Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4483/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupan po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-368/2023-13 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 368/2023-13 od 25. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke kojim se nalaže tuženiku da izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina na ime i vlasništvo tužitelja u ½ dijela koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti i tužbeni se zahtjev kao neosnovan u tom dijelu odbija.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje ista presuda u dijelu pod toč. II izreke koji se odnosi na obvezu tuženika da izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina u preostalih ½ dijela na ime i vlasništvo tužitelja koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-368/2023-13 od 25. srpnja 2024. u preostalom dijelu pod toč. I izreke (koji nije obuhvaćen presudom ovog suda) te u dijelu pod toč. II i III izreke, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu te se utvrđuje da su tužitelj ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac i tuženica IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao prodavateljica sklopili 2016. godine usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina u ½ dijela upisanih kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to Suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E-95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 u podrumu površine 2,45 m2, što mu je tužena IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina u ½ dijela na ime i vlasništvo tužitelja koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti. Dalje, pod toč. II odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva da je kupoprodajni ugovor iz točke I. tužitelj zaključio sa tuženom i za preostali suvlasnički omjer od 1/2, kao i sa zahtjevom da mu tužena izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u preostalom dijelu od ½ a pod toč. III određuje se da svaka stranka snosi svoj trošak. Rješenjem od istog dana odbacuje se tužba u djelu kojim utvrđuje da je plaćena kupoprodajna cijena.

2. Protiv navedene presude žalbu u dijelu pod toč. I i III podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbu u dijelu pod toč. II podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se protivi navodima iste i predlaže istu odbiti te potvrditi pobijanu odluku u dijelu koji se žalbom napada uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika osnovana u cijelosti.

6. U dijelu koji se tiče izdavanja tabularne isprave podobne za upis vlasništva pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud u tom dijelu nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja temeljem provedenih dokaza utvrđuje kako je predmet spora pitanje jesu li tužitelj i tužena zaključili usmeni kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu, odnosno je li plaćena kupoprodajna cijena. Iz izvadaka iz zemljišne knjige od 29. ožujka 2024. sud je utvrdio da se u k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nalazi upisana stambena zgrada sa kbr. 48,50 i 52 u [adresa] površine 1144 m2 i da se na kbr. 52 u zgradi nalazi stan br. 95 na osmom katu površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 i podrum površine 2,45 m2 na kojem suvlasničkom dijelu 60/10000 je do 24. prosinca 2013. bila uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik, a od tog dana pa do 29. rujna 2023. tužena, dok je dalje na istom suvlasničkom dijelu uknjiženo pravo vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji UB iz [adresa]. pri čemu je 24. prosinca 2013. izvršena zabilježba Z-3899/2023 o zabrani otuđenja i opterećenja do 2. studenog 2020. Stoga je sporna pasivna legitimacija tužene, kao i da li su stranke uopće zaključile usmeni kupoprodajni ugovor za predmetni stan.

8. U svojoj žalbi tuženik ističe kako niti jedan saslušani svjedok nije iskazao da je bio prisutan zaključenju navodnog usmenog ugovora o kupoprodaji već su svjedoci načuli od tužitelja i BB neke dijelove njihovih priča koji ne mogu biti presudni za donošenje ovakove odluke suda. Svjedokinja BB navodi kako je njena majka sama otplaćivala oko godinu dana dužne rate za otkup spornog stana, te da su ona i tužitelj uplatili ostatak kupoprodajne cijene, pa je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon njene smrti stan trebao pripasti upravo svjedokinji BB, te da bi istoga kasnije namijenili za njenog sina I, a naknadno je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, te su stranke izjavile da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja.

9. Tužena tvrdi kako su i ona i BB željele raskinuti sve prijašnje dogovore o budućem statusu stana, te je otpao i pravni osnov da bi stan pripao svjedokinji BB, a potom moguće tužitelju ili njenom sinu I, već je tužena prihvatila Ugovorom o doživotnom uzdržavanju da ostavi stan svojoj kćerki BB, a nikako da joj ga proda, a pogotovo ne da proda tužitelju i to nije bila nikada njena namjera niti volja i postojanje te namjere i volje tijekom postupka – po tuženoj-nije niti dokazano a posebno ne koliki dio otkupne cijene stana je platila sama tužena, a koliko njena kćer BB budući da za to ne postoje materijalni dokazi. Sud po tuženoj pogrešno smatra kako tužena nije uplatila niti jedan dio otkupne cijene stana već je čitav otkup stana bio na teret tužitelja i BB, a što nije točno jer je u spretnosti s iskazom same BB.

10. Tužena smatra kako tužitelj nije niti predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje, kojim bi se utvrdile ove okolnosti, što je izostalo, pa čak i utvrđenje izvanbračne zajednice ili činjenice da je dijete U upravo dijete tužitelja i BB. Nije točno niti da je tuženoj isplaćeno 5.000,00 funti koje je donio RB 2017. već ovaj tvrdi kako je taj iznos dobio od tužitelja i predao njegovoj partnerki FB (sada BB), a svjedokinja BB je iskazala kako navedeni novčani iznos predan majci u [adresa] u stanu pa da nije jasno je li novac predan tuženoj ili BB. Prema iskazu tužene predan je BB koja je boravila u kockarnici no tužena osporava da bi ona ikada primila 5.000,00 funti budući da nisu njoj predani, nego kako to navodi svjedok RB – novac je predan FB, sada BB, koja tvrdi da je taj stan trebao pripasti njoj, te da je i prilikom razgovora s majkom o prodaji stana, istome se protivila rekavši majci da je to njen stan i da ga majka ne može prodati što znači da to nije stan nje i tužitelja, dok čak i tužitelj tvrdi kako su se on i FB dogovorili sa tuženom da zaključe Ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je taj stan nakon smrti tužene trebao pripasti FB pa tužena tvrdi da je nelogično da se kao davatelj uzdržavanja ne bi naznačio i tužitelj.

11. Stoga tužena tvrdi kako iz navedenih dokaza proizlazi da je usmeni dogovor o stjecanju vlasništva na predmetnom stanu postignut sa FB, a ne sa tuženom i to stjecanje vlasništva je trebalo uslijediti nakon smrti tužene, no kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kasnije raskinut, očigledno da se ti njihovi dogovori više nisu mogli realizirati, jer tužitelj u svom iskazu niti jednom riječju ne navodi da su on i tužena 2016. g. zaključili usmeni ugovor o prodaji kojim bi stan trebao pripasti samo njemu te su stranke prilikom raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju istaknule kako jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja, što je u izričitoj suprotnosti sa zaključkom o potraživanju od 5.000,00 funti budući da upravo BB tvrdi da je taj novac predala tuženoj. Dakle, raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju svi njihovi imovinskopravni odnosi su regulirani tim aktom. Konačno, tužena ističe kako se stranke nisu dogovorile o bitnim sastojcima ugovora, pa tako niti tužitelj niti bilo tko od svjedoka ne spominje da je dogovorena cijena te ugovor ne sadrži bitne sastojke ugovora i ne može se smatrati da je sklopljen. Niti jednim izvedenim dokazom nije potvrđeno da bi tužena se obvezala tužitelju predati stan u vlasništvo niti se tužitelj obvezao platiti cijenu stana a pomoć prilikom otplate stana predniku tužene, odnosno Gradu Vukovaru, ne znači isto to.

12. K tome, tužitelj pak ističe u svojoj žalbi na presudu da tužitelj sa svojom izvanbračnom partnericom BB ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i to svako od njih u 1/2 dijela s obzirom da su oboje bili kupci stana te da prema odredbama obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kupovine stana bračnu stečevinu (što je slučaj i sa izvanbračnom stečevinom) čini u jednakim dijelovima sve što su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice svojim radom i to bez obzira na čije ime je ta imovina uknjižena. Sukladno navedenom tužitelj smatra da ima valjanu pravu osnovu za stjecanje vlasništva predmetnog stana u cijelosti 1/1 pri čemu ne spori da bi stan predstavljao izvanbračnu stečevinu njega i BB ali rješavanje međusobnih imovinskih odnosa između tužitelja i BB je njihova stvar i ne bi trebalo imati veze sa ovim postupkom jer ukoliko je samo BB tražila utvrđenje prava vlasništva temeljem pravnog posla za sebe u dijelu 1/1, tada bi sud takvom tužbenom zahtjevu trebao udovoljiti.

13. Doista, radi se o opsežnim i mnogobrojnim prigovorima razloge o kojima sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije iznio, ili ih nije iznio u dovoljnoj mjeri, a napose u pogledu činjenice legitimacije stranaka u ovom sporu vezano uz zaključenje predmetnog posla odnosno bitnih sastojaka istoga, zatim vrijednosti samog stana, odnosno to je li sud uopće utvrdio koliko su doista od navodne kupoprodajne cijene stana tužitelj i njegova vanbračna družica isplatili tuženoj, na koji način i s kojeg osnova, te postoje li o tome kakvi valjani dokazi.

14. No, u pogledu dijela zahtjeva koji se tiče izdavanja tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva – kako one polovice koji je usvojen, tako i one polovice dijela za koji je tužbeni zahtjev odbijen, valja reći kako i sam sud u pobijanoj odluci utvrđuje da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 29. ožujka 2024. proizlazi kako se u k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nalazi upisana stambena zgrada sa kbr. 48,50 i 52 u [adresa] površine 1144 m2 i da se na kbr. 52 u zgradi nalazi stan br. 95 na osmom katu površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 i podrum površine 2,45 m2 na kojem suvlasničkom dijelu 60/10000 je do 24. prosinca 2013. bila uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik, a od tog dana pa do 29. rujna 2023. tužena, dok je u času presuđenja na istom suvlasničkom dijelu uknjiženo pravo vlasništva treće osobe, temeljem ugovora o kupoprodaji UB iz [adresa]. pri čemu je 24. prosinca 2013. izvršena zabilježba Z-3899/2023 o zabrani otuđenja i opterećenja do 2. studenog 2020. ali je 28. rujna 2023. izvršeno brisanje zabilježbe ugovora o prodaji kl: 910-02/08-03/27, URBROJ: 510-13-519 12. kolovoza 2013, odnosno brisana je zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja, te je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP u pogledu polovice dijela vlasništva za kojeg je tužbeni zahtjev usvojen, dok je u pogledu čl. 368. st. 1. ZPP za preostali dio od ½ valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

15. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u preostalome dijelu koji se tiče utvrđenja vlasništva i priznanja istoga u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje u pogledu navedenih odlučnih okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, te je temeljem čl. 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

16. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat