Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3220/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić i Rus j.t.d, Rijeka, Pomerio 27, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, ŠE, PE, GE, RE i CEB, [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2021-22 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2021-22 od 21. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 576,52 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-4265719 od 17. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: "Iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 28.950,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita." "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu." (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.336,12 eura / 40.204,07 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), a utvrđen je i ništetnim i dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-4265719 od 17. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, odnoseći na redovnu kamatu koja glasi: "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. " (točka III. izreke).

Tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.183,85 eura / 8.919,57 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama je odbijen (točka IV. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.507,28 eura / 11.356,60 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2023. do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 17. srpnja 2007., te restitucijski zahtjev tužitelja za povratom preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Tuženik u žalbi ističe da je izreka presude neodređena, te da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, izreka pobijane presude je u potpunosti određena i razumljiva, te iz iste jasno proizlazi koji dio spornog ugovora o kreditu su utvrđeni ništetnima. Također, ista o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu od broj 628-50-3393640/06od 17. srpnja 2007. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.950,00 CHF uz rok otplate od 84 mjeseci (7 godina),

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 5,49 % godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena za obveza povrata iznosa kredita u anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,

- da se o spornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika nije pojedinačno progovaralo,

- da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika jasne i lako uočljive, ali da nisu razumljive, te da je dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost

- da su odredbe čl. 1., čl. 7. i čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odluci tuženika i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, nepoštene, te posljedično tome i ništetne,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 5.336,12 eura / 40.204,07 kuna s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio, kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tako i ostale isprave koje su dostavljene u spis, te je na temelju istih, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli tužitelju bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su sporne odredbe jasne, razumljive i uočljive, te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Činjenično stanje je dakle, pravilno i potpuno utvrđeno pri čemu su dokazi izvedeni tijekom postupka pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik. 9. U tom smislu potrebno je i navesti da je tuženik na ročištu održanom 9. veljače 2023. povukao prijedlog za saslušanjem osobne bankarice. S obzirom da se radilo o standardnom ugovoru, to je teret dokaza da se o spornim odredbama u konkretnom slučaju pregovaralo bio na tuženiku. S druge strane, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da sporne odredbe ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da su provedeni dokazi nepravilno ocijenjeni i da tužitelj nije dokazao da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

10. Tuženik u žalbi ističe i da su sve izmjene kamatne stope po kreditu bile manje od dopuštene kamatne stope, te da se ništetnost ne može isticati jer se radi o zabrani manjeg značaja. Međutim, i ti žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, okolnost što su izmjene kamatne stope bile manje od najviše dopuštene kamatne stope ne znači da ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odukom tuženika i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne mogu biti nepoštene. Jednako tako, u konkretnom slučaju, mijenjanje kamatne stope na navedeni način ne znači da je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja i da se ništetnost ne može isticati neovisno o činjenici da je ugovor kreditu ispunjen.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Naime, visinu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Goranke Šmer Maraš koji je u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine tako da su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao visinu tražbine i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio taj dokaz.

12. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tražbinu tužitelja nije umanjio za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024. i Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024.). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije istaknuo niti prigovor prijeboja, niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je pravilno sud prvog stupnja postupio kada negativne razlike nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

13. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Kako je tužba podnijeta 4. ožujka 2021. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO), tako da tražbina tužitelja nije zastarjela. Pritom je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.

14. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03) u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO kada je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti i restitucijski zahtjev za isplatom djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

16. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je također pravilna i zakonita. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja tužitelju, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, dosudio troškove koji su bili nužni za vođenje parnice tako da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 155. ZPP. U odnosu na žalbeni navod tuženika kojima ističe da je tužiteljev tužbeni zahtjev djelomično odbijen potrebno je navesti da .je tuženik u konkretnom slučaju u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je u postupku uspio u potpunosti u odnosu na osnovu tužbenog zahtjev odnosno u postupku je dokazao da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope. U odnosu na visinu tužitelj nije uspio u omjeru od 18,15 %, pa kada se ima u vidu da u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu nastali bilo kakvi posebni troškovi, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada tužitelju dosudio sve troškove koje je tužitelju prouzročio tuženik. Pritom je sud prvog stupnja u tom dijelu djelomično primijenio materijalno pravo primjenjujući odredbu čl. 154. st. 1. ZPP, umjesto pravilno, odredbu čl. 154. st. 5. ZPP, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima postupka trebalo odlučiti na jednak način

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj