Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4493/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB- OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, koje zastupa punomoćnik Matea Tadić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šunić, Lisec, Kancir, Tadić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Mračić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mračić& Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-260/2019-34 od 27. listopada 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-260/2019-34 od 27. listopada 2022. godine u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec u [adresa] poslovni broj Ovrv- 1150/2019 od 29. svibnja 2019. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.296,29 kuna/2.693,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. siječnja 2019. godine do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 691,20 kuna/91,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2019. godine do isplate (točka I izreke). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi, a kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,25 kuna/17,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2019. godine do isplate, te je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.990,50 kuna/1.458,70 eura (točka III izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna/373,29 eura (točka IV izreke).
2. Protiv navedene presude pod točkama I i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijani dio presude i vrati predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se pobijana presuda potvrdi, uz naknadu troška žalbenoga postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovome predmetu radi se o nastavljenom postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-Odluka USRH, 73/17- dalje: OZ).
6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu opskrbe plinom za obračunsko mjerno mjesto broj 131512 na adresi [adresa], po računu R1 od 20. prosinca 2018. godine za razdoblje od 1. veljače 2018. godine do 30. studenoga 2018. godine, u iznosu od ukupno 20.296,29 kuna.
8. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] kao niti da je tužitelj isporučio plin u utuženoj vrijednosti.
9. U ovome stadiju sporno je da li je tužitelj dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom, te je li tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje.
10. Temeljem utvrđenja tijekom prvostupanjskoga postupka:
- da je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je nastalo sporno dugovanje,
- da je tuženik s tužiteljem dana 1. veljače 2018. godine vjerojatno sklopio ugovor o opskrbi plinom za navedeno obračunsko mjesto,
- da je na računu za utuženo potraživanje od 20. prosinca 2018. godine kao vjerodostojnoj ispravi za šifru kupca navedeno 65316, a kao kupac naveden je tuženik,
- da tuženik nije dokazao da je prigovorio ispostavljenim računima tužitelja, odnosno da bi reklamirao iznos računa prema proceduri koja je propisana odredbom članka 23. Općih uvjeta o opskrbi plinom (Narodne novine, broj 158/13, 74/17, 18/18 i 50/18- dalje: Opći uvjeti),
- da tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja o eventualnoj promjeni korisnika njegove usluge s obzirom da je tuženik tvrdio kako je za dugovanje odgovorno društvo Soleo media d.o.o., odnosno Svijet promocija d.o.o.,
- da je tužitelj imao zavedenoga tuženika kao krajnjeg kupca usluge opskrbe plinom, te da se tuženik kao kupac nalazi i na popisu očitanja plinomjera za razdoblje od 6. ožujka 2015. godine do 31. studenoga 2018. godine,
- da je potrošnja plina do 1. veljače 2018. godine iznosila 391m3 i ta potrošnja nije preknjižena na tuženika, već je tuženiku obračunata potrošnja plina u razdoblju od 1. veljače 2018. godine do 30. studenoga 2018. godine kada je potrošnja iznosila 7216m3,
- da je visina potraživanja utvrđena provedenim financijskim vještačenjem i iznosi sveukupno 20.294,56 kuna za razdoblje od 1. veljače 2018. godine do 30. studenoga 2018. godine,
Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava sadržanoga u odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO) obvezao tuženika kao krajnjeg kupca usluge opskrbe plinom i kao vlasnika nekretnine podmiriti utuženo potraživanje na ime isporučene usluge plinom sukladno odredbi članka 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- dalje: ZV).
11. I odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a.
12. Na žalbene navode tuženika da nije primio račune za isporučeni plin valja reći da je odnos tuženika, kao korisnika usluge, i tužitelja, kao davatelja te usluge, dvostranoobvezni odnos koji se, kao i svaki takav ugovor, temelji na jednom od osnovnih načela iz odredbe čl. 7. st. 1.ZOO – načela jednake vrijednosti činidaba. Prema tome načelu svaka strana za korist koju prema ugovoru dobiva treba drugoj strani dati jednaku protuvrijednost. Valja reći i to da je tuženik bio dužan, ukoliko mu eventualno nisu bili dostavljeni predmetni računi, vodeći se načelom iz odredbe čl. 10. st. 1. ZOO da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan u izvršavanju svoje obveze postupati s pažnjom dobrog domaćina koja se u pravnom prometu zahtjeva za ovu vrstu obveznog odnosa, sam saznati cijenu izvršene usluge tužitelja te istu platiti.
13. Žalbeni navod o tome da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom nije osnovan. Ovdje treba reći da je Gradska plinara imala zavedenoga tuženika kao krajnjeg kupca plina i na popisu očitanja plinomjera za razdoblje od 6. ožujka 2015. godine do 31. studenoga 2018. godine, te da je nesporno da je usluga isporuke plina u naznačenoj vrijednosti za utuženo razdoblje izvršena. Stoga, a s obzirom da je odredbom članka 294. ZOO-a propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo, neosnovano tuženik spori postojanje pojedinačnog ugovora o opskrbi plinom između njega i tužitelja.
13.1. Isto tako, za istaknuti je da obveza tuženika na plaćanje predmetne tražbine proizlazi i iz odredbe članka 84. stavka 2. ZV-a, kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio. Navedenom odredbom propisano je da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.
14. S obzirom da je tuženik zaveden kao krajnji kupac javne usluge opskrbe plinom u utuženom periodu na navedenom mjernom mjestu, a iz računa od 20. prosinca 2018. godine kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. OZ proizlazi visina potraživanja koja je utvrđena i provedenim financijskim vještačenjem, pravilno je odlučio prvostupanjski sud kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec u [adresa] poslovni broj Ovrv- 1150/2019 od 29. svibnja 2019. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.296,29 kuna/2.693,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. siječnja 2019. godine do isplate sukladno odredbi članka 451. st. 3. ZPP-a
15. Odluka o troškovima parničnoga postupka nije osporavana, a ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati zakonitost i pravilnost odluke o troškovima po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP.
16. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, pa je odlučeno pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.
17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer ta radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi članka 155. ZPP, pa je odlučeno pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu 4. veljače 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Vlasta Feuš
