REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

Poslovni broj: Pp-935/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Marini Belak, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Aužina, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Buzov, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe "JUNIOR KING” j.d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe ZG, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022., dalje: Zakon o zaštiti potrošača), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostava u Šibeniku, KLASA: 336-02/23-01/1797, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 31. ožujka 2023., 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 161. točke 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007.,39/2013.,157/2013.,110/2015.,70/2017.,118/2018.,114/2022., dalje: Prekršajni zakon)

Prvookrivljena pravna osoba "JUNIOR KING” j.d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, sa sjedištem u [adresa], OIB: 78488984892, prekršajno osuđivana, i

drugookrivljena odgovorne osoba ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1991.u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan

oslobađaju se optužbe

da su se u razdoblju od 01.01.2023. do 10.02.2023. godine, prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti u svom ugostiteljskom objektu vrste „caffe bar", koji posłuje pod nazivom ,CRYSTAL”, u Kninu, Kralja Tomisłava 21, a koji posluje u sklopu trgovačkog društva „JUNIOR KING” j .d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, sa sjedištem u [adresa], koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35. članka 38., i članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su svoje ugostiteljske usluge pružali i naplaćivali na dan 31.12.2022. god. kako slijedi: kava 1,06 €/ 8,00 kuna, kava s mlijekom mala 1,06 eura / 8,00 kuna,cappuccino - 1,33 eura / 10,00 kuna, kakao - 1,59 eura / 12,00 kuna, čaj s medom - 1,33 eura / 10,00 kuna, bijela kava - 1,33 eura / 10,00 kuna, ledeni čaj - 1,99 eura / 15,00 kuna, cedevita - 1,59 eura / 12,00 kuna, jana voda - 1,59 eura / 12,00 kuna, mineralna voda 0,25 l – 1,59 eura / 12 kuna, orahovac — 1,33 eura / 10,00 kuna, pelinkovac - 1,33 eura / 10,00 kuna dok su ugostiteljske usluge koje su pružali od dana 01.01. 2023. do trenutka inspekcijskog nadzora točnije do dana 10.02.2023. iste naplaćivali kako slijedi: kava 1,30 eura / 9,79 kuna, razlika u cijeni 0,24 EUR, što je povećanje 22,64 %, kava s mlijekom mala - 1,40 eura / 10,55 kuna, razlika u cijeni 0,34 EUR, što je povećanje 32,08 %, cappuccino - 1,60 eura / 12,06 kuna, razlika u cijeni 0,27 EUR, što je povećanje 20,30%, kakao - 1,80 eura / 13,56 kuna, razlika u cijeni 0,21 EUR, što je povećanje 13,21 %, čaj s medom - 1,60 eura / 12,06 kuna, razlika u cijeni 0,27 EUR, što je povećanje 20,30 %, bijela kava - 1,60 eura / 12,06 kuna, razlika u cijeni 0,27 EUR, što je povećanje 20,30 %, ledeni čaj - 2,30 eura / 17,33 kunan, razlika u cijeni 0,31 EUR, što je povećanje 15,58 %, cedevita -1,80 eura/ 13,56 kuna, razlika u cijeni 0,21 EUR, što je povećanje 13,21 %, jana voda — 1,80 eura / 13,56 kuna, razlika u cijeni 0,21 EUR, što je povećanje 13,21 %, mineralna voda 0,25 l - 1,80 eura / 13,56 kuna, razlika u cijeni 0,21 EUR, što je povećanje 13,21 %, orahovac - 1,50eura / 11,30 kuna, razlika u cijeni 0,17 EUR, što je povećanje 12,78 %, pelinkovac - 1,50 eura / 11,30 kuna, razlika u cijeni 0,17 EUR, što je povećanje 12,78 %, te tako neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, dakle, koristili su se nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom

dakle, da bi se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavku 1. i stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljene pravne osobe JUNIOR KING j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZG, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Ispitujući optužni prijedlog sud je utvrdio da djelo, na način kako se to okrivljenicima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

3. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da su okrivljenici u inkriminiranom periodu prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti - pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu koja je zabranjena odredbama članaka 33., 34., 35., 38 i 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača, koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su za usluge koje pružaju neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga na način da su povećali cijene svojih proizvoda na način naveden u optužnom prijedlogu.

4.1. Međutim, člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

4.2. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Poslovna praksa je nepoštena:- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i - ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. (2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača. (3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno. (4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:- zavaravajuća poslovna praksa i - agresivna poslovna praksa.

4.3. Člankom 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu

2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

Sukladno članku 6. Direktive, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

4.4. Člankom 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

4.5. Člankom 39. stavkom 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

5. Iz navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, potrebno ispuniti slijedeće uvjete: da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio) naveo potrošača ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

6. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja u optužnom prijedlogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom (tako i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Ppž-3050/2023 od 29. veljače 2024.).

7. U okolnostima konkretnog predmeta, u kojima je sud vezan elementima nepoštenosti koje je naznačio tužitelj, stav je ovog suda da povećanje cijena uslijed promjene službene valute plaćanja, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, uvođenje eura nije nesretna okolnosti u smislu članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute plaćanje, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije službenog uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, ne predstavlja okolnost koja bi kao takva mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena, ako koja obveza je postojala prije i nakon 1. siječnja 2023., odnosno u konkretnom slučaju, u inkriminiranom razdoblju.

8. Slijedom navedenog, djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, a na način kako je činjenično opisano u istom, nije prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. i članka 149. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, pa je sud, u fazi ispitivanje optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio optužbe.

9. S obzirom na to da je u ovom prekršajnom predmetu donesena presuda kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, to je na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Knin, 4. veljače 2025.

Sutkinja:

Marina Belak

Odluku izradila viša sudska savjetnica:

Zrinka Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Okrivljenoj pravnoj osobi

3. Okrivljenoj odgovornoj osobi

4. U spis