Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-800/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3999/2021-51 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3999/2021-51 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 066-484/2007 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 04.10.2007. godine, sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: ''Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,00 % (dva posto) iznosa kredita.''.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.362,00 EUR / 10.262,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.10.2007. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 066-484/2007 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 04.10.2007. godine, sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu, a koja glasi: ''U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.''.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.719,31 EUR / 12.954,12 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.07.2012. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 066-484/2007, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 04.10.2007., a koja glasi: ''Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.''.

VI Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate, iznos od 1.632,41 EUR / 12.299,38 kn1 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi :

- iznos od 9,24 EUR / 69,60 kn s kamatom tekućom od 01.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 9,30 EUR / 70,07 kn s kamatom tekućom od 03.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 9,34 EUR / 70,36 kn s kamatom tekućom od 03.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 9,41 EUR / 70,87 kn s kamatom tekućom od 01.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,71 EUR / 216,29 kn s kamatom tekućom od 01.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,33 EUR / 213,42 kn s kamatom tekućom od 02.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,19 EUR / 212,41 kn s kamatom tekućom od 01.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,35 EUR / 213,61 kn s kamatom tekućom od 01.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,33 EUR / 213,43 kn s kamatom tekućom od 01.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,18 EUR / 212,31 kn s kamatom tekućom od 01.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 27,94 EUR / 210,49 kn s kamatom tekućom od 03.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,29 EUR / 213,16 kn s kamatom tekućom od 01.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 28,25 EUR / 212,83 kn s kamatom tekućom od 01.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,27 EUR / 213,03 kn s kamatom tekućom od 02.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,11 EUR / 211,79 kn s kamatom tekućom od 06.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,06 EUR / 211,40 kn s kamatom tekućom od 02.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,02 EUR / 211,10 kn s kamatom tekućom od 01.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,07 EUR / 211,52 kn s kamatom tekućom od 02.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 27,81 EUR / 209,54 kn s kamatom tekućom od 06.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,02 EUR / 211,15 kn s kamatom tekućom od 03.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,13 EUR / 211,92 kn s kamatom tekućom od 01.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,20 EUR / 212,44 kn s kamatom tekućom od 01.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,37 EUR / 213,79 kn s kamatom tekućom od 03.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,69 EUR / 216,15 kn s kamatom tekućom od 01.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 28,55 EUR / 215,13 kn s kamatom tekućom od 01.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,64 EUR / 215,77 kn s kamatom tekućom od 01.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,70 EUR / 216,27 kn s kamatom tekućom od 01.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,58 EUR / 215,34 kn s kamatom tekućom od 01.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,47 EUR / 214,51 kn s kamatom tekućom od 01.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,77 EUR / 216,77 kn s kamatom tekućom od 01.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,55 EUR / 215,08 kn s kamatom tekućom od 01.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,85 EUR / 217,36 kn s kamatom tekućom od 02.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,92 EUR / 217,90 kn s kamatom tekućom od 01.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 29,00 EUR / 218,52 kn s kamatom tekućom od 01.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,98 EUR / 218,32 kn s kamatom tekućom od 01.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 28,95 EUR / 218,15 kn s kamatom tekućom od 06.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 29,15 EUR / 219,63 kn s kamatom tekućom od 01.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 29,23 EUR / 220,23 kn s kamatom tekućom od 07.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 29,17 EUR / 219,80 kn s kamatom tekućom od 06.03.2012. sve do isplate, - iznos od 28,89 EUR / 217,67 kn s kamatom tekućom od 06.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 28,91 EUR / 217,85 kn s kamatom tekućom od 05.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 29,12 EUR / 219,40 kn s kamatom tekućom od 06.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 28,92 EUR / 217,93 kn s kamatom tekućom od 25.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 482,46 EUR/3.635,07 kn s kamatom tekućom od 25.08.2012. sve do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.209,24 EUR / 16.645,51 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.11.2023. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

VIII Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu poštujući pravilo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 5., 6. i 8. Ugovora o kreditu kojega su nesporno, 4. listopada 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u visini od 2% iznosa kredita, u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita je banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria Bank d.d. te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke a korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota u ispunjenju odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu te isplaćenog u ispunjenju ugovornih odredbi čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu koje su nepoštene.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da se glede predmetnih odredbi nije pregovaralo niti je tužitelju bilo objašnjeno prije sklapanja Ugovora o kreditu pod kojim uvjetima se sklapa, zbog čega su predmetne odredbe Ugovora o kreditu suprotne načelu savjesnosti i poštenja te posljedično ništetne pa kako tuženik nije dokazao da je njegov prednik s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama, ocjenjuje ih ništetnim a nakon provedbe knjigovodstvenog vještačenja sudi tužitelju, primjenom pravila o stjecanju bez osnove, naplaćenu izlaznu naknadu, jednokratne troškove obrade kredita kao i razliku u naplaćenim kamatama koja je nastala zbog ugovorene promjenjive kamatne stope.

8. Kako je Ugovor o kreditu zaključen 4. listopada 2007. imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) koji su važili u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe ništetne, pa su time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio Ugovora, unaprijed sastavljenim od tuženika a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imalo utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi gdje mu je nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u cjelini, niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju njegovog trajanja.

10. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je zaključio Ugovor o kreditu za refinanciranje njegovih obveza tako, da je potpisao već gotov i otisnut ugovor koji je već bio potpisan po djelatnicima banke te nije imao bilo kakvu mogućnost pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu a saslušanjem javne bilježnice Ilinke Lisonek je utvrđeno samo, da su mu odredbe Ugovora o kreditu pročitane i objašnjene ali prilikom solemnizacije stranka nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora a što je utvrđeno i iskazom svjedoka CG, djelatnice tuženika koja je radila kod prednika tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i koja potvrđuje da ugovor o kreditu predstavlja konačni proizvod s time, da niti službenici tuženika, niti klijenti kao korisnici kredita, u trenutku zaključivanja ugovora o kreditu nisu mogli znati koliko će iznositi naknada za prijevremenu otplatu kredita niti koliko će iznositi kamatna stopa.

11. Dakle, tuženik niti na koji način nije dokazao da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama kredita, niti da je on mogao utjecati na njihov sadržaj budući da je tužitelja dočekao gotov ugovor koji je već bio sastavljen i otisnut i potpisan po djelatnicima banke a njegova obveza je bila samo odlazak kod javnog bilježnika i solemnizacija ugovora.

12. Zato su neosnovani navodi žalitelja kada tvrdi da su troškovi naknade za obradu i prijevremenu otplatu kredita kao i promjenjivu kamatnu stopu jasno i razumljivo sastavljene te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice a nije predviđena obveza informiranja o kamatnim troškovima kredita ili metodi njihova izračuna stoga, jer se o odredbama potrošačkog ugovora mora omogućiti pojedinačno pregovarati, što je u ovom slučaju izostalo.

13. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope prednik tuženika je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe članka 96. stavka 2. ZZP i naročito odredbe članka 97. alineje 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102 stavka 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ugovorne odredba glede jednokratnih troškova obrade u iznosu od 2,00 % (dva posto) iznosa kredita i naknade za konačnu ili djelomičnu otplatu kredita nepoštene u smislu odredbe čl. 96. ZZP jer, iako su odredbe čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu razumljivo sastavljene, ne omogućuju tužitelju ocijeniti opravdanost tih naknada pa niti ove odredbe nisu isključene iz ocjene poštenosti te su u okviru te ocjene ispitane sukladno odredbi čl. 98. ZZP.

19. Budući da tuženik nije dokazao da je njegov prednik s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te ga upoznao od čega se ove naknade sastoje, opravdanost tih naknada i njihovih visina a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio prednik tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su i sporne odredbe čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu ništetne te su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20. Kako je na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o predmetnim naknadama i njihovoj visini dok tuženik, ne samo da nije navedeno dokazao, već iz tih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora te se tako radi o odredbama Ugovora koja su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (na primjenu koje upućuje i žalitelj) određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

22. Odredbe čl. 1021. do 1023. ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita kao niti naknadu za prijevremenu otplatu kredita dok odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa dužnost korisnika kredita naknaditi štetu ako ju je banka pretrpjela samo, u slučaju raskida ugovora prije korištenja kredita i njegovog vraćanja prije roka određenog za vraćanje ali bez prethodne obavijesti banci, koje uvjete a niti pretrpljenu štetu, tuženik u ovoj parnici nije dokazao.

23. S obzirom da se radi o uvjetima koji su nepovoljno utjecali na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu dok Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora odnosno, u trenutku prijevremene otplate kredita i nije jasno na što se točno te naknade odnose te što je njima obuhvaćeno, pravilno su ocijenjene ništetnim odnosno, nepoštenim na temelju odredbi čl. 96. i 97. ZZP.

24. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako su ugovorene naknade bile zapravo naknade za uslugu tuženika na koju ima pravo sukladno svojim internim propisima koji su zakoniti a određeni su u fiksnom iznosu i nisu vezani vanjskim kriterijima dok je ugovor solemniziran po javnom bilježniku zbog čega je izraz stvarne volje ugovornih strana a tužitelj poslovno sposobna osoba.

25. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

26. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

27. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prednik tuženika povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru koristio nepoštene ugovorne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te su stoga te ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što dovodi do toga da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje, jer ih je nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1111. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja.

28. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

29. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare, sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, i to kako u odnosu na preplaćene kamate, glavnicu tražbine naknada za obradu i prijevremenu otplatu kredita, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

30. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kredita i njegovu prijevremenu otplatu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njezinoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako su žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja pa kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede ovog dijela pobijane odluke.

31. Slijedom svega iznijetog, cijeneći činjenicu da je visina kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva rezultat knjigovodstvenog vještačenja i sadržaja Ugovora o kreditu a visinu tužbenog zahtjeva tuženik u žalbi ne osporava, je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I, II, III, IV, V i VI izreke.

32. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP a s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak tužitelja sukladno odredbama čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII i VIII izreke.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis