6.3.2010. do isplate,

- na iznos od 20,89 EUR od 8.4.2010. do isplate,

- na iznos od 24,33 EUR od 8.5.2010. do isplate,

- na iznos od 43,72 EUR od 8.6.2010. do isplate,

- na iznos od 39,30 EUR od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos od 55,85 EUR od 7.8.2010. do isplate,

- na iznos od 47,12 EUR od 8.9.2010. do isplate,

- na iznos od 40,56 EUR od 8.10.2010. do isplate,

- na iznos od 60,53 EUR od 6.11.2010. do isplate,

- na iznos od 72,87 EUR od 7.12.2010. do isplate,

- na iznos od 63,92 EUR od 8.1.2011. do isplate,

- na iznos od 65,23 EUR od 8.2.2011. do isplate,

- na iznos od 58,80 EUR od 8.3.2011. do isplate,

- na iznos od 60,79 EUR od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos od 82,64 EUR od 7.5.2011. do isplate,

- na iznos od 85,72 EUR od 7.6.2011. do isplate,

- na iznos od 109,91 EUR od 9.7.2011. do isplate,

- na iznos od 101,12 EUR od 9.8.2011. do isplate,

- na iznos od 87,44 EUR od 8.9.2011. do isplate,

- na iznos od 87,08 EUR od 8.10.2011. do isplate,

- na iznos od 85,59 EUR od 8.11.2011. do isplate,

- na iznos od 90,56 EUR od 7.12.2011. do isplate,

- na iznos od 96,02 EUR od 6.1.2012. do isplate,

- na iznos od 96,19 EUR od 8.2.2012. do isplate,

- na iznos od 92,75 EUR od 8.3.2012. do isplate,

- na iznos od 94,15 EUR od 7.4.2012. do isplate,

- na iznos od 96,20 EUR od 8.5.2012. do isplate,

- na iznos od 93,99 EUR od 7.6.2012. do isplate,

- na iznos od 94,18 EUR od 7.7.2012. do isplate,

- na iznos od 92,14 EUR od 8.8.2012. do isplate,

- na iznos od 88,36 EUR od 8.9.2012. do isplate,

- na iznos od 92,96 EUR od 6.10.2012. do isplate

- na iznos od 94,64 EUR od 8.11.2012. do isplate,

- na iznos od 93,97 EUR od 7.12.2012. do isplate,

- na iznos od 87,25 EUR od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 91,91 EUR od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 92,97 EUR od 8.3.2013. do isplate,

- na iznos od 90,88 EUR od 6.4.2013. do isplate,

- na iznos od 84,69 EUR od 8.5.2013. do isplate,

- na iznos od 80,84 EUR od 8.6.2013. do isplate,

- na iznos od 84,25 EUR od 6.7.2013. do isplate,

- na iznos od 86,60 EUR od 8.8.2013. do isplate,

- na iznos od 93,06 EUR od 7.9.2013. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, nadoknaditi tužitelju DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR sa zateznim kamatama od 4. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja DČ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. lipnja 2023. u bitnome navodi da je sklopio s prednikom tuženika Volksbank d.d. ugovor o kreditu broj 783563 od 26. rujna 2006. na iznos 30.631,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize, važećem na dan isplate kredita. Navodi da je kredit dogovoren uz primjenu promjenjive kamatne stope koju svojom jednostranom odlukom mijenja banka, tj. tuženik te da je kredit ugovoren u valuti CHF. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 917,87 EUR (kao posljedica ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) i 3.496,10 EUR (kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, navodi da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe o ugovoru o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te prigovara načinu postavljanja tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 2023. godine pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva i da se o istoj prethodno pregovaralo. Stoga nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da se tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Prije svega valja ukazati da je ovaj sud uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdio da je rješenjem posl. br. Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. upisano pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d.. Stoga je rješenjem P-5415/2023-2 od 30. listopada 2023. utvrđen prekid postupka te je isti nastavljen tako što je pozvan pravni slijednik Hrvatska poštanska banka d.d.

4. Podneskom od 4. listopada 2024. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev (nakon provedenog financijskog vještačenja) na način da traži isplatu 932,87 eura kao posljedicu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi te 3.496,10 EUR kao posljedicu ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli.

4.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, i to povećao postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: /91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a), sud je raspravnim rješenjem od 23. prosinca 2024. dopustio predmetnu preinaku. Naime, tužitelj je navedenu preinaku učinio po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu broj 783563 (list 13-21 i 42-50 spisa), otplatni plan (list 29-30 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 31-33 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 783563 (list 34-41 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (list 85-95 spisa) te je saslušan tužitelj (list 106 spisa).

5.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 23. prosinca 2024 tužitelj je naveo da su svi dokazi provedeni te da predlaže donošenje odluke temeljem stanja spisa.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu ukupno 932,61 EUR sa zateznim kamatama, kao posljedica ništetnosti odredaba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, te za isplatu 3.496,10 EUR sa zateznim kamatama, kao posljedica ništetnosti odredaba u odnosu na valutnu klauzulu.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 783563 u iznosu od 30.631,00 CHF kao i da je ugovorom o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno da je odredbama ugovora ugovorena i valutna klauzula.

9. Sporna je valjanost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te prigovor zastare.

10. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 26, rujna 2006. Riječ je o potrošačkom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti 30.631,00 CHF obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. toč. 1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,10% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a namjena istog je kupnja vozila (čl. 3.). Člankom 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 434,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1. studenoga 2006.

11. Iz otplatne tablice i kartice uplaćenih obustava razvidne su uplate tužitelja na ime dospjele glavnice i dospjele kamate.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se koliko iznose razlike / preplate obveze u kunama (uključujući i tzv. negativne razlike) koje su nastale radi promjene povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, za utuženo razdoblje, koliko iznose razlike / preplate obveze u kunama (uključujući i tzv. negativne razlike) koje su nastale radi promjene / povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu s time da se razlike / preplate po obje osnove iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno, s naznakom datuma plaćanja.

12.1. Vještak je dao nalaz i mišljenje prema kojem u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, mišljenja je kako slijedi, razlika obveza u razdoblju otplate kredita (od dana dospijeća prve obveze, 1. studenoga 2006. do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.492,22 CHF, odnosno 932,61 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); a pojedini pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), razlika obveza u razdoblju otplate kredita (od dana dospijeća prve obveze, 1. studenoga 2006. do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno iznosi također ukupno 1.492,22 CHF, odnosno 932,61 EUR. Nadalje, ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, razlika obveza u razdoblju otplate kredita (od dana dospijeća prve obveze, 1. studenoga 2006. do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 3.496,10 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), r iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 3.186,59 EUR.

12.2. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun.

13. Tužitelj je saslušan na ročištu 23. prosinca 2024. te je naveo da mu je kredit bio potreban radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristio u osobne svrhe. Navodi da su ga u autokući uputili na Volksbanku, a sa kojom je autokuća surađivala. Potom je otišao u poslovnicu banke, gdje su mu predočili unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu, kao i da ga nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla tako značajno rasti, a nije bilo moguće niti pregovarati oko odredbe ugovora. Istaknuo je i da mu nitko u banci nije objasnio promjenjivu kamatnu stopu, odnosno parametre na temelju kojih se izračunavala kamatna stopa.

13.1. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, jer je tužitelj iskazivao životno i logično, a njegov iskaz je i sukladan sa dokumentacijom u spisu. Iz navedenoga sud zaključuje da tužitelj nije određeno i precizno upozoren na posljedice mogućeg velikog povećanja rata kredita u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da nije bilo pojedinačnog pregovaranja u odnosu na odredbe unaprijed sastavljenog ugovora od strane tuženika.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je prednik tuženika u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tamo osmotužene Sberbanke d.d. i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tamo osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo osmotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

15. Navedenim odlukama utvrđeno je da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP 03) i člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Člankom 502.c ZPP–a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom odlukama i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu jer je sklopljen 20. svibnja 2008., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

18. Uvidom u sami ugovor o kreditu, sklopljen između tužitelja i prednika tuženika, utvrđeno je da isti sadrži sporne odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF (jer je iznos kredita određen kao kunska protuvrijednost i mjesečni anuitet kunska protuvrijednost) kao i o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope od strane banke (temeljem Odluke o kamatama i naknadama kreditora - banke).

19. Sporne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

20. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

21. Tuženik je unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno Odluci tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,10%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

22. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužitelj potpisao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi ZZP.

23. Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

24. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

25. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

26. Nadalje, među strankama su sporne i odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. U navedenim člancima određeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu u jednakim mjesečnim anuitetima obračunato po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

27. Sporne odredbe ugovora o kreditu u kojima se glavnica veže uz valutu CHF identične su onima razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Naime, iz ugovora je razvidno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

28. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka nalaze se na početku ugovora sklopljenog među strankama i lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredbi kojima se glavnica veže uz švicarski franak.

29. S obzirom na navedeno, sadržaj sporne odredbe nije bio razumljiv upravo zbog izostanka informacije o riziku o kojem tuženik tužitelja nije upoznao.

30. Tuženik je kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Činjenica da tuženik nije imao zakonom propisanu obvezu dati te informacije, tuženika ne može osloboditi obveze savjesnog i poštenog postupanja u poduzimanju pravnog posla s tužiteljem jer ga obvezuje opće načelo savjesnog i poštenog postupanja.

31. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate o kojoj ovisi obveza tužitelja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim je veći jer tužitelj nije znao za rizik tečaja švicarskog franka, a još je veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a koja je, k tome, i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

32. Priroda i specifičnost valute švicarski franak bila je poznata tuženiku kao banci, ali ne i tužitelju koji ne raspolaže stručnim znanjem niti ga je tuženik kao profesionalac o tome informirao. Stoga je nerazumljivost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak ozbiljan uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tuženik znao za taj rizik, ali tužitelja s istim nije upoznao.

33. Iz dokazanog postupka proizlazi da tuženik nije informirao tužitelja o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, da su sporne odredbe iz Ugovora o kreditu prema kojima se iznos glavnice kreditne obveze i mjesečnog anuiteta veže uz valutu švicarski franak, tužitelju bile nerazumljive jer mu nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da je tuženik kao banka bio svjestan rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovakvog kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da je svjesno propustio o tome ga informirati. Sve to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer on nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze. Navodi tuženika da se tužitelj trebao sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora, nisu prihvaćeni jer je upravo tuženik taj koji kao jača strana u ovom ugovornom odnosu raspolaže stručnim znanjem o rizicima valutne klauzule i kao takav je, postupajući u skladu s temeljnim načelom savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Tuženik tijekom postupka niti je tvrdio da je tako postupao niti je navedeno ičim dokazao, u smislu čl. 219. ZPP-a

34. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

35. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

36. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su navedene odredbe sadržane Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak te odredba kojom se redovna kamatna stopa mijenja sukladno odluci tuženika ništetne.

37. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

38. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i odredba kojom se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo te je u utuženom razdoblju s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetne odredbe o ugovornoj klauzuli uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak naplatio veće iznose.

39. Slijedom navedenog, sukladno čl. 1111. ZOO, sud je utvrdio osnovanost visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 932,87 eura kao posljedicu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi te 3.496,10 EUR kao posljedicu ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli.

40. U odnosu na tzv. negativne razlike, valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita, kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen više plaćeni iznos. Uostalom tuženik nije niti istakao prigovor radi prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev. (imajući na umu da tuženik nije osporio visinu postavljenog tuženog zahtjeva).

41. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana nakon stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženikovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.

42. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja). Također valja reći kako je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzulu i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

43. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila jer nije protekao rok od pet godina. Naime, ništetnost spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli svih ugovora o kreditu u CHF koje je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nudio u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018.

44. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), te troškovniku tužitelja (list 108 spisa).

45. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1) te zastupanja na ročištima održanim 28. lipnja 2024. i 23. prosinca 2024 u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1). te za sastav podneska od 4. listopada 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova), odnosno ukupno 400 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (800,00 EUR) i poreza na dodanu vrijednost (200,00 EUR) iznosi 1.000,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR. Stoga tužitelja pripada naknada troškova sveukupno 1.400,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

46. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 4. kolovoza 2023. i 6. ožujka 2024, budući da je te navode mogao istaknuti već u tužbi, odnosno na raspravi, a s obzirom na predmet ovog spora, nije niti od značaja za ishod ovog postupka. Isto tako, tužitelj nije niti zatražio od suda odobrenje za podnošenje očitovanja na odgovor na tužbu, a što je bio dužan u skladu s čl. 299.a ZPP-a. Nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu odluke, s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

47. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

48. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku