REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Psp-16/2024-

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja TH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Šoša, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženice CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Senki Zuanović, odvjetnici u Zadru, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 12. studenog 2024. godine te objave dana 4. veljače 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica CH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja TH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaska i provoza, koje postoji u korist nekretnine oznake čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret dijela nekretnine oznake čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je na asfaltnoj površini koja predstavlja pristupni put i proteže se neposredno ispred ulaza u nekretninu tužitelja:

- iskopala jarak na dijelu čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji jarak je na skici geodeta dipl. ing NH od dana 17.06.2024., 19.09.2024. i 4.11.2024. označen likom A-B-C-DA i žutom bojom , površine 2 m2

- raskopala asfaltnu površinu na dijelu čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je površina na skici geodeta LH označena likom B-C-K-B i zelenom bojom , površine 1 m2

- posložila betonske blokove i kamenje na dijelu čest, zemlje 412/359 k. o. [katastarska općina] u duljini od 2,13 m, a koji pravac pružanja betonskih blokova je na skici geodeta dipl. ing NH od dana 17.06.2024., 19.09.2024. i 4.11.2024. prikazan točkama H-I

- zabila željeznu šipku na čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji položaj željezne šipke je na skici geodeta dipl. ing NH od 17.06.2024., 19.09.2024. i 4.11.2024. prikazan točkom G

- zabila željeznu šipku na međi čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji položaj željezne šipke je na skici geodeta dipl. ing NH od 17.06.2024., 19.09.2024. i 4.11.2024. prikazan točkom K

- razvukla traku crveno-bijele boje duž točaka G-J-K-L na skici geodeta dipl. ing NH od dana 17.06.2024., 19.09.2024. i 4.11.2024. te se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ili onemogućavanje posjeda prava služnosti na dijelu nekretnine oznake 412/359 k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u roku od osam dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži utvrđenje da ga je tuženica smetala u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza koje postoji u korist nekretnine 412/306 k. o. [katastarska općina], a na teret dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je iskopala jarak na dijelu čest. 412/306 k. o. [katastarska općina], koji jarak je na skici geodeta dipl. ing. NH od dana 17.06.2024. i 19.09.2024. označen likom A-D-E-F-G-A i sivom bojom, površine 1m2 te u dijelu u kojem isti traži da se tuženici naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja odnosno vraćanje tužitelju posjeda prava služnosti prolaza i provoza na dijelu nekretnine oznake čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu nekretnine oznake čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da ukloni metalne šipke, te postavljene betonske blokove, te da zatvori jarak i vrati asfalt kojeg je iskopala na označenoj nekretnini, koja nekretnina se nalazi neposredno na ulazu u tužiteljevu nekretninu oznake čest. zemlj. 412/306 k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 1. ožujka 2024. godine navodi da je vlasnik i posjednik čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], Općinskog suda u Zadru, ZK odjela Zadar. Na čest. zemlje [katastarska čestica] nalazi se obiteljska kuća u kojoj tužitelj stanuje zajedno sa svojom obitelji. Za pristup navedenoj nekretnini tužitelj da koristi asfaltirani put koji se proteže čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno pravo prolaza i provoza navedenim nekretninama tužitelj koristi preko 40 godina. Na čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1982. nalazi se obiteljska kuća tužitelja. Tuženica je dana 24.02.2024. smetala tužitelja u izvršavanju posjeda prava služnosti prolaza i provoza na dijelu čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je na asfaltnoj površini koja se proteže neposredno iznad ulaza u nekretninu tužitelja /ogradna vrata tužitelja/ iskopala jarak, postavila metalne šipke, te betonske blokove i praktički zatvorila pristup tužitelju njegovoj nekretnini. Očita je namjera tuženice da takvim postupanjem odvoji dio prilaznog puta i pripoji ga svojoj nekretnini i na taj način onemogući tužitelja u izvršavanju prava služnosti prolaza i provoza, na način kako je isti korišten od 1982. do dana 24.2.2024. Zbog postupanja tuženice tužitelj više ne može normalno sa vozilom ući u svoju nekretninu kako je to činio zadnjih 40 godina. Takvim postupanjem tuženica je uznemiravala tužitelja u njegovom zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaska i provoza. Sukladno čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjednik kojemu je posjed smetan , ovlašten je svoj posjed štititi putem suda. Sukladno svemu navedenom predlaže se da sud donese sljedeće. Tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev nakon provedenog očevida, podneskom od 11. studenog 2024. (l.s. 100-101).

2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu od 20. ožujka 2024. godine (l.s. 16) osporava činjenične navode da bi tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaska i provoza preko čest. 412/359 k. o. [katastarska općina]. Ova čestica je u naravi dvorište u površini od 394 m2 sa pripadajućom stambenom zgradom na adresi [adresa] u površini od 252 m2 ( ukupna površina čestice 646 m2) vlasništvo i posjed tužiteljice. Tužitelj nije nikada bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza jer se radi o dvorištu kuće preko kojeg nije ni moguće steći posjed prava služnosti. Tužitelj za pristup do svoje nekretnine koristi javni put – asfaltiranu [adresa] sa koje ima direktan prilaz do svog dvorišta. Neistiniti su navodi u tužbi da je očita namjera da tuženica takvim postupanjem odvoji dio prilaznog puta i pripoji ga svojoj nekretnini i na taj način onemogući tužitelju izvršavanje prava prolaza. Tuženica je vlasnik i posjednik ove čestice upisana je kao vlasnik u zemljišnoj knjizi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te joj nije potrebno nikakvo pripajanje. Predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u snimku geoportala (l.s. 5), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-7), u fotografije lica mjesta priložene uz tužbu (l.s. 8-11), fotografije na l.s. 23-31, zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 19. veljače 2024. (l.s. 32-33), u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 34-41), održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 17. lipnja 2024. o čemu je isti sačinio i skicu sudskog očevida (l.s. 47-57), na ročištu održanom pred ovim sudom 17. rujna 2024. izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 69-74), pročitao očitovanje vještaka mjernika te dopunu skice (l.s. 77-78), rješenje Općinskog suda u Zadru u predmetu Ovr-255/2024 od 17. srpnja 2024. (l.s. 83-89) te žalbu predanu u istom predmetu uz fotografije (l.s. 91-96), u dopunu skice sudskog očevida (l.s. 99), na ročištu pred ovim sudom dana 12. studenog 2024. izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆH, HH, EH te RH (l.s. 102-110) te u prostoručne skice koji su sačinili svjedoci prilikom davanja svjedočkog iskaza (l.s. 112-114).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženica smetala u posjedu prava stvarne služnosti prolaska i provoza, koje da postoji u korist nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret dijela nekretnine oznake 412/359 i 412/306 k. o. [katastarska općina], na način da je na asfaltnoj površini koja predstavlja pristupni put i proteže se neposredno ispred ulaza u nekretninu tužitelja, iskopala jarak, raskopala asfaltnu površinu, posložila betonske blokove i kamenje, zabila željeznu šipku i razvukla traku crveno bijele boje, čime da ga je onemogućila u dotadašnjem načinu korištenja poslužnom nekretninom.

5. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju se, dakle, dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed. Čin smetanja, kako ga opisuje tužitelj u tužbi, sastoji se u poduzimanju radnji pobliže opisanih u izreci ovog rješenja, kojim da je tuženica praktički zatvorila pristup tužitelju njegovoj nekretnini, čime da ga je onemogućila u posjedu prava služnosti prolaza i provoza. Tužena u ovoj pravnoj stvari ne osporava da je poduzela radnje koje ovdje tužitelj označava činom smetanja posjeda prava stvarne služnosti, ali osporava da bi istima smetala tužitelja jer osporava i da bi tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti. Na te okolnosti, postojanja zadnjeg mirnog posjeda, izvedeni su dokazi u ovoj pravnoj stvari.

9. Odredbom čl. 16. ZVDSP kojom je regulirano stjecanje posjeda prava propisano je kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

10. Ovdje treba navesti da tužitelj, kako to slijedi iz sadržaja uređenog tužbenog zahtjeva (podnesak od 11. studenog 2024., l.s. 100-101) zahtijeva utvrđenje i da ga je tuženica smetala u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza, koje da postoji u korist nekretnine oznake čest. 412/306, a na teret dijela 412/306 k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-7) slijedi da je ovdje tužitelj upisani vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 1070 m2, dok je na skici sudskog očevida na l.s. 78 vidljivo da je predmet spora označen slovima i pravcem A-D-E-F-G-A, koji se nalazi na dijelu čest. 412/306 k. o. [katastarska općina], predstavlja česticu u vlasništvu ovdje tužitelja, a kako je pravo služnosti stvarno pravo na tuđoj stvari, to nije moguće postojanje prava služnosti na vlastitoj nekretnini, slijedom čega je zahtjev tužitelja koji se odnosi na dio čest. 412/306 k. o. [katastarska općina] neosnovan i valjalo ga je odbiti, s obzirom na sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva te na odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

11. Tužitelj u svom stranačkom iskazu danom na ročištu pred ovim sudom dana 17. rujna 2024. (l.s. 69-74) navodi kako živi u kući na adresi [adresa] te da na toj adresi živi još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kameni zid koji predstavlja ogradu njegove nekretnine da je on sagradio te da mu je još otac tuženice dozvolio da prolazi dijelom preko njegovog, a da se radilo o putu koji je i sada vidljiv i kojim je prolazio sigurno 35 godina te da je taj put sada dijelom asfaltiran, a dijelom da ga je prekopala tuženica. Tim putem da je prolazio i pješke i provozio vozila te kamion, a tužena da je napravila svoju kuću u susjedstvu, nakon što je on sagradio svoju. Stoga pretpostavlja da tužena zna da je prolazio putem onako kako je opisao. Tužena da mu nije prigovarala što je prolazio na način kako opisuje, ali da je u veljači poduzela radove i iskopala dio, zbog čega da je podnio ovu tužbu. Navodi da je prilikom vršenja iskopa na spornom dijelu, ovaj tužitelj čak pokušavao spriječiti bager. Navodi da on i sada može ući u to svoje dvorište, ali ne i kamionom, iako pojašnjava da je u međuvremenu, a nakon očevida u ovoj pravnoj stvari održanom u lipnju 2024., podnio prijedlog za određivanje privremene mjere u predmetu Općinskog suda u Zadru Ovr-255/2024, u kojem je doneseno rješenje i tuženici naloženo uklanjanje postavljenih blokova i metalnih šipki te zakopavanje jarka pod prijetnjom novčane kazne te je tuženica postupila po toj privremenoj mjeri, uklonila je blokove i metalne šipke i zakopala ovaj jarak, ali da predmet spora i dalje nije vraćen u prvobitno stanje. Tužitelj je naveo da je prilazni put asfaltiran početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, a da nakon postupanja tuženice zbog kojeg je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, nije mogao ući u svoje dvorište na uobičajen način, kako je o do tada činio. Otvor koji predstavlja ulaz u njegovo dvorište da je širok oko 5 m, ali da nije mogao ući jer je iskopan jarak. Nakon postupanja tuženice po određenoj privremenoj mjeri, da može ući u dvorište na način kako je to činio i do tada, kad je jarak zatrpan. Potvrđuje da je sve vraćeno u stanje kakvo je bilo i prije čina koje označava kao smetanje, osim asfalta.

12. Tuženica je saslušana na istom ročištu te je ista opisala da je svoju kuću počela graditi 1976. i da u to vrijeme sada asfaltirana [adresa] još nije služila za provoz automobilima. Potvrđuje da je tužitelj jedno vrijeme prelazio preko nekretnine njezinog oca, koji da mu je kasnije i dozvolio da na mjestu nekadašnjeg suhozida sazida sada vidljivu gradu svoga dvorišta. Najveći problem da su izazvali izvođači Plodina koji da su svakodnevno svoje kamione i bagere parkirali u tužiteljevo dvorište, na taj način da su tuženici zatvarali prilaz kući, dok da je ona sve radila na način da to bude u skladu s propisima, pa da je tako i legalizirala svoju kuću i provela parcelaciju. Navodi da je angažirala tvrtku Luniko koja da je identificirala njezinu nekretninu te da su oni u listopadu ili studenom označili točke G i K željeznim šipkama te da je tuženika na taj način označila svoj posjed i svoju nekretninu, htijući prije svega tako spriječiti izvođače koji da su se parkirali duž cijele [adresa] i na ulaz tužitelja te da su radili veliki nered izvodeći radove i u dvorištu tužitelja. Tužena navodi kako je tužitelj izgradnjom svog zida 2007. ušao u njezinu nekretninu i to za pola metra te da je ona bila nezadovoljna i da je rekla tužitelju da to tako više neće biti. Što se tiče načina na koji tužitelj dolazi do svog dvorišta, on da je uvijek dolazio do svog dvorišta na način da nije morao prelaziti preko ovog dijela na kojem da je ona svoje označila blokovima i plastičnom trakom. A ako jest, da je to moralo biti onda kad ga ona nije vidjela jer on svakako ima dovoljno mjesta za prolaz, a ogradni zid da je napravio na način kako ga je napravio samo da bi uzeo njezino. Navodi da nakon što je sud u ovršnom postupku izdao privremenu mjeru nakon čega da je zatrpala jarak koji je iskopala nije viđala tužitelja da prolazi preko tog zatrpanog, da je viđala samo strance kako ulaze u dvorište vozeći unatrag jer su imali veće automobile, veliki auto da mora ući unatrag. Što se tiče izgleda nekretnine na dan održavanja očevida u ovoj pravnoj stvari, navodi da je i iskopani jarak i betonski blok i crveno bijela traka bila tamo kako bi se na njezinom terenu izveo priključak za kanalizaciju. Bagerist da je iskopao taj jarak i da je stavio traku, a da tuženica nije kopala ništa u namjeri da tužitelja u nečemu spriječi jer da je u asfaltu odavno označeno do kud je njezino, pa da su tako i ove točke G i K, koje su evidentirane kao željezne šipke, na tom mjestu odavno. Blokove koji su evidentirani na skici sudskog očevida i označeni slovima i pravcem I-H to da su blokovi duž jarka koje da je stavila njezina kći koji da danas više nisu tamo. Tužitelj da neovisno o tome ima dovoljno mjesta ući u svoje dvorište. Do problema s tužiteljem da je došlo još kad su Plodine počele dolaziti tamo i raditi nered, a tužitelj navodi kako mu je tužena i prije kopanja jarka radila problem, zbog čega da je u veljači 2024. pozvao i komunalne redare.

13. Na ročištu od 12. studenog 2024. (l.s. 102-110) ovaj sud saslušao je svjedoke pa je tako tužiteljev sin ĆH naveo da je tuženica iskopala jarak na predjelu koji se nalazi uz ulaz u njihovo dvorište i to preko dijela kojim da su do tada prolazili, još otkad on zna za sebe. Prolaz u njihovo dvorište da je širok oko 5 m, a ono iskopano po tuženoj da se nalazi s desne strane prolaza, gledano iz dvorišta i da taj jarak ima oblik trokuta površine možda oko 2 m2, ali da se zbog toga ne može skretati u desno, odnosno prolaziti na način na koji su to do tada uvijek činili. Iako da se iz dvorišta može izvesti automobil, da to ne može biti izvedeno na dotad uobičajen način. Do tada nije nikad bilo problema s tuženicom, u smislu da bi se ista bunila zbog načina na koji su do tada izlazili iz dvorišta, a misli da je ona jarak iskopala jer su oni susjedima dopustili da koriste njihovo dvorište. Pretpostavlja da je to tuženoj smetalo jer je taj susjed njihovo dvorište koristio na način da u njemu parkira kamione, što da joj je smetalo jer kamioni stvaraju buku i dižu prašinu. Navodi kako je u razdoblju koje opisuju kao čina smetanja posjeda pa do postupanja tužene po privremenoj mjeri prošlo oko 5 mjeseci, a u tom razdoblju da su svoje automobile oštetili i ovaj svjedok i sestra mu i zet. Nakon podnošenja tužbe da nije mogao ulaziti na način kako je to do tada činio, a da ne mogu ulaziti veći kamioni koji su prije mogli ući u dvorište. Pojašnjava da je njegov otac bio vozač kamiona i u dvorište je ulazio kamionom. Procjenjuje da je širina prolaza koja je preostala nakon iskopa možda 3 m ili manja. Ovaj dio koji je danas raskopan da je nekad bio asfalt postavljen 2000. -2002. Navodi da su betonski blokovi bili postavljeni na spornom dijelu prije nego što je iskopan jarak, a još prije toga, u listopadu 2023. da je bila stavljena šipka. Tu šipku da bi njegov otac uklanjao, a tuženici je vraćali, a onda su to prestali raditi i početkom veljače su počeli stavljati blokove, da bi 24. veljače iskopali jarak nakon čega su podnijeli tužbu. Navodi kako se nakon postupanja tužene po privremenoj mjeri može prolaziti na isti način kako se to činilo i tada iako da su ostale neravnine u smislu pukotina na asfaltu. Ovaj svjedok je također naveo da bi suprug tuženice nekada znao parkirati svoj golf na dijelu koji se nalazi desno uz ogradni zid tužiteljevog dvorišta te je naveo, iako se to vozilo dijelom moralo nalaziti na spornoj površini, tako parkirani automobil supruga tuženice nije smetao kada bi izvozio svoje osobno vozilo iz očevog dvorišta, ali da je znao smetati gostima s prikolicama ili brodom i onda da bi zamolili tuženičinog supruga da skloni svoj auto, što bi on i učinio. Sam svjedok da nije mijenjao putanju vožnje automobila za izlazak iz dvorišta ni u vrijeme kada je tamo bio parkiran auto tužiteljičinog supruga.

14. Brat tuženice HH navodi da mu je poznato da je problem nastao zbog toga što da je tužitelju sužen ulaz u kuću. Ovaj svjedok navodi da mu to nije jasno jer da i dalje viđa da je tužiteljevo dvorište puno automobila. Nikada da nije bio prisutan kad bi netko uvozio ili izvozio automobile iz tog dvorišta, pa ni prije ovog događaja, navodi da nije išao za tim, a smatra da se u dvorište normalno ulazilo i prije i poslije, navodi da tužitelj ima oko 3-4 m širok ulaz u svoje dvorište. Potvrđuje da je tužitelj bio vozač kamiona. Potvrđuje da je tuženica kopala kanal zbog toga što je ovaj svjedok u to vrijeme kopao i sebi kanal pa da je htjela iskoristiti bager i radnike za kanalizaciju. To da je bila priprema za kanalizaciju na koju da će se uskoro spojiti. Navodi da je tuženičin suprug imao običaj parkirati svoje vozilo ispred polugaraže koju je sagradila tuženica uz ogradni zid tužitelja te da mu nije poznato da bi se tužitelj ikada bunio zbog toga. Potvrđuje da mu je poznato da kamioni od Plodina stalno prolaze i ulaze u tužiteljevo dvorište, ali ne zna reći na koji način su ulazili u dvorište ni prije ni sad. 15. Svjedok EH navodi da je do 2020. godine živio preko puta nekretnina stranaka u kući, koju da je prodao trećoj osobi. O sporu između ovdje stranaka da su mu ispričala tužiteljeva djeca, a onda da je i sam vidio i uvjerio se da je tužena raskopala ulaz u dvorište tužitelja, na način da je postavljala kamenje, iskopala jamu, stavila željezne šipke i svašta. Tako da T nije mogao ući u svoje dvorište ili izaći iz dvorišta te da nije mogla doći ni Hitna pomoć ni Odvodnja. Ovaj svjedok da je zadnji put bio u listopadu 2024. te da to još uvijek izgleda tako da ne mogu doći ni Hitna ni Odvodnja. Otkad zna za sebe tužitelj da tu ima ulaz kakav je i danas i to od 80-tih godina prošlog stoljeća te da nikada nije bilo problema oko tog ulaza. Prolaz u tužiteljevo dvorište da je dosta širok i tu da može ući kamion. Tuženičin suprug C da parkira svoj Golf, ali nikad na Nadinom ulazu. Navodi da nakon postupanja tužiteljice koja da je postavila šipku i sve iskopala, tužitelj više nije mogao ulaziti na način na koji je to činio. Navodi da je s tuženicom u dobrim odnosima i negira da se između njih vode neki postupci jer navodi da su prekršajni postupci koji su vođeni između svjedoka i tuženice, zbog narušavanja javnog reda i mira, dovršeni, on da je to prevladao i da je sad u dobrim odnosima sa tuženicom.

16. Na istom ročištu saslušana je i kći tuženice RH, koja je navela kako nisu u dobrim odnosima s tužiteljem, ali da se unatoč tome iznenadila kada je njezina majka dobila tužbu u ovoj pravnoj stvari. Navodi da joj je poznato da je tužitelj dolazio u svoje dvorište uvijek desnom stranom, bliže moru. Ne osporava da je ona postavila blokove i to iz razloga što više nisu mogli trpjeti ponašanje radnika za vrijeme izgradnje kuće koja se nalazi na parceli preko puta tuženičine kuće i ispred ulaza TH. Tuženica da nije jedina u ulici koja se bunila i postavljala blokove jer da su i drugi postavili blokove, a sve kako bi spriječili te radnike koji da su se neprimjereno ponašali i koji da su čak i mokrili ispred tuženičine garaže, misleći da je to otvoreno i da se može raditi što se hoće. Način na koji su postavljeni blokovi, da nije ometao tužitelja u prolazu i to ne samo zbog toga što on ima dovoljno prolaza za proći i nakon postavljanja blokova, već i zbog toga što da tužitelj tuda nije prolazio. Blokove da je postavila na mjestu na koje je postavila, prateći granicu koju da je postavio geometar u sklopu legalizacije njihove zgrade, iako da su i prije znali do kud je njihovo. Nikada da nije vidjela tužitelja da preko njihovog prolazi vozilom ili pješke, uvijek da je išao desnom stranom. Kada čuje vozilo koje želi ući u dvorište, ona da ne može vidjeti pravac kojim vozilo u to dvorište ulazi. Navodi kako je tužitelj uklonio blokove kada ih je prvi put postavila, da je uklonio i željeznu šipku na točki G postavljenoj od strane geometara i nakon toga da je pozvala policiju. Kopanje jarka na ulazu u dvorište tužitelja da je predstavljalo pripremu za kanalizaciju. Također navodi da je i nakon kopanja jarka i podnošenja tužbe, viđala automobile u tužiteljevom dvorištu, da su oni stalno tamo, a da zbog brzine kretanja ona ne stigne vidjeti pravac kojim se kreću. Navodi da njezin otac uvijek parkira na tom dijelu koji je sada označen kao sporan jer da nemaju dovoljno parkirnih mjesta, s obzirom na broj smještajnih jedinica i da tužitelj nikada nije prigovarao njezinom ocu koji da se parkirao na spornom dijelu, sada označen žutom bojom, kao i da nikada nije vidjela da bi tužitelj svojim vozilom prošao preko spornog. Zbog toga da se i čudi podnesenoj tužbi.

17. Što se tiče sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari, je li tužitelj bio zadnji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice, kao poslužne nekretnine, navesti je da je ovaj sud na temelju neposrednog opažanja, ali i na temelju navoda same tuženice, te njezine kćeri, saslušane svjedokinje IH, utvrdio da je tužitelj u trenutku poduzimanja radnje tuženice, a koje radnje on označava činom smetanja posjeda, bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko tuženičine nekretnine.

18. Naime, već iz izgleda kamenog ogradnog zida dvorišta tužitelja, odnosno prilaza u dvorište tužitelja, razvidno je da se isti cijelom širinom koristio za ulazak automobila u dvorište tužitelja, pa tako i preko označenog spornog dijela nekretnine u vlasništvu tuženice. Na to ukazuje i oblik ogradnog zida, koji dozvoljava provoz uz navedeni zid odnosno skretanje iz dvorišta tužitelja u desno na prilazni put, [adresa], kao i skretanje s navedenog [adresa] u lijevo, u dvorište tužitelja. Radi se o zaobljenom zidu, pravac kojega je, po mišljenju ovoga suda, diktirao upravo pravac provoza na nekretninu tužitelja. Nelogični su navodi tuženice, kao i svjedoka HH i RH (tuženičinog brata i kćeri), da bi se tužitelj za provoz do svog dvorišta služio isključivo desnom stranom prolaza, čime da ne bi prelazio preko tuženičine nekretnine (ovdje spornog dijela).

19. Takav zaključak suda slijedi i iz navoda svjedokinje IH, koja u svom iskazu navodi da su blokove postavili kako bi spriječili radnike koji da su se neprimjereno ponašali. S obzirom na vrstu prepreke za koju se odlučila, zaključiti je da se pokušavalo spriječiti nekoga da tuda prolazi vozilom jer se blokovima ne može spriječiti pristup pješaka na sporni dio. Kada se taj dio iskaza ove svjedokinje dovede u vezu s navodima svjedoka ĆH (tužiteljevog sina, l.s. 103-104 - da je do problema s tuženicom došlo zbog toga što su susjedu dopustili da koristi njihovo dvorište, koje da je on koristio na način da je tamo držao materijal, parkirao automobile odnosno kamione srednje veličine, što da je tuženici smetalo jer su kamioni stvarali buku i dizali prašinu), ali i same tuženice (l.s. 72) koja navodi da su najveći problem radili izvođači Plodina, koji su kamione i bagere svakodnevno parkirali u dvorište tužitelja, ovaj sud zaključuje da je tužena upravo s obzirom na činjenicu da su brojna vozila na koja se tužila i za koju ovaj sud vjeruje da su stvarali nered i buku ispred kuće tuženice, na koju do tada ona nije bila navikla, prolazila upravo spornim dijelom, da je zbog toga tuženica upravo na spornom dijelu i poduzela radnje koje je ovdje tužitelj označio činom smetanja njegovog posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza. Navedeno slijedi i iz priloženih fotografija na l.s. 28-31 koje je snimila tuženica, a na kojima je prikazano kretanje velikih kamiona i radnih strojeva Putem Ograde, koji su sasvim sigurno narušavali mir i privatnost tuženice i njezine obitelji.

20. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 19. veljače 2024., sastavljenom po prijavi tužitelja zbog ometanja prolaza iz dvorišta i u dvorište [adresa] (l.s. 32) te fotografija koje su priložene, slijedi utvrđenje da je tuženica postavila blokove na sporni dio koji su onemogućili tužitelja u nesmetanom ulazu i izlazu u dvorište njegove kuće. Ovo dodatno potvrđuje zaključak ovog suda da je namjera tuženice bila onemogućiti tužitelja, odnosno očito velike kamione i radne strojeve korisnika tužiteljevog dvorišta da prolaze uz njezinu kuću.

21. Stoga ovaj sud ne prihvaća istinitima navode tuženice i svjedokinje IH, da tužitelj nije provozio automobil preko ovdje spornog dijela jer onda ne bi imalo smisla, u nastojanju da se onemogući prolaz vozilima koja ometaju tuženicu, zagrađivati dio kojim vozila ne prolaze. Također, s obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari – zaštita posjeda prava stvarne služnosti provoza, navodi tuženice te svjedoka HH i IH, kako tužitelj ima dovoljno mjesta za prolaz do svog dvorišta i bez provoza preko spornog dijela, nisu od značaja kod utvrđenja da je tužitelj bio u mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza upravo preko dijela nekretnine tuženice. Nadalje, navodi tuženice da se radilo o pripremi njezine nekretnine za priključak na kanalizacijsku mrežu, prije svega su u suprotnosti s navodima njezine kćeri, svjedokinje IH, da su blokovi postavljeni da bi spriječili radnike, da su postavljeni u sklopu legalizacije njihove zgrade, koje navode ovaj sud također ne prihvaća istinitima jer ista svjedokinja navodi da su i prije izlaska geometra znali do kud je njihovo. Također na navode svjedokinje IH da je jarak iskopan kao priprema za kanalizaciju, navesti je da navodi da kanalizacija još nije prošla kroz [adresa] te da je jarak u provedbi određene privremene mjere već bio zatrpan u trenutku kada svjedokinja IH, u studenom 2024. navodi da kanalizacija još nije provedena.

22. Između ovdje stranaka nije sporno da je tužena poduzela radnje koje tužitelj označava kao čin smetanja svog posjeda prava te ovaj sud zaključuje da se radi o radnji tuženice kojom je ona u konkretnom slučaju samovlasno promijenila postojeće posjedovno stanje, kojem postupanju se tužitelj, kao zadnji mirni posjednik prava stvarne služnosti, usprotivio u zakonom propisanom roku te ustao tužbom.

23. Ocjenom provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da je ovdje tužitelj zadnji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice, kako je to označeno uređenim tužbenim zahtjevom te da je tuženica postupajući na način opisan u tužbi i tijekom postupka, tužitelja smetala u posjedovanju njegovog prava te je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan. Navedeni čin tuženice je samovlastan jer tuženica za poduzimanje tih radova nije imala ovlaštenje, tj. dozvolu ili pristanak posjednika, niti je na to ovlaštena zakonom ili odlukom koju bi donio sud na temelju zakona.

24. Utvrđeno je također da je tijekom trajanja ovog postupka tužitelj zatražio donošenje rješenja o utvrđivanju privremene mjere te da je Općinski sud u Zadru pod brojem Ovr-255/2024, dana 17. srpnja 2024., donio rješenje o određivanju privremene mjere kojim je tuženoj kao protivnici osiguranja zabranio izvođenje bilo kakvih radova na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te joj je naložio da u roku od 3 dana od primitka tog rješenja uspostavi ranije stanje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da ukloni postavljene blokove i metalne šipke te da zakopa jarak koji je iskopala dana 24. veljače 2022. (l.s. 83-89).

25. Uvidom u fotografije koje je tuženica kao protivnica osiguranja priložila uz žalbu protiv navedenog rješenja (l.s. 91-96), ali i na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud utvrdio je da je tuženica uklonila metalne šipke, betonske blokove i druge zapreke te zatrpala jarak iskopan na spornom dijelu svoje nekretnine te da tužitelj nakon toga može nesmetano prolaziti do svog dvorišta pravcem za koji tvrdi da je njime prolazio do čina tuženice označenog kao čin smetanja njegovog posjeda, odnosno da je uspostavljeno prijašnje stanje. Stoga, a s obzirom da je kontinuitet posjeda prava tužitelja uspostavljen u postupku u kojem je doneseno rješenje o određivanju privremene mjere Ovr-255/2024, te da nakon provođenja citiranog rješenja ovdje tužitelj nesmetano prolazi do svoje nekretnine na način na koji je to činio i prije nego što je tužena poduzela radnje koje on označava činom smetanja posjeda svoga prava, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja da se uspostavi prijašnje posjedovno stanje.

26. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno, a na temelju provedenih dokaza, te ocjenom istih, da je ovdje tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko spornog dijela nekretnine te da je tužena svojim činom smetala tužitelja u posjedu toga prava valjalo je prihvatiti njegov tužbeni zahtjev u dijelu kako je to određeno u toč. I. izreke ovog rješenja.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 2. obračunate prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/2023, dalje Tarifa), i to u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7. točka 2. Tarife ( do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak i to: sastav tužbe, sastav podnesaka od 22. ožujka 2024. te pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 26. travnja 2024. i 17. lipnja 2024.), za sastav obrazloženog podneska od 1. kolovoza 2024., te od 30. listopada 2024., i za pristup ročištima 17. rujna 2024. te 12. studenog 2024. po 50 bodova (Tbr. 7. točka 2. Tarife), što iznosi ukupno 450,00 bodova, odnosno 900,00 eura (Tbr. 54 Tarife). Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika pripada iznos od 1.125,00 eura. Tom iznosu valjalo je pribrojiti trošak uplaćenog predujma za očevid u iznosu od 500,00 eura, pa tako ukupno dosuđen parnični trošak koje je tuženica dužna naknaditi tužitelju iznosi 1.625,00 eura.

U Zadru, 4. veljače 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.