Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-551/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CR, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-472/2024 od 30. listopada 2024., nakon završene javne rasprave održane 4. veljače 2025., održane u prisutnosti općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Kreše Barleka, optuženog RR i njegove braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnika Stelle Mudri, dana 4. veljače 2025. donio je i objavio, te

p r e s u d i o  j e

Optuženi CR, MBS: [matični broj subjekta], sin KR i ĐR, rođen **.**.1992. u [adresa], Republika Kina, državljanin Republike Kine, s prebivalištem u [adresa], Republika Italija, djelatnik, završio srednju školu, neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

I) što je:

dana 04. rujna 2024., u ranim poslijepodnevnim satima, u Zagrebu, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, za unaprijed obećanu novčanu nagradu u neutvrđenom iznosu, vozilom marke Jeep model Renegade, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), preuzeo četiri državljana Narodne Republike Kine i to osobe po imenu AR, ČR, FR i ŽR, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, sve do mjesta Lepoglava, gdje je na skretanju za Trakošćansku ulicu u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom oko 15,00 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU varaždinske,

dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.

II) Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 optuženi CR,

o s u đ u j e  s e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I

2 (DVA) MJESECA

III) Na temelju članka 79. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 dalje: ZKP/08) od optuženog CR oduzimaju se predmeti i to: - mobilni telefon mobilni uređaj marke Honor, IMEI broja [IMEI broj], sa umetnutom SIM karticom nepoznatog operatera, oduzetog od okrivljenika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, PP Ivanec, br. 01537462., a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će isto po pravomoćnosti presude uništiti.

IV) Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom CR se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja, na zadržavanju i u istražnom zatvoru, i to od 04. rujna 2024. u 15,00 sati, pa nadalje.

V) Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi CR dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 (petsto) eura, kao paušal, u roku od 15 (petnaest) dana, te je dužan platiti nagradu i troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, a zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom, no, kasnije je prilikom iz iznošenja obrane, osporavao navode iz činjeničnog opisa.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženika, te pročitao službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 04. rujna 2024., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde serijskih brojeva [serijski broj], 01537464 od 04. rujna 2024., Ugovor o najmu vozila na ime CR, račun INA – Industrija nafte d.d. i DARS d.d. od 04. rujna 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], iskaz svjedoka AR i MR, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 20. rujna 2024. uz blu ray disk pretrage mobitela, službena zabilješka o analizi pretrage mobitela uz DVD medij od 18. listopada 2024., prijevod poruka u omotnici (list 286), imovinski podaci za optuženika, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

4. Optuženi CR je iskazao da nije znao da ta 4 državljana Kine ne smiju ići u Republiku Sloveniju jer je on smio ući u Republiku Sloveniju. Ispričava se sudu na počinjenju ovog kaznenog djela. Ne može doći do novih adresa stranih državljana, svjedoka, smatrao je da sud nije uzeo u obzir njihove adrese iz spisa, a neke druge nove adrese tih stranih državljana ne zna. Navodi da ima djevojku koja je trudna, on 4 mjeseca ne radim, pa njegova familija nema novčanih sredstava za život. Njegova djevojka i roditelji se nalazi u Italiji, a za njih se sada ne može financijski brinuti. Za ovaj prijevoz putnika u svojem vozilu nije primio novac od nikoga, niti je trebao od nekoga primiti novac. Njemu su dvojica putnika htjela dati novac, ali to nije htio uzeti. Ovaj mobitel koji mu je oduzet, je njegov mobitel, a dan prije njegovog uhićenja od strane policije, je isključivo on koristio taj mobitel, a prije toga su mobitel koristili i drugi jer je mobitel bio od firme. U Italiji ima kuću u kojoj žive njegova djevojka i roditelji, ali je sada problem s plaćanjem kredita i režija, jer on ne zarađuje, a kuću je kupio na kredit. Inače je radio i dobivao je plaću između 2.000,00 i 2.800,00 eura. Djevojka ne radi, a roditelji inače rade, no sada ne rade, obzirom ne pričaju talijanski, a on im inače, kad rade, pomaže u komunikaciji.

4.1. Ranije iznoseći obranu, prilikom prvog ispitivanja, okrivljenik je naveo da je iz Italije došao u Hrvatsku radi mogućnosti otvaranja firme u Hrvatskoj, u kojoj on smatra da su povoljniji porezi, no, po dolasku u Zagreb se izgubio jer mu je signal na mobitelu bio loš, te nije znao kuda treba ići, te je tada sreo kineske državljane, s kojima je kasnije zatečen u vozilu, koji su tražili njegovu pomoć u smislu da ih nekud odveze, na što je on njima rekao da ih može odvesti, ali samo unutar Republike Hrvatske, ne i izvan Republike Hrvatske, na što su oni njemu dali neku adresu gdje trebaju ići, jer su tražili neku trgovinu gdje bi si kupili odjeću. Onda su se vozili, ali su promašili lokaciju na koju su trebali doći, pa su nastavili voziti, te su tada bili zaustavljeni po policiji. Navodi da su mu oni nudili novac za benzin i naknadu za prijevoz, ali im je rekao da ne treba, neka mu samo plate trošak cestarine za autocestu. Te osobe nije nikada prije vidio. Vozilo kojim se kretao je rent-a-car, iznajmljen u Italiji.

5. Dakle, nesporno je, da je kritične zgode okrivljenik upravljao vozilom marke Jeep model Renegade, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), u kojem je prevozio četiri državljana Narodne Republike Kine i to osobe po imenu AR, ČR, FR i ŽR, te je na skretanju za Trakošćansku ulicu u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom oko 15,00 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU varaždinske.

6. Sporno je, je li okrivljenik kritične zgode postupao s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, obzirom okrivljenik navedeno poriče, a kazneno djelo bi ostalo u pokušaju.

7. Svjedok AR je na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu, od dana 05. rujna 2024., iskazao da je Kinu napustio prije par tjedana, te je zrakoplovom došao u Srbiju, gdje je upoznao troje državljana Kine, odakle su svi zajedno krenuli autobusom u Bosnu i Hercegovinu, gdje su upoznali državljane Kine s kojima su dogovorili da ih preveze do Italije, te će mu za to platiti prijevoz. Ističe da ih je početkom rujna nepoznata osoba vozilom nezakonito uvela u Republiku Hrvatsku, međutim, zaustavljeni su od strane hrvatske policije i odvedeni u PP Duga Resa, te su tamo tražili azil. Dana 3. rujna 2024. prevezeni su u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Istog dana, oko 12,00 sati napustio je prihvatilište s još troje državljana Kine, tu otišli u kineski restoran u Zagrebu. Tamo, ispred restorana upoznali su ovdje okrivljenika, te ga zamolili da ih odveze u dućan da kupe hranu. Sjeli su u auto, vozili se neko vrijeme i zaustavila ih je policija. Okrivljenik ih je vozio u trgovinu, ali ne može objasniti kako to da su s okrivljenikom zatečeni u mjestu Lepoglava, skretanje za Trakošćansku ulicu, prema slovenskoj granici, te ne zna kako su se dugo vozili. Okrivljeniku nisu davali nikakav novac, htjeli su mu svi zajedno dati oko 50-60 eura. Ne može pojasniti kako to da ih je policija zaustavila u dijelu gdje nema trgovine. Nisu išli u trgovinu u Zagrebu, jer je okrivljenik rekao da će ih odvesti gdje je jeftinije, a trebali su ići u trgovinu s hranom. U Dugoj Resi su zatražili azil, te su se tamo registrirali. Nisu imali krajnji cilj, jer su u Hrvatsku došli kao turisti, a azil su tražili jer ih je zaustavila policija.

8. Svjedok ČR je na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu, iskazao da je avionom došao iz Kine u Srbiju. Tamo je upoznao još troje državljana Kine s kojima je nastavio putovati, te su autobusom svi došli u Bosnu i Hercegovinu. Iz Bosne su u Hrvatsku krenuli autobusom, međutim, u jednom trenutku su ih premjestili u auto i onda ih je u tom autu u Hrvatskoj zaustavila policija. Odvedeni su u PP Duga Resa, gdje su tražili azil. Dana 3. rujna 2024. prevezeni su u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Nakon toga su otišli i prespavali su u hotelu i idući dan ispred kineskog restorana upoznali su ovdje okrivljenika. U razgovoru s njim, ponudio im je da ih odveze u Sloveniju jer su željeli kupiti hranu i odjeću za koju im je rekao da je tamo jeftinije. Po putu ih je zaustavila policija, ne zna točno gdje. Nije tražio nikakav novac od njih, no, oni bi mu na kraju dali za benzin, otprilike 50-60 eura. Iz Kine je krenuo turistički.

9. Iz analize sadržaja mobitela okrivljenika proizlazi da je okrivljenik inkriminiranog dana još oko 08,15 sati bio u Rovigu, Italija, dakle, oko 500 km i oko šest sati vožnje udaljen od Zagreba, uz koju lokaciju je povezana fotografija zaslona mobitela na kojoj se vidi objekt s natpisom Hotel Europa i adresa Zagrebačka cesta 191. Nadalje, prije samog ulaska u Republiku Hrvatsku, inkriminiranog dana oko 02,00 sata, okrivljenik svom sugovorniku, označenom nazivom „Pu“, putem telefona odnosno poruka, na upit da li je krenuo odgovara da ljudi tamo odsjedaju u hotelu i da će krenuti kada se naspava, dok je iz daljnjih poruka proizlazi da osoba naziva „Pu“ na neki način koordinira okrivljenika u vožnji. Također, inkriminiranog dana oko 11,30 sati okrivljenik drugoj osobi, u njegovom telefonu spremljenoj pod naziv „Brat Guang“, šalje fotografije reklamnog panoa Hotela Europa i ukupno pet osoba azijskog podrijetla, te da bi mu ta ista osoba poslala lokaciju Trakošćanske ulice u Lepoglavi, dakle, upravo mjesta gdje je kasnije tog dana okrivljenik zatečen kako prevozi ilegalne migrante.

10. Iz službene zabilješke PPRP Varaždin od 04. rujna 2024. proizlazi da su policijski službenici UR i GR inkriminiranog dana oko 15,00 sati u Lepoglavi, na skretanju za Trakošćansku ulicu u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom, zaustavili osobno vozilo marke Jeep model Renegade, talijanskih registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao okrivljenik, dok su se u vozilu s njime nalazila četiri državljana Narodne Republike Kine, i to AR, ČR, FR te ŽR, za koje je utvrđeno da su im od strane PP Duga Resa dana 03. rujna 2024. godine izdane potvrde o registraciji tražitelja azila. Okrivljenik je imao putovnicu Republike Kine, te dozvolu boravka Republike Italije, a ostali putnici u vozilu, četiri državljana Kine nisu imali dokumente, već su imali potvrde o registraciji tražitelja azila od 3. rujna 2024. izdane od strane PP Duga Resa.

11. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 4. rujna 2024. te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta 01537462 i 01537646 proizlazi da je od okrivljenika oduzeto vozilo kojim je vršen inkriminirani prijevoz, a iz Ugovora o najmu vozila na ime CR, proizlazi da je okrivljenik predmetno vozilo iznajmio u Republici Italiji, te je od okrivljenika privremeno oduzeti i mobilni uređaj marke „Honor“ IMEI 1 broja [IMEI broj], sa umetnutom SIM karticom nepoznatog operatera.

12. Iz komunikacije između mobilnog broja [broj telefona]@s.whatsapp.net C (owner), CR i [adresa elektroničke pošte], označen kineskim znakom koji je u prijevodu PU i to putem tekstualne i glasovne poruke, na kineskom jeziku, a što iz prijevoda na hrvatski jezik, proizlazi da je dana 3. rujna 2024. u 21:29:58, PU poslao tekstualnu poruku „Kada kreneš, podijeli svoju lokaciju sa mnom“, a CR šalje poruku „ok“. Nakon toga između njih slijedi komunikacija u svezi mjesta sastanka, a dana 4.9.2024. u 01:54:41 PU šalje tekstualnu poruku „Jesi li krenuo“, te u 01:56:29 sati, CR šalje tekstualnu poruku „Ne još, ljudi su tamo odsjedili u hotelu, otići ću ovamo nakon što se naspavam“. Nakon toga, 4.9.2024. u 06:32:40 sati, CR šalje glasovnu poruku „Sada ću krenuti u Hrvatsku, poslije ću kupiti vinjetu za autoceste u Sloveniji, čini se da za Hrvatsku nije potrebno kupiti vinjetu za autoceste“, a 4.9.2024. u 06:33:29 sati PU šalje tekstualnu poruku „Nisi vozio auto od A GUANG?“ Nakon toga 4.9.2024. u 06:33:54 sati, CAO šalje glasovnu poruku „Ovaj put ima samo četiri osobe, ja ću prevoziti te četiri osobe, a poslije, možda sutra ili preksutra će biti veća grupa ljudi, koje treba prevesti, možda trebamo nad obadvoje prevoziti“. Istog dana u 06:36:43 PU šalje glasovnu poruku „Samo ti mirno vozi, isprobaj ovu rutu“. Nakon toga u 06:37:33 CAO šalje glasovnu poruku „Da, ja ću voziti pa ću probati, a poslije, malo kasnije A GUANG će me voditi naprijed, vozimo tamo normalnim putem, a kad se vratimo, najvažnija je povratna ruta, koju će mi dati A GUANG, dok vozimo tamo, možemo voziti po normalnoj autocesti, trajat će četiri i pol sata“. Nakon toga je slijedila komunikacija između njih u svezi vožnje, goriva, valute, hrane u Sloveniji i Hrvatskoj.

13. Dakle, analizom naprijed opisanih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je okrivljenik, za neutvrđeni iznos novčane nagrade, u Zagrebu preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio četiri strana državljana koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju i druge članice potpisnice Šengenskog sporazuma, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom s ciljem prelaska navedene granice. Naime, okrivljenik u obrani iskazuje da je iz Italije došao u Hrvatsku radi mogućeg otvaranja firme u Hrvatskoj, jer su ovdje povoljniji porezi, ali se u Zagrebu izgubio, nije znao kuda ići, pa je sreo od ranije nepoznata četiri kineska državljanina, koji su tražili njegovu pomoć, da ih odveze unutar Republike Hrvatske, ne i izvan Republike Hrvatske, na neku adresu koju su mu dali, a gdje trebaju ići u neku trgovinu gdje bi si kupili odjeću, pa su se vozili i promašili lokaciju na koju su trebali doći, pa su nastavili voziti, te su tada bili zaustavljeni po policiji, a nudili su mu novac za benzin i naknadu za prijevoz, ali im je rekao da ne treba, neka mu samo plate trošak cestarine za autocestu.

13.1. S druge strane, svjedoci AR i ČR, suglasno iskazuju da su u Zagrebu slučajno sreli okrivljenika, te ga zamolili da ih odveze u trgovinu kupiti hranu i odjeću, pa im je prema iskazu svjedoka MR, okrivljenik ponudio da ih odveze u Republiku Sloveniju jer je tamo jeftinije. Svjedok AR je iskazao da im je okrivljenik rekao da će ih odvesti tamo gdje je jeftinije, a trebali su trgovinu s hranom. Oba svjedoka navode da su iz Kine krenuli odnosno u Hrvatsku došli turistički, a svjedok AR ističe da su azil zatražili samo zato što ih je zaustavila policija. Dakle, analizirajući s jedne strane iskaze svjedoka, te s druge strane obranu okrivljenika, utvrđeno je da se njihovi iskazi međusobno ne poklapaju, to tim više što okrivljenik iskazuje da su ga kineski državljani tražili da ih vozi samo unutar Hrvatske, a svjedoci navode da im je okrivljenik predložio da ih odveze u Republiku Sloveniju gdje je jeftinije. No, s druge strane, analizirajući obranu okrivljenika da je u Hrvatsku došao otvoriti firmu, a slučajno je sreo kineske državljane te im pomagao da pronađu jeftiniju trgovinu s odjećom, pa ih je vozio, sud je utvrdio da je takva njegova obrana nelogična i konstruirana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti, to tim više što iz telefonskog razgovora s osobom PU, dana 4.9.2024. u ranim jutarnjim satima, proizlazi da je okrivljenik ciljano krenuo iz Italije, preko Slovenije u Hrvatsku kako bi preuzeo na prijevoz ovdje navedena četiri kineska državljana, te ih je i vozio u smjeru državne granice s Republikom Slovenijom jer je u Lepoglavi, u Trakošćanskoj ulici u smjeru državne granice s Republikom Slovenijom bio zaustavljen od strane policijskih službenika. Osim toga, otvaranja firme u Hrvatskoj je legalan posao, pa je nelogično da je okrivljenik kritične zgode postupao na opisani način, dakle, da je slučajno naišao na četiri kineska državljana i potom ih vozio na opisani način do jeftine trgovine odjećom, jer su takve trgovine u Hrvatskoj legalne trgovine, odnosno, kako to ističu svjedoci AR i ČR da ih je vozio u jeftinu trgovinu hranom, jer takvih trgovina ima i u Zagrebu, te je nelogično da bi netko u vozilo preuzeo više osoba koje je prvi puta sreo, samo da ih radi kupovine hrane ili odjeće vozi iz Zagreba, s najviše trgovina u Hrvatskoj, u Lepoglavu i dalje prema granici sa Republikom Slovenijom. Dakle, okrivljenik je znao da navedena 4 državljana nemaju dokumente za ulazak u Republiku Sloveniju, zbog čega je i dogovarao telefonskim putem s osobom PU preuzimanje i prijevoz istih na opisani način, jer da su isti državljani imali dokumente za ulazak u Republiku Sloveniju, tada bi i putovali na legalan način, to tim više što je svjedok AR ističe da su u konačnici imali namjeru otići u Italiju, a za što su dogovorili i plaćanje s jednim državljaninom Kine.

14. Stoga je sud utvrdio da su obrana okrivljenika i iskazi svjedoka AR i ČR, međusobno, nevjerodostojnost u pogledu razloga kretanja okrivljenika i svjedoka po teritoriju Republike Hrvatske u blizini granice sa Republikom Slovenijom, te kontradiktorni priloženoj materijalnoj dokumentaciji, pa je takva obrana okrivljenika i iskazi svjedoka ocijenjeni kao nevjerodostojni, nelogični i neživotni, te dani u cilju izbjegavanju kaznene odgovornosti okrivljenika.

15. Iako okrivljenik ne navodi da bi za ovu vožnju trebao dobiti novčanu nagradu, sud je utvrdio da je okrivljenik, samim time što je kroz cijelo vrijeme bio u telefonskom kontaktu s osobom imena PU, koji ga je navigirao i davao upute, te je okrivljenik išao u Zagreb ciljano, kako bi preuzeo navedena četiri kineska državljana, bio dio organizacije, te je ovaj posao radio iz koristoljublja, to tim više što su svjedoci AR i ČR govorili o novcu, odnosno, da ih okrivljenik nije tražio novac, ali bi mu na kraju dali 50-60 eura za benzin, a i je svjedok AR ističe da su u konačnici imali namjeru otići u Italiju, a za što su dogovorili i plaćanje s jednim državljaninom Kine. Dakle, nema sumnje da bi okrivljenik dobio novac. Osim toga, iz iskaza svjedoka AR i ČR proizlazi da se oni od prije nisu poznavali, niti su od prije poznavali okrivljenika, te su opisivali da su imali organizirani prijevoz od drugih osoba, jer su prvo došli avionom u Srbiju, od kuda su autobusom došli u Bosnu i Hercegovinu, pa su od tuda autobusom krenuli u Hrvatsku. Kineski državljani su imali dokumente tražitelja azila, jer su već ranije jedanput bili zaustavljeni od strane hrvatske policije i odvedeni u PP Duga Resa, pa su 3.9. 2024. prevezeni u prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. I nakon što su napustili prihvatilište, analizirajući telefonske razgovore između okrivljenika i osobe PU, utvrđeno je da je okrivljenik, tog 4.9.2024. u ranim jutarnjim satima krenuo iz Italije upravo iz razloga što je trebao preuzeti na prijevoz tu četvoricu kineska državljana, što znači da su kineski državljani već platili ili trebali platiti cijeli svoj prijevoz nepoznatim osobama, jer je općepoznato da se ovakav kriminalni posao obavlja samo i isključivo zbog zarade. Osim toga, okrivljenik je lošijeg imovnog stanja, a kako to proizlazi iz njegove obrane, te zasigurno nije išao iz Italije u Hrvatsku bez da mu je za to bila obećana novčana nagrada.

16. Stoga je sud utvrdio da je okrivljenik dana 04. rujna 2024., u ranim poslijepodnevnim satima, u Zagrebu, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, za unaprijed obećanu novčanu nagradu u neutvrđenom iznosu, vozilom marke Jeep model Renegade, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), preuzeo četiri državljana Narodne Republike Kine i to osobe po imenu AR, ČR, FR i ŽR, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, sve do mjesta Lepoglava, gdje je na skretanju za Trakošćansku ulicu u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom oko 15,00 sati zaustavljen po policijskim službenicima PU varaždinske, dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11., dakle, kazneno djelo je ostalo u pokušaju.

16.1. Sva navedena utvrđenja iz materijalne dokumentacije, dovode do zaključka da je okrivljenik, iako je u Republiku Hrvatsku legalno ušao, s važećim dokumentima, vozio je 4 kineska državljanina isključivo radi ilegalnog prijevoza stranih državljana koji nisu imali dokumente za odlazak u druge europske zemlje, te je to učinio iz koristoljublja, dakle, za novčanu naknadu. Naime, počinitelja može platiti neposredno sama osoba koja protuzakonito uđe, kreće se i boravi na predmetnom području, a isto to za nju može učiniti i druga osoba, a što ne utječe na počinjenje kaznenog djela. Za počinjenje kaznenog djela nije značajno niti je li korist pribavljena u novcu ili u vidu nekog drugog oblika imovinske koristi, niti je li fizički primljena, bitno je da je bila ugovorena pa makar i u neutvrđenom iznosu. U skladu s navedenim, počinitelj očekuje korist počinjenjem djela i djelo čini upravo kako bi pribavio korist, pri čemu sama realizacija očekivane financijske ili neke druge materijalne koristi ne mora niti biti ostvarena. Naime, analizom iskaza saslušanih svjedoka i obrane okrivljenika, utvrđeno je, da se okrivljenik kao vozač i državljani Kine kao putnici od ranije nisu poznavali, niti su ranije međusobno komunicirali, već je komunikacija bila telefonskim putem između okrivljenika i osobe PU, te je osoba PU davala okrivljeniku upute kuda treba ići te mu slao kartu za navigaciju i rekao mu da će tamo zateći 4 kineska državljana, te je okrivljenik, postupao prema uputama te osobe, i preuzeo 4 kineska državljana, što sve upućuje na zaključak da su ove radnje bile poduzete u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca.

17. Dakle, okrivljenik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela jer je postupao izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio 4 državljanina Kine, koji su ušli u Republiku Hrvatsku, kako bi ih se prevezlo dalje u europsku zemlju koja je članica Europske unije ili potpisnica Šengenskog sporazuma, dakle, okrivljenik je postupao, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u zemlje zapadne Europe, za unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, no u tome je spriječen intervencijom policijskih službenika pa je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

18. Slijedom svih navedenih okolnosti, sud je utvrdio da je optuženik kritične zgode djelovao sa ciljem koristoljublja, jer su zatečeni migranti, radi ilegalnog prijevoza, a optuženik je, u dogovoru s NN osobom (koja se u telefonskom kontaktu s okrivljenikom naziva PU), s kojom je bio u neprestanom telefonskom kontaktu tijekom 4.9.2024., jer je sam naveo da je tog dana telefon bio samo kod njega, te preuzeo 4 strana državljana, za koje je bio svjestan da se radi o migrantima, a što je i sam izjavio, dakle, o osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske, te ih je vozio prema hrvatsko-slovenskoj granici, prema navigaciji koju je imao, a kako je to vidljivo iz pregleda njegovog mobitela. Dakle, optuženik je svjesno i voljno, s izravnom namjerom, a sve kako bi se materijalno okoristio, poduzeo radnje kako bi tim osobama omogućio nedozvoljeno kretanje u Republiku Sloveniju, tako što ih je osobno prevozio, ali je u tome spriječen postupanjem policijskih službenika na teritoriju Republike Hrvatske. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženika da nije znao i nije trebao prevoziti migrante u Republiku Sloveniju, već samo na teritoriju Republike Hrvatske do trgovine, da se izgubio, jer iz opisanih materijalnih dokaza proizlazi da je optuženik preuzeo navedene strane državljane sa ciljem da ih preveze preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, što upućuje na zaključak da je djelovao iz koristoljublja, pa je u ovom dijelu njegova obrana cijenjena kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.

18.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

19. Sud je u cijelosti prihvatio svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu i objektivnu. Obranu optuženika te iskaze svjedoka AR i ČR u dijelu u kojem je ista suprotna materijalnoj dokumentaciji, sud je ocijenio kao nevjerodostojnu, te danu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.

20. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je optuženiku olakotnom cijenio činjenicu da je neosuđivan u Republici Hrvatskoj, da je lošijeg imovnog stanja, da se financijski brine o roditeljima i djevojci, da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo i u namjeri da počini kazneno djelo, što je kritične zgode prevozio 4 migranata. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

20.1. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim strožim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

21. Na temelju članka 79. stavak 1. ZKP/08 od optuženog CR oduzimaju se predmeti i to: - mobilni telefon mobilni uređaj marke Honor, IMEI broja [IMEI broj], sa umetnutom SIM karticom nepoznatog operatera, oduzetog od okrivljenika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, PP Ivanec, br. 01537462., a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će isto po pravomoćnosti presude uništiti. Navedeni predmeti su predmeti koji su namijenjeni i uporabljeni za počinjenje kaznenog djela u smislu odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11, pa su isti i oduzeti od okrivljenika na temelju citirane zakonske odredbe.

22. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom CR se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja, na zadržavanju i u istražnom zatvoru, i to od 04. rujna 2024. u 15,00 sati, pa nadalje.

23. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi CR dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura, kao paušal, u roku od 15 dana, te je dužan platiti nagradu i troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će se donijeti posebno rješenje. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti i bez opasnosti za nužno uzdržavanje svoje obitelji i svoje osobno, obzirom će kao mlada i radno sposobna osoba ostvarivati novčana sredstva za život.

U Varaždinu 4. veljača 2025.

Predsjednik vijeća

kao sudac pojedinac:

Snježana Lukač-Keretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pisano, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu na broj KO-DO-472/2024,

2. Optuženi RR, Zatvor u Varaždinu,

3. Braniteljica po službenoj dužnosti Stella Mudri, odvjetnica iz Varaždina.