REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4997/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Sisku, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-354/2019-47 od 25. studenog 2024., 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-354/2019-47 od 25. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-354/2019-47 od 25. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u iznosu od 8.419,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.297,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu umjesto pravilno Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne predviđaju obračun razmjernog dijela obiteljske mirovine, što je u konkretnom predmetu slučaj te ističe da nije dužan predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja razlike mirovine primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako to u obrazloženju presude navodi prvostupanjski sud, jer potražuje naknadu štete sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, za koju štetu smatra da je dokazao.
3. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.419,10 EUR s osnove isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 11. veljače 2016. do 30. studenog 2018. djetetu smrtno stradalog osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik.
5. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava – odnosno koji zakon je mjerodavan za pitanje visine štete čiju naknadu je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika.
6. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/018, 115/18 i 102/19; dalje: ZOMO).
7. Naime, u odluci EU suda poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije od naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda poslovni broj C-484/09 od **.**.2011. PĆU).
8. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju navedeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-u koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“
12. Prema odredbi iz čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između utvrđene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Za odluku o sporu koji pokreće tužitelj protiv osigurateljeva štetnika radi povrata iznosa koji je isplatio svom osiguraniku mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Obiteljska mirovina u punom iznosu, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku po propisima tog Zakona, ne može se smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a budući ta odredba stvarnom štetom podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji u svakom slučaju treba utvrditi.
14. Budući da iz činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi priznata obiteljska mirovina bila veća od one koja bi tužiteljevom osiguraniku bila priznata zbog ozljede na radu, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. ZOOP-a kad je odbio tužbeni zahtjev.
15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
16. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).
Zagreb, 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
