Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-324/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja HOK - OSIGURANJE d. d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o, Zagreb, Marulićev trg 2, protiv tuženika Lovačka udruga P [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje, Vienna Insurance Group d. d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić, Pula, A. K. Miošića 4/3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Povrv-7/2023-86 od 3. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o je
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Povrv-7/2023-86 od 3. studenoga 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., i V. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Aleksandre Micelli posl. br. Ovrv 1242/2017 od 19. svibnja 2017. u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju namiri iznos od 2.080,11 eura (dvije tisuće osamdeset eura i jedanaest centi) / 15.672,61 kuna (petnaest tisuća šesto sedamdeset dvije kune i šezdeset jednu lipu) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2017. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 254,95 eura (dvjesto pedeset četiri eura i devedeset pet centi) / 1.920,90 kuna (tisuću devetsto dvadeset kuna i devedeset lipa) sa zateznim kamatama koja teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 129,40 eura (sto dvadeset devet eura i četrdeset centi) / 975,00 kuna (devetsto sedamdeset pet kuna) sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka isplatom 1.990,80 eura (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset centi) / 14.999,68 kuna (četrnaest tisuća devetsto devedeset devet kuna i šezdeset osam lipa) u roku 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju da umješaču nadoknadi troškove postupka isplatom 1.580,31 eura (tisuću petsto osamdeset eura i trideset jedan cent) / 11.906,85 kuna (jedanaest tisuća devetsto šest kuna i osamdeset pet lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. studenog 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022. i 156/2022.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu od 25. svibnja 2020. (točka IV. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u cijelosti (točka V. izreke). Odbačen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u preostalom dijelu (točka VI. izreke). O dbačen je zahtjev umješača za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu (točka VII. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti te predlaže odbiti žalbu, i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.080,11 eura (15.672,61 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos je tužitelj platio svojem osiguraniku po polici kasko osiguranja na ime štete na vozilu uzrokovane naletom divlje svinje na vozilo osiguranika tužitelja, na temelju odredbe članka 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.,- dalje: ZOO)
6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da se 11. siječnja 2017. oko 17,47 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku brze ceste B8 (Cerovlje - Lupoglav) kod 39 km i 950 metara, sudarom vozila i divljači, u kojoj su sudjelovala dva vozila; teretno vozilo marke Caddy Maxi Furgon reg oznake ZG7846FP, kojim je upravljao VH, i osobno vozilo marke Fiat Punto 1. 3. reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao NH te da su oba pritom oštećena, da je do nezgode došlo u preglednom zavoju ulijevo, kolnik je bio suh odnosno dobrog stanja, ali neosvijetljen, vani je bilo vedro i noć, na mjestu nezgode pronađena je uginula divljač - divlja svinja te tragovi suhe zemlje, dlake, plastike i tekućine, da su vozači alkotestirani te je utvrđeno da nisu bili pod utjecajem alkohola, da je kod 34 km i 100 metara u smjeru Lupoglava bio postavljen prometni znak opasnosti divljač na cesti s dopunskom pločom u dužini od 9 kilometara, prometni znak opasnosti "kamenje pada" te je bila uključena svjetleća prometna signalizacija - znak izričitih naredbi ograničenje brzine 80 km/h i prometni znak poledica, da su o nezgodi obaviješteni lovnik tuženika EH, koji nije izlazio na mjesto događaja i Bina-Istra čiji je ophodar PH preuzeo divlju svinju;
- da je na dionici brze ceste B8 Cerovlje - Lupoglav kod 39 km i - 2 km evidentiran 2014. jedan nalet, 2015. tri, 2016. dva, a 2017. šest naleta na divljač (dopis Postaje prometne policije Pula);
- da je u vrijeme štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska, da je u prijavi štete koju je osiguranik dostavio tužitelju za oštećeno vozilo marke Caddy Maxi Furgon reg oznake V priložena skica događaja u kojoj je naznačeno da su vozila kretala u koloni te da je divlja svinja naišla ispred vozila s lijeve strane gledajući iz smjera kretanja vozila;
- da je u skladu s izvidom štete od 12. siječnja 2017. te dopunskim izvidima štete od 25. siječnja 2017. i 30. siječnja 2017., fotodokumentacijom policije i tužitelja utvrđeno da su na vozilu nastala oštećenja: PVC obloga prednjeg branika, PVC obloga prednje lijeve maglenke, svjetlo za maglu, PVC obloga blatobrana, ojačanje prednjeg lijevog branika, maska prednja, katadiopter prednji lijevi i desni, poklopac kuke za vuču, PVC rešetka zadnja lijeva, PVC obloga stražnjeg blatobrana, PVC ojačanje stražnjeg branika, senzor parkiranja u braniku zadnji lijevi, njegov nosač i konektor, da je osiguraniku tužitelja Super sport d. o. o. priznata štetu u iznosu od 15.672,61 kuna po računu Carmoto Co d. o. o. br. 481/11158/3 od 27. siječnja 2017. te da je isplata izvršena kompenzacijom 7. ožujka 2017.;
- da je svjedok VH iskazao da se dana 11. siječnja 2017. kretao službenim vozilom iz Cerovlja prema izlazu za Lupoglav te da je oko 100 do 150 metara od skretanja za Lupoglav zapazio na cesti divlju svinju., da se kretao brzinom od oko 70 do 80 km/h, a iza njega je bila kolona od pet do sedam vozila, da je divlju svinju opazio na udaljenosti od oko 20 do 30 metara, da je vani bio mrak, da je u tom trenutku ona bila nasred ceste i kretala se, da je opazivši je, počeo usporavati te se pomaknuo maksimalno u desnu stranu kako bi je izbjegao, da nije htio naglo kočiti zbog vozila iza njega da ne bi prouzročio lančani sudar, da je cesta bila vlažna i temperatura je bila oko nule ili ispod nule, da su iz suprotne strane, iz smjera Tunela Učka, dolazila druga vozila, da je u jednom trenutku čuo udar, da je nakon par sekundi kretanja ponovno čuo udar, da je upalio sva četiri pokazivača smjera te stao, da je uslijed udara u divlju svinju nastala šteta na vozilu, da je pozvao 112 te da su na mjesto nezgode došli djelatnici Postaje prometne policije Pula, da je iza njega vozio NH te da je on vjerojatno pregazio divljač, a to je bio taj drugi udarac koje je čuo, da se on također bio zaustavio i čekao dolazak policije, da nije vidio znak opasnosti divljač na cesti te da se nije mogao očitovati jesu li na terenu bili djelatnici Bina-Istre d. d.;
- da je svjedok NH u svom iskazu naveo da je 11. siječnja 2017. oko 18,00 sati vozio iz Pazina prema Rijeci, da je u trenutku, kada je izlazio iz jednog zavoja, vozilom prešao preko divljači koja se u tom trenutku zatekla na cesti, da nije vidio divljač, nego da je samo osjetio da je vozilom prešao preko nečega, da stoga nije niti stigao kočiti, da je iza njega bio kombi, a iza kombija možda dva auta, da mu je na vozilu nastala totalna šteta, da je nakon naleta vozio sporo do prvog mjesta gdje se mogao zaustaviti te da je stao na udaljenosti od 10 do 20 metara od mjesta naleta gdje je već bio zaustavljen crveni kombi, da su s njim u vozilu bili su njegov brat, šogorica, i njihovo dvoje djece, da su na mjesto događaja došli djelatnici policije kao i dva djelatnika Bina Istre koji su preuzeli divljač, da je vozio brzinom od oko 70 km/h, da je vani bio već mrak, cesta je bila suha, nije bilo kiše;
- da je zakonski zastupnik tuženika EH iskazivao da u ovom konkretnom slučaju nitko iz lovačkog društva nije bio obaviješten o naletu na divlju svinju pa da ju oni nisu niti preuzeli, da je na toj dionici ceste od Cerovlja prema Lupoglavu bilo učestalih naleta na divljač, da su iz tog razloga Lovački savez Istre i Lovačka udruga još od 2008. krenuli s projektom da se Bina-Istri ukaže na potrebu postavljanja prometnih znakova opasnosti divljač na cesti, da je međutim, tek nakon što je 2011. stupio na snagu novi Zakon o cestama, Bina Istra krenula s postavljanjem znakova te da su oni bili postavljeni u vrijeme štetnog događaja, da su oni 2011. ponovili zahtjev Bina-Istri te da su pored postavljanja prometnih znakova, zatražili i postavljanje druge opreme konkretno žičane ograde uz cestu, da nakon toga nisu ponavljali zahtjev, da je Bina-Istra obaviještena o svakom naletu na divljač na Istarskom ipsilonu, da oni kao lovačka udruga nisu ovlašteni uz cestu postavljati ograde, nikakve lovnogospodarske objekte ni išta slično, da oni poduzimaju sve što mogu da divljač spriječe da dolazi na cestu i to zasijavanjem površina, nošenjem hrane po zimi i postavljanjem hranilica daleko od cesta, da na dan prometne nezgode nije bio organiziran skupni lov, niti bilo kakve druge aktivnosti, da se radi o lovištu otvorenog tipa i da je tijekom 2017. nad tuženikom proveden inspekcijski nadzor u dva navrata i da pritom nisu utvrđene nikakve nepravilnosti;
- da je svjedok AH, tajnik kod tuženika, iskazao da se na tom dijelu dionice Istarskog ipsilona često događaju naleti vozila na divljač i to oko jedan do tri godišnje, da se najčešće radi o naletu na srneću divljač, bude i divljih svinja, a nedavno je bio slučaj naleta na jelensku divljač, da čitava ta dionice nema izgrađene prijelaze za životinje te da ona nije ograđena zaštitnom žičanom ogradom, da u blizini ceste lovačko društvo nema lovnogospodarskih objekata, da u vrijeme prometne nezgode nisu vršene lovne aktivnosti, i da su u 2017. u dva navrata provedeni inspekcijski nadzori od Ministarstva poljoprivrede i pritom nisu utvrđene nikakve nepravilnosti;
- da je prometni vještak u nalazu i mišljenju naveo da su sudionici prometne nezgode najprije pokazali da se mjesto nezgode nalazilo kako je to opisano po djelatnicima policije, da bi potom pokazali da se ono nalazilo od mjesta po policiji u smjeru Rijeke za oko 300 metara, u blizini mjerača brzine, na ravnom cestovnom potezu s isprekidanom linijom, da je na fotodokumentaciji policije jasno uočljivo da je oštećeno vozilo bilo zaustavljeno u ravnini s PTM - kilometarskim stupićem br. 40., da je mjesto nezgode ispravno utvrđeno od strane policije, vidljivo je iz fotografija na kojima su vidljivi tragovi nezgode te početak crte koja označava početak SOS parkirališta, a kolnikom se proteže puna središnjica, da je vozilo osiguranika tužitelja prednjom lijevom stranom naletjelo na divlju svinju u poziciji od PTM za oko 100 metara i udesno od središnjice za oko 1,60 metara, da se u času naleta vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od oko 45 do 50 km/h, a u času poduzimanja kočenja brzinom od oko 69 km/h, da je u času mogućnosti uočavanja divlje svinje vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 30 metara, a divlja svinja za oko 2,30 metara, da je nalet na divlju svinju bio izbježiv za sve brzine kretanja vozila niže od 58 km/h, pa pri brzini kojom se je kretalo vozilo, a koja je bila niža od dopuštene, nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta, da je na tom dijelu prometnice brzina ograničena na 80 km/h te da je smjeru kretanja oba vozila prije mjesta naleta postavljen znak opasnosti od divljači;
- da je na ročištu za glavnu raspravu 28. studenog 2019. prometni vještak naveo da je iz fotodokumentacije policije vidljivo da je u vrijeme prometne nezgode kolnik bio suh, da je na osnovi iskaza svjedoka - da su se kretali u koloni - sigurno moguće da su onda ona imala oborena svjetla, da je vozač koji je prvi udario divljač imao uvjete za korištenje dugih svjetala, tada bi divlju svinju koja je sivo-crne boje u noćnim uvjetima vidio na maksimalnoj udaljenosti od 50 metara, po literaturi čak 45 metara, da je na dužini od 50 metara moguće zaustavljanje vozila za sve brzine niže od 79 km/h, a vozilo se kretalo brzinom od 69 km/h, pa bi tada snažnim kočenjem vozač mogao izbjeći nalet, da je vozač koji na kolniku, u bilo kojoj situaciji, izbjegava prepreku intenzivno - snažno koči, da je na tom dijelu ipsilona bio više puta na uviđajima glede naleta vozila na divljač i to barem četiri puta, da je ta dionica pod naplatom, pa da je koncesionar dužan osigurati žičane ograde da divljač ne stupi na kolnik.
7. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako je u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja VH vozio u skladu s prometnim pravilima budući da je njegova brzina kretanja bila u skladu s ograničenjem brzine, postavljenim prometnim znakom i uvjetima na cesti te da on niti uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar s divljom svinjom, da je tuženik proveo sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači (uz cestu nema nikakvih pojilišta, ni hranilišta, u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio nikakve aktivnosti - npr. skupni lov) koje bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu, da je osim toga društvo Bina-Istra, kao koncesionar navedene dionice, bilo upoznato s nezgodama koje se na ovoj cesti događaju zbog sudara motornih vozila s divljači, pa je, s obzirom na to da nije postavilo zaštitnu žičanu ogradu, postupilo protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike, pa je na temelju navedenog, ocijenio da do štetnog događaja ne bi došlo da je uz predmetnu cestu bila postavljena žičana ograda, zbog čega je za štetu isključivo odgovorno društvo Bina-Istra, čime se isključuje odgovornost tuženika.
7.1. Sud prvog stupnja je ocijenio kako je, dakle, do prometne nezgode došlo upravo krivnjom treće osobe – Bina – Istra d. o. o., jer ono nije poduzelo sve što je u skladu s propisima bilo dužno učiniti, odnosno nije na propisan način zaštitilo javnu cestu i time onemogućilo ulazak divljači i drugih životinja na cestu. Prema shvaćanju suda prvog stupnja društvo Bina - Istra d. o. o. odgovorno je za nastanak štetnog događaja, i neovisno o tome je li mu tuženik postavio zahtjev za postavljanje zaštitne žičane ograde te da ono odgovara za predmetnu štetu po načelu presumirane krivnje iz članka 1049. ZOO, budući da je temeljna obveza pravne osobe koja je ovlaštena za upravljanje i održavanje prometnica održavati tu cestu na način da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa (članak 6. stavci 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) što uključuje i opremanje i održavanje te ceste, a u što spada i obveza postavljanja zaštitne žičane ograde na brzim cestama. Sud prvog stupnja je ocijenio kako je društvo Bina - Istra d. o. o. putem svojih ophodarskih službi moglo predvidjeti mogućnost prelaska divljači preko ceste kojom upravlja, posebice ako se uzme u obzir broj naleta koji se događao na toj prometnici, (o čemu su iskazivali svjedoci AH i EH, a što je i utvrđeno iz potvrde o broju naleta Postaje prometne policije Pula – Pola).
7.2. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/201.1, 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014 – dalje: ZC), u vezi s odredbama članaka 68. i 69. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama ("Narodne novine", br. 59/2000.), odnosno članaka 81. i 82. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama ("Narodne novine", br. 34/2003.) i važećim odredbama članaka 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama ("Narodne novine", br. 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011., 25/2015.- Pravilnik/05), i utvrđenja kako je za štetni događaj isključivo odgovorno društvo Bina – Istra d. o. o., zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji solidarna odgovornost tuženika i društva Bina – Istra d. o. o. za štetu (članak 1067. stavak 4. ZOO), pa time ne dolazi ni do primjene članka 1109. ZOO, predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuo u cijelosti te odbio tužbeni zahtjev.
8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.
8.1. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
9. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (članak 355. ZPP).
10. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno (članak 356. ZPP).
11. U konkretnom je slučaju, s obzirom na žalbene navode tužitelja, ostalo sporno pravno pitanje – postojanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno, ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom, u ovom slučaju trgovačkog društva Bina - Istra, po zahtjevu iz članka 50. stavka 2. ZC tuženika od odgovornosti za štetu, kao pravnog subjekta koji odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti od naleta divljači solidarno s pravnom osobom koja upravlja javnom cestom, u slučaju kada on, kao osoba koja gospodari lovištem, a u skladu s odredbom članka 50. stavka 2. ZC, zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom, u ovom slučaju – žičanom ogradom, u skladu s prometnim propisima, a ovaj to ne učini.
12. Prema odredbi članka 50. stavaka 1. i 2. ZC pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.
13. Odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači (divlje svinje) na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022).
14. Nadalje, odredbom članka 1067. ZOO, propisane su pretpostavke odgovornosti za štetu u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.
15. Dakle, tuženik bi se u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari samo ako dokaže da je propust koncesionara Bina – Istra koji je vezan uz nepostavljanje opreme – zaštitne ograde uz predmetnu cestu, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i nastalom štetom, a što je u ovom slučaju sud prvog stupnja pravilno utvrdio i posljedično tome, pravilno zaključio kako tuženik nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju, i za svoje je zaključak dao jasne, logične i valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.
16. Suprotno žalbenim navodima, u postupku je iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika EH utvrđeno da je predmetnoj dionici ceste od Cerovlja prema Lupoglavu bilo učestalih naleta na divljač, da su iz tog razloga Lovački savez Istre i Lovačka udruga još od 2008. krenuli s projektom da se društvu Bina-Istra ukaže na potrebu postavljanja prometnih znakova opasnosti "divljač na cesti", da je, međutim, tek nakon što je 2011. stupio na snagu novi Zakon o cestama, društvo Bina Istra krenulo s postavljanjem znakova te da su oni bili postavljeni u vrijeme štetnog događaja, da je tuženik 2011. ponovio zahtjev društvu Bina-Istra te da su pored postavljanja prometnih znakova, zatražili i postavljanje druge opreme konkretno žičane ograde uz cestu, a koja nije postavljena.
16.1. Naime, društvo Bina – Istra d.o.o. je kao ovlaštena osoba propustila postaviti žičanu ogradu na predmetnoj dionici a što je, suprotno žalbeni navodima, bila dužna učiniti na temelju odredbe članka 94. Pravilnika/05.
16.2. Naime, prema odredbi članka 94. Pravilnika/05 zaštitne žičane ograde postavljaju se između ostalog i uz brze ceste, što je ovdje slučaj, jer se predmetna nezgoda dogodila na kolniku brze ceste B8 (Cerovlje – Lupoglav) kod 39 km i 95 metra sudarom vozila i divljači.
16.3. Prema odredbi članka 93. točke 1. Pravilnika/05, zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja.
16.4. Slijedom prethodno navedenog, nepostupanje društva Bina –Istra, kao pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika, u ovom slučaju tuženika, u smislu citirane odredbe članka 50. stavka 2. ZC, oslobađa tuženika u smislu odredaba članaka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO, od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divlje svinje na vozilo osiguranika tužitelja, a koji nije postavio zaštitnu ogradu, a koja bi spriječila ulazak divlje svinje na javnu cestu jer je i namijenjena zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, u smsilu citirane odredbe članka 93. točke 1. Pravilnika /05.
17. U konkretnom je slučaju, osiguranik tužitelja VH vozio u skladu s prometnim pravilima budući da je brzina kretanja njegova vozila bila u skladu s ograničenjem brzine, postavljenim prometnim znakom i uvjetima na cesti te da on niti uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar s divljom svinjom, a tuženik je proveo sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači (uz cestu nema nikakvih pojilišta, ni hranilišta, u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio nikakve aktivnosti - npr. skupni lov) koje bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu, a osim toga društvo Bina-Istra, kao koncesionar navedene dionice, bilo je upoznato s nezgodama koje se na ovoj cesti događaju zbog sudara motornih vozila s divljači, pa je, s obzirom na to da nije postavilo zaštitnu žičanu ogradu, postupilo protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike, pa je stoga pravilna ocjena suda prvog stupnja da do štetnog događaja ne bi došlo da je uz predmetnu cestu bila postavljena žičana ograda, zbog čega je za štetu isključivo odgovorno društvo Bina-Istra, čime je isključena odgovornost tuženika i utoliko su žalbeni navodi tužitelja u cijelosti, neosnovani.
18. Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je žalbu tužitelja, valjalo kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).
19. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.
20. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.
21. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen, jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
