Posl.br. 2 Pr – 17/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UP OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], kojeg zastupa Mirko Cetina odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženika Čistoća d.o.o. OIB 169112997621 Dubrovnik, Put od Republike 14, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odv ureda RP i Antonija Šimunković Zagreb, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2024. godine, dana 4. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 13.veljače 2024. godine, kojom je tuženik Čistoća d.o.o., Put od Republike 14, 20000 Dubrovnik, OIB: 16912997621, tužitelju UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazao Ugovor o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2019., broj ČD1/2-05-159/19, te se utvrđuje nedopuštenim Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od dana 21. ožujka 2024. godine, Urbroj: 1010/24-150/02, kojom se zahtjev za zaštitu prava odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta "pomoćni radnik", a ukoliko to nije moguće da ga se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2 Pr –17/2024

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženik su dana 26. veljače 2019. sklopili Ugovor o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme broj ČD1/2-05-159/19, za radno mjesto pomoćni radnik (dalje: Ugovor o radu).Tuženik je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 13. veljače 2024. godine (dalje: Odluka o otkazu) tužitelju otkazao Ugovor o radu. Odluka o otkazu je uručena tužitelju dana 29. veljače 2024. godine, te je isti u zakonskom roku dana 14. ožujka 2024.g. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, zaprimljen od strane tuženika dana 19. ožujka 2024.g., koji se na Zahtjev za zaštitu prava očitovao Odgovorom na isti od dana 21. ožujka 2024. godine Urbroj: 1010/24-150/02, zaprimljenu dana 29. ožujka 2024., a u kojem se zahtjev za zaštitu prava tužitelja odbija kao neosnovan. Prvenstveno se ističe kako su Odluka o otkazu i Odgovor na zahtjev za zaštitu prava nedopušteni te da su navodi iz pobijane Odluke o otkazu netočni, paušalni i potpuno nejasni. Nadalje, valja istaknuti kako je tužitelj za čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika izvršavao svoje radne zadatke uredno, sukladno uputama i važećim propisima tuženika. Tuženik je svoju Odluku o otkazu donio iz razloga što se tužitelj, navodno "od dana 16.01.2024. godine pa do sastavljanja pobijane Odluke nije pojavio na svojem radnom mjestu odnosno izostajao je sa svog radnom mjesta bez da je svoj izostanak unaprijed najavio ili isti pak nije na bilo koji način valjano opravdao". Naime, "tužitelj je za razdoblje od dana 01.01.2024 do 15.01.2024 imao otvoreno bolovanje te se, nakon isteka razdoblja u kojem je bio privremeno nesposoban za rad, dana 16.01.2024. bio dužan pojaviti na svojem radnom mjestu, na kojem se nije pojavi, niti je svoj izostanak opravdao." Navodi tuženika na kojima temelji svoju Odluku su neistiniti. Naime, tužitelj je bio kod svoje doktorice MP (šifra liječnika 0012629) dana 23.01.2024., te mu je ista, toga dana "zatvorila" bolovanje sa danom 15.01.2024., a što je vidljivo iz kartona pacijenta koji se prilaže. Dana 25.1.2024. tužitelj je pristupio u prostorije tuženika te tajnici direktorice ĆP predao doznake koje je prethodno dobio od svoje liječnice. Tajnica je bila upoznata sa zdravstvenim stanjem radnika, te mu je ukazala kako je prije povratka na rad dužan obaviti redovni liječnički pregled medicine rada – kako bi se utvrdila radna sposobnost nakon dugotrajnog bolovanja zbog operacije koljena. Nadalje, tajnica je rekla tužitelju, kako će ga o terminu pregleda medicine rada obavijestiti EP (djelatnik tuženika nadležan za zaštitu na radu). Posebno mu je istaknuto kako dok ne "prođe" liječnički pregled ne može raditi, pa je upućen da ne mora dolaziti na posao dok ne obavi pregled. Toga dana tajnica je provjerila i neiskorišteni godišnji odmor za tužitelja za 2023 i 2024. Dakle, nisu točni navodi tuženika iz pobijane Odluke kako se tužitelj nije po prestanku bolovanja javio poslodavcu ni pojavio na poslu. Nadalje, netočni su i navodi tuženika da je tužitelju omogućio iznijeti obranu jer poziv na iznošenje obrane 2 Pr –17/2024

(prema navodima samog tuženika) tužitelj nije nikada ni zaprimio. Štoviše, tužitelj je upravo sukladno uputi tajnice direktorice tuženika, koja je bila u potpunosti upućena u zdravstvenu i radnopravnu situaciju tužitelja kod tuženika, čekao poziv tuženika na obavljanje liječničkog pregleda i procjene preostale radne sposobnosti, umjesto kojeg poziva tužitelju je dostavljena odluka o otkazu. Radi navedenog traži donošenje presude kojom će se utvrditi neosnovanost otkaza.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva kao i činjenične navode navedene u tužbi. Tužitelj je s tuženikom dana 26.02.2019. godine sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj ČD1/2-05/159/19, za radno mjesto Pomoćni radnik (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Dana 13.02.2024. godine tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (dalje u tekstu: Odluka), a ista je Odluka uručena tužitelju dana 29.02.2024. godine. Tužitelj je dana 14.03.2024. godine podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, a tuženik je isti Zahtjev dana 21.03.2024. godine odbio kao neosnovan. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je Odluka nedopuštena te zahtijeva od tuženika da ga vrati na radno mjesto Pomoćni radnik. Tužitelj u tužbi ističe kako su navodi iz Odluke netočni, paušalni i potpuno nejasni. Tužitelj navodi da je dana 23.01.2024. godine bio kod svoje doktorice MP (šifra liječnika 0012629) te da mu je ista tog dana ”zatvorila bolovanje” s danom 15.01.2024. godine. Tužitelj ističe kako je dana 25.01.2024. godine pristupio u prostorije tuženika te tajnici tuženika predao doznake koje je prethodno dobio od svoje liječnice, da je tajnica bila upoznata sa zdravstvenim stanjem radnika, da mu je ukazala kako je prije povratka na rad dužan obaviti redovni liječnički pregled medicine rada kako bi se utvrdila radna sposobnost nakon dugotrajnog bolovanja zbog operacije koljena. Dalje tužitelj ističe da je tajnica tuženika rekla tužitelju kako će ga o terminu pregleda medicine rada obavijestiti EP, radnik tuženika nadležan za zaštitu na radu. Tužitelj tvrdi da mu je posebno istaknuto kako dok ne ”prođe” liječnički pregled ne može raditi te da je upućen da ne mora dolaziti na posao dok ne obavi pregled. Tuženik se na navode tužitelja očituje kako slijedi. Nesporno je da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad do dana 15.01.2024. godine te da se od dana 16.01.2024. godine pa sve do dana 13.02.2024. godine, dana sastava Odluke, nije pojavio na svom radnom mjestu. Tužitelj se dakle čak 25 radnih dana nije pojavio na poslu odnosno 25 radnih dana je neopravdano izostajao sa svog radnog mjesta. Stoga je jasno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa slijedom čega je tuženik donio Odluku. Tužitelj svoju tužbu temelji na tvrdnjama o tome da mu je tajnica tuženika rekla da ne može raditi dok ne prođe liječnički pregled medicine rada, odnosno da ga je ista uputila kako ne mora dolaziti na posao dok ne obavi liječnički pregled, što je apsolutno netočno. Istina je da je tužitelj dana 25.01.2024. godine došao u sjedište tuženika i predao tajnici tuženika Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od dana 01.01.2024. do dana 15.01.2024. godine. Isto tako nesporno je da je tužitelj do dana 25.01.2024. godine, već 9 radnih dana neopravdano izostajao sa svog radnog mjesta. Nastavno na prednje, tajnica tuženika pitala je tužitelja zašto nije ranije donio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, budući da je u tom trenutku prošlo već 9 radnih dana od zaključenja bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) tužitelja. Tužitelj pritom tajnici tuženika nije dao konkretan odgovor već je rekao da je u fazi čekanja liječničkog pregleda te da onda počinje raditi. Tajnica tuženika je odgovorila tužitelju

2 Pr –17/2024

da ne može sam sebe naručiti na liječnički pregled već da to radi ovlaštena osoba tuženika i to radnik EP, stručnjak za zaštitu na radu, s kojim je potrebno provjeriti je li tužitelju isteklo liječničko uvjerenje te da će ga kontaktirati nakon provjere. Tajnica tuženika je odmah pitala tužitelja je li mu se promijenio broj mobilnog telefona obzirom da je tuženik već ranije imao problem sa stupanjem u kontakt s tužiteljem, budući da se tužitelj ne bi javljao na pozive tuženika. Tužitelj je potvrdio da ima isti broj mobilnog telefona te napustio prostorije tuženika. Nakon odlaska tužitelja, tajnica tuženika kontaktirala je nadređenu osobu tužitelja, Voditelja Odjela javna čistoća AP, radi provjere je li mu se tužitelj javio prilikom zatvaranja ”bolovanja” te je li mu možda odobreno korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 16.01.2024. godine pa na dalje, na što je radnik AP odgovorio da se tužitelj nije javio nikome od voditelja iz Odjela javna čistoća te da mu nije odobreno korištenje godišnjeg odmora. Tajnica tuženika provjerila je s radnikom EP treba li tužitelj na liječnički pregled medicine rada, a isti je odgovorio da liječničko uvjerenje tužitelja od prošle godine još uvijek vrijedi te da tužitelj može početi s radom. Kao što je i ranije istaknuto, tužitelj je do dana dolaska u sjedište tuženika, dana 25.01.2024. godine, već 9 radnih dana neopravdano izostajao sa svog radnog mjesta, a da pritom o istom nije obavijestio nadređenu osobu niti tuženika, svog poslodavca. Prednje navedeno ponašanje samo po sebi predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, kao i nezainteresiranost i bezobzirnost tužitelja. Tužitelj ni u kojem trenutku ne osporava dugi izostanak s radnog mjesta već tvrdi da mu je tako bilo naloženo od strane tajnice tuženika, koja tužitelju nije nadređena osoba niti je osoba koja tužitelju može naložiti da ne dolazi na posao. Tužitelj svoju nadređenu osobu, voditelja Odjela javna čistoća, kao niti Poslodavca nije uopće kontaktirao. Prednje navedeno potvrđuje i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske;

”….Takav neopravdani izostanak s radnog mjesta u trajanju od više od 40 dana i prema shvaćanju ovog suda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Stoga takva povreda radnog odnosa predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR jer neopravdani nedolazak na posao veći broj dana uzastopce (40 dana), predstavlja osobito tešku povredu radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.“

U odnosu na navod tužitelja o tome da je čekao poziv tuženika za liječnički pregled, tuženik ističe da je dana 26.01.2024. godine tajnica tuženika više puta zvala tužitelja na mobilni telefon kako bi ga obavijestila o valjanosti liječničkog uvjerenja od prošle godine, međutim tužitelj nije odgovarao na pozive. Posebno treba istaknuti da je tajnica tuženika zvala tužitelja sa službenog mobilnog telefona i to na broj za koji je tužitelj dan ranije potvrdio da još uvijek koristi. Kao dokaz prednje navedenom tuženik dostavlja sliku zaslona službenog mobilnog telefona tajnice tuženika te sliku zaslona evidencije osobnih podataka tužitelja, kojom se potvrđuje broj mobilnog telefona tužitelja. Tajnica tuženika je zatim zvala tužitelja i s fiksnog telefona iz svog ureda te ponovno s fiksnog telefona iz ureda predsjednice uprave tuženika, pri čemu je i ona bila prisutna. Tužitelj na niti jedan od navedenih poziva nije odgovorio, a nije niti povratno kontaktirao tajnicu tuženika niti tuženika. Ako je tužitelj uistinu čekao poziv tuženika za liječnički pregled, nije jasno zašto se na iste pozive nije javljao. Osim toga, da je tužitelj htio doći na posao, protekom par dana bi sam nazvao tuženika, svog poslodavca i provjerio iz kojeg razloga još nije pozvan na liječnički pregled. Tužitelj ne da nije povratno nazvao tuženika, već je prva komunikacija s istim bila njegov Zahtjev za zaštitu prava nastavno na Odluku, i to tek dana

2 Pr –17/2024

14.03.2024. godine. Nije životno i logično ne zapitati se, protekom toliko vremena, zašto te poslodavac nije zvao i pritom sam ne nazvati poslodavca. Tužitelj se od dana 25.01.2024. godine pa do dana sastava Odluke, odnosno 19 dana, nije nikome javljao niti je provjerio zašto ga poslodavac nije kontaktirao, a pritom je nastavio neopravdano izostajati s radnog mjesta. Prednje opisanim ponašanjem tužitelj, isto kao i nakon zaključenja privremene nesposobnosti za rad od dana 15.01.2024. godine, ponavlja obrazac neodgovornog ponašanja i nezainteresiranosti za rad kao i nepoštivanja svog poslodavca, što sve ima za značenje teške povrede obveza iz radnog odnosa.

O istom postoji i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske:

„….Prema tome, tužitelj je odmah nakon zaključenja bolovanja bio dužan javiti se poslodavcu, a ne učiniti kako je sam odabrao prikladnim: pasivno čekati trenutak kada će njegov poslodavac saznati da isti više nije „na bolovanju“. Takvo ponašanje se u radnom (ugovornom) odnosu radniku (ovdje: tužitelju) ne može tolerirati. Svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze – nego da u okviru radnopravnog odnosa (u odnosu na svog poslodavca) postupa ozbiljno, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju. Tužitelj se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - njegovo postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim). Slijedom toga, shvaćanje je revizijskog suda (jednako kao i prvostupanjskog) da navedena činjenična utvrđenja opravdavaju tužitelju dani otkaz ugovora o radu i činjenični zaključak da (u smislu navedene odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a) i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, te da nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje svoje obranu (čl. 119. st. 2. ZR-a).” Presuda VSRH, posl.br. Rev 348/2019 od dana 05.03.2019. godine Nastavno na sve prednje navedeno, budući da tužitelj nije odgovorio na niti jedan od poziva tuženika, a neprekidno je izostajao sa svog radnog mjesta, tuženik je bio primoran tužitelju poslati Poziv na iznošenje obrane poštanskim putem. Poziv za iznošenje obrane vratio se tuženiku neuručen s napomenom ”Obaviješten, nije podigao pošiljku”. Stoga je netočan navod tužitelja da tuženik nije omogućio iznijeti obranu tužitelju. Nije jasno na koji bi način tuženik trebao omogućiti tužitelju iznošenje obrane kad se isti nije javljao na pozive tuženika niti je zaprimao poštu istog. Obzirom na prednje, razvidno je da je tuženik pri donošenju Odluke poštovao zakonom propisanu proceduru, odnosno da je postupio sukladno članku 119. ZOR-a i pozvao tužitelja na iznošenje obrane.

. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog postupka donese i objavi presudu kojom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev i obvezuje tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3 Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i saslušao parnične stranke, svjedoke MP, EP, AP, ČP.

2 Pr –17/2024

3 1. Tužitelj UP, izjavljuje da je zaposlen u Čistoći od 2017. godine-početka, radio je kao pomoćni radnik na kamionu. Kada ga pitate je li se sjeća Ugovora od 26. siječnja 2019., navodi da je jedan Ugovor bio na pomoćni radnik 1, a drugi Ugovor na pomoćni radnik 2. Pomoćni radnik 1 je čistač-pometač, a pomoćni radnik 2 je radnik na kamionu, složenije radno mjesto je na kamionu zbog liječničkog i zbog zaštite na radu i samih uvjeta na radu. Dodaje da sada trenutno taksira i to po 3-4 sata za određenu osobu, nema svoj obrt. 13. veljače 2024. je uslijedila odluka o izvanrednom otkazu i on se ne sjeća kada ga je zaprimio. Kontaktirao je odvjetnika i on mu je upravo rekao da pođe preuzeti poštu a prije toga je dobio i neke "sugestije" o strane firme-direktorice da može svašta očekivati. Da je prije 4-5 godina operirao koljeno, bio je na dugotrajnom bolovanju, pojašnjava to je bilo 2018. godine, bio je na bolovanju sve do početka 2024. godine, ali je samo to bolovanje prekidao godišnjim odmorom, i opet bi otvorio bolovanje. Negdje 21. ili 22. siječnja 2024. godine je došao u svoje doktorice MP i rekao da želi zatvorili bolovanje, koliko god može dana unazad, ona mu je rekla da bi zato mogao imati problem, ali je on njoj rekao da ima pravo na godišnji i inzistirao sam da mu zatvori bolovanje koliko god može dana unazad, a sve to iz razloga jer nije imao od čega živjeti. Njegovo bolovanje je iznosilo nekih 100 EUR-a, odnosno 100 i nešto. Podstanar je, tada je plaćao najam 350,00 EUR-a. Bio je prisiljen javiti se u Caritas te je i tražio jednokratne pomoći od CZSS, javio se i psihijatru zbog stresa. Razveden i ima petero djece, a od toga dvoje malodobnih. Doktorica mu je zatvorila bolovanje sa datumom 15. siječnja 2024. godine. Smatra da je svoje radne obveze od početak 2017. do kraja 2018. godine kada je bila operacija izvršavao bez greške, mora reći da je nakon 15 mjeseci rada dobio Ugovor za stalno. Nakon što je zatvorio bolovanje dolazi do tuženika i predaje doznake tajnici gospođi CP, ista ga pitala što će sada sa njim, on joj rekao da mu otvori godišnji odmor, da čeka od gospodina EP da dobije termin za liječnički i zaštitu na radu kao što je to rečeno na sastanku, sastanak je bio prije nego što je došao u gospođe CP, sastanak je bio prije zatvaranja bolovanja u doktorice MP. Upravo mu je ovdje prisutna direktorica na sastanku rekla da nije prošao liječnički pregled i da ga ima obaviti isto kao i zaštitu na radu. Kada ga pitate kada je bio u doktorice MP i rekao joj da mu zatvori bolovanje unatrag što je moguće više, nije ni razmišljao o tome kako se u tome periodu nije javio na posao i što bi se moglo dogoditi, odgovara da je bio toliko anksiozan zbog gladi, neimaštine i želio je da se to bolovanje zatvori što prije, a znao je da ima pravo na godišnji. Bio je svjestan toga da se poslodavcu mora najaviti korištenje godišnjeg. On je to i želio najaviti tajnici CP, međutim ona mu je rekla da direktorica sada nije tu i da ne zna kada će se vratiti na posao odnosno da se taj dan neće vratiti sigurno. Nije prije izvanrednog otkaza dobio poziv za iznošenje pisane obrane. Nikada prije toga nije dobio opomenu od poslodavca. Tajnici CP je rekao da ima isti broj mobitela, gospodin EP ga nije kontaktirao, tajnica gospođa CP mu je rekla da su ga pokušavali kontaktirati, međutim on je rekao da može donijeti ispis, te da nema propuštenih poziva. Činjenica jest da od 2018. godine do danas nije radio niti jedan dan jer je bivao ili na bolovanju ili na godišnjem ali je bio jedan period negdje početkom 2023. kada mu je rečeno "stani doma vodimo te kao da radiš", jer nije imao položen niti liječnički niti zaštitu na radu. Po njegovom sjećanju je zaštitu na radu položio nedugo nakon što je ovdje prisutna zz tuženika gospođa ĆP postala direktorica. On je nakon sastanka sa tajnicom CP više puta pokušao kontaktirati gospodina EP, međutim on mu se nije javljao, upravo su mu kod tuženika dali njegov broj, odnosno pojašnjava imao je njegov broj od prije samo su mu potvrdili da se isti nije mijenjao. U dva navrata se sjeća da je u

2 Pr –17/2024

kancelariji bio samo odvjetnik a ne gospodin EP. Nikada nije vikao niti je ikome prijetio. Nikada nije odbio biti čistač-pometač. Sada vozi plavi taksi, za predsjednika udruge plavog taksija IP. Nada se da bi na proljeće mogao voziti puno radno vrijeme u plavom taksiju ili negdje drugdje. Po struci je kuhar. Kao što je rekao da je podstanar i plaća najamninu 550,00 EUR-a. Skida mu se ¾ svih primanja zbog zakonske obveze uzdržavanja djece, nitko od djece ne živi s njim.

Na poseban upit pun. tužitelja da li je po nalogu poslodavca bio odsutan s posla u ovo sporno vrijeme, odgovara da jest jer mu je rečeno da bez liječničkog i zaštite na radu ne može biti prisutan na poslu u djelokrugu radnih strojeva. Na daljnje pitanje je li u tome trenutku imao važeću potvrdu o sposobnosti za rad, odgovara da mu je na sastanku zz tuženika rekla da nije prošao liječnički, dakle nije imao važeću potvrdu o sposobnosti za rad i nije bio na zaštiti na radu. Na pitanje je li ga poslodavac pozvao iznijeti obranu prilikom otkaza, odgovara da nije. Nisu ga niti upozorili da bi mogao dobiti otkaz ili bilo kakvu drugu sankciju. Zvao je bivšeg zz gospodina U pitati kako je moguće da mu je plaća samo 100,00 EUR-a.

Na poseban upit pun. tuženika što je od trenutka izvanrednog otkaza poduzeo i tko ga je uopće kontaktirao, on se sa samim otkazom osjećao toliko ponižen tada nije imao potrebu kontaktirati nikoga, a ranije je u svome iskazu rekao koga je sve kontaktirao prije. Iza otkaza nije bilo ništa, pokušao je preživjet-financijski i da ne bude izbačen na ulicu. Na daljnje pitanje da li je tražio drugi posao, odgovara da jest. Nastavio je ići kod psihijatra zbog svih stresova a kako je bio početak godine tako mu je bilo teško početi raditi jer se tada ne može dobiti posao. Nije uspio dobiti naknadu od Zavoda za zapošljavanje. Na daljnje pitanje je li za vrijeme rada u Čistoći radio neke druge poslove, odgovara najprije da nije, a kasnije pojašnjava da je dodatni posao radio samo jednom u jednom navratu kada je koristio godišnji odmor, a to je bio godišnji iza operacije 2018. Na daljnje pitanje da li on kao radnik prati datume kada mu ističe liječnički pregled, vodi li brigu o tome, odgovara prvi liječnički je dobio na uvid prije nego je počeo raditi, a za ovaj drugi mu je zz tuženika rekla da nije prošao, a nije dobio na uvid nikakve papire. Na daljnje pitanje je li zna zašto je potreban liječnički pregled, odgovara da zna upravo mu je gospodin U rekao da bi mogao raditi posao vozača koji liječnički je ranije prošao, ali mu je sadašnja zz tuženika rekla da taj liječnički vjerojatno nije dovoljno težak. Dodaje da je inače na liječnički išao na Polikliniku Glavić a kod njih je išao na liječnički za vozača. Na daljnje pitanje nakon što nije prošao liječnički na kojem radnom mjestu je nastavio raditi u tuženika, odgovara da mu je bilo ponuđeno radno mjesto pometača, on je dao medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da to ne smije raditi. On je i dalje imao Ugovor na radno mjesto pomoćni radnik ali je bio na bolovanju, nije se smio vratiti na to radno mjesto nakon zaključenja bolovanja, na Domu zdravlja ga pregledao doktor R i on mu je napisao da ne smije to raditi. Na daljnje pitanje tko određuje godišnji odmor i kome se javlja kada treba koristiti godišnji odmor, tko to određuje i koja je procedura, odgovara da ne zna kome se treba javiti i tko ga određuje, dok je radio su mogli izraziti želje, napisati ih a netko od šefova bi im rekao kada mogu ići a ne sjeća se da bi ikada dobio o tome rješenje. Pojašnjava da ne može dobiti godišnji tijekom ljeta i tijekom sezone, nego tijekom zimskog perioda, radi čega je i učinio gore navedeno jer nije htio naštetiti poslodavcu. Na daljnje pitanje je li i sada poslao zahtjev za korištenje godišnjeg odmora nakon bolovanja, odgovara kao što je i odgovorio u svome iskazu gospođu CP je to zamolio usmeno a nije

2 Pr –17/2024

podnio pisani zahtjev. GO mu nije odobren a to je saznao tek nakon saznanja o otkazu.

3 2. Zz tuženika ĆP izjavljuje da je direktor Čistoće od 05. lipnja 2023. godine, prije toga nije bila zaposlena kod tuženika. Po njenim saznanjima tužitelj je zaposlen u Čistoće od veljače 2017. godine tada je bila direktorica gospođa ĐP. Kada došla u Čistoće zna da je tužitelj već bio na dugotrajnom bolovanju, nije uopće radio od lipnja 2023. do otkaza. Tužitelj je dobio otkaz zato jer se nije javljao na posao. 23. siječnja 2024. godine donio je doznake tajnici CP, s kojim zatvara bolovanje s 15. siječnja 2024. godine, tajnica CP ga je pitala da opravda tih 8 dana i što će s tim, tajnica CP joj nije rekla što joj je tužitelj rekao da radi s tih 8 dana, rekla mu je da će ga kontaktirati, međutim tužitelj se dalje nije nikome nije javljao na mobitel kako tajnici CP tako i kolegama iz javne Čistoće, u biti njegovim prvim nadređenim, a to je gospodin AP. Ona je potpisala odluku o izvanrednom otkazu. Dali su mu mogućnost da iznese pisanu obranu, međutim tužitelj nije predigao pismeno pa se pošiljka vratila neuručena. Nisu uopće razmišljali o tome da mu od 16. siječnja 2024. pa do izvanrednog otkaza daju godišnji odmor. Mora reći da nije potpisala uputnicu za radno mjesto vozač za tužitelja, a uputnica za medicinu rada je došla na njen stol negdje mjesec dana nakon početka njenog rada, tražila je Ugovor o radu za tužitelja i vidjela je da je isti za radno mjesto pomoćni radnik. U kolovozu 2023. godine su se sastali sa tužiteljem i to tužitelj, gospodin AP, gospodin EP i ona. Kako nije htjela potpisati prethodnu uputnicu na mjesto vozača to je išla nova uputnica i došla je svjedodžba da je tužitelj sposoban uz ograničenja za posao pomoćnog radnika ali je stajalo da ne smije dizati kantu težu od 10 kg. Kako posao pomoćnog radnika većinom obuhvaća poslove u tim ograničenjima, tužitelju su ponudili posao čistača-pometača koji posao je fizički lakši, ali on je to odbio i uporno je govorio da mu je obećano radno mjesto vozača. Inače to uvjerenje sa ograničenima je vrijedilo do lipnja 2024. godine. Na tome sastanku je dato i više opcija kako je tužitelj dulje vremena bio na bolovanju, čak je bilo razgovora i o otpremnini koja bi mu se mogla dati ako bi pošao, međutim tužitelj nije pristao. Slali su više puta kontrole bolovanja i ispočetka bi dobivali odgovor da postoji medicinska dokumentacije, međutim zadnjih puta, obzirom na to da je netko iz firme vidio tužitelja da vozi taksi dok je na bolovanju, kada bi slali kontrole bolovanja nisu dobili nikakav odgovor od HZZO-a. Osobno se nije srela sa tužiteljem nakon kolovoza 2023. godine, niti je imala bilo kakav kontakt s njim. Imaju još slučajeva dugotrajnog bolovanja, nedavno se jedan djelatnik vratio bio je na bolovanju kao i gospodin UP ali on sada radi kao čistač-pometač i jedva je dočekao da počne raditi. Od njihovih djelatnika EP, AP i tajnica CP, nitko do njih nije uspio dobiti tužitelja na mobitel nakon što je isti donio doznake tajnici CP jer naravno da bi ju isti o tome obavijestili."

Na poseban upit pun. tužitelja tko je kod tuženika ovlašten trenutnim zaposlenicima nuditi promjenu radnog mjesta, zz tuženika odgovara odgovorna osoba odnosno "ona". Na daljnje pitanje tko u tuženika dostavlja i sastavlja uputnice, odgovara gospodin EP koji je stručnjak zaštite na radu. Na daljnje pitanje je li kontaktirala gospodina EP kada joj je došla uputnica za tužitelja na radno mjesto vozača, odgovara da je jednostavno rekla da ne želi to potpisati i to je vratila svojoj tajnici CP da vrati. Na daljnje pitanje je li na zadnjem (kolovoz 2023.) sastanku je li bio nazočan gospodin U, odgovara da nije. Ne zna koliko je godišnjeg

2 Pr –17/2024

odmora ostalo tužitelju u vrijeme kada je dobio otkaz. Je li praksa društva da se nekome nakon dugotrajnog bolovanja omogući korištenje godišnjeg odmora, odgovara da po zakonu godišnji odmor se može iskoristi najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine pa neće netko 2023. godine koristit godišnji za puno ranije.

3. 3. Svjedok MP, na ročištu od 25. listopada 2024. godine izjavljuje:

Tužitelj je njen pacijent već par godina, sigurno više od 3 godine. Ona se sjeća da je njemu zaključila bolovanje s danom 15. siječnja 2024., naravno to je provjerila u svojoj evidenciji, a UP je bio kod nje 23. siječnja 2024. Upravo toga dana mu je rekla da dobro promisli, da dođe sutra dan, međutim on to nije želio nego je baš insistirao da mu zaključi bolovanje s danom 15. siječnja 2024. Mora reći da njoj UP taj dan nije izgledao pouzdano, bio je varijabilan, čak joj je rekao da ona sama izabere datum kada će mu zaključiti bolovanje. Ponovno mu je govorila da razmisli da dođe sutra dan, međutim on to nije želio, a kada je ispisala papire i zaključila bolovanje rekla mu je da razmisli hoće li te papire predati, odnosno neka ih još ne predaje. Nije je poslušao. Ona je njemu taj dan dala i uputnicu za psihijatra. Mora reći da je on i prije išao kod psihijatra na preglede i kontrole, a prije je bivao i na dugotrajnim bolovanjima i od tih bolovanja je bilo bolovanja upućenih od psihijatra. Ovo zadnje bolovanje je otvorila njena kolegica jer je ona tada bila na Mljetu (radila) u turističkoj ambulanti. Umirovljenik je pa je mogu prebaciti po potrebi. Mora reći da je UP težak pacijent po komunikaciji kao što je i rekla varijabilan. U prosincu prije toga je bio na psihijatrijskoj komisiji i to upućen nakon što ga je obradila ali je stiglo rješenje na kojemu stoji, nema invalidnosti. Njoj je UP rekao odnosno pričao da je ranije negdje u Slavoniji čak i navodno bolnički liječen na psihijatriji. UP je bivao na bolovanjima i radi koljena i radi leđa.

Na posebno pitanje pun. tužitelja zbog čega je bio na bolovanju ovaj zadnji put, svjedokinja odgovara kolegica je otvorila bolovanje na akutnu upalu mjehura, ali je UP nakon toga nastavio ići u psihijatra. Na daljnje pitanje odgovara da ne zna koliko je trajalo to bolovanje, ali zna da ga je zaključila s danom 15. siječnja 2024. Na daljnje pitanje je li nakon toga bolovanja trebao proći pregled za radnu sposobnost, svjedokinja odgovara da ne zna jer nije u okviru njezinog posla.

Na posebno pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da se ne može sjetiti što joj je UP rekao što će nakon bolovanja, nešto je spominjao da se dogovorio s firmom ali ona ne zna što je to bilo je li bio godišnji ili nešto drugo. Na daljnje pitanje je li bio kod nje od 23. siječnja 2024. do kraja veljače ili eventualno otvorio novo bolovanje, svjedokinja odgovara da nije, a da je bio bila bi mu otvorila bolovanje, opet navodi da UP ima elemente za liječenje.

3. 4. Svjedok EP na ročištu od 25. listopada 2024. godine izjavljuje: Da radi u tuženika od 2015. godine i to je stručnjak za zaštitu na radu i zaštitu od požara. Prije UP nije baš ni poznavao, zna da je od 2018. – 2022. godine , dakle 5 godina bio na dugotrajnom bolovanju. A mora reći da među kolegama o UP nije čuo "nešto dobro". Sjeća se da je njega tajnica CP zvala i pitala ga za valjanost njegovog zdravstvenog uvjerenja, a upravo ga tada zazvao i UP, čak je bio i malo prijetećeg tona, čak mu je i prijetio, rekao mu je da ne može povlačiti kontenjere ali on mu je rekao da sve to mora utvrditi liječnik. Da je 25. siječnja 2024. dostavio tajnici Igorova liječnička uvjerenja. Sjeća se da su organizirali sastanak prije samog otkaza a to je bilo negdje tada baš krajem siječnja, tu je bio nazočan i on, direktorica, 1 0

2 Pr –17/2024

gospodin AP, gospođa CP njihov pravnik M kao i sam UP. Mora reći da se tada UP derao. UP je nuđeno lakše radno mjesto da bude da bude čistač- pometač, međutim UP je i to odbio. Mora pojasniti da imaju dvije kategorije čistača, jedan je čistač za košenje, koji uključuje sezonsku kosidbu ili glomazni otpad, ali ovaj za kosidbu mora imati položeno za rukovanje motornim kosilicama. Čistač za glomazni otpad opet mora nositi teški otpad-glomazni otpad. Čistač pometač je najnezahtjevnija vrsta posla, po njihovoj sistematizaciji to su čistači javnih površina koje svakodnevno srećemo cestom. UP je taj najjednostavniji posao odbio. Inače do tada je bio na kamionima što je uključivalo i privlačenje kontenjera. UP je to odbio jer je očekivao sebi neko povoljnije radno mjesto. Zna da su UP viđali da upravlja taksijem Cameo po noći. UP je 23. siječnja 2024. poslao dokumentaciju da zaključiva bolovanje 15.1.2024. Nikome se nije javio od toga dana pa sve do kraja veljače. Izričito tvrdi da kroz to vrijeme s njim nije imao nikakve kontakte. Inače je UP bio bahat i arogantan. Zna da ga je tajnica zvala kroz to vrijeme i nije se javio. Zna da UP i sada vozi taksi i to Plavi taksi. Mora dodati da je UP u vrijeme dugotrajnog bolovanja digao kredit i lijepo živio.

Na posebno pitanje pun. tužitelja je li upoznat s zdravstvenim stanjem tužitelja, svjedok odgovara da nije dužan to znati a ni ovlašten po zakonu o zaštiti osobnih podataka. Na daljnje pitanje odakle zna da on vozi taksi, odgovara da ga je vidio svojim očima a može ga se vidjeti i danas. Na daljnje pitanje odgovara da na dan 25. siječnja 2024. je UP imao zdravstveno uvjerenje za obavljanje svoga posla.

Na posebno pitanje pun. tuženika koliko dugo vrijedi uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, odgovara da je maksimalno 2 godine, a sve ovisi o zdravstvenom stanju radnika, npr ako netko ima dijabetes, visoki krvni tlak. Je li to znači da je UP mogao početi s radom kada je zaključio bolovanje, odgovara "naravno". Na daljnje pitanje odgovara da nije trebao ići na medicinu rada. Na daljnje pitanje je li viđao tužitelja da taksira od trenutka zaključenja bolovanja pa do kraja veljače, odgovara da jest viđao ga je na dnevnoj bazi, čak ima i saznanja da je bio prijavljen kod JP iz [adresa].

3. 5. Svjedok AP na ročištu od 25. listopada 2024. godine izjavljuje da je zaposlen kod tuženika od 2017. kao voditelj odjela javne Čistoče. Tužitelj i on su malo zajedno radili jer je isti otvorio bolovanje. Po njegovom saznanju UP je bio na bolovanju sve od 2018. godine pa do otkaza. Zna da je prvo bolovanje otvorio radi koljena, dalje više ne zna. Zna zašto je UP dobio otkaz jer se nije javljao od zaključivanja bolovanja, nego je tek nakon 10 dana došao kod tajnice sa doznakama. Može reći da se niti njemu niti ikome od poslovođa u odjelu UP nije javio a on sva saznanja crpi preko tajnice. Zna da inače praksa da se nakon dugotrajnog bolovanja nekoga uputi na liječnički pregled, takozvana provjera radne sposobnosti, ali ne zna što je bilo s njim jer se sva komunikacija odvijala s tajnicom. Sastanak koji se dogodio krajem siječnja na kojemu je bio UP, i rekao im da ne može više raditi posao koji je do sada radio a da bi se vratio kod tuženika, ponuđen mu je posao čistača, međutim isto nije prihvatio, nakon toga ga tajnica CP naručuje na liječnički pregled, međutim UP se uopće tajnici nije javljao na telefon. UP je na sastanku bio prepotentan, čak je došao s namjerom da će i snimati. On jest čuo ali nije vidio da UP taksira."

1 1

2 Pr –17/2024

Na posebno pitanje pun. tužitelja je li upoznat sa zdravstvenim stanjem tužitelja, odgovara da zna da je otvorio bolovanje za koljeno, a zadnje vrijeme je bilo problem jedno oko, ali detalje dalje ne zna, UP bi inače njima donosio doznake. UP je u trenutku zaključivanja bolovanja imao važeće odobrenje za obavljanje rada. Mora reći da bi oni njega doslovno morali moliti da dostavi doznake, svi bi inače donijeli do prvog ili drugog u mjesecu a UP bi kasnio a bez doznaka se ne može obračunati plaća.

Na posebno pitanje pun. tuženika, odgovara da je on UP nadređena osoba. Na daljnje pitanje nakon sastanka krajem siječnja je li se UP njemu javljao ili bilo kojem drugome, svjedok odgovara nije se javljao njemu niti kolegama. Nije tražio niti odobrenje korištenja godišnjeg odmora niti bilo kakvog dopusta.

3. 6. Svjedok CP, na ročištu od 25. listopada 2024. godine izjavljuje da je zaposlena u tuženika od 02. siječnja od 2019. na radno mjesto tajnice ali obavlja poslove i referenta za ljudske resurse. Mora reći da je UP konstantno na bolovanju od 2018. do 2023. godine tako da uopće ne zna je li išta radio u 2023. Slali su čak i kontrole bolovanja ali dobili bi odgovor od HZZO-a, sada se ne sjeća točno što bi pisalo, a zadnja kontrola bolovanja koja je išla 2023. nisu dobili nikakav odgovor. Po njenom saznanju UP uopće nije radio niti jednog dana od kada je zaposlena u tuženika pa do danas. **.**.2024. UP dolazi u njen ured, donosi joj doznake iz kojih je vidljivo da je bolovanje zaključeno sa danom 15. siječnja 2024. Pitala ga je u čemu je problem, zašto se prije nije javio, UP joj je odgovorio da je u fazi čekanja liječničkog pregleda, rekla mu je da ne može se on tako sam naručiti na liječnički pregled nego to treba netko iz tuženika. Rekla mu je da ću sve provjeriti sa djelatnikom EP i do kada mu vrijedi liječničko uvjerenje, a naglašava da je ga na izlasku pitala je li mijenjao broj mobitele, isti joj je odgovorio da nije mijenjao broj mobitela. AP joj je rekao nakon toga da mu se UP uopće nije javljao. EP joj je rekao da UP ima važeće uvjerenje i da može početi s radom. Nakon toga je UP zvala sa više brojeva kako i mobitela tako i fiksnog, pa i fiksnog od ureda direktorice, međutim UP joj se nikako nije javljao. Nakon toga su sačinili poziv UP da iznese svoju pisanu obranu, međutim za isti dopis se vratilo neuručeno pismeno i to više puta. Nakon toga su tražili suglasnost radničkog vijeća da mu se da otkaz, dobili smo suglasnost, sačinili otkaz i UP je otkaz primio. Tvrdi da UP nitko nije naručivao na medicinu rada u razdoblju od 15.1. 2024 do kraja veljače 2024. od strane djelatnika Čistoče. Mora reći kada je bio sastanak krajem siječnja, da nije bila nazočna unutra u samom uredu naime ona sjedi ispred, ali se čula vika i ispred. Osobno UP nije vidjela da taksira a zna da su ga neke kolege vidjele konkretno kolega EP. Još jedanput tvrdi da se UP nije nikome javio od 15. siječnja 2024. do kraja veljače 2024.

Na posebno pitanje pun. tužitelja kada je UP došao kod nje s doznakama 25. siječnja 2024. je li mu rekla da ne mora dolaziti na posao dok ne obavi pregled, svjedokinja odgovara da nije, jer nije ona njemu nadređena da bi mu uopće mogla to reći, samo mu je rekla da pričeka da će ga kontaktirati, međutim kao što je i ranije navela u svome iskazu UP se nikome nije javljao. Na daljnje pitanje je li mu rekla da ne može se sam naručiti nego netko iz firme svjedokinja ponovno ponavlja da jest. Je li znala da treba napraviti kontrolu na medicini rada da bi se utvrdila njegova preostala radna sposobnost, svjedokinja odgovara da to nije njezina nadležnost, time se bavi gospodin EP. Na daljnje pitanje je li UP imao neiskorištenog godišnjeg 1 2

2 Pr –17/2024

odmora, svjedokinja odgovara da ga je imao, ali je rekla UP da nije ona ta koja mu može odobriti korištenje godišnjeg odmora. Je li bila upoznata sa zdravstvenim stanjem UP i zašto je bio na bolovanjima, odgovara da ne zna.

Na posebno pitanje pun. tuženika tko odobrava korištenje godišnjeg odmora, odgovara šef odnosno njegov nadređeni a to je u konkretnom slučaju AP. Nema saznanja da bi UP tražio korištenje godišnjeg odmora od gospodina AP. Do kraja veljače 2024. nije uspjela stupiti u bilo kakav kontakt s tužiteljem niti joj je dostavio bilo kakve doznake.

3. 7. Iz odluke o izvanrednom otkazu je razvidno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 26. veljače 2019. za radno mjesto pomoćni radnik , u točki 5 stoji da će se radniku isplatiti preostali godišnji odmor. U Samom obrazloženju je razvidno da je radnik od 1. 1. 24 do 15. 1. 24 imao otvoreno bolovanje, a nakon isteka razdoblja u kojem je bio privremeno nesposoban za rad, dana 16. 1. 24 bio se dužan pojaviti na svom radno mjestu , na kojem se nije pojavio niti je svoj izostanak opravdao. Poslodavac je dana 26. 1. podnio poziv za iznošenje pismene obrane, kojeg isti nije preuzeo, Od HZZO je poslodavac , obzirom na nemogućnost uspostave komunikacije, dobio podatak da istom dana 16. 1. 24 nije produženo bolovanje, pa sve do dana pisanja otkaza Odluka je pisana 13. 2. 24. Kako izostajanje s radnog mjesta i to neopravdano predstavlja iznimno tešku povredu iz radnog odnosa to je odlučeno kao u istom rješenju / ls 5 6 7 /

3. 8. Iz zahtjeva za zaštitu prava razvidno je da tužitelj istog podnosi 14. 3 .24. po punomoćniku ovdje odvjetniku Cetina, isti ne spori da je zatvorio bolovanje 15. 1. 24, a 25. 1. 24 je došao u prostorije poslodavca.

3. 9. Iz povratnice razvidno je da je zahtjev tužitelja predan preporukom 14. ožujak .24

3. 10. Iz odgovora na gore navedeni zahtjev ls 10 razvidno je da tuženik najprije navodi da je isti zahtjev od dana 14 3 24 a odluka o otkazu je uručena 29 2 24, dakle zahtjev je podnesen u roku, međutim tuženik istog smatra neosnovanim jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa naime nije se pojavio na poslu od 16.1.24. pa sve do 13 2 24. Tuženik je poštivao zakonom propisanu proceduru. Tuženik navodi da je od HZZO tražio podatak o eventualnom bolovanju tužitelja, te je dobiven odgovor da nije utvrđena eventualna nesposobnost za rad. Tužitelju je upućen poziv za iznošenje obrane koji isti nije primio. Radi svih iznesenih navoda dakle osobito teške povrede iz radnog odnosa zahtjev nije osnovan. Odgovor je pisan dana 21 ožujka 2024. - ls10

3. 11. Iz kartona pacijenta ls 12 razvidno je da je bolovanje tužitelju zatvoreno dana 15 siječanja 24. ls 12

3. 12 .Tužba je predana 12. travnja 24 .

3. 13. Iz preslika odlaznih poziva na broj [broj telefona] razvidno je da su upućeni 24 siječnja 24. svako pola sata, a iz preslika zaslona podataka tužitelja razvidno je da je navedeni broj upravo broj tužitelja.

1 3

2 Pr –17/2024

4. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5 . Predmet spora je utvrđenje osnovanosti izvanrednog otkaza danog tužitelju dan 13. veljače 2024.

6. Čl 116 ZR / Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanredan otkaz . ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radno odnosan nije moguć.

St 2 je propisano da se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Čl 119 je propisano da prije izvanrednog otkazivanja poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

7. U ovoj pravnoj stvari niti tužitelj niti tuženik ne spore kada je donesena odluka o otkazu, kada je podnesen zahtjev za zaštitu prava, niti tužba, dakle nitko ne spori pravodobnost tužbe ni zahtjeva za zaštitu prava. Tužitelj niti ne spori da je tuženik tražio mišljenje radničkog vijeća. Dakle nije sporna pravodobnost tužbe, zahtjeva za zaštitu prava, odgovora na isti.

Poslodavac je 6. 2. 2024 primio odluku HZZO da radnik nije na bolovanju što tužitelj ne spori.

8. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je dana 21 ili 22 siječnja došao kod svoje dr te inzistirao da mu zatvori bolovanje koliko je to moguće unazad. Dr mu je zatvorila bolovanje s 15. siječnjem 2024. Isto tako iskazuje i dr da je tog dana zatvorila bolovanje, a tako iskazuje i zz tuženika, a i pokazuju isprave u spisu. /Doznake ls 12./ 8 .1.Upravo dr opće prakse navodi da je upozorila tužitelja na moguće posljedice takvog zaključivanja bolovanja, međutim tužitelj je inzistirao na istom .

8.2.Svjedok nadležan za zaštitu na radu navodi da su čak imali i sastanak s tužiteljem prije otkaza, nuđen mu je lakši posao međutim isti je odbio, čak se i derao. Isti svjedok EP jasno iskazuje kako se tužitelj nije javljao na posao niti do kraja veljače. Isti svjedok iskazuje kako mu je poznato da se UP nije javljao niti tajnici na telefonske pozive. Svjedoku AP je također poznato da se UP nije javljao na posao 10 dana., tek nakon 10 dana je došao kod tajnice s doznakama Isti svjedok iskazuje da je UP bio nazočan na sastanku kraj siječnja ali nije prihvatio drugi posao. Tajnica CP iskaziva kako je UP došao kod nje tek 25. 1. s doznakama da zatvara bolovanje dana 15 1. Kada ga pita gdje je bio do tada , on odgovara da je čekao liječnički pregled, na što mu ona odgovara da liječnički ne može sam a nakon toga se tužitelj više ne javlja.

1 4

2 Pr –17/2024

Naravno da tužitelja na liječnički pregled treba naručiti netko od tuženika.

9.. Tužitelj niti ne spori da nije bio na poslu sve do 25. 1. 24 kada je samo donio doznake, a zatvorio je bolovanje 15. 1. 24. a nije dolazio ni nakon toga sve do otkaza.

9 1. Tuženih je uputio tužitelju poziv na iznošenje obrane, koji poziv tužitelj nije primio, a za istaknuti je da tuženik po čl 119 Zakona o radu nije niti bio dužen uputiti tužitelju poziv na iznošenje obrane, jer u situaciji kada je ovoliko dana tužitelj neopravdano izostao nije niti bilo za očekivati od tuženika da traži iznošenje obrane ali je isti ipak to tražio.

9.2.Tužitelj je imao važeće liječničko uvjerenje prema iskazu svjedoka EP koji je zadužen za zaštitu na radu, dakle nije vjerodostojan tužiteljev navod da je čekao liječnički pregled jer je jasno da ga poslodavac mora uputiti na liječnički pregled, a svi svjedoci koju su saslušani negiraju navedeno.

9.3.Dakle u ovom sporu je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj neopravdano izostao s posla od zaključenja bolovanja 15. 1. 25 , dakle od dana 16. siječnja 2025. pa sve do dana pisanja odluke o otkazu 13. 2. 24. Tužitelj niti ne spori da navedeno vrijeme nije bio na poslu. Kako svo navedeno vrijeme tužitelj neopravdano izostaje s posla to tuženik donosi odluku o izvanrednom otkazu.

Očito je da tužitelj neopravdano je izostao s posla dakle 25 dana, a već do 25. 1. se nije javio već 9 dana., pa je i navedenih 9 dana je pretjerano za neopravdan izostanak s posla, a naročito 25 dana.

10. Sud smatra da je tužiteljev izostanak s posla od 16. 1. 25. pa sve do dana pisanja odluke o otkazu osobito teška povreda iz radnog odnosa, za koju je isti dobio izvanredan otkaz.

11. Čl 37 Zakona o radu propisuje da je radnik dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od 3 dana je dužan dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

Dakle Zakon propisuje obvezu i kod privremene nesposobnosti da se dostave doznake čime prije a najkasnije u roku 3 dana. a ovdje tužitelj zaključiva bolovanje i ne javlja se na posao 25 dana najprije 9, pa dalje nastavlja sve do otkaza.

12. U ovom slučaju sam tužitelj i pored upozorenja liječnice opće prakse, zaključiva bolovanje , dolazi kod tajnice tek 25. siječnja, neosnovano navodi da je čekao liječnički pregled ,jer sam poslodavac ga upućiva u slučaju potrebe na liječnički pregled, sudjeluje na sastanku u kojem odbija ponudu da radi drugi posao, ne javlja se tajnici dalje na telefon.

Potrebno je istaknuti da su netočni navodi tužbe da je tužitelj uredno izvršavao svoje radno obveze, da mu je tajnica rekla da ne može raditi do liječničkog te da će ga 1 5

2 Pr –17/2024

izvijestiti o terminu , jer tužitelj je imao uvjerenje kako iskazuju svjedoci u čiju istinitost nije bilo razloga sumnjati, netočno je da mu je rečeno da ne mora dolaziti na posao jer naravno da tajnica i nema za to ovlaštenje. Tužitelj nije pisanim putem tražio godišnji.

13. Sam tužitelj ne spori da je zatvorio bolovanje unatrag u dr MP, iako ga je ista upozorila na moguće posljedice, ali bez obzira na to što mu je ostalo godišnjeg , podrazumijeva se da se godišnji mora uredno najavit, a ne jednostavno ne pojaviti se na poslu.

14. Glede svega navedenog cjelokupni tužbeni zahtjeve je trebalo odbiti.

15. Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 u nastavku OT,), i to Tbr 7 t 2 250 bodova, što je dakle 500 EUR , jer je vrijednost boda 2 EUR, zajedno s PDV to iznosi 625 EUR

16. Sudska pristojba za odgovor na tužbu nije mogla biti priznata jer tuženik istu ne plača obzirom na uspjeh u sporu. /ćl 4 tok 2 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18 i 51/23/

17. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 151 st 3 ZPP u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. /NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 /

U Dubrovniku, 4. veljače 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužiteljice,

- punomoćnik tuženice

1 6

2 Pr –17/2024