Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4300/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu (dalje: ODO Split), protiv prvo tuženika NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tuženika ĆZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugo tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I., II. izreke.
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke kojim se utvrđuje da Darovni ugovor ne proizvodi pravne učine prema tužiteljici radi namirenja tražbine u iznosu od 5.462,90 Eur, sa zateznim kamatama na taj iznos (preko ukupno dosuđenog iznosa od 29.019,10 Eur do zatraženog iznosa 34.482,00 Eur), te da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbene tužiteljice u iznosu od 5.462,90 Eur sa zateznim kamatama na taj iznos.
III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da Darovni ugovor zaključen između prvo i drugo tuženika gubi učinak prema tužiteljici u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 17.016,30 Eur te da su tuženi dužni trpjeti namirenje tražbine tužiteljicu u iznosu od 17.016,30 Eur, za daljnji iznos od 12.002,80 Eur i sudi:
"Darovni ugovor koji je prvotuženik NZ kao darovatelj zaključio sa svojom majkom drugotuženom ĆZ dana 9. ožujka 2016. i kojim je istoj darovao nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21 etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2 upisanih u ZU 13519, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] gubi učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužiteljice u daljnjem iznosu od 12.002,80 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. listopada 2017. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
"Drugo tužena ĆZ dužna je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice u daljnjem iznosu od 12.002,80 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. listopada 2017. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prodajom nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21 etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2 upisanih u ZU 13519, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. "
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prvo i drugo tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
II. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-6312/17-22 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka ( za iznos od 750,00 Eur) i rješava:
"Nalaže se tuženima, u roku 15 dana, naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 Eur, sa zateznim kamatama koje teku od dana 4. veljače 2025. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
III. Nalaže se prvo i drugo tuženima naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 262,50 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:
"I. Darovni ugovor koji je prvotuženik NZ kao darovatelj zaključio sa svojom majkom drugotuženom ĆZ dana 9. ožujka 2016. i kojim je istoj darovao nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21 etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2 upisanih u ZU 13519, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] gubi učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 128.209,34 kn / 17.016,30 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. listopada 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Dužna je drugotužena ĆZ trpjeti namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 128.209,34 kn / 17.016,30 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. listopada 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena prodajom nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21 etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2 upisanih u ZU 13519, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].
III. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. i II. izreke i to za više zatraženo utvrđenje da darovni ugovor iz točke I. izreke ne proizvodi pravne učinke prema tužiteljici radi namirenja tražbine u iznosu od 131.595,53 kn / 17.465,73 eur (41.464,48 kn–glavnica i 90.131,05 kn–kamate), sa zateznim kamatama na taj iznos, kao i da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbene tužiteljice u iznosu od 131.595,53 kn / 17.465,73 eur (41.464,48 kn–glavnica i 90.131,05 kn–kamate) sa zateznim kamatama na taj iznos, prodajom nekretnine navedene u točki II. izreke presude, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."
Točkom IV. izreke, odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je darovni ugovor koji je prvotuženik NZ kao darovatelj zaključio sa svojom majkom drugotuženom ĆZ dana 9. ožujka 2016. te kojim je istoj darovao nekretninu označnu kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21. etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. (prvom) katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2, ZU 13519, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] raskinut sporazumnim raskidom ugovora o darovanju od 10. listopada 2016. pa se ovlašćuje Republika Hrvatska na temelju ove presude zatražiti i postići upis brisanja prava vlasništva ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada robna kuća Dobri, [adresa], površine 1767 m2,21. etaža, 24/7682 dijela, povezna s poslovnim prostorom na I. (prvom) katu označen brojem 5B u površini od 23,80 m2, ZU 13519, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a koji je proveden u zemljišnim knjigama za KO [katastarska općina] kod Općinskog suda u Splitu pod brojem Z-4502/2016, zaprimljen 24. ožujka 2016., uz istodobni upis prava vlasništva ranijeg vlasnika-prvotuženika NZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]."
Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke dopuštena je preinaka tužbe, a toč. II. izreke naloženo je tuženima, u roku 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 Eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Presudu u dijelu pod toč. III. izreke presude pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP). Pobija i rješenje o trošku navedeno u toč. II. izreke za iznos s kojim nije uspio.
3. Prvo i drugo tuženi pobijaju presudu u dijelu odluke pod toč. I. i II. izreke, te prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. II. izreke.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Žalba prvo i drugo tuženika je neosnovana.
6. Predmet spora je pobijanje pravne radnje prvo tuženika, kojim je kao dužnik, Darovnim ugovorom raspolagao svojom imovinom na štetu tužitelja kao vjerovnika, zbog neplaćenog poreznog duga.
7. Ispitujući pobijanu presudu, unutar žalbenih razloga te po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje povrede je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti. Međutim, sud prvog stupnja je, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na što osnovano ukazuje tužiteljica.
8. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na činjeničnim utvrđenjima da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za ZU 13519 k. o. [katastarska općina] i priloženih ugovora o kupoprodaji i darovanju, proizlazi da su kupoprodaji ugovor od 28. travnja 2008. i Ugovor o darovanju od 9. ožujka 2016. provedeni u zemljišnoj knjizi 24. ožujka 2016. pod brojem Z-4502/2016 na način da je prijašnja vlasnica HZ brisana, a uknjižena je ĆZ (drugotužena); da su, u pogledu predmetnog poslovnog prostora u Splitu, [adresa] (ex. robna kuća "Dobri") pobliže opisanog u izreci rješenja, zemljišnoknjižna vlasnica HZ, kao prodavatelj i NZ, kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor 24. travnja 2008., dok su NZ, kao darovatelj, i njegova majka ĆZ, kao daroprimac, sklopili ugovor o darovanju 9. ožujka 2016.; da dugovanje zbog kojeg je određena ovrha na novčanim sredstvima prvotuženika NZ iznosi 349.935,97 kn (259.804,92 kn – glavnica i 90.131,05 kn – kamate), a ne 350.290,74 kn (sada 46.491,57 eur), kako se navodi u tužbi; da je rješenjem o ovrsi Ministarstva od 26. veljače 2015. (str. 3. spisa) određena ovrha na pokretninama radi naplate poreznog duga NZ u ukupnom iznosu od 163.061,68 kn (134.398,66 kn – glavnica i 28.663,02 kn – kamate) ;-da je rješenjem o ovrsi Ministarstva financija-Porezna uprava, od 23. listopada 2017. određena ovrha na novčanim sredstvima radi naplate poreznog duga u ukupnom iznosu od 349.935,97 kn (259.804,92 kn – glavnica i 90.131,05 kn – kamate) ; da je ovrha na pokretninama prošla bezuspješno zbog čega je rješenjem od 23. listopada 2017. izvršena promjena predmeta i sredstva ovrhe; da je porezno tijelo, u konkretnom slučaju za svaku godinu svojim rješenjima utvrdilo porezne obveze, i to obveze za porez na dohodak, obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje, obveze mirovinskog osiguranja, obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje, obveze doprinosa za zaštitu na radu, te da su ta rješenja postala ovršna; da je na prijedlog poreznog tijela Porezna uprava, Područni ured Dalmacija pokrenula ovršni postupak za naplatu navedenih poreznih obveza te da je 26. veljače 2015. doneseno rješenje o ovrsi na pokretninama, Klasa:
UP/I-415-02/2011-001/00116, radi naplate duga 163.061,68 kn (134.398,66 kn – glavnica i 28.663,02 kn – kamate) ; da je ovrha na pokretninama prošla bezuspješno; rješenjem o ovrsi Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Split, Klasa:
UP/I-415-02/2017-001/01520 od 23. listopada 2017. određena je ovrha na novčanim sredstvima radi naplate poreznog duga u ukupnom iznosu od 349.935,97 kn (259.804,92 kn – glavnica i 90.131,05 kn – kamate) ; da se rješenje o ovrsi odnosi na naplatu duga koji se temelji na 7 rješenja (klasa: UP/I-410-23/2012-002/33554 od 9. listopada 2012., UP/I-410-23/2008-011/357 od 3. lipnja 2008., UP/I-411-01/2011-002/2675 od 18. siječnja 2011., UP/I-411-01/2012-002/2635 od 18. siječnja 2012., UP/I-411-01/2013-002/2399 od 22. siječnja 2013., UP/I-411-01/2014-002/2491 od 24. veljače 2014., UP/I-411-01/14-02/8390 od 30. travnja 2014.) koja su bila temelj i za rješenje o ovrsi od 26. veljače 2015., ali i naplatu daljnjeg duga; da je u podnesku od 15. srpnja 2021. tužiteljica jasno i nedvojbeno navela da se utuženi iznos potraživanja odnosi na dugove obuhvaćene navedenim rješenjem o ovrsi od 23. listopada 2017. (str. 91. spisa).
9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje: da je naplata poreza na dohodak za 2011. utvrđena rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Split klasa:
UP/I-410-23/2012-002/33554 od 9. listopada 2012. (str. 24. spisa), te da je zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2012., da je relativna zastara nastupila 01.01.2015., do prekida tijeka zastare nije došlo jer je rješenje o ovrsi na pokretninama doneseno tek 26. veljače 2015., pa se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za zastarjelu tražbinu;
-da iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Split klasa:
UP/I-410-23/2008-011/357 od 3. lipnja 2008. (str. 25. spisa), proizlazi da je za naplatu predujma poreza na dohodak za 2008. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2009. te da je relativna zastara za tražbine za 2011., koja se traži tužbom, nastupila 01.01.2015., do prekida tijeka zastare nije došlo jer je rješenje o ovrsi na pokretninama doneseno tek 26. veljače 2015., pa se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za zastarjelu tražbinu,
-tražbine poreza na dohodak iz toga rješenja koje se odnose na 2012. -2016. nisu zastarjele jer je ovrhom od 26. veljače 2015. došlo do prekida tijeka relativne zastare;
-iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Split klasa:
UP/I-411-01/2011-002/2675 od 18. siječnja 2011. (str. 26. spisa), proizlazi da je za naplatu obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje, obveze mirovinskog osiguranja, obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje, obveze doprinosa za zaštitu na radu, za 2011. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2012. te da je relativna zastara nastupila 01.01.2015., do prekida tijeka zastare nije došlo jer je rješenje o ovrsi na pokretninama doneseno tek 26. veljače 2015., a rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za zastarjelu tražbinu;
-iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Split klasa:
UP/I-411-01/2012-002/2635 od 18. siječnja 2012. (str. 27. spisa9 proizlazi da je za naplatu obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje, obveze mirovinskog osiguranja, obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje, obveze doprinosa za zaštitu na radu, za 2012. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2013. te da je relativna zastara trebala nastupiti 01.01.2016., ali je donošenjem rješenja o ovrsi 26. veljače 2015. došlo do prekida relativne zastare nakon čega je ona ponovo počela teći iz početka, stoga se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za tu tražbinu;
-da iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Split klasa: UP/I-411-01/2012-02/10634 od 21. svibnja 2012., UP/I-411-01/2013-002/2399 od 22. siječnja 2013. (str. 29. spisa), P/I-411-01/14-02/2491 od 24. veljače 2014., UP/I-411-01/2014-02/08390 od 30. travnja 2014. UP/I-411-01/2015-02/03207 od 11. veljače 2015. (str. 32. spisa), sud je utvrdio da za naplatu obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje, obveze mirovinskog osiguranja, obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje, obveze doprinosa za zaštitu na radu, za 2012., 2013., 2014.2015. relativna zastara nije nastupila jer je donošenjem rješenja o ovrsi 26. veljače 2015. došlo do prekida relativne zastare nakon čega je ona ponovo počela teći iz početka, stoga se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze za 2012., 2013., 2014. ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za tu tražbinu.
10. Navedena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje djelomično prihvatljivim.
11. Naime, prema odredbi čl. 94. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16-dalje OPZ) koji se u konkretnom slučaju, s obzirom na nastanak poreznog duga, primjenjuje (ne OPZ iz 2000.-kako je to naveo prvostupanjski sud), pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.
Prema stavku 2. tog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Prema stavku 6. tog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.
Prema stavku 7. tog članka zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Prema stavku 8. tog članka u vrijeme zastare računa se i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika dok prema stavku 9. tog članka, ukoliko se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
12. Prema odredbi čl. 95. st. 1. OPZ tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, prema stavku 2. tog članka tijek zastare prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe dok prema stavku 3. tog članka nakon poduzetih radnji iz st. 1. ili 2. tog članka, zastarni rok počinje ponovno teći. Odredbom čl. 94. st. 1. i čl. 95. st. 1. OPZ uređen je institut relativne zastare.
13. Prema odredbi čl. 96. st. 1. OPZ apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3.4. i 5. tog Zakona.
14. U odnosu na potraživanje s osnova poreza na dohodak za 2011., sud prvog stupnja utvrđuje da je to potraživanje u zastari, jer je zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2012., te da je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2015., a do prekida zastare nije došlo jer je rješenje o ovrsi na pokretninama doneseno tek 26. veljače 2015., pa se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017. u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za zastarjelu tražbinu.
15. Međutim, donošenjem pobijane odluke u tom dijelu sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi. Naime, prema odredbi čl. 94. st. 2. OPZ, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Porezna obveza za 2011. je utvrđena 2012. tako da je zastara prava na naplatu počela teći tek od 1. siječnja 2013. Kako je relativna zastara trebala nastupiti 1. siječnja 2016., ali je prekinuta donošenjem rješenja o ovrsi od 26. veljače 2015., to se rješenje o ovrsi od 23. listopada 2017., u pogledu te obveze ukazuje kao rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe za tu tražbinu.
16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u zastari tražbina po poreznom rješenju od 3. lipnja 2008. i to za 2011. u iznosu od 5.280,00 kn (440×12=5.280,00) i tražbina po rješenju od 18. siječnja 2011. u ukupnom iznosu od 35.880,48 kn (1.363,40+421,13+1.263,40+42,11=2.990,04×12=35.880,48), a što tužiteljica posebno žalbom niti ne spori.
17. S tim u vezi u zastari je potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 5.462,90 Eur/41160,48 Kn, a ne u iznosu od 5.503,30 Eur/41464,48 Kn, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
18. Vezano za žalbene navode tuženika, kako je za sva potraživanja nastupila apsolutna zastara, valja navesti kako je to prigovor koji su tuženici isticali tijekom prvostupanjskog postupka, te je sud u obrazloženju svoje odluke jasno naveo kako je predmet spora pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika, te je bilo potrebno utvrditi je li tražbina tužitelja zastarjela u trenutku poduzimanja sporne radnje. Sud je jasno i obrazloženo utvrdio da za potraživanja na koja ukazuju tuženici zastara nije nastupila, a takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
19. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev za kamatu u iznosu od 11.962,40 Eur/90131,05 kn obzirom tužiteljica nije dostavila u spis obračun kamata i način obračuna. Kako sud nije mogao izračunati koliko iznosi kamata na iznose koji nisu u zastari, to je pravilno odbio i taj dio zahtjeva.
20. Međutim, osnovano navodi žaliteljica kako je sud pogrešno izračunao koliko iznosi tužbeni zahtjev tužitelja, koji nije u zastari. Naime, tužitelj je tražio ukupno 46.444,50 Eur (34.482,00 Eur glavnica i 11.962,40 Eur kamata). Kako je sud utvrdio da je u zastari ukupan iznos od 5.462,90 Eur, te da je neosnovan i zahtjev za kamatu u iznosu od 11.962,40 Eur, to je od ukupno utuženog iznosa (46.444,50 Eur) valjalo odbiti iznos od 17.425,30 Eur (11.962,40 + 5.462,90 Eur). S tim u vezi, osnovano je utvrditi tražbinu tužitelja u ukupno iznosu od 29.019,10 Eur koja nije u zastari.
21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP utvrđuje da primjenom odredbe čl. čl. 94. st. 2. OPZ, nije nastupila zastara potraživanja za naplatu poreza na dohodak za 2011. iz rješenja Ministarstva financija Porezna uprava, Ispostava Split, klasa: UP/I-410-23/2012-002/33554 od 9. listopada 2012. u iznosu od 40,40 Eur/304,14 kn. Jednako tako, pogrešan je i matematički izračun prvostupanjskog suda, a kako je to navedeno u toč. 20. obrazloženja.
22. Suprotno navodima žalbe, okolnost što prvostupanjski sud u izreci presude, u toč. II. nije naveo paricijski rok, ne čini odluku nerazumljivom, jer je člankom 29. stavkom 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) propisano da ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje, a stavkom 3. istoga članka je propisano da ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.
23. Slijedom iznesenog, a temeljem odredbe čl. 373. a ZPP ovaj sud je kao djelomično osnovanu prihvatio žalbu tužiteljice u dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 40,40 Eur, te za ispravan matematički izračun nezastarjele tražbine, tako da Darovni ugovor zaključen između prvo i drugo tužene gubi učinak prema tužiteljici u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužiteljice u ukupnom iznosu od 29.019,10 Eur, a ne za iznos od 17.016,30 Eur kako je to naveo prvostupanjski sud, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
24. Neosnovano tuženici osporavaju i vrijednost boda kojeg je primijenio prvosutpanjski sud. Naime, Tarifnim brojem 48. st. 1. propisano je da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade (stavak 2). Stavkom 3. propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Isti stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. S tim u vezi, pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je priznao tužiteljici vrijednost boda od 1,99 Eur za radnje poduzete u postupku.
25. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Nakon preinačenja prvostupanjske presude, tužiteljica je u sporu uspjela sa 62,50% te joj je sukladno tome valjalo priznati daljnji trošak postupka u iznosu od 750,00 Eur.
26. Tužiteljica je uspjela sa žalbom u obimu od 42%, te joj je razmjerno tome, valjalo priznati troškove žalbenog postupka u iznosu od 262,50 Eur.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
