Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3522/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku DS, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, za MPIU [osobni identifikacijski broj], zastupane po ODO u V, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-47/2020-19 od 13. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-47/2020-19 od 13. ožujka 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. i II. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JĆ, OIB, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 8.036,37 €[1] /60.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. lipnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa nadalje sa zateznom kamatom pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JĆ, OIB, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.503,31 €/11.326,69 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 696,79 €, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.036,37 €/60.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.503,31 €/11.326,69 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 532,71 €/4.013,70 kn zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. te pod točkom II. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu odnosno naknade štete radi neutemeljenog uhićenja i izdržavanja kazne zatvora u iznosu od 8.036,37 €/60.550,00 kn.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik osnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 22. svibnja 2012. proizlazi da je oštećenik SĆ pristupio te podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja jer da mu je dana 22. svibnja 2012. na mobitel počeo prijetiti tužitelj da ukoliko mu ne prepiše osobni automobil marke „M“ koji mu je dao bez novaca s dogovorenim rokom isplate, da će mu zapaliti kuću, ženu, djecu i automobil, na što mu je odgovorio da neće dok mu ne isplati dug od 1.800,00 €, da bi popodne došao tužitelj kod njega s još dvije osobe i tada mu je tužitelj opsovao majku i ponovo zaprijetio da će zapaliti kuću, auto, njega, djecu i ženu i da auto neće nikad isplatiti, a što su čula i njegova djeca, te se nakon upućenih prijetnji više ne osjeća sigurnim te se boji za svoj život i život svoje obitelji kao i svoju imovinu te stoga podnosi prijedlog za kazneni progon protiv tužitelja;

- da iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, broj K-DO-112/12 od 31. siječnja 2013. (stranica 23-27 spisa), proizlazi da je tužitelj JĆ optužen radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ/97 počinjenog na štetu SĆ te je u optužnici na osnovi čl. 402. st. 3. ZKP-a predloženo da se okrivljeniku sudi u odsutnosti jer je nedostupan;

- da iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-45/13 od 12. lipnja 2014. proizlazi da je povodom prethodno citirane optuženice pred Općinskim sudom u Vukovaru vođen kazneni postupak u odsutnosti tužitelja te je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ/97 počinjenog na štetu SĆ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-147/14 od 5. veljače 2016. te je postupak pravomoćno okončan;

- da iz zahtjeva za obnovu postupka od 7. svibnja 2019., proizlazi da je tužitelj 7. svibnja 2019. Općinskom sudu u Vukovaru, na broj predmeta K-45/13 podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka u smislu čl. 497. st. 3. ZKP navodeći da se posljednjih četiri godine nalazio na služenju zatvorske kazne i nije imao saznanja o kaznenom postupku koji se vodio protiv njega, da mu je suđeno u odsutnosti i nije imao mogućnosti adekvatno izložiti obranu, a tijekom tekućeg mjeseca će biti deportiran iz Švedske u RH radi izdržavanja kazne u predmetnom slučaju dok iz rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-109/19 od 16. listopada 2019. proizlazi da je navedeni zahtjev za obnovu kaznenog postupka prihvaćen te je dopuštena obnova kaznenog postupka okončanog presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-45/13 od 12. lipnja 2014. koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj

Kž-147/14-8 od 5. veljače 2016.;

- da iz Zapisnika o raspravi od 30. siječnja 2020. u priklopljenom spisu Općinskog suda u Vukovaru broj K-45/13, proizlazi da je oštećenik SĆ izjavio da nije htio dati dokumente za auto M dok mu se ne isplati 1.700,00 € i da je počela glasnija rasprava između njih i da su vikali, kao i da je njemu tužitelj isplatio 1.700,00 € prije mjesec dana te odustaje od prijedloga za progonom tužitelja. Isto tako, proizlazi da je naveo da je tužitelja prijavio za prijetnju iz afekta i da je u kritično vrijeme imao problema sa psihičkim zdravljen i da se liječio na psihijatriji i imao je panične napadaje i nije bio svjestan što govori, a prisutni okrivljenik ovdje tužitelj je izjavio da će on osobno snositi troškove kaznenog postupka;

- da iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-45/13 od 30. siječnja 2020. proizlazi da je oštećenik SĆ na raspravi od 30. prosinca 2020. odustao od prijedloga za progon ok. JĆ zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. KZ/11, a kako se radi o kaznenom djelu koje se progoni po prijedlogu oštećenika, sud je na osnovi čl. 452. st. 1. t. 4. ZKP donio presudu kojom se optužba odbija.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu ZKP/97), zaključio da tumačenjem navedene zakonske odredbe proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za naknadu neimovinske štete tužitelju. Naime, iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je protiv tužitelja u njegovoj odsutnosti vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan osuđujućom presudom kojom mu je izrečena zatvorska kazna, da je po dolasku na teritorij RH tužitelj uhićen i sproveden na izdržavanje zatvorske kazne po navedenoj presudi, da je u zatvoru proveo 173 dana, da je u ponovljenom postupku provedenom povodom izvanrednog pravnog lijeka optužba protiv njega odbijena. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iako citirana odredba propisuje i iznimke, odnosno situacije u kojima osuđene osobe neće imati pravo na naknadu štete, u konkretnom slučaju oštećenik je odustao od prijedloga za progon, no iz nijednog izvedenog dokaza ne može se zaključiti da je do tog odustanka došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom, slijedom čega, suprotno stajalištu tuženika, nije isključeno pravo tužitelja na naknadu štete. Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno te uvažavajući trajanje lišenja slobode i izdržavanja kazne zatvora od 173 dana, kao i činjenicu da je tužitelju boravak u zatvoru bio stresan te da su se njegovi obiteljski problemi zbog kojih je došao u Hrvatsku upravo zbog uhićenja i boravka u zatvoru još i pogoršali, sud je tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a dosudio naknadu štete u ukupnom iznosu od 60.550,00 kuna, odnosno 350,00 kuna po danu izdržane kazne zatvora budući da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno neopravdanom osudom i izdržavanjem kazne zatvora povrijeđeno mu je pravo na čast i ugled te je radi toga pretrpio duševne boli i strah.

8. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik žalbenim navodima ističe da zaključak suda prvog nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.

9. Odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

10. Prema tome, za postojanje negativnih pretpostavki, koje isključuju pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude, potrebno da se kumulativno ispune uvjeti propisani odredbama čl. 476. st. 1. ZKP/97 i prvi uvjet je da je do obustave postupka ili presude kojom se optužba optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj odnosno privatni tužitelj odustao od progona i drugi uvjet da je do odustanka došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

11. U konkretnom slučaju, osnovano žalitelj ističe da je došlo do sporazuma između okrivljenika i oštećenika u smislu da je tužitelj tražio dokumente za prodani automobil "M", a da mu oštećenik SĆ, nije predao dokumente sve dok mu ne isplati preostali novac, kako to proizlazi iz Zapisniku o održanoj raspravi 30. siječnja 2020. kod Općinskog suda u Vukovaru u ponovljenom kaznenom postupku, što je sud utvrdio u konkretnom parničnom postupku uvidom u priklopljeni spis. Takvo dugovanje je bilo povod za pokretanje kaznenog postupka protiv tužitelja po prijedlogu oštećenika SĆ zbog kaznenog djela prijetnje (postupak vođen 2014. u odsutnosti okrivljenika JĆ) i tek je u tijeku ponovljenog kaznenog postupka okrivljenik odnosno tužitelj isplatio oštećeniku SĆ isplatio 1.700,00 € uslijed čega je oštećenik odustao od prijedloga za progonom tužitelja, a sam okrivljenik ovdje tužitelj, obvezao se osobno snositi troškove kaznenog postupka.

12. Slijedom navedenog, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da do donošenja presude kojom se zahtjev odbija nije došlo do sporazuma okrivljenika i oštećenika jer iz navedenog proizlazi da je postojao sporazum između tužitelja i oštećenika SĆ i da su navedenom isplatom riješene nesuglasice između njih iz kojeg razloga je oštećenik odustao od prijedloga za progonom okrivljenika, a okrivljenik obvezao snositi troškove kaznenog postupka.

13. Pri tome valja dodati da sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je odbijena optužba nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženika Republike Hrvatske, jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kada je postupak završen presudom kojom se optužba odbija, odnosno oslobađajućom presudom, ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom, pogotovo u situaciji kada u prethodno provedenom kaznenom postupku isključivu inicijativu za pokretanje postupka je imao oštećenik SĆ, a po čijem prijedlogu je postupalo državno odvjetništvo te u slučaju povlačenja prijedloga od strane oštećenika, državno odvjetništvo nema procesnu mogućnost preuzimanja progona. Dakle, činjenica da je tužitelju pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu izrečena kazna zatvora ne može se smatrati protupravnom štetnom radnjom, imajući pri tome u vidu da je tek u obnovljenom postupku nakon što je tužitelj ispunio svoj dio sporazuma sa oštećenikom, donesena presuda kojom je optužba odbijena, a niti tužitelj na jasan način ukazuje na takvo protupravno postupanje.

14. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvarene pretpostavke iz citiranih odredbi ZKP-a za naknadu štete zbog neosnovanog uhićenja i neopravdane osude, to je valjalo usvojiti žalbu tuženika sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao u točki 1. izreke.

15. S obzirom da je preinačenjem pobijane presude tuženik u cijelosti uspio u postupku, treba mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a priznati troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023 - dalje Tarifa).

16. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi za trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 23. veljače 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini 50 bodova odnosno sveukupno 350 bodova odnosno ukupno 696,79 €/ 5.250,00 kn, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

17. Kako je tuženik uspio sa žalbom, to su mu dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove zatraženog troška sastava žalbe u iznosu od 248,86 €/1.875,00 kuna (Tbr. 10.1. OT/12) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat