Poslovni broj: Us I-1503/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/8, URBROJ: 512-25-24-2 od 10. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/8, URBROJ: 512-25-24-2 od 10. siječnja 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560- 01/22-01/990, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 6. studenoga 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i opisuje svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnika Narodne zaštite MZ Đurđevac u razdoblju od osnivanja Narodne zaštite od 1991. do 1993., prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava, te smatra da je priznato bezbroj statusa onima koji u ruci nisu imali ni lopatu ni pušku.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, poziva se na relevantne zakonske propise i ističe da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, jer se ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Đurđevac, te je iz izjava tužitelja i saslušanog svjedoka razvidno da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao dežurstva, ophodnje i ostale zadaće organizacijske prirode, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom, te je nesporno utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. U podnesku tužitelj je dostavio članak iz Jutarnjeg lista od 31. prosinca 1999. koji ukazuje na lažne branitelje u Hrvatskom saboru.

7. Tuženik se na navedeni podnesak očitovao ponavljajući navode iz već ranije danog odgovora na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

11. Prema podacima spisa predmeta, u prvostupanjskom postupku saslušan je tužitelj i svjedoci DR i ČR, iz čijih iskaza suglasno proizlazi da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Đurđevac od ljeta 1991. i ostao do raspuštanja Narodne zaštite, da je tužitelj obavljao straže i dežurstva oko objekata i punktova važnih za mjesto, te je sudjelovao u izradi grudobrana i u drugim aktivnostima koje su mu dodijeljene, ali nije bilo direktnog oružanih sukoba, te tužitelj i sam navodi da nije imao priliku borbeno djelovati.

12. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Prema ocjeni suda, činjenično stanje u upravnom postupku je pravilno utvrđeno, postupak je zakonito proveden, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pravilno su zaključili da se u spornom razdoblju ne radi o aktivnostima koje se mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora i izravnog djelovanja u vezi s tim otporom u smislu prethodno citirane odredbe relevantnog Zakona.

14. Slijedom navedenog, tužitelj u upravnom postupku, kao ni u upravnom sporu, nije dokazao da je u spornom razdoblju pružao oružani otpor agresoru, niti djelovao u izravnoj vezi s tim otporom kao što je odlazak u postrojbu radi sudjelovanja u pružanju oružanog otpora, na borbeni položaj i povratak, te na obuku i pripremu za odlazak na bojište, a što sve čini uvjete za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

15. Tužitelju se napominje da činjenica da je nakon završetka Domovinskog rata nekim osobama eventualno utvrđen status hrvatskog branitelja na temelju lažnih isprava nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, jer se u svakom konkretnom slučaju na temelju individualnih okolnosti treba utvrditi ispunjava li osoba koja je podnijela zahtjev uvjete za priznanje traženog statusa, te tužitelju status ne može biti priznat samo na temelju činjenice što je eventualno nekim osobama status branitelja iz Domovinskog rata priznat iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti.

16. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. OR, [adresa], poštom

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, poštom

3. U spis