Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3930/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUST- PROJEKT d.o.o., Zagreb, Zlatarska 12, OIB:49643409261, kojeg zastupa punomoćnica Azra Garankić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4399/2018-33 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja JUST-PROJEKT d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 4399/2018-33 od 29. travnja 2024. pod stavcima I. i II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Jasminke Ankon, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-6/2018 od 11. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku DČ naloženo isplatiti tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. iznos od 29.531,25 kuna/3.919,47 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018. pa do isplate, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.346,24 kune/311,40 EUR i predvidive troškove postupka u iznosu od 350,00 kuna/46,45 EUR, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku DČ naloženo naknaditi tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4399/2018-33 od 29. travnja 2024. pod stavcima I. i II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Jasminke Ankon, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-6/2018 od 11. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku DČ naloženo isplatiti tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. iznos od 19.687,50 kuna/2.612,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018. pa do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku DČ naloženo naknaditi tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Jasminke Ankon, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-6/2018 od 11. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku DČ naloženo isplatiti tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. iznos od 19.687,50 kuna/2.612,98 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika DČ za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku DČ naknaditi tužitelju JUST-PROJEKT d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja JUST-PROJEKT d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 187,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4399/18- 33 od 29. travnja 2024. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Jasminke Ankon, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv- 6/2018 od 11. travnja 2018. za iznos glavnice od 49.218,75 kuna/6.532,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018. pa do isplate, za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.346,24 kune/311,40 EUR i za predvidive troškove postupka u iznosu od 350,00 kuna/46,45 EUR. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju JUST- PROJEKT d.o.o., OIB: 49643409261 iz Zagreba, Zlatarska 12, iznos od 49.218,75 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 08.02.2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tužitelju JUST- PROJEKT d.o.o., OIB: 49643409261 iz Zagreba, Zlatarska 12, parnični trošak kao i trošak ovršnog postupka s zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate." Stavkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 49.218,75 kuna/6.532,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime više izvedenih radova te neplaćenog poreza na dodanu vrijednost na ugovorenu cijenu radova iz Ugovora o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova kojeg su stranke sklopile 14. kolovoza 2017.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje valja reći da su isti neosnovani. Naime, u predmetnom postupku nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda budući da je prvostupanjski sud raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja. Predmetni postupak proveden je u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje.

8. Nadalje, tužitelj je tijekom cijelog postupka bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Ovdje valja istaknuti da neosnovano tužitelj u žalbi ustraje u navodima da mu u predmetnom postupku nije bilo osigurano pravo na neutralnog i nepristranog vještaka, osporavajući pritom nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. NČ, a što će biti podrobnije obrazloženo u odlomcima 11.-15. ove odluke.

9. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno ovršnog prijedloga i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-6/2018 od 11. travnja 2018., računa broj 2/SD/2018 od 31. siječnja 2018., Ugovora o izvođenju građevinsko – obrtničkih radova od 14. kolovoza 2017., izvatka iz sudskog registra za JUST PROJEKT d.o.o., potvrde o prijavljenom prebivalištu DČ, poleđine Ugovora o izvođenju građevinsko obrtničkih radova od 14. kolovoza 2017. na kojem su pobrojani iznosi koje je tuženik platio na ruke ĆČ, iskaza svjedoka ĆČ i CČ, iskaza direktorice tužitelja ŽČ, iskaza tuženika kao stranke, nalaza i mišljenja građevinskog vještaka NČ te dopune nalaza i mišljenja vještaka NČ, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da su tužitelj i tuženik dana 14. kolovoza 2017. sklopili Ugovor o izvođenju građevinsko – obrtničkih radova (dalje: Ugovor) za izvođenje toplinske ovojnice (cca 350 m2) sa završnom akrilnom žbukom u boji po izboru investitora po vanjskim zidovima stambenog objekta u [adresa],

- da je u čl. 6. Ugovora ugovorena cijena radova od 78.750,00 kuna/10.451,92 EUR, te da u navedenoj cijeni nije uračunat porez na dodanu vrijednost (pdv) od 25%,

- da su radovi izvedeni krajem rujna 2017.,

- da je tuženik platio tužitelju u gotovini, na ruke ĆČ, iznos od 78.750,00 kuna/10.451,92 EUR,

- da se predmetno potraživanje tužitelja po računu od 31. siječnja 2018. s dospijećem 8. veljače 2018. u ukupnom iznosu od 49.218,75 kuna/6.532,45 EUR odnosi na neplaćeni pdv od 25% na ugovoreni iznos radova (pdv iznosi 19.687,50 kuna/2.612,98 EUR), te na više izvedene radove u iznosu od 29.531,25 kuna/3.919,47 EUR, s obzirom da je tužitelj nakon dovršetka radova utvrdio da su izvedeni radovi na površini od 455 m2, dakle za 105 m2 više od ugovorene površine, pri čemu tužitelj ističe da su investitor i izvođač prihvatili jediničnu cijenu ugovorenih radova od 225,00 kuna/29,86 EUR po m2, u što nije uračunat pdv od 25%,

- da je tužitelj, pored utuženog računa broj 2/SD/2018 od 31. siječnja 2018., izdao i račune broj 27/SD/2017 od 19. listopada 2017. i broj 41/SD/2017 od 4. prosinca 2017. za komplet fasadu,

- da je vještak NČ pregledom cjelokupne dokumentacije i materijalnih dokaza u spisu utvrdio da konkretna fasada ima površinu od 452,80 m2,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka NČ proizlazi da je ugovorena cijena dana paušalno za komplet dovršenu fasadu objekta koja sadrži sve navedene radnje bez obzira na stvarnu izvedenu površinu, te da jedinična cijena po 1 m2 nije dogovorena, pa da se ne može primijeniti na sve izvedene površine koje se razlikuju po utrošenom materijalu i vremenu izrade,

- da se u pogledu neplaćenog pdv-a vještak očitovao na način da navedeno ne spada u njegovu domenu,

- da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni stručno i nepristrano, na temelju provedenih dokaza i kompletne postojeće dokumentacije u spisu,

- da je tužitelj stavio prigovore navodeći da nije točno niti logično da bi u graditeljskoj struci bilo prihvaćeno da bi cijena ugovorena PAUŠAL – KOMPLET sa svim potrebnim materijalima za površinu od 350 m2 obuhvaćala povećanje opsega radova sa svim potrebnim materijalima za čak 30%,

- da tužitelj nije predložio daljnje dokazne prijedloge u smislu usmenog očitovanja vještaka.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da utvrđenje iz čl. 6. Ugovora da u navedenoj cijeni nije uračunat pdv od 25%, ne znači i obavezu tuženika da mora platiti pdv, jer tužitelj tuženiku sve dok nisu bili u potpunosti završeni radovi do rujna 2017. nije izdao niti jedan jedini račun, a ĆČ primao je gotovinske isplate na ruke. Također, s obzirom da nije utvrđena jedinična cijena radova, a kvadraturu je utvrdio sam tužitelj, da isti ne može po kompletnom završetku radova, četiri mjeseca nakon što su radovi predani, potražiti pdv te razliku cijene radova za 175 m2, kako je to isti naveo u računu od 31. siječnja 2018., jer nije dokazao niti osnovanost niti visinu tražbine.

11. Tužitelj u žalbi ističe da je vještačenje u predmetnom postupku provedeno na način da je vještak NČ izašao na lice mjesta radi izmjere spornog objekta uz pratnju i aktivno sudjelovanje tuženika, a bez znanja i sudjelovanja tužitelja, nakon čega je vještak dao pravno mišljenje o predmetu spora, a što nije bio njegov zadatak.

12. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da je zadaća vještaka u predmetnom postupku bila utvrditi kolika je točno površina fasade nekretnine tuženika, zatim utvrditi prema biltenima cijena za 2017. je li prosječna cijena 1 m2 termo fasade sa završnom bojom bez skele iznosila 225,00 kuna/29,86 EUR za 1 m2 zajedno s pdv-om, te utvrditi je li površina fasade tuženika 350 m2 ili 455 m2.

13. Vještak NČ u svom je nalazu i mišljenju utvrdio da konkretna fasada tuženika ima površinu od 452,80 m2, međutim da jedinična cijena po 1 m2 nije dogovorena, pa da se ne može primijeniti na sve izvedene površine koje se razlikuju po utrošenom materijalu i vremenu izrade, odnosno da je ugovorena cijena dana paušalno za komplet dovršenu fasadu objekta koja sadrži sve navedene radnje bez obzira na stvarnu izvedenu površinu.

14. Iz navedenog proizlazi da su nalaz i mišljenje vještaka NČ dani sukladno dobivenom zadatku, pri čemu valja istaknuti da činjenica što je tuženik na licu mjesta pokazivao vještaku neizvedene i nestručno izvedene radove nije bila od utjecaja na stručnost i nepristranost izrađenog nalaza i mišljenja vještaka NČ, budući da njegov zadatak nije ni bio utvrđivati neizvedene i nestručno izvedene radove na nekretnini tuženika.

15. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka NČ, s obzirom da su isti izrađeni jasno, argumentirano i u skladu s pravilima struke, na temelju provedenih dokaza i kompletne postojeće dokumentacije u spisu iz koje ne proizlazi da su stranke ugovorile jediničnu cijenu po 1 m2, već da je ugovorena cijena dana paušalno za komplet dovršenu fasadu objekta sa svim radnjama bez obzira na stvarnu izvedenu površinu. Pri tome valja dodati da tužitelj nije predložio da se na njegove primjedbe vještak dopunski očituje, niti je predložio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 259. ZPP-a.

16. Stoga neosnovano tužitelj od tuženika potražuje iznos od 29.531,25 kuna/3.919,47 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više izvedenih radova, te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da utvrđenje iz čl. 6. Ugovora da u ugovorenoj cijeni nije uračunat pdv od 25%, ne znači i obavezu tuženika da mora platiti pdv na ugovorenu cijenu radova.

18. Naime, uzimajući u obzir smisao odredbe čl. 6. Ugovora, kao i zakonsku obvezu tužitelja da obračuna pdv na ugovorenu cijenu radova, ovaj sud zaključuje da iskazana cijena radova bez uračunatog pdv-a u konkretnom slučaju ne znači da su ugovaratelji ugovorili cijenu bez pdv-a, već da je upravo naglašeno da ugovorena cijena ne sadrži pdv, koji iznos je tuženik u obvezi podmiriti sukladno ispostavljenim računima od strane tužitelja.

19. Ovdje valja istaknuti da je prvostupanjski sud u tijeku predmetnog postupka pozvao nadležnu ispostavu Porezne uprave Ministarstva financija na očitovanje je li tužitelj zaveo u svoje knjigovodstvo račune broj 2/SD/2018 od 31. siječnja 2018., broj 27/SD/2017 od 19. listopada 2017. i broj 41/SD/2017 od 4. prosinca 2017. kao i preslike tih računa, a da je dopisom od 17. prosinca 2021. nadležna Porezna uprava potvrdila da je tužitelj sporne račune uredno proknjižio s iskazanim pdv-om.

20. Prema tome, iz predmetnog spisa je razvidno da je tužitelj kao poslovni subjekt - trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, bio u sustavu poreza na dodanu vrijednost u smislu čl. 75. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16), pa je sukladno navedenom tuženik u obvezi platiti pdv na ugovorenu cijenu radova, slijedom čega je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 19.687,50 kuna/2.612,98 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018., kao dana dospijeća računa broj 2/SD/2018 od 31. siječnja 2018. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

21. Nadalje, u odnosu na trošak postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

22. Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u omjeru od 40% (uspio je sa 19.687,50 kuna/2.612,98 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 49.218,75 kuna/6.532,45 EUR), a da je tuženik uspio u omjeru od 60%, kada se tuženikov uspjeh u sporu umanji za tužiteljev uspjeh u sporu (60%-40%), proizlazi da je tuženik uspio u sporu u konačnom omjeru od 20%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

23. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 11. svibnja 2018. koji se sada smatra odgovorom na tužbom (100 bodova), troška sastava podnesaka od 5. svibnja 2020. i 25. siječnja 2024. (po 100 bodova), troška zastupanja na ročištima održanima 24. listopada 2019., 1. veljače 2021., 11. studenog 2021., 22. studenog 2022. i 14. veljače 2024. (po 100 bodova), dakle 800 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.600,00 EUR, koji iznos uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 400,00 EUR, daje iznos od 2.000,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24., dalje: ZPDV), te čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi odredaba čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Međutim, kako je tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a uspio u sporu u konačnom omjeru od 20%, tako isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 400,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.600,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate.

25. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

26. Tužitelj, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u omjeru od 40%, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 187,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža