Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4814/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeće u pravnoj stvari tužitelja IAR iz [adresa], kbr. 593, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv 1. tužene RAR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužene IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednice iza pok. RA, koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, te u pravnoj stvari 1. protutužiteljica RAR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. protutužiteljice IA iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Korčuli, protiv protutuženika IAR iz [adresa], kbr. 593, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pn-9/2023 od 27. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja IAR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pn- 9/2023 od 27. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je određeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka.
II. Odbija se žalba 1. tužene RAR i 2. tužene IA kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke kojim je određeno da tužene snose svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za porušenu betonsku arulu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznos od 12.936,76 € (22.127,00 kn)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. listopada 2009. pa do naplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i zahtjev za naknadu troškova. Pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime imovinske štete 937,02 € (7.060,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114722; dalje - ZOO) koja teče na taj iznos od 12. listopada 2009. pa do isplate.
Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je određeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke kojim je određeno da tužene snose svoj trošak postupka žalbu su podnijele 1. i 2. tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Žalbe su neosnovane.
5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala rušenjem objekta, betonskog prostora za cvijeće a za koji tvrdi da je izgradio na svojoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čiju izgradnju je platio 12.936,76 EUR / 22.127,00 kn/ te protutužbeni zahtjev 1. i 2. tuženika radi isplate iznosa od 937,02 EUR / 7.060,00 kn / s osnova imovinske štete nastale rušenjem spornog betonskog objekta za cvijeće.
8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u blizini svoje kuće u [adresa], uz postojeće stepenište izgradio betonski prostor za sadnju cvijeća i zelenila. Isto tako nije sporno da je 12. listopada 2009. prednik 1. i 2. tužene, ŽA u cijelosti srušio izgrađeni betonski prostor za cvijeće uklonivši sav razbijeni beton sa tog zemljišta.
9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:
- da je u pravomoćno okončanoj parnici Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P- 541/07 riješeno pitanje diobe nekadašnje jedinstvene čestice, kao i točna granica između njihovih nekretnina,
- da iz sadržaja parnice pod poslovnim brojem P-541/07 proizlazi da je prednik tuženih pok. ŽA bio vlasnik nekretnine u [adresa] koja ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 354 m2, a koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa dvorištem, da je tužitelj IAR vlasnik susjedne nekretnine oznake kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvije zgrade sa okućnicom i pripadajućim zemljištem,
da je među vlasnicima susjednih nekretnina bila sporna granica kao i stvarna površina zemljišta na terenu,
- da je prednik 1. i 2. tužene ŽA tužbom u parnici P-541/07 koja je podnesena 14. kolovoza 2007. protiv tuženika IAR zatražio predaju u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te uklanjanje naslaganog građevinskog materijala i betonskog zida u visini od 3 metra kao i betonskih stepenica, da je svoj vlasničkopravni zahtjev u parnici pod br. P-541/07 tamošnji tužitelj ŽA tijekom postupka uskladio s nalazom mjernika te je od tuženika ŽAR zahtijevao predaju posjeda dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je omeđen betonskim zidom i obilježen na mjerničkoj skici, a pored toga zahtijevao je uklanjanje izgrađenog betonskog zida te predaju suposjeda stepeništa,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli pod br. P-541/07 od 26. svibnja 2014. naloženo tuženiku ŽAR da tužitelju RA preda u posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na istočnoj strani sukladno skici mjernika iz rujna 2010., da ukloni betonski zid na tom zemljištu dužine 14,8 metara kao i sav građevinski materijal odložen na tom dijelu zemljišta, a da odbijen tužiteljev zahtjev na predaju suposjeda stepeništa.
- da je iz obrazloženja gore navedene presude razvidno kako stvarnu granicu između nekretnina stranaka čini ogradni zid betoniranog stepeništa pri čemu svo zemljište sjeveroistočno od tog betonskog stepeništa predstavlja sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu RA, odnosno njegovih nasljednica,
- na temelju preslika ovršnog spisa suda pod br. Ovr-932/16 razvidno je da je na licu mjesta provedena ovrha određena temeljem presude Općinskog suda u Korčuli pod br. P-541/07 od 26. svibnja 2014.,
- očevidom na licu mjesta te mjerničkim vještačenjem vještaka Tonija Faraca utvrđeno je da stanje na terenu odgovara svim utvrđenjima iz pravomoćne presude poslovni broj P-541/07 od 26. svibnja 2014. i da stvarnu granicu između nekretnina stranaka čini potporni zid stepeništa koje vode od ceste do tužiteljeve kuće kojeg je tužitelj sam izgradio, te je mjerničkim vještačenjem utvrđeno da prostor sjeveroistočno od tog stepeništa, a gdje bio podignut betonirani ograđeni prostor za cvijeće, čini sastavni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
10. Slijedom gornjih utvrđenja, kao i savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza, pa tako i nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Tonija Faraca sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj sporni betonski prostor za cvijeća gradio susjednoj čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije u njegovom vlasništvu. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je neosnovan zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štetu u smislu odredbe čl. 167. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73700, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09: dalje- ZV) kojom je propisana vlasničkopravna zaštita od uznemiravanja.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tonija Faraca koji je u svom nalazu koristio skicu vještačenja koju je u rujnu 2010. izradio dipl. ing. ĆA, a koja je dio pravomoćnog utvrđenja presude poslovni broj P-541/7 i na kojoj je utemeljio svoj nalaz i mišljenje, te utvrdio identifikaciju predmetne nekretnine kao i da se sporni betonski prostor nalazi u cijelosti na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu 1. i 2. tuženika. Kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-541/07 od 26. svibnja 2014. naloženo tužitelja IAR predati predniku tuženih ZA u posjed vrt čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je omeđen betonskim zidom i to širine 14,8 m u smjeru jug i dužini 4,52 m i 4, 60 m prema čestici tuženih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici vještačenja koju je u rujnu 2010. izradio dipl. ing. ĆA, označeno slovima D, E, F, G, to se u ovom postupku više ne mogu preispitivati pravomoćna utvrđenja iz presude poslovni broj P-41/07 pa tako niti skica vještačenja na kojoj se temelji nalaz i mišljenje vještaka Tonija Faraca, na kojem je sud prvog stupnja utemeljio svoju odluku.
12. Stoga kako je u izreci pravomoćne presude poslovni broj P-541/07 od 26. svibnja 2014. utvrđena veličina čest. zem. [katastarska čestica] to je sudski vještak u ovom predmetu pravilno utvrdio da je sporni betonski prostor za cvijeće na toj čestici, pa su stoga žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije mogao koristiti utvrđenja iz izreke pravomoćne presude neosnovani.
13. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio protutužbeni zahtjev 1. i 2. tuženika koji protutužitelji temelje na tvrdnji da je rušenje spornog betonskog objekta predstavljalo dopuštenu samopomoć.
14. Dopuštena samopomoć propisana je čl. 1053. st. 2. ZOO-a s tim da se pod dopuštenom samopomoći razumijeva pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost (st. 2.). Prema čl. 15. st. 1. ZOO-a osoba koja smatra da je neko njezino pravo povrijeđeno ovlaštena ga je štititi i ostvarivati putem suda, ako zakonom odlučivanje nije povjereno nekom drugom nadležnom tijelu (st. 1.), a tko bi samovlasno pribavljao ili štitio neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada, prekoračivši time granice nužne obrane ili druge zakonom dopuštene samopomoći, odgovoran je za to (st. 2.).
15. Obzirom na navedenu zakonsku regulativu pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se radnja tuženika u vidu rušenja betonskog prostora za cvijeće ne može podvesti pod definiciju dopuštene samopomoći iz čl. 1053. st. 2. ZOO-a obzirom iz izgrađenog betonskog prostora za cvijeće po tužitelju nije neposredno prijetila nikakva opasnost za tuženike, a slijedom toga niti je rušenje prostora za cvijeće bilo nužno (kao oblik eventualne zaštite).
16. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tužene pravilno sud prvog stupnja postupio kada na te okolnosti nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka.
17. Neosnovano 1. i 2. tužena u žalbi navode da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZV obzirom da se protutužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete za koju tuženici tvrde da im je nastala rušenjem građevine sa njihovom zemljištu a ne o zahtjevu kojim tuženici traže utvrđenje smetanje posjeda, u kojem slučaju, tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).
18. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja odbio protutužbeni zahtjev 1. i 2. tužene radi naknade štete koju protutužitelji potražuju za troškove koji su im nastali rušenjem spornog objekta za cvijeće.
19. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi stranaka nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
20. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.
21. Stoga je valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka i potvrditi pobijanu presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Roberta Pandža
