REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-962/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Hemon d.o.o. (OIB: 70464829391), Matulji, 43. istarske divizije 22a, kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske (OIB: 22874515170), Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, radi inspekcijskog nadzora postavljanja reklame u zaštitnom pojasu državne ceste, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, KLASA: UP/I-340-07/24- 03/44, URBROJ: 530-08-3-3-24-3 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude tužitelju je u točki 1. izreke određen dodatni rok od 15 dana za uklanjanje reklamnog panoa postavljenog na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje uklanjanje je naloženo ranije izdanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-340-07/24-03/44, URBROJ: 530-08-3- 3-24-1 od 11. ožujka 2024. U točki II. izreke osporavanog rješenja opomenut je tužitelj i odgovorna osoba tužitelja da će se kazniti u iznosu godišnje prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj prema prethodnoj godini ukoliko se ne ukloni navedeni reklamni pano.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je sporni reklamni pano postavljen na nekretnini koja se nalazi u privatnom vlasništvu, a ne na javnoj površini, pa da stoga inspektor nije bio ovlašten provoditi nadzor i izdavati rješenja. Dalje navodi da nije poduzeo nikakve radove ili radnje u zaštitnom pojasu javne ceste, pa da bi stoga trebala suglasnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Nadalje navodi da tuženik nije dokazao da reklamni pano svojim sadržajem, položajem te odnosom prema javnoj cesti ugrožava sigurnost prometa. Stoga smatra da nije počinio povredu niti jedne odredbe iz čl. 55. i 59. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23, dalje: ZC). Navodi i da nikada nije zaprimio osnovno rješenje o uklanjanju od 11. ožujka 2024. pa da bi mogao postupiti po njemu. Stoga predlaže da se u sporu provede dokaz očevidom na licu mjesta i da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Tužitelj je na raspravi održanoj u ovom sporu zatražio naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja. U bitnome navodi kako niti jedna primjedba tužitelja nije vezana uz rješenje koje se osporava ovom tužbom, već da se odnose na osnovno rješenje o uklanjanju od 11. ožujka 2024. koje je tužitelj zaprimio 15. ožujka 2024. pa da je stoga rok za podnošenje pravnog lijeka protiv tog rješenja istekao. Tuženik je uz tužbu priložio i dostavnicu Hrvatske pošte kao dokaz o datumu primitka osnovnog rješenja o uklanjanju od strane tužitelja. Tuženik stoga smatra da je osporavano rješenje doneseno zakonito i pravilno.

4. U tijeku spora održana je rasprava 21. siječnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok je službena osoba tuženika viši inspektor i potpisnik osporavanoga rješenja ispričao svoj izostanak s rasprave zbog bolovanja, ali je naveo da je mišljenja da je predmet dosta jasan i da su činjenice utvrđene i dokazane dokumentacijom pa da stoga nema potrebe odgađati raspravu. Slijedom navedenoga, rasprava je na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5. Opunomoćenik tužitelja je na navedenoj raspravi predložio da Sud pribavi radi uvida prekršajni spis Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Pp-1201/2024.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložio tužitelj (da se pribavi navedeni prekršajni spis Općinskog suda u Opatiji i da se u sporu provede očevid na licu mjesta) iz razloga što su se sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi na temelju postojeće dokumentacije u spisu pa stoga nije bilo potrebno u sporu provoditi bilo kakve nove dokaze.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Čl. 139. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, da se donosi rješenje o izvršenju u pisanom obliku. St. 2. istog članka propisano je da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. St. 3. istog članka propisano je da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. St. 4. istog članka propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

10. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog spora i to dostavnice Hrvatske pošte razvidno je da je tužitelj zaprimio osnovno rješenje od 11. ožujka 2024. kojim mu je naloženo da u roku od 15 dana ukloni predmetni reklamni pano, dana 15. ožujka 2024. Stoga je rok za uklanjanje istekao 2. travnja 2024.

11. Nadalje, iz službene bilješke sačinjene nakon kontrolnog inspekcijskog nadzora od 17. svibnja 2024. i fotografija koje se nalaze uz tu službenu bilješku, razvidno je da se je sporni reklamni pano nakon 2. travnja 2024. i dalje nalazio na istom mjestu.

12. Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba i prethodno navedenih činjenica koje su utvrđene u ovom sporu, slijedi da je tuženik zakonito donio osporavano rješenje. To stoga što je u sporu utvrđeno da je osnovno rješenje o obvezi uklanjanja reklame postalo izvršno dana 2. travnja 2024., a tužitelj do tog dana nije uklonio reklamu, pa su se stoga stekli uvjeti za donošenje novog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje sukladno citiranom čl. 139. st. 1., 2. i 3. ZUP.

13. Navodi tužitelja iz tužbe da nije bilo osnova za donošenje rješenja o uklanjanju predmetnog reklamnog panoa nisu od utjecaja u ovom upravnom postupku i sporu, jer se ti navodi odnose na osnovno rješenje od 11. ožujka 2024., a ovdje se radi o postupku izvršenja tog osnovnog rješenja. Stoga se u ovom postupku i sporu sukladno citiranom čl. 139. st. 4. ZUP može osporavati samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja, što tužitelj svojim navodima u tužbi ne spori.

14. U odnosu na navod tužitelja iznesen na raspravi održanoj u ovom sporu da je sporna reklama uklonjena pa da stoga smatra kako više nema uvjeta za izvršenje, navodi se da se radi o novoj činjenici koja je nastala nakon donošenja osporavanog rješenja i koja stoga ne može utjecati na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja jer su relevantne činjenice koje su postojale u vrijeme donošenja osporavanog rješenja. Stoga ta činjenica ima utjecaja na donošenje rješenja o obustavi postupka izvršenja.

15. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Darijanu Hörtu, odvjetniku u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje