Posl.br. P-1141/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1 ,53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravna slijednica sada pok. KČ iz [adresa], zastupana po pun. OD Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tužene VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao nasljednica sada pok. LČ iz [adresa], zastupana po punom. Sineli Štakić, odvj. iz Rijeke, radi utvrđenja služnosti i činidbe, na raspravi dana 16. prosinca 2024.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužene osobno, a u odsutnosti tužiteljice, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 4. veljače 2025.g., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj KČ kao posjednik povlasne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, označene kao kč. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe broj 31A, garaža, izgrađeno zemljište dvorište, dvorište [adresa], ukupne površine 484 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , dosjelošću stekao stvarnu služnost u korist svagdašnjeg vlasnika te nekretnine kao povlasne da za potrebe održavanja zgrade koja je na njoj izgrađena sa te kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pristupi na nekretninu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, označene kao kč. [katastarska čestica] dio stambene zgrade 31D i dvorište [adresa], površine 98,5 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnu , što su tuženici LČ, VČ, te svagdašnji vlasnici te nekretnine dužni trpjeti te se suzdržati od radnji kojima se tužitelja ometa u korištenju tog prava.

2. Ovlašćuje se tužitelj KČ da na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju ishodi upis stvarne služnosti pristupa na teret kč. [katastarska čestica] dio stambene zgrade 31D i dvorište [adresa], površine 98,5 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine radi održavanja zgrade nalazeće na kč. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 31A, garaža, izgrađeno zemljište dvorište, dvorište dvorište [adresa] ukupne površine 484 m2, upisane u zk.ul . 3367 k. o. [katastarska općina] u korist svagdašnjeg vlasnika te nekretnine kao povlasne, što su tuženici LČ i VČ dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima LČ i VČ da uklone zid od betonskih bloketa koji se nalazi na jugoistočnoj strani 3308/23 k. o. [katastarska općina] uz među sa kč. [katastarska čestica]/22k.o. Krivi Put te im se zabranjuje da na jugoistočnoj strani 3308/23 k. o. [katastarska općina] uz među sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stavljaju bilo kakve prepreke za prolaženje sa sjeveroistočnog dijela kč. [katastarska čestica] Krivi Put na kč. [katastarska čestica] Krivi Put i da ometaju tužitelja u pristupu na kč. [katastarska čestica] Krivi Put radi održavanja zgrade na svojoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi propisanoj zakonom na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužiteljica dužna je tuženoj naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.026,54 eur, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi tužiteljica tvrdi da je između njene čestice 3308/22 i parcele tužene 2208/23 podignut zid od betonskih bloketa visine cca 1,50 m. Na taj način tužena je onemogućila tužiteljicu, odnosno njenog pravnog prednika sada pok. KČ da ima pristup sa sjeverne strane svoje parcele, a sve radi održavanja fasade, odnosno zida garaže. Takav pristup prednik tužiteljice je imao sve do 2015.g. kada su ga tužena i njen sada pok. LČ napali najprije verbalno, a zatim i fizički te su podigli predmetni zid onemogućivši prednika tužiteljice u njegovom pravu služnosti održavanja zgrade. Iz tog razloga tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev na način kako je to istaknuto u izreci ove presude, uz obvezu da tužena ukloni zid od betonskih bloketa te omogućavanje tužiteljici pristup na njenu nekretninu, a preko parcele tužene kao poslužne. Također da tužiteljica može ishoditi upis stvarne služnosti na teret kč. br. [katastarska čestica]. Traži trošak postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena se protivi istoj u cijelosti . Ističe da niti ona niti njen sada pok. suprug LČ, koji je inače brat sada pok. KČ, pravnog prednika tužiteljice nisu dozvoljavali tužitelju pristup na njihovu nekretninu dugi niz godina. Na taj način tužitelj nije izvršavao pravo služnosti prolaza više od tri godine, pa je isto po sili zakona prestalo, ako je uopće i postojalo. Ovo stoga što i sam tužitelj tvrdi da su se tuženici tome protivili. Točno je da je između stranaka došlo do poremećenih međuljudskih i rodbinskih odnosa zbog događaja iz 2014.g. kada su tuženici pozvali policiju i kada je pravni prednik tužiteljice potajno ušao u posjed tužene. Što se pak tiče drugog dijela tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na uklanjanje zida i zabranu postavljanja prepreka, taj zahtjev se osporava budući nije jasno koji je pravni temelj takvog zahtjeva. Ukoliko bi se radilo o smetanju posjeda, tužiteljica bi u tome bila prekludirana zbog proteka vremena, uz opasku da tužiteljica i njen pravni prednik to pravo posjeda nikada nisu ni imali. Slijedom izloženog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovanu. Traži trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4), uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 49), izvršio uvid u kopiju katastarskog plana (str. 6), uvid u fotografije (str. 7-9), uvid u privatnu tužbu ĆČ i KČ protiv okrivljenika LČ i VČ (str. 10), obavio očevid na licu mjesta u [adresa] dana 6. srpnja 2021.g. u prisutnosti vještaka mjernika DČ, izvršio uvid u Nalaz i mišljenje vještaka mjernika DČ (str. 51-59), saslušao sada pok. KČ kao stranku, saslušao tuženu VČ, saslušao svjedoke ĆČ, BČ, IČ, RČ i EČ.

4. Na temelju ovako sprovedeno dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito iz iskaza saslušanih stranaka, obavljenog očevida na licu mjesta, skice i Nalaza vještaka mjernika DČ te iskaza svjedoka BČ, IČ i EČ, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, slijedom čega je istog odbio.

5. Valja odmah istaći da sud u ovom predmetu nije posebno cijenio iskaze svjedoka ĆČ te RČ. Ovo iz razloga što se radi o svjedocima koji su u rodbinskim odnosima sa strankama (ĆČ je supruga pok. KČ, dok je svjedokinja RČ kćerka tužene) te što su isti direktno zainteresirani za ishod ovog spora.

6. Iz iskaza tužitelja, sada pok. KČ proizlazi da je on vlasnik svoje parcele 3308/22, da se u naravi radi o obiteljskoj kući , da se do njegove kuće sa desne strane gledajući prema jugu nalazi kuća tužene i njegovog brata, sada pok. LČ. Između tih kuća postoji prolaz kojim se on uvijek služio, a sa namjerom kako bi sa svojeg dvorišta došao do sjeverne strane svoje kuće, a sve kako bi mogao održavati zid svoje garaže. Takva situacija trajala je sve do 2014.g. kada je između njega i brata došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba, zbog čega je on protiv tužene i svog brata pokrenuo i kazneni postupak. Godine 2015. tužena je sa svojim suprugom postavila sporni betonski zid te on tuda više ne može prolaziti. Upravo iz tog razloga ustao je sa ovom tužbom kako bi u korist svoje povlasne nekretnine, a na teret nekretnine tužene kao poslužne tuda mogao prolaziti. Naime, po njegovoj procjeni on treba dva do tri puta godišnje održavati zid svoje garaže, a sve iz razloga što je primijetio da je došlo do vlaženja iste i to sa vanjske strane. Sasvim je razvidno da to sada više ne može učiniti tj. obaviti građevinske poslove jer mu tužena brani pristup tim putem. Od te godine pa do danas on praktički više ne izvršava služnost prolaza. Nadodaje da je do postavljanja zida tuda prolazio, da je to bio dogovor njega i brata, a sada je u tom pravu onemogućen.

7. Iz iskaza tužene VČ proizlazi kako je točno da se njena kuća i njenog pok. supruga LČ nalazi zapadno od kuće tužitelja. Prethodno su te kuće bile zajedničko vlasništvo pa su se iste među braćom podijelile, zbog čega je to bio i glavni razlog što je došlo do poremećenih međuljudskih odnosa između braće. Na mjesto spornog prolaza ona i suprug su postavili daske, a sve kako tužitelj tuda ne bi prolazio, a nakon sukoba 2014.g. sa tužiteljem, ona i pok. suprug LČ su 2015.g. postavili predmetni zid. To su namjerno učinili kako bi spriječili tužitelja da tuda prolazi. Naime, isti je često znao "preskakati" preko prijašnjih dasaka i na taj način provocirati i nju i njenog supruga, pri čemu ju je znao verbalno napadati, vrijeđao je i psihički i fizički, a sve te sukobe je redovno prijavljivala policiji. Tužitelj neopravdano želi prolaziti tim prolazom jer ima jednostavan pristup do zida svoje garaže i to sa sjeverne i istočne strane Jadranske magistrale. Radi se o parceli ispod zida garaže tužitelja, koji komad zemlje je vlasništvo Republike Hrvatske. Otkako je postavila zid tužitelj otada više ne prolazi niti ga je vidjela da dolazi na svoju parcelu sa parcele u vlasništvu RH , a do zida svoje garaže. U posljednjih osam godina tužitelj nikada nije popravljao zid svoje garaže. Ističe da se neće protiviti nikada pravu tužitelja da uređuje svoju fasadu zgrade sa sjeverne strane i fasadu zgrade garaže, ukoliko mu to bude potrebno, ali se izričito protivi da tužitelj osnuje služnost prolaza preko njene parcele, a sve u svrhu održavanja svoje zgrade. Upravo s tom namjerom je i postavljen predmetni zid. Nadodaje, da kada god tužitelju bude potreban popravak zida svoje kuće da je spremna staviti na raspolaganje svoju nekretninu dok taj popravak traje i da mu to pravo neće osporavati, a sve uz prethodnu najavu.

8. Svjedokinja ĆČ iskazuje da je supruga sada pok. tužitelja, da do trećeg mjeseca 2015.g. na mjestu između njihovih parcela nije bilo zida, da je na tom mjestu bio prolaz te su i ona i suprug tuda prolazili, a kako bi došli do zida svoje garaže. To im je bilo potrebno kako bi mogli održavati svoju garažu. Ovakvo stanje bilo je sve do sukoba stranaka kada su im se tuženici počeli obraćati riječima " tuda ne možete, to je naše" stavljajući im do znanja da tuda ne mogu prolaziti. Sve je kulminiralo verbalnim i fizičkim sukobom zbog čega je njen pok. suprug pretrpio i ozljedu pa su protiv tužene i njenog supruga ustali sa privatnom kaznenom tužbom. Odmah nakon tog sukoba primijetili su da su tužena i njen pok. suprug LČ na tom mjestu podigli zid. Na taj način oni više tuda ne mogu prolaziti te nemaju pristup do svog objekta. Znade da je jedan dio parcele uz njihovu garažu vlasništvo RH jer im je to rekao vještak mjernik EČ kojeg su osobno angažirali kako bi im pokazao položaj međe njihove nekretnine, a sve u postupku legalizacije njihovog objekta. Od 21. ožujka 2015.g. kada su tuženici podigli zid, oni više ne mogu dolaziti do svoje nekretnine sa istočne strane. Nadodaje da ona i pok. suprug nisu ustajali sa tužbom radi smetanja posjeda, da je njen pok. suprug očekivao kako će njegov brat pok. LČ nakon izvjesnog vremena, ovaj zid maknuti, pa kada je utvrdio da ovaj to ne čini, a tužitelj ne može doći do svoje garaže, da se njen suprug pok. KČ odlučio na ovu tužbu kojom traži stvarnu služnost prolaza.

9. Iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da je poznavao sada pok. supruga tužene, da je jedne prigode čak prisustvovao verbalnoj svađi braće, da u to vrijeme nije bilo spornog zida već su na tom mjestu bile naslagane daske, ali je tužitelj preko istih mogao proći tako da ih je preskočio. Kada je kasnije dolazio vidio je podignuti zid, a zna da je zid postavio pok. LČ.

10. Iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da je poznavao pok. supruga tužene, da je dolazio kod istog i sjeća se da je na mjestu gdje je sada zid postojala veća količina dasaka, da je daske postavio pok. LČ, a iste su kasnije skinute i tu je napravljen zid. Osobno nije vidio tužitelja da tuda prolazi, ali znade da su braća bila u sukobu zbog tog prolaza.

11. Svjedokinja RČ iskazuje da je kćerka tužene i njenog pok. supruga LČ, da znade situaciju sa spornim prolazom, da je otac napravio ovaj zid kako bi znao koje je njegovo dvorište, a sve iz razloga što su tužitelj i njegova supruga stalno posezali na njihovu nekretninu te dolazili na njihov vrt i isti svojatali. Tome se njen otac stalno bunio, zbog čega je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba. Nakon toga otac je postavio taj zid te je "poslao poruku" tužitelju da tuda više ne može prolaziti. Inače, prije tog zida otac je na tom mjestu postavio prepreku u vidu posloženih dasaka, pokušavajući staviti do znanja tužitelju i njegovoj supruzi da tuda ne mogu prolaziti, ali kako se radilo o niskoj ogradi, tužitelj bi jednostavno preskočio preko iste i došao u njihov vrt. Ističe da je u posljednjih dvadeset godina samo jedanput vidjela tužitelja kako pokušava urediti vanjski zid svoje garaže sa sjeverne strane. Imao je namjeru taj zid pofarbati. No, drži da se tužitelj ne treba služiti tim prolazom jer taj svoj sjeverni zid može jednostavno urediti na način da do istog dođe sa sjeverne strane svoje parcele.

12. Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da ga je tužitelj svojevremeno pozvao da mu kao ovlašteni vještak mjernik sačini geodetski snimak izvedenog stanja, a za potrebe legalizacije njegovog objekta. To je i učinio negdje 2012.g , a u to vrijeme nije primijetio da bi na licu mjesta bio sporni zid. Znade da su stranke u sukobu i da nisu u dobrim odnosima te da su vodili postupak diobe zemlje od kada je sukob i eskalirao. Kada je bio na terenu, ne sjeća se da bi na spornom prolazu postojala bilo kakva prepreka od dasaka. Osobno nema saznanja kada je zid postavljen te se svih detalja ne sjeća zbog proteka vremena.

13. Obavljenim očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da se kuće stranaka nalaze jedna pored druge, između istih postoji prolaz gdje postoji zid, pa tužitelj sa istočne strane svoje parcele ne može doći do zapadnog zida svoje garaže bez susjedskog ovlaštenja tj. da mu se dopusti da radi eventualnog popravka svog zida tu postavi skelu i uredi fasadu. No, tu mogućnost tužitelj ima sa sjeveroistočne strane od Jadranske magistrale. Što se tiče garaže tužitelja utvrđeno je da do oba prozora iste tužitelj ima jednostavan prilaz sa vanjske strane i to sa svog dvorišta jer se niti jedan prozor ne nalazi iznad parcele tuženika. Zapadni (sjeverni) unutrašnji zid garaže nema vlaženja niti su vidljive fleke od vode unatoč tvrdnji tužitelja da se takve fleke vide. Ispod zida garaže tužitelja nalazi se jedan dio nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a taj dio je izbetonirano dvorište budući je zajedno sa česticom tuženika jedna cjelina.

14. Iz iskaza vještaka mjernika DČ razvidno je da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] dok je tužena vlasnica kč. br. [katastarska čestica]. Na sjevernom dijelu između tih parcela nalazi se kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu RH. Iz skice lica mjesta i priloženih fotografija vještačkog nalaza vidljiv je položaj spornog zida koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Radi se o zidu dužine 2m, visine 1,2 m i širine 0,2 m . Također je vidljiv položaj i poslužne i povlasne nekretnine te mogućnost pristupa preko kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu RH. Isto tako fotografije nutarnjeg dijela garaže tužitelja za koju nisu utvrđena mjesta vlaženja.

15. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužiteljica po svom pravnom predniku KČ neosnovano traži da je dosjelošću stekla stvarnu služnost u korist svagdašnjeg vlasnika povlasne nekretnine kč. [katastarska čestica], a radi pristupa na istu i održavanja zgrade, preko poslužne nekretnine kč. [katastarska čestica]. Isto tako da je neosnovan zahtjev tužiteljice da se u zemljišnim knjigama ovog suda ishodi upis stvarne služnosti pristupa na teret kč. br. [katastarska čestica]. Ovo iz razloga što je nakon izvedenih dokaza sud nesporno utvrdio da tužena i njen suprug pok. LČ nisu dozvoljavali pravnom predniku tužiteljice, ocu sada pok. KČ da ima pristup na njihovu nekretninu. Naime, sasvim je razvidno da su odnosi između stranaka trajno poremećeni i narušeni međurodbinski odnosi, pa tužitelj, a i prema vlastitom priznanju više od tri godine, dakle od 2015.g. pa do podnošenja tužbe 4. listopada 2019.g., nije izvršavao pravo koje je navodno imao, a to je pravo služnosti , a za potrebe održavanja svoje zgrade – garaže, te pristupa na svoju nekretninu. Sud dozvoljava mogućnost da je do te godine tužitelj, pok. KČ mogao povremeno prolaziti i ostvarivati stvarnu služnost, pri čemu je na mjestu gdje sada postoji zid sasvim sigurno bila postavljena veća količina dasaka, koje je isti mogao preskočiti i pristupiti do zida svoje garaže. Da su na mjestu sadašnjeg zida postojale daske razvidno je iz iskaza svjedoka BČ i IČ, čije iskaze je sud u cijelosti prihvatio te što se nema razloga posumnjati u njihovu nepristranost budući su njihovi iskazi u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Prema tome, zbog proteka vremena, a i činjenice da je tužena i njen suprug pok. LČ osporavala tužitelju, pok. KČ navedeni prolaz, tužitelj se ne može sa uspjehom pozivati na pravni osnov dosjelosti stjecanja stvarne služnosti. U tom kontekstu njegova kč. br. [katastarska čestica] ne može imati status povlasne nekretnine, a još manje parcela tuženika 3308/23 da ima status poslužne nekretnine.

16. Pozivanje tužitelja na odredbu čl. 241 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr.-dalje ZV) i to točke 2 citiranog članka da pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvršavati njezin sadržaj, a ovlaštenik to ne učini, je neosnovano. Naime, potreba tužitelja za popravkom zida svoje garaže i pristup tom zidu nije takve naravi da bi se u korist tužitelja zasnovala stvarna služnost. Sam tužitelj u tužbi navodi da tužitelj od izgradnje garaže, periodično, svakih 4 -5 godina, a radi zaštite od vlage i oborinskih voda, impregnira fasadu zaštitnom smjesom i poduzima obuhvatnije radove radi zaštite objekta te i češće od toga pristupa radi održavanja iste fasade, odnosno svoje zgrade. U svom stranačkom iskazu navodi da po njegovoj procjeni do zida svoje garaže treba dolaziti 2-3 puta godišnje , a kako bi održavao taj svoj zid. Dakle, radi se o kontradiktornom iskazu, stavu i potrebi tužitelja da održava zid svoje garaže. Ovo u kontekstu činjenice što tužitelj od postavljanja spornog zida u ožujku 2015.g. pa sve do podnošenja ove tužbe nije ostvarivao svoje pravo služnosti, a time i potrebu održavanja zida garaže, a u tom periodu nije poduzeo ni jednu pravnu mjeru zaštite.

17. Obzirom na prednje ukazuje se osnovanim i legitimnim prigovor tužene da tužitelj, a radi održavanja zida svoje garaže, to svoje pravo može ostvarivati tzv. "susjedskim pravima" predviđene odredbama ZV-a, a kojim pravima se tužena ne bi mogla protiviti. Dakle, vrlo jednostavno, da ukoliko tužitelj povremeno ima namjeru urediti fasadu te zid svoje garaže, to može učiniti kroz ovlaštenje susjedskih prava koja mu prava tužena ne može osporiti, a što je opet i u svjetlu činjenice da tužena u svom stranačkom iskazu opetovano ponavlja da tužitelj "može izvršiti popravak svoje kuće, a da se pri tome posluži mojom nekretninom i to pravo mu ja neću osporavati". Stoga je opravdan prigovor tužene da novopostavljeni zid ni na koji način nije povezan sa spornom fasadom kuće tužitelja, niti njegovo postavljanje predstavlja ikakvo smetanje posjeda, odnosno stvarnu služnost za potrebe održavanja zgrade tužitelja. Stoga je sud utvrdio da u ovom predmetu postoje uvjeti iz čl. 241 t. 1 ZV-a, a to je da pravo složnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavala o kroz 20 godina. Točkom 3 istog članka pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovom izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. Kako se u ovom predmetu upravo radi o neizvršavanju prava služnosti neprekidno tri godine te uz stalno protivljenje tužene i njenog supruga pok. LČ, dakle služnost se ne izvršava najmanje od 2015.g., pa tužitelj ne može s uspjehom isticati pravni osnov stjecanja stvarne služnosti dosjelošću, a za potrebe održavanja zgrade na svojoj nekretnini. Sve to na teret nekretnine tužene kao poslužne. Osim toga razvidno je da tužitelj traži upis stvarne služnost na teret čestice 3308/23. Nije vidljiv pravni osnov niti ratio legis takvog zahtjeva tužitelja. Naime, ukoliko tužitelj traži zaštitu koja se pruža periodično (otprilike svake četiri godine za održavanje zida garaže tužitelja), nije vidljivo zbog čega bi se zbog takve periodične zaštite zida garaže tužitelja osnivala služnost pristupa preko parcele tužene 3308/23 i na taj način poslužnu nekretninu stavljalo u poziciju da ima opterećenje i trpljenje u korist povlasne nekretnine 3308/22, a što bi bilo u suprotnosti sa odredbama ZV-a vezano za služnosti koje upućuju na činjenicu da se služnosti izvršavaju tzv. civiliter, dakle sa što manje opterećenja i ograničenja prava poslužne nekretnine. Konačno, sva ta svoja prava tužitelj može ostvariti iz korpusa tzv. susjedskih prava (povremeni pristup svojoj nekretnini, postavljanje skele, održavanje zida i slično).

18. Prema tome, sud je utvrdio da tužitelj svoje pravo nije izvršavao neprekidno tri godine, da se tužena i njezin pok. suprug LČ tom pravu protivila, da ne stoji navod tužitelja da se pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati dok tri puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvršavati njezin sadržaj, iz razloga što to pravo tužitelj nema potrebe ostvariti stjecanjem stvarne služnosti preko povlasne nekretnine, a za potrebe održavanja zgrade (radi se o služnosti koja se rijetko izvršava, pa održavanje tužiteljeve vlastite nekretnine svakako ne može biti nešto što se izvršava svakih pet godina, a kako to tužitelj navodi u svojim podnescima, a što je kontradiktorno izjavi samog tužitelja) da bi takva služnost nepotrebno opteretila poslužnu nekretninu i da bi za istu imala tegobne elemente (uz činjenicu da tužitelj ima pristup do zida svoje garaže sa sjeverne strane preko parcele u vlasništvu RH), pa shodno tome je neosnovan zahtjev za intabulaciju i upis te stvarne služnosti (ako bi se zaštita pružala periodično, kako je navedeno otprilike svakih pet godina, ne vidi se razlog čemu potreba za upis takve stvarne služnosti u zemljišne knjige), a posljedično tome je neosnovan zahtjev da tužena ukloni zid od betonskih bloketa, budući je taj zid sačinjen na parceli tužene, ograđuje parcele stranaka te ne predstavlja prepreku tužiteljici da može dolaziti do sjeverne strane zida svoje garaže obzirom da takav pristup ima sa sjeverne strane parcele tužitelja i kako je već navedeno, parcele u vlasništvu RH. Iz svih prednjih razloga valjalo je utvrditi neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice i isti odbiti.

19. Tužiteljica je izgubila spor pa je u obvezi tuženoj naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tužene i to pravo na jednokratnu nagradu (sastav odgovora na tužbu te pristup na tri ročišta, u ukupnom iznosu od 500,00 eur, zatim zastupanje na dodatna četiri ročišta u iznosu od 400,00 eur, trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na sedam ročišta u iznosu od 700,00 eur, plus PDV od 25% u iznosu od 400,00 eur, trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 26,54 eur. Sveukupnu 2.026,54 eur. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr. ). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a (N.N. 80/22).

U Senju, 4. veljače 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik "P"